Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 474/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Č. iz B. V., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz OD L.-

V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika H. M. d.o.o.,

Z., O.: …, zastupanog po odvjetnicima iz O. H. & P. d.o.o. Z., P. S., radi naknade štete – mediji, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 5. listopada 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 4. siječnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe – 22. srpnja 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos od 42.000,00 kn/5.574,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana po pravomoćnosti, objaviti integralni tekst ove presude, bez komentara o trošku tuženika u …

III. Dužan je tuženik ukloniti sa portala … u roku

od 15 dana:

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…! U prostornom planu nema ni primisli o gradnji, ali on već priprema projekt. Posebno "smrdi" jedan neobičan detalj" od 5.lipnja 2019.godine;

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od

12. lipnja 2019. godine;

- članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od 27. lipnja 2019. godine.

IV. Dužan je tuženik ukloniti sa portala … članak

novinarke I. Ć. pod naslovom "…" od 5. lipnja 2019. godine, u roku od 15 dana.

V. Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.847,00 kn / 245,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dan 22. srpnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 4. lipnja 2019. godine u tjedniku … objavljen

članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…". Dana 5. lipnja 2019. godine na portalu … da je objavljen članak iste novinarke pod naslovom

..-.". Dana 5. lipnja 2019. godine na portalu … da je

objavljen članak novinarke I. Ć. pod naslovom "…". Dana 11. lipnja 2019. godine u tjednom listu …" da je objavljen članak navedene novinarke pod naslovom …. Dana 12. lipnja 2019. godine da je objavljen

članak na portalu … novinarke I. Ć. pod naslovom

"…". Dana

18. lipnja 2019. godine u tjednom listu … da je objavljen članak

novinarske I. Ć. pod naslovom "…". Dana 27. lipnja 2019.

godine na portalu … da je objavljen članak iste novinarke pod naslovom …

Vladajući tvrde da mu to neće proći, ali P. plan ipak mu ide na ruku; U cijeloj priči pojavio se još jedan zanimljiv detalj". Tuženik da je nakladnik navedenih portala …". Sve što je

navedeno u člancima i sa čime se izravno povezuje tužitelj da je potpuna neistina te da predstavlja knjiški primjer tendecioznog prizvuka narušavanja poslovnog, moralnog i obiteljskog ugleda tužitelja. Tužitelj navodi da autorica svih tekstova, novinarska I. Ć. nije kontaktirala tužitelja ni u jednom trenutku vezano za predmetne članke, da nije poduzela apsolutno nikakve mjere provjere točnosti iznesenih informacija niti postupala u dobroj vjeri. Tužitelj da radi ovoga trpi štetu, da je prikazan kao čovjek sa vrlo negativnim svojstvima, kao osoba koja krši zakon, upornost autora u iznošenju neistina da predstavlja primjer vrijeđanja privatnosti osobe i njegovog poslovnog ugleda, sam autor teksta da se više puta poziva na prijašnje članke. Radi navedenog, temeljem odredbe čl. 21. i 22. Zakona o medijima, te članka 1099. i 1100. Zakona o obveznim odnosima tuženik da je kao nakladnik u obvezi tužitelju naknaditi štetu koju isti trpi. Prije pokretanja ove parnice tužitelj da se tuženiku obratio radi objavljivanja ispravka. Radi navedenog tužitelj postavlja zahtjev radi naknade štete i traži iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate. Traži objavljivanje integralnog teksta ove presude bez komentara i o trošku tuženika u listu … i na portalima …. Traži uklanjanje sa portala

članaka koje je naveo u historijatu tužbe i traži naknadu parničnog troška od tuženika.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba nedopuštena, da nije ispunjena procesna pretpostavka za njeno podnošenje. Informacije iz članaka da se temelje na točnim informacijama koje su prije objavljivanja provjerene na razne načine. Navodi da nije točno kako autorica članaka nije kontaktirala tužitelja, iz samih članaka da je vidljivo da ga je u nekoliko navrata pokušala kontaktirati, ali da je on odbio dati svoju izjavu. U konkretnom slučaju da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacija, o toj temi da se razgovaralo u sklopu aktualnog sata na sjednicama GV GM, građani M., njih cca 5000,

prije dvije godine da su izrazili svoje protivljenje na poluotoku S. P. potpisivanjem peticije. Navodi da se objavljivanjem presude ostvaruje svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom i da se ne može kumulirati objavljivanje presude i pravična novčana naknada, objavljivanje presude nakon pravomoćnog okončanja postupka i nakon što će od objavljivanja članaka proteći nekoliko godina da ne može imati pozitivan efekt na tužitelja jer će do tada sami članak u velikom dijelu javnosti već pasti u zaborav te da bi podsjećanje na njega moglo proizvesti samo kontraefekt. Radi navedenog tuženik predlaže da sud tužbu odbaci kao nedopuštenu, a podredno da zahtjev odbije kao neosnovan.

