Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-690/19-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja V. D., OIB: ………….., V., J. B. .. zastupana po punomoćniku N. B., odvjetnici iz V., protiv tuženika P.B.Z. d.d. OIB:……….., Z., R. c. .., zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu L. i P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. studenog 2022. u nazočnosti odvjetnika H. J. u zamjeni za punomoćnika tužitelja odvjetnicu N. B., te odvjetnice H. Č. u zamjeni za punomoćnika tuženika Odvjetničko društvo L. i P. iz Z., 4. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku P. B Z. d.d. OIB:………., Z., R. cesta 50, da tužitelju V. D., OIB: ……… V., J. B. .. isplati na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promjenjivih kamatnih stopa iznos od 1.006,95 eura / 7.586,86 kuna[1] , sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,95 eura / 67,45 kuna[1] od 1. rujna 2007. do isplate

- na iznos od 8,80 eura / 66,27 kuna[1] od 1. listopada 2007. do isplate

- na iznos od 8,78 eura / 66,19 kuna[1] od 1. studenog 2007. do isplate

- na iznos od 8,91 eura / 67,11 kuna[1] od 1. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 8,84 eura / 66,63 kuna[1] od 1. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 9,00 eura / 67,82 kuna[1] od 1. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 20,22 eura / 152,32 kuna[1] od 1. ožujka 2008. do isplate - na iznos od 20,56 eura / 154,95 kuna[1] od 1. travnja 2008. do isplate - na iznos od 19,99 eura / 150,61 kuna[1] od 1. svibnja 2008. do isplate - na iznos od 19,86 eura / 149,66 kuna[1] od 1. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 20,05 eura / 151,07 kuna[1] od 1. srpnja 2008. do isplate - na iznos od 19,68 eura / 148,26 kuna[1] od 1. kolovoza 2008. do isplate - na iznos od 19,70 eura / 148,42 kuna[1] od 1. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 19,92 eura / 150,08 kuna[1] od 1. listopada 2008. do isplate - na iznos od 21,76 eura / 163,97 kuna[1] od 1. studenog 2008. do isplate - na iznos od 20,52 eura / 154,60 kuna[1] od 1. prosinca 2008. do isplate - na iznos od 21,85 eura / 164,60 kuna[1] od 1. siječnja 2009. do isplate - na iznos od 22,05 eura / 166,13 kuna[1] od 1. veljače 2009. do isplate - na iznos od 22,14 eura / 166,80 kuna[1] od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 21,86 eura / 164,70 kuna[1] od 1. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 21,90 eura / 165,03 kuna[1] od 1. svibnja 2009. do isplate - na iznos od 21,54 eura / 162,29 kuna[1] od 1. lipnja 2009. do isplate - na iznos od 21,23 eura / 159,94 kuna[1] od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 21,30 eura / 160,47 kuna[1] od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 21,48 eura / 161,82 kuna[1] od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 21,46 eura / 161,67 kuna[1] od 1. listopada 2009. do isplate - na iznos od 21,29 eura / 160,38 kuna[1] od 1. studenog 2009. do isplate - na iznos od 21,60 eura / 162,79 kuna[1] od 1. prosinca 2009. do isplate - na iznos od 21,84 eura / 164,55 kuna[1] od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 22,21 eura / 167,37 kuna[1] od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 22,12 eura / 166,64 kuna[1] od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 22,60 eura / 170,29 kuna[1] od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 22,49 eura / 169,49 kuna[1] od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 22,72 eura / 171,15 kuna[1] od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 24,18 eura / 182,20 kuna[1] od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 23,87 eura / 179,84 kuna[1] od 1. kolovoza 2010. do isplate - na iznos od 24,71 eura / 186,21 kuna[1] od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 24,44 eura / 184,16 kuna[1] od 1. listopada 2010. do isplate - na iznos od 23,87 eura / 179,83 kuna[1] od 1. studenog 2010. do isplate - na iznos od 24,98 eura / 188,21 kuna[1] od 1. prosinca 2010. do isplate - na iznos od 26,37 eura / 198,66 kuna[1] od 1. siječnja 2011. do isplate - na iznos od 25,41 eura / 191,46 kuna[1] od 1. veljače 2011. do isplate - na iznos od 25,76 eura / 194,07 kuna[1] od 1. ožujka 2011. do isplate

