Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 5 P-283/20-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivici Raguž, u pravnoj stvari tužitelja Z. M., OIB: …, V., A. H. ., zastupan po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika P. d.d., OIB:…, Z., R. c. .., zastupane po punomoćniku O. d. L. & p. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 23. studenog 2022. u nazočnosti odvjetnika P. I., u zamjeni za punomoćnika tužitelja odvjetnika M. C., te odvjetnice H. Č. u zamjeni za punomoćnika tuženika odvjetnicu T. S. iz O. d. L. & P., 4. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku P. d.d., OIB: …, R. c. .., Z., da tužitelju Z. M., OIB: .., Vinkovci, A. H. .., isplati novčani iznos od 11.394,47 eura / 85.851,67 kuna , sa zateznim kamatama kako slijedi

- na iznos od 3,51 eura / 26,44 kuna[1] od 18. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 19,08 eura / 143,74 kuna[1] od 19. svibnja 2009. do isplate - na iznos od 14,45 eura / 108,90 kuna[1] od 19. lipnja 2009. do isplate - na iznos od 18,03 eura / 135,81 kuna[1] od 21. srpnja 2009. do isplate - na iznos od 17,25 eura / 129,94 kuna[1] od 21. kolovoza 2009. do isplate - na iznos od 20,10 eura / 151,41 kuna[1] od 11. rujna 2009. do isplate - na iznos od 15,82 eura / 119,21 kuna[1] od 21. listopada 2009. do isplate - na iznos od 19,66 eura / 148,14 kuna[1] od 21. studenog 2009. do isplate - na iznos od 2,67 eura / 20,08 kuna[1] od 16. prosinca 2009. do isplate - na iznos od 18,50 eura / 139,36 kuna[1] od 18. prosinca 2009. do isplate - na iznos od 3,68 eura / 27,72 kuna[1] od 16. siječnja 2010. do isplate - na iznos od 26,01 eura / 195,98 kuna[1] od 21. siječnja 2010. do isplate - na iznos od 6,23 eura / 46,96 kuna[1] od 30. siječnja 2010. do isplate - na iznos od 4,26 eura / 32,08 kuna[1] od 16. veljače 2010. do isplate - na iznos od 28,54 eura / 215,00 kuna[1] od 18. veljače 2010. do isplate - na iznos od 4,12 eura / 31,04 kuna[1] od 16. ožujka 2010. do isplate - na iznos od 30,08 eura / 226,64 kuna[1] od 19. ožujka 2010. do isplate - na iznos od 4,83 eura / 36,40 kuna[1] od 16. travnja 2010. do isplate - na iznos od 24,58 eura / 185,18 kuna[1] od 16. prosinca 2010. do isplate - na iznos od 25,43 eura / 191,62 kuna[1] od 16. prosinca 2010. do isplate - na iznos od 822,04 eura / 6.193,64 kuna[1] od 24. prosinca 2010. do isplate - na iznos od 25,71 eura / 193,73 kuna[1] od 15. siječnja 2011. do isplate

- na iznos od 26,60 eura / 200,44 kuna[1] od 15. siječnja 2011. do isplate - na iznos od 48,35 eura / 364,33 kuna[1] od 6. travnja 2011. do isplate - na iznos od 23,45 eura / 176,72 kuna[1] od 15. travnja 2011. do isplate

- na iznos od 28,37 eura / 213,75 kuna[1] od 14. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 26,94 eura / 202,96 kuna[1] od 14. svibnja 2011. do isplate

- na iznos od 32,38 eura / 244,00 kuna[1] od 16. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 30,75 eura / 231,66 kuna[1] od 16. lipnja 2011. do isplate

- na iznos od 36,66 eura / 276,24 kuna[1] od 16. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 34,81 eura / 262,27 kuna[1] od 16. srpnja 2011. do isplate

- na iznos od 41,62 eura / 313,59 kuna[1] od 17. kolovoza 2011. do isplate - na iznos od 39,52 eura / 297,75 kuna[1] od 17. kolovoza 2011. do isplate - na iznos od 32,39 eura / 244,04 kuna[1] od 16. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 34,11 eura / 257,01 kuna[1] od 16. rujna 2011. do isplate

- na iznos od 26,44 eura / 199,20 kuna[1] od 15. listopada 2011. do isplate - na iznos od 5,33 eura / 40,13 kuna[1] od 15. listopada 2011. do isplate - na iznos od 17,89 eura / 134,76 kuna[1] od 15. studenog 2011. do isplate - na iznos od 16,42 eura / 123,72 kuna[1] od 15. studenog 2011. do isplate - na iznos od 5,55 eura / 41,81 kuna[1] od 22. studenog 2011. do isplate - na iznos od 18,27 eura / 137,62 kuna[1] od 16. prosinca 2011. do isplate - na iznos od 16,77 eura / 126,36 kuna[1] od 16. prosinca 2011. do isplate - na iznos od 17,85 eura / 134,46 kuna[1] od 14. siječnja 2012. do isplate - na iznos od 19,44 eura / 146,45 kuna[1] od 14. siječnja 2012. do isplate - na iznos od 19,88 eura / 149,81 kuna[1] od 16. veljače 2012. do isplate - na iznos od 18,26 eura / 137,55 kuna[1] od 16. veljače 2012. do isplate - na iznos od 17,83 eura / 134,37 kuna[1] od 16. ožujka 2012. do isplate - na iznos od 19,43 eura / 146,36 kuna[1] od 16. ožujka 2012. do isplate