Nakon zaprimanja odgovora na tužbu tužitelj navodi da se obratio tuženiku kao nakladniku i navedeno poslao poštom preporučeno uz dostavu dokaza o slanju pošiljke. Slanjem zahtjeva za objavom ispravka informacije tužitelj da je ispunio zakonsku pretpostavku za utuženje bez obzira je li zahtjev naslovljen na nakladnika ili na glavnog urednika tuženika.

Tužitelj je prije davanja odgovora tuženika na tužbu podneskom od 30. rujna 2019. godine proširio činjenične navode iz tužbe navodeći da su u međuvremenu objavljeni novi članci u tjedniku M. K. koji se izravno ili neizravno odnose na tužitelja. Dana 9. srpnja 2019. godine da je objavljen članak novinarske I. Ć. pod naslovom "….". Dana 30. srpnja 2019. godine da je

objavljen članak novinarske D. T. pod naslovom "…". U odnosu na iste tužitelj da je tuženiku dostavio

zahtjev za objavu informacija.

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika kao nakladnika lista …, a vezano za objavljivanje članaka sastavljenih od strane novinarske I. Ć. i novinarke D. T., na štetu tužitelja, tužitelj traži naknadu štete od tuženika koja bi mu bila nanesena objavljivanjem svih citiranih članaka, traži objavljivanje integralnog teksta presude i uklanjanje citiranih članaka sa portala tuženika.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom svih citiranih članaka sa prilozima; zahtjeva tužitelja tuženiku za objavu ispravka objavljenih informacija sa dokazima o predaji istih poštom preporučeno; obavijesti glavnog urednika J. K. pun. tužitelja od 10. srpnja 2019. godine; obavijesti glavnog urednika M. B. pun. tužitelja od 10. srpnja 2019. godine te obavijesti glavnog urednika J. K. pun. tužitelja od 26. srpnja 2019. godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke; saslušanjem svjedoka I. Ć. i D.

T.; objava građana vezano za predmetne informacije i slučaj.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Činjenično stanje u ovom postupku je u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje, izvedeni su svi potrebni dokazi, a na posljednjem ročištu za glavnu raspravu pun. stranaka predložili su zaključenje raspravljanja i donošenje presude.

U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o medijima (NN br. 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22, dalje ZM), tužitelj je priložio dokaze da se prije podnošenja tužbe od nakladnika zatražio objavljivanje ispravka sporne informacije u skladu s odredbom čl. 22. st. 2. ZM-a pa treba zaključiti da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete, priložio je zahtjeve sa dokazom o slanju tuženiku.

Prema odredbi čl. 21. st. 1. ZM-a nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim Zakonom.

Navodeći u odgovoru na tužbu da su informacije iz članka dijelom utemeljene na činjenicama za koje je autor članka imao osnovan razlog povjerovati da su istinite i točne i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu je novinar postupao u dobroj vjeri, tuženik se pozvao na razloge za oslobađanje od odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM-a, koja govori o oslobađanju nakladnika odgovornosti za štetu.

Prema odredbi čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a osloboditi se odgovornosti nakladnik može i u slučaju ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo sve mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je vlasnik obrta, poduzetnik, da se bavi građenjem, da je otišao na rad u N., tamo da se bavio svojom strukom, elektrotehnikom, povratkom u H., radi rata, da je stupio u H.V. i od