- na iznos od 25,29 eura / 190,56 kuna[1] od 1. travnja 2011. do isplate - na iznos od 25,36 eura / 191,09 kuna[1] od 1. svibnja 2011. do isplate - na iznos od 27,21 eura / 205,04 kuna[1] od 1. lipnja 2011. do isplate - na iznos od 27,34 eura / 205,98 kuna[1] od 1. srpnja 2011. do isplate - na iznos od 28,94 eura / 218,03 kuna[1] od 1. kolovoza 2011. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku P.B.Z. d.d. Z., R. c. .., OIB:…………… da isplati tužitelju V. D., OIB: …………, V., J. B. .. s naslova preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 2.795,32 eura / 21.061,36 kuna[1] sa zakonskim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,36 eura / 2,69 kuna[1] od 1. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 26,14 eura / 196,98 kuna[1] od 1. studenog 2008. do isplate - na iznos od 27,95 eura / 210,56 kuna[1] od 1. siječnja 2009. do isplate - na iznos od 32,31 eura / 243,46 kuna[1] od 1. veljače 2009. do isplate - na iznos od 34,23 eura / 257,90 kuna[1] od 1. ožujka 2009. do isplate - na iznos od 28,21 eura / 212,55 kuna[1] od 1. travnja 2009. do isplate - na iznos od 29,17 eura / 219,75 kuna[1] od 1. svibnja 2009. do isplate - na iznos od 21,32 eura / 160,67 kuna[1] od 1. lipnja 2009. do isplate - na iznos od 14,63 eura / 110,23 kuna[1] od 1. srpnja 2009. do isplate - na iznos od 16,13 eura / 121,53 kuna[1] od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 19,99 eura / 150,58 kuna[1] od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 19,56 eura / 147,34 kuna[1] od 1. listopada 2009. do isplate - na iznos od 15,87 eura / 119,60 kuna[1] od 1. studenog 2009. do isplate - na iznos od 22,76 eura / 171,48 kuna[1] od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 27,78 eura / 209,33 kuna[1] od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 35,86 eura / 270,19 kuna[1] od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 33,76 eura / 254,34 kuna[1] od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 44,19 eura / 332,93 kuna[1] od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 41,91 eura / 315,75 kuna[1] od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 46,67 eura / 351,61 kuna[1] od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 78,24 eura / 589,54 kuna[1] od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 71,50 eura / 538,71 kuna[1] od 1. kolovoza 2010. do isplate - na iznos od 89,70 eura / 675,85 kuna[1] od 1. rujna 2010. do isplate