- na iznos od 9.569,57 eura / 72.101,95 kuna[1] od 17. ožujka 2012. do isplate po stopi od 14% godišnje od 1.1.2008. do 30.6.2011., od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku P. d.d., OIB:, R. c. ., Z., da tužitelju Z. M., OIB: .., Vinkovci, A. H. .,[1] na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.136,79 eura / 16.099,62 kuna , u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova postupka.

III Odbija se zahtjev tuženika za isplatom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 18. kolovoza 2020. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj .. dana .. travnja ...g. kojim ugovorom mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 53.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Ugovarajući odredbu valutne klauzule tuženik kao kreditor imao je mogućnost samostalno i bez volje korisnika kredita, mijenjanja visine novčane naknade, te je time tuženik prebacio rizik promjene tečaja na korisnika, čime je postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Tuženik je iskoristio nestručnost i neznanje tužitelja ugovarajući navedenu odredbu. O ništetnosti navedene ugovorne odredbe izjasnili su se domaći sudovi te se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2014.g., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. direktno primjenjuje na ovaj predmet sukladno odredbi čl.502.C Zakona o parničnom postupku. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa kojega će specificirati nakon što tuženik dostavi podatke neophodne za specifikaciju tužbenog zahtjeva.

1.1. Nakon što je tuženik dostavio svu potrebnu financijsku dokumentaciju, tužitelj podneskom od 4. svibnja 2022. specificira visinu tužbenog zahtjeva potražujući isplatu od 9.761,96 eura / 73.551,47 kuna[1] .

1.2. Nakon provedenog vještačenja tužitelj podneskom od 14. listopada 2022. vrši preinaku tužbe te potražuje isplatu iznos od 11.394,47 eura / 85.851,67 kuna[1] . Tuženik se protivio preinaci tužbe no sud je sukladno odredbi čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe obzirom je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa između stranaka, te je također utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 85.851,67 kuna / 11.394,47 eura[1] .

2. Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu i po pravnoj osnovi i po visini. Tuženik čini nespornim da je između stranaka zaključen ugovor o kreditu temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 53.500,00 CHF. Obzirom su stranke dogovorile primjenu valutne klauzule to je postupanje tuženika zakonito, a primjena navedene klauzule dopuštena je i na zakonu osnovana. Ugovor o kreditu između stranaka je prestao. Tužitelj je sam procijenio kako zaključeni ugovor o kreditu odgovara njegovim potrebama i mogućnostima te je isti i prihvatio. Završno tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom dijelu postupka pročitan je ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika broj .. od .. travnja ..g., otplatne tablice, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka T. B., te dopuna nalaza i mišljenja vještaka T. B., saslušan je tužitelj Z. M. te vještak T. B.

4. Sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem javnog bilježnika te osobnog bankara obzirom isti nisu određeni imenom i prezimenom, niti je navedena adresa istih, te stoga sud nije bio u mogućnosti usvojiti navedeni prijedlog tuženika.

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je utvrdio slijedeće:

5.1. Tijekom postupka nesporna je činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu . travnja ..; da je ugovor zaključen na iznos od 53.500,00 CHF s rokom otplate od 162 mjeseca; da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu; da su sredstva iz kredita korištena za adaptaciju stambenog objekta; da je donijeta pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013; da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima b.; da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

5.2. Među strankama sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti dijela koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

5.3. Nesporne činjenice proizlaze ugovora o kreditu broj .. od .. travnja ...g (nastavno: Ugovor o kreditu), otplatnog plana uz ugovor o kreditu, podataka o uplatama izvršenim od strane tužitelja, te presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13, Pž-6632/17, a postojanje navedenih presuda je opće poznata činjenica.

5.4. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokova postupanjem tuženika.

5.5. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14)) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

6. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 1. i 7.2. Ugovora o kreditu sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

6.1. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

6.2. Analizirajući spornu odredbu čl.1. i 7.2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 53.500,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste b. važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste b. kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci b., dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačena odredba čl. 1. i 7.2. nije razumljiva, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 1. i 7.2. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

7. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je i vještačenje po vještaku T. B., time da je vještak sačinio i dopunu svog nalaza i mišljenja na način da je utvrđene kunske iznose iskazao u protuvrijednosti eura. Iz nalaza i mišljenja vještaka te njegove dopune proizlazi da je zbog povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita tužitelj platio više u iznosu od 86.542,43 kuna / 11.486,15 eura[1] , time da je jedno vrijeme tečaj na dan plaćanja bio manji od početno ugovorenog tečaja, čime je tužitelj platio manje u iznosu od 690,76 kuna / 91,68 eura[1] , odnosno kada se od ukupno više plaćenog odbije iznos manje plaćenog zbog smanjenja tečaja proizlazi da je tužitelj ukupno više platio u iznosu od 11.394,47 eura / 85.851,67 kuna[1] .

