REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 463/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika O. b. Š.-k. ž., Š., OIB ... , zastupan po ravnateljici S. J., a ova po punomoćniku P. Dž., dipl. pravniku, protiv tuženice-protutužiteljice I. Č. Č. iz S., OIB ... , zastupana po punomoćnici A. J., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-5/2021-2 od 10. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-40/2018 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-5/2021-2 od 10. veljače 2021. u dijelu pod II.al.1. izreke kao i u dijelu odluke o trošku kao pod II.al.2. izreke.

II. Odbija se žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-40/2018 od 29. listopada 2020. u dijelu pod I. izreke te presude.

III. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.848,96 eura (29.000,00 kuna).

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja u dijelu koji je pobijan u ovoj revizijskoj fazi postupka preinačena je presuda suda prvog stupnja kojom je odlučivano o potraživanju tužiteljice radi naknade troškova specijalizacije te je presuđeno:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-40/2018 od 29. listopada 2020. u stavku I. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 29.000,00 kn i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 200.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. studenoga 2017. do isplate, kao neosnovan. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženici-protutužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 29.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj, za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 8 dana.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd- 4893/2021 od 23. studenog 2021. podnosi tužiteljica zbog pitanja koje glasi:

„Je li se pozivom na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. g. kojom su ukinuti čl. 11. i 11. a. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju

doktora

medicine

(„Narodne

novine“

br:

100/11,133/11,54/12,49/13139/14,116/15,62/16,69/16 i 6/17), čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ br: 100/11,133/11,54/12,49/13139/14,116/15,62/16,69/16 i 6/17) i čl. 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“ br: 62/16 i 69/16-ispravak), mogu utvrđivati ništetnim odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, sklopljenih prije 31. prosinca 2017. godine, a sklopljenih primjenom tih, ukinutih odredbi, a sve to s obzirom na činjenicu da je tom ustavnosudskom odlukom također odlučeno da ti ukinuti članci navedenih Pravilnika prestaju važiti 31. prosinca 2017. godine?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Zbog jasnoće terminologije na ovom mjestu treba upozoriti sudove nižeg stupnja da Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ne poznaje termine „tužitelj-protutuženik“ ili „tuženik-protutužitelj“ i činjenica da je tuženik u parnici podnio protutužbu primjenom odredbe čl. 189. ZPP-a to ga ne čini tužiteljem ili protutužiteljem u istoj parnici već on ostaje u prvotnoj ulozi i pravilnom primjenom ZPP-a treba ga i dalje tako definirati, dakle kao tuženika (tuženicu).

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Prema navodima revizije (točka III.) presuda suda drugog stupnja pobija se samo glede točke II. izreke te presude, kojom je preinačena presuda suda prvog stupnja i tužiteljica je odbijena sa zahtjevom na isplatu iznosa od 200.000,00 kuna plaćenih na ime pokrića troškova specijalizacije s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2017., uz obvezu tužiteljice da tuženoj naknadi trošak u iznosu od 3.848,96 Eura (29.000,00 kuna - 1 euro = 7,53450 kuna - fiksni tečaj konverzije koristi se od 5.9.2022. za dvojno iskazivanje cijena, a od 1.1.2023. primjenjuje se kao fiksni tečaj po kojem se kuna zamjenjuje eurom.).

8. U postupku je utvrđeno da je rješenjem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa broj: UP/I-131-02/11-01/107, Ur. br.: 534-07-2-3/4-11-2 od 24. veljače 2011. tuženoj-protutužiteljici I. Č. Č., po prijedlogu OB Š.-k. ž. odobrena specijalizacija iz pedijatrije, da će po tom rješenju započeti s obavljanjem specijalizacije u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije, da je za glavnog mentora imenovan prof.dr.sc. V. Š. specijalist pedijatar u KBC S., a za komentora doc. dr. sc. E. S., te da je specijalizant dužan provoditi specijalizaciju sukladno odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 111/09), te prema Planu i programu propisanim prilogom 1. cit. Pravilnika.

Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 22. ožujka 2011. sklopile Ugovor o specijalizaciji po kojem će specijalizant započeti s obavljanjem specijalizacije dana 1. travnja 2011., a kojim su regulirali međusobna prava i odnose, a u bitnome za ovaj spor se čl. 4. tog Ugovora specijalizant, ovdje tužena-protutužiteljica, obvezala toč. 10. ostati na radu u bolnici u vremenu i svojstvu specijaliste najmanje u dvostrukom trajanju koliko je trajala specijalizacija, a čl. 5. u slučaju svakog ranijeg raskidanja radnog odnosa na zahtjev specijalizanta-specijalista ili prestanka radnog odnosa uzrokovanog njegovim ponašanjem, a koji nastupi prije isteka roka obveze iz čl. 4. toč. 10. specijalizant-specijalist je dužan Bolnici naknaditi štetu u dvostrukom iznosu sveukupnih bruto troškova specijalizacije, uvećanim za zakonsku zateznu kamatu koja počinje teći od dana nastale svake pojedinačne isplate do dana isplate, dok je čl. 6. ugovoreno da ukoliko specijalizant ne ispuni obvezu iz ovog ugovora obvezan je naknaditi Bolnici nastalu materijalnu štetu koja uključuje troškove iz čl. 4. toč. 10. i to u slučajevima ako raskine Ugovor o radu svojom voljom, ako mu Ugovor o radu prestane iz razloga nepoštivanja radnih obvezna i ako ne položi specijalistički ispit u propisanom roku ili ga uopće ne položi, a to u roku od 30 dana od dana neispunjenja obveze.

Utvrđeno je da je dana 25. listopada 2011. sklopljen između stranaka Aneks gore navedenog Ugovora o specijalizaciji, a kojim je sukladno čl. 11. i čl. 37. st. 2. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11) izmijenjena toč. 10. čl. 4. Ugovora o specijalizaciji na način da je ugovoreno da će po završetku specijalizacije ostati na radu u Bolnici onoliko vremena koliko je trajala specijalizacija, te je izmijenjen čl. 5. Ugovora o specijalizaciji na način da u slučaju svakog ranijeg prestanka radnog odnosa prije isteka ugovorene obveze rada u Bolnici nakon završene specijalizacije iz čl. 4. toč. 10. izazvanim od strane specijalizanta-specijalista isti je dužan Bolnici naknaditi štetu u iznosu od 50% ukupnih troškova specijalizacije, koje sukladno čl. 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11), odlukom utvrđuje ministar.

U postupku je utvrđeno da je tužena-protutužiteljica položila specijalistički ispit dana 18. prosinca 2015. i stekla naziv specijalist pedijatar, te da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. prosinca 2015. za obavljanje poslova radnog mjesta I. vrste-doktora medicine specijalist pedijatrije, a da je tužena-protutužiteljica dana 23. listopada 2017. otkazala ugovor o radu pozivajući se na obiteljske razloge.

9. O spornom pitanju ovaj sud se već izjasnio u odluci Revr-333/2017 od 20. studenog 2018. gdje je rečeno:

„Osim toga, treba imati na umu da su nižestupanjske presude donesene na temelju ukinute odredbe Pravilnika. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo čl. 11. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17), time da su ukinuti članci prestali važiti 31. prosinca 2017. uz obrazloženje da Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nije dano ovlaštenje nadležnom ministru da, između ostalog, pravilnikom propiše najdulje trajanje obveze ostanka na radu specijalizanta nakon završetka specijalističkog usavršavanja i dr. (odluka broj U-II-187/2015 i dr. od 11. srpnja 2017. – "Narodne novine", broj 89/17). Iako su nižestupanjske presude donesene prije stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida čl. 11. Pravilnika, u trenutku odlučivanja o reviziji nema mjesta primijeni odredbi Pravilnika koji je prestao važiti jer je Ustavni sud utvrdio da su nezakonite.