- na iznos od 83,85 eura / 631,76 kuna[1] od 1. listopada 2010. do isplate - na iznos od 71,45 eura / 538,38 kuna[1] od 1. studenog 2010. do isplate - na iznos od 95,42 eura / 718,95 kuna[1] od 1. prosinca 2010. do isplate - na iznos od 125,26 eura / 943,80 kuna[1] od 1. siječnja 2011. do isplate - na iznos od 104,69 eura / 788,82 kuna[1] od 1. veljače 2011. do isplate - na iznos od 112,16 eura / 845,06 kuna[1] od 1. ožujka 2011. do isplate - na iznos od 102,13 eura / 769,50 kuna[1] od 1. travnja 2011. do isplate - na iznos od 103,64 eura / 780,86 kuna[1] od 1. svibnja 2011. do isplate - na iznos od 143,52 eura / 1.081,34 kuna[1] od 1. lipnja 2011. do isplate - na iznos od 146,20 eura / 1.101,56 kuna[1] od 1. srpnja 2011. do isplate - na iznos od 180,62 eura / 1.360,87 kuna[1] od 1. kolovoza 2011. do isplate - na iznos od 748,14 eura / 5.636,89 kuna[1] od 1. rujna 2011. do isplate po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku P.B.Z.d.d. Z., R. c. .., OIB:…………… da isplati tužitelju V. D., OIB: …………, V., J. B. .., na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.465,19 eura / 18.573,98 kuna[1] , u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 10. lipnja 2019. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj …………. u iznosu od 38.086,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim ugovorom o kreditu kamatna stopa ugovorena je kao redovna godišnja u visini od 5,10%, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke o kreditiranju građana, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga su uglavci o promjenjivoj kamatnoj stopi protivni odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, obzirom je samo tuženik bio ovlašten mijenjati ugovorenu kamatu, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je takva odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te ništetna. Pored toga predmetni ugovor o kreditu je ugovoren u valuti CHF s isplatom u kunskoj protuvrijednosti a što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta kredita temeljem tečaja CHF u odnosu na kunu, zbog čega je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Z. P-1401/2012 od 4.7.2013. koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika podnoseći tzv. stupnjevitu tužbu, obzirom tužitelj nije mogao specificirati tužbeni zahtjev bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja i dostavljanja cjelokupne dokumentacije od strane tuženika.

1.1. Nakon provedenog vještačenja tužitelj podneskom od 8. listopada 2021. (list 83-85 spisa) specificira tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 7.586,86 kuna s naslova promjenjive kamatne stope, odnosno isplatu iznosa od 21.061,36 kuna s naslova promjene tečaja odnosno valutne klauzule.

1.2. Podneskom od 22. rujna 2022. (list 119-122 spisa) tužitelj specificira tužbeni zahtjev iskazujući svoje potraživanje osim u kunama i u protuvrijednosti eura te potražuje iznos od 1.006,95 eura / 7.586,86 kuna[1] , odnosno iznos od 2.795,32 eura / 21.061,36 kuna[1] .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u V.. Nadalje navodi da je valutna klauzula dopuštena, te je tužitelj procijenio da navedeni ugovor o kreditu odgovara njegovim potrebama i mogućnostima. Sadržaj ugovora te postupanje tuženika u cijelosti je usuglašen sa Zakonom. Tužitelj se svjesno odlučio za navedeni ugovor obzirom mu je po njegovoj ocjeni navedeni ugovor najviše i odgovarao. Ugovorne odredbe te prava i obveze tužitelju su bile jasne. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda RH. Kamata koja se odnosila na konkretan ugovor o kreditu nije mogla biti fiksna, jer su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu. Dakle tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope, a do promjene kamatne stope nije došlo jednostrano i proizvoljno već primjenom točno određenih kriterija i metodologije. Završno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu broj ………….. od 16. listopada 2006. zaključen između tužitelja i tuženika, otplatni plan, otplatna tablica s prikazom efektivne kamatne stope, knjigovodstvena kartica s podacima o uplati i stanju duga, , nalaz i mišljenje vještaka T. B., dopuna nalaza i mišljenja vještaka T. B., te je saslušan vještak T. B..

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika i svjedoka obzirom isti nisu određeni imenom i prezimenom, niti je navedeno koje bi svjedoke trebalo saslušavati. Također sud je odbio prijedlog i za provođenje dopunskog vještačenja obzirom je vještak sačinio nalaz i mišljenja sukladno uputama koje je dobio od suda, te je vještak u svom iskazu sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja. Sud nije saslušao niti tužitelja jer to stranke nisu niti predlagale.