7.1. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a primjedbe tuženika bile su pravne naravi i usmjerene na zadatak vještaku koji je zadan od strane suda.

7.2. Vještak T. B. svojom dopunom od 14. listopada 2022. iskazao je sve iznose i u eurima, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Na navedenu dopunu stranke također nisu imale primjedbe.

7.3. Na ročištu održanom dana 23. studenog 2022. saslušan je vještak T.B. koji u svom iskazu navodi kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja u cijelosti ostao kod upute sadržane u rješenju suda o određivanju vještačenja, da je iskazao i tzv. negativnu razliku, odnosno one iznose kada je tečaj u vrijeme plaćanja bio manji od tečaja u vrijeme isplate kredita tužitelju te je za navedenu negativnu razliku umanjio ukupan iznos. Sve uplate koje su izvršene po navedenom kreditu prihvaćena su od strane tuženika, a u svojoj dopuni nalaza sve utvrđene vrijednosti iskazao je i u protuvrijednosti eura.

7.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, njegovu dopunu i njegov iskaz, obzirom su isti stručni uvjerljivi, zasnovani na vjerodostojnoj dokumentaciji.

7.5. Iz iskaza tužitelja Z. M. utvrđeno je da je isti kredit kod tuženika podigao radi adaptacije stana. Iako se raspitivao o kreditima kod drugih banaka odlučio se za tuženika iz razloga jer je bio njihov dugogodišnji klijent. Kada je došao kod tuženika i raspitivao se o kreditu, upravo su mu djelatnici tuženika preporučili kredit u CHF kao njihov najsigurniji proizvod. Isplatu kredita je dobio u kunama te je sve uplate vršio u kunama a prema tečaju kune u odnosu na CHF. Nije mu poznato o čemu ovisi promjena tečaja a ugovor kao takav je mogao prihvatiti ili ne prihvatiti. Nije tražio pomoć stručne osobe jer je vjerovao onome što mu je osoba u banci prezentirala. Za valutu CHF se odlučio jer mu je ista bila prezentirana kao najpovoljniji kredit. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao siguran i uvjerljiv jer isti tijekom postupka nije doveden u sumnju.

8. Iznos kojeg je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule utvrđen je u visini od 11.394,47 eura / 85.851,67 kuna[1] , a koji iznos tužitelj u konačnici tužbom i potražuje. Naime, tužitelj je svoje potraživanje umanjio za iznos negativne tečajne razlike u visini od 91,68 eura / 690,86 kuna[1] .

9. Obzirom se radi o ništetnosti dijela Ugovora o kreditu, posljedica tako ništetnog ugovora u smislu odredbe čl. 323. ZOO, jest da je jedna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog ugovora. Kako je tuženik primio upravo iznos od 11.394,47 eura / 85.851,67 kuna[1] , na temelju takve ništetne odredbe to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 323. ZOO.

10. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 215. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 12. kolovoza 2020. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

11. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP. Naime, tužitelj je uspio u postupku sa 100%, te je stoga tužitelju priznato za sastav tužbe 100 bodova sukladno tbr.7. toč.1., za sastav obrazloženog podneska od 2. rujna 2020. priznato je 100 bodova sukladno tbr.8. st.1., za pristup na ročište od 4. travnja 2022., 29. lipnja 2022., 12. listopada 2022., 23. studenog 2022. priznato je po 100 bodova za svako ročište sukladno tbr. 9. toč. 1., a za sastav podneska od 5. svibnja 2022. i 7. rujna 2022. priznato je po 25 bodova sukladno tbr.8. toč.3. obzirom se radi o podnescima kojima je tužitelj samo specificirao tužbeni zahtjev, za pristup na ročište za objavu presude priznato je 37,50 bodova sukladno tbr.9. toč.3., sve obzirom na vrijednost jednog boda u iznosu 15,00 kuna sukladno tbr. 50. te obračunat PDV sukladno tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Također tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu 2.000,00 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.209,00 kuna.

12.1. Sud tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom tužitelj nije dokazao da je navedeni trošak i platio, a provjerom kroz sustav e-spisa je i utvrđeno kako tužitelj nije platio navedenu sudsku pristojbu iako obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje trenutkom podnošenja tužbe. Također nije priznao niti trošak odštetnog zahtjeva jer tužitelj nije dostavio dokaz da je isti uputio tuženiku te nije priznao trošak podnesaka od 17. listopada 2022. i 25. listopada 2022. obzirom se radi podnescima kojima je tužitelj samo ponovno izvršio specifikaciju tužbenog zahtjeva.

13. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka obzirom tuženik nije uspio u postupku.

14. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

Vinkovci, 4. siječnja 2023.

Sudac:

Ivica Raguž v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka a o istoj odlučuje Županijski sud. OBAVIJEST:

1. tužitelj po punomoćniku odvjetnik M. C., V.

2. tuženik po punomoćniku O. d. L. & P., Z.