S obzirom da su stranke ugovorile da će u slučaju ako tužiteljica po završenoj specijalizaciji ne ostane raditi kod tuženika najmanje 10 godina, vratiti tuženiku plaću u bruto iznosu koju je dobivala za vrijeme specijalizacije te sve troškove nastale tijekom specijalizacije i da je tužiteljica nakon položenog specijalističkog ispita ostala raditi kod tuženika nešto više od tri godine, to proizlazi da je tužiteljica dužna tuženiku platiti Ugovorom o specijalizaciji odredive novčane iznose zbog neispunjenja ugovorom preuzete obveze ostanka na radu u trajanju od deset godina nakon završetka specijalizacije …“.

10. Po ocjeni ovog suda glede isticane okolnosti ništetnosti podzakonskih propisa citiranih u pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena uslijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim su ukinute određeni članci citiranih podzakonskih akata po ocjeni ovog suda eventualna ništetnost uopće ne utječe na postojanje obveze tuženice vratiti utuženi iznos koji je nesporno plaćen za korist specijalizacije tuženice.

11. Naime, ako je odredba Ugovora o specijalizaciji kojim je tuženica obvezna vratiti iznose troškova njene specijalizacije ako na radu kod tužiteljice ne provede određeno vrijeme, a to je upravo slučaj u ovoj parnici, tada bi sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05 ) bila dužna vratiti sve što je primila na temelju takve ništetne ugovorne odredbe, pa tako i troškove specijalizacije koje je za njenu korist isplatila tužiteljica.

Ako, pak takva odredba Ugovora o specijalizaciji nije ništetna iz ma kojeg razloga, tada prema odredbi čl. 17. st. 1. ZOO sudionici u obveznim odnosima dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Tuženica je sklapanjem ugovora o specijalizaciji preuzela obvezu da će, u slučaju ako se raskine ugovor o radu prije ugovorenog roka, tada vratiti tužiteljici sve isplaćene naknade plaće odnosno troškove koje je tužiteljica imala u svezi specijalizacije tuženice. Stoga upravo iz čl. 17. st. 1. ZOO, a u vezi s odredbama Ugovora o specijalizaciji, proizlazi obveza tuženice na vraćanje utuženog iznosa, zajedno sa zateznom kamatom od dana kada je isplata pojedinog iznosa izvršena.

To tim prije što sukladno ZOO-u i to:

- odredbi čl. 9., prema kojoj sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje,

- odredbi čl. 65. st. 1., prema kojoj na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je,

- odredbi čl. 336. st. 1., kojom je propisano da ugovor za ugovorne strane stvara prava i obveze,

- odredbi čl. 342. st. 1., prema kojoj vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, a sve polazeći i od odredaba čl. 319. ZOO-a i to odredbe st. 1., prema kojoj se odredbe ugovora primjenjuju „onako kako glase“ - te odredbe st. 2., kojom je propisano da se pri tumačenju spornih odredaba ugovora ne treba „držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenih ZOO-om.

12. Stoga odgovarajući na pitanje koje je postavljeno u reviziji valja odgovoriti da se odredbe Ugovora o specijalističkom usavršavanju doktora medicine mogu utvrđivati ništetnim sklopljenih prije 31. prosinca 2017. ali eventualno udovoljavanje takvom deklaratornom tužbenom zahtjevu ne utječe na obvezu povrata iznosa isplaćenih za korist liječnika specijalizanta ako dođe do povrede obveze preuzete Ugovorom o specijalizaciji.

13. Slijedom iznesenog valjalo je prihvatiti reviziju tužiteljice i preinačiti presudu suda drugog stupnja sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP-a.

14. Preinačena je i odluka o troškovima postupka jer je tužiteljica uspjela u sporu, pa ne može niti biti u obvezi nadoknađivati troškove tuženici sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi revizijskog postupka jer naknadu troškova nije niti zahtijevala.

15. Iz svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.