5. U odnosu na prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovoga suda, rješenjem ovoga suda broj P-690/19 od 7. veljače 2022. odbijen je prigovor tuženika te je navedeno rješenje postalo pravomoćno.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Tijekom postupka nesporne su aktivna i pasivna legitimacija stranaka; činjenica da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj ……………..od ... listopada 20...; da je ugovor zaključen na iznos 30.086,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 60 mjeseci i promjenjivom kamatnom stopom u visini od 5,10%; da je tužitelj u cijelosti podmirio svoje obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da je tužitelj sredstva iz kredita koristio za kupnju vozila; da je tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao i zbog čega je došlo do povećanja anuiteta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Z.u, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik kao 2.tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Z. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na promjenu kamatne stope, pitanje ništetnosti dijela ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Nesporne činjenice proizlaze iz ugovora o kreditu broj …………….. od ... listopada 20... (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana uz ugovor o kreditu, otplatne tablice, knjigovodstvene kartice te pregled uplata po kreditu, obavijesti o konačnoj otplati kredita, te presuda Trgovačkog suda u Z. P-1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Z. Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

8.1. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Z., propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

8.2. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

8.3. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 16. listopada 2006.

8.4. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8.5. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03.

8.6. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

8.7. Analizirajući spornu odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Z. poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio odredbe čl. 4. nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio te je u odnosu na početno ugovorenu stopu od 5,10% istu mijenjao na način da ju je povećao na 6,10%, odnosno 7,45%, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa tužitelja jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Također svoje navode tuženik je mogao dokazati i predlaganjem saslušanja tužitelja, odnosno saslušanjem osobnog bankara tuženika koji je obrađivao kredit tužitelja i tužitelju iznosio uvjete kreditiranja. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena niti odrediva, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 4. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj.

8.8. Stoga proizlazi da je navedena odredba čl. 4. nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 pa je stoga sud u navedenom dijelu usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno članka 6. a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Z., utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

9. Sud cijeni neosnovanim prigovor tuženika da se presuda u tužbi "Potrošač" na primjenjuje u konkretnom slučaju. Ovakav stav tuženika neosnovan je iz razloga jer nije važna svrha u koju je tužitelj koristio sredstva kredita obzirom na činjenicu da tužitelj ima status potrošača, a navedena presuda upravo ukazuje na ništetnost odredbi o jednostranoj mogućnosti promjene kamatne stope od strane banke odnosno ništetnost valutne klauzule.

10. Glede visine preplaćenog dijela zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B., a iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da se je kamatna stopa više puta mijenjala i to temeljem odluke tuženika kao kreditora što je za posljedicu imalo povećanje anuiteta odnosno obveze tužitelja kao korisnika kredita. Vještak je utvrdio da ukupan iznos više plaćenog od strane tužitelja, a zbog promjene kamatne stope ukupno iznosi 7.586,86 kuna, a zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita iznosi 21.061,36 kuna. Tijekom trajanja otplate kredita jedno vrijeme tečaj na dan dospijeća bio je manji u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, te je na taj način tužitelj platio manje u iznosu od 2.285,92 kuna. Nadalje, u svom zaključku vještak očito tehničkom pogreškom prilikom pisanja navodi da je tužitelj zbog promjene kamatne stope više platio u iznosu od 6.237,68 kuna.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao prigovor samo u dijelu koji se odnosi na različito utvrđenje vještaka u nalazu i u njegovom zaključku u pogledu više plaćenog po osnovu kamatne stope, dok u preostalom dijelu tužitelj nije imao primjedbi. Tuženik je iskazao samo paušalne primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a prigovori tuženika bili su više pravne naravi.

11.1. U svom iskazu vještak T. B. navodi kako u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a o razlici navedenog iznosa zbog promjene kamatne stope navodi da je tehničkom pogreškom u pisanju naveo da se radi o iznosu od 6.237,68 kuna a radi se zapravo o iznosu od 7.586,86 kuna, kako je utvrđeno u zbirnom iznosu na str.4. nalaza i mišljenja. Dakle, isključivo se radi o tehničkoj pogrešci prilikom pisanja. Stoga je vještak sačinio i dopunu svog nalaza i mišljenja, time da je utvrđene iznose iskazao i u eurskoj protuvrijednosti. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegov iskaz, obzirom su isti stručni uvjerljivi, zasnovani na vjerodostojnoj dokumentaciji te sukladno navodima tuženika vještak je u svom nalazu i mišljenju iskazao točnu visinu kamatne stope u svakom pojedinom trenutku kao i visinu tečaja koju je tuženik obračunavao na glavnicu kredita. U odnosu na različite iznose visine promjene kamatne stope u nalazu i mišljenju, sud zaključuje da se radi se isključivo o očitom previdu i tehničkoj pogrešci vještaka prilikom pisanja, a koju tehničku pogrešku je izričito otklonio u svom iskazu te u svojoj dopuni nalaza i mišljenja, a koji previd nije od utjecaja na ovaj postupak. Stoga su neosnovani prigovori tuženika.

12. Dakle, iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope čini razliku iznosa kojeg je platio za kamatu u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,10% do onih iznosa kamatne stope koje je tuženik tijekom otplate kredita utvrđivao i visinu anuiteta korigirao na tako utvrđenu visinu ugovorene kamatne stope. Ukupnu visinu sud je utvrdio nakon provedenog vještačenja odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka T. B. proizlazi da ista iznosi 1.006,95 eura / 7.586,86 kuna[1] .

12.1. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu iznosi 2.795,32 eura / 21.061,36 kuna[1] .

12.2. U odnosu na postojanje tzv. negativne tečajne razlike utvrđene u iznosu od 2.285,92 kuna[1] / 303,39 eura, sud za isti iznos nije umanjio potraživanje tužitelja obzirom u tom pogledu tuženik nije istaknuo nikakav protutužbeni zahtjev niti prigovore radi prebijanja, a sud po službenoj dužnosti nije ovlašten izvršiti prebijanja obzirom je vezan granicama postavljenih zahtjeva stranaka.

13. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 1.006,95 eura / 7.586,86 kuna[1] , odnosno 2.795,32 eura / 21.061,36 kuna[1] na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO. 14. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

15. Kako Visoki trgovački sud pravomoćno odlučio u žalbenom postupku dana 14. lipnja 2014., oduka Trgovačkog suda u Z. je toga dana postala pravomoćna pa je od tada tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata. Kako je tužba u ovom predmetu zaprimljena 10. lipnja 2019. to je očito da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO. 16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.

1. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, tužitelju je priznato za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr. 7. t. 1., za pristup na ročište od 17. veljače 2021., 7. veljače 2022., 9. svibnja 2022., 21. rujna 2022., 25. studenog 2022. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. t. 1., za sastav podneska od 16. veljače 2021., 8. listopada 2021. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu tuženika, te na nalaz i mišljenje vještaka priznato je po 100 bodova za svaki podnesak sukladno tbr. 8. t. 1., za sastav podnesaka od 7. rujna 2021. i 22. rujna 2022. priznato je po 25 bodova za svaki podnesak sukladno tbr.8. toč.3., obzirom se radi o podnescima kojima je tužitelj izvršio samo specifikaciju tužbenog zahtjeva, odnosno predložio donošenje dopunskog rješenja, te navedene podneske sud cijeni kao tzv. ostali podnesci, sve imajući u vidu vrijednost 1 boda u iznosu 15,00 kn sukladno tbr. 50. te je obračunat PDV sukladno tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 636,48 kuna. Tužitelju nije priznat trošak ročišta od 4. srpnja 2022. jer navedeno ročište nije niti održano, trošak ročišta za objavu presude jer na navedeno ročište tužitelj nije pristupio, te trošak sudske pristojbe na tužbu jer tužitelj nije dostavio dokaz da je izvršio plaćanje navedene sudske pristojbe.

16.1. Vrijednost 1 boda određena u iznosu od 15,00 kuna imajući u vidu i tbr.48. toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke.

17. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

18. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

Vinkovci, 4. siječnja 2023.

Sudac:

Ivica Raguž

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnica N. B., V.

2. tuženik po punomoćniku OD L. i P., Z., D. 18