tada da je čitavo vrijeme u H., a građevinom da se bavi još od 1995. godine, konstantno. Što se tiče serije članaka, a zbog kojih se vodi ovaj postupak, navodi da je time iznimno zatečen i šokiran, dakle, nikada da ga nitko od novinara ili njima nadređenih nije kontaktirao, da nikada nisu tražili provjeru neke informacije, niti su tražili informacije sa njegove strane, uglavnom, kako je objavljen prvi članak zbog čega je bio zaista šokiran, tako da su nastavljeni izlaziti članci i da je bio prisiljen ustati ovom tužbom. Zbog čega se to dogodilo i zbog čega su iskonstruirani ovi napadi na njega, da može samo špekulirati, ali tvrdi da isti nemaju apsolutno nikakve veze sa istinom. Predmetnu nekretninu odnosno zemlju na S.P. sa ostacima objekata koji su tu upisani još od postanka zemljišnih knjiga, odnosno 1900. godine, da je kupio prije otprilike 2,5 godine i da je znao do kakvih će problema to dovesti za njega i njegovu obitelj, da zasigurno to ne bi kupio. U trenutku kupnje te nekretnine, da nije imao viziju, odnosno da se nije vodio time da je već znao što će tu napraviti, uglavnom, da je angažirao arhitekticu i ispustio joj punomoć da na toj kupljenoj nekretnini osmisli neki projekt koji bi bio u skladu sa propisima odnosno zakonskim uvjetima, da istraži kakva bi se dozvola eventualno mogla dobiti u pogledu namjene te nekretnine. Navodi da nije na nekretnini poduzeo nikakve radove, od trenutka kupnje pa do danas na nekretnini da nije bilo apsolutno nikakvih zahvata sa njegove strane, sve da je u fazi utvrđivanja mogućnosti, a kako mu je arhitektica navela, po njenom mišljenju, bez obzira na gradski propis, po pravu R. H., sve ono što je oštećeno ili uništeno od zgrada da se može na području R. H. obnoviti i to u onim gabaritima kakvi su bili prije. Ista da je kazala da može povući paralelu sa ranije postojećim građevinama bilo na splitskom M., P. ili bilo gdje na području R. H., jer se u protivnom apsolutno

nikada ništa od ranije postojećih građevina ne bi moglo obnoviti. Dakle, očito da je dobio saznanja da bi se ostaci građevina zatečenih na nekretnini koje je vlasnik, mogli obnoviti sa njegove strane onako kako je prije bilo, a pa u tom pravcu postoje i fotografije i podaci kako su te građevine izgledale u davnoj prošlosti. Sve da je u fazi utvrđivanja stanja, nikakvih dozvola da još nema, da nema radova, a ovi članci da su zaista stvorili kod njega veliki problem, ne kod njega nego i na strani njegove obitelji. Njegova supruga da je preminula prije 6 godina, da imaju troje djece, jednog unuka, djeca da su punoljetna danas, i tužiteljev sin da ima velikih problema u poslu zbog ovih natpisa jer se i njega napada i osobno i preko tužitelja. Navodi da je dobivao prijetnje preko društvenih mreža, preko interneta, da mu se prijetilo smrću, upravo zbog ovih informacija, a da ima i poslovnih problema jer mu je u postupku dobivanja posla jedna tvrtka iz Z. navela, usmeno, da im ne odgovara za posao i kada se o nekome kod njega kući ne piše kako treba, da im zaista ne treba suradnja niti problemi, tako da ne žele radi navedenog sa tužiteljem poslovati. Preko nekih svojih prijatelja, liječnika, a kako je bio zaista uznemiren, da je dobio uputu da popije prije spavanja apaurin, to da je uzimao neko vrijeme, a da mora kazati i to da je stalno trpio i dobacivanja prolaznika, direktno da su ga ljudi znali provocirati i to da mu je zaista nanijelo ogromnu štetu. Navodi i tvrdi da se radi o klasičnom medijskom linču i to da je upravo ono što može kazati za situaciju u kojoj je naveden. Ne samo da su informacije pogrešne i neistinite, navodi da su se objavljivale fotografije nekretnina koje uopće nisu predmetna nekretnina, navodi da betonsku kućicu nije doveo sa strane na predmetnu nekretninu, ista da je bila tu još u vrijeme kupnje nekretnine, a kako ju je bura bacila, a tako je i sada, to da je samo tu kućicu podizao dovezenom dizalicom, da nema govora o tome da je tu kućicu dovezao, a da tu prije nije bila. Navodi da ni od koga nije bio upitan, pa ni od strane novinara, da da svoju izjavu ili da nešto potvrdi ili demantira. Navodi da nije pokušao zvati izdavača kako bi to spriječio, da je jednom sreo novinarku D. T. pitao je o čemu se tu radi, a ona da mu je kazala: "ti znaš kako to možeš spriječiti i o čemu se tu radi", on da ne zna što je pod tim mislila. Što se tiče ovih prijetnji preko društvenih mreža i preko interneta, a da ima ispise kod sebe, sve to da je prijavio policiji i da je tri puta na policiji kod policijskih inspektora dao iskaze. Dakle, na tom slučaju prijetnji da se radi i postoji dokumentacija u tom pravcu. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li tužitelju u trenutku kupnju nekretnine bila poznata upisana namjena nekretnine u katastru zemljišta, je li nekretnina bila ruševina ili oranica, tužitelj navodi da mu to tada nije bilo poznato. Navodi da je on zaista angažirao geodetsku firmu G.,

da je ta firma upravo angažirana s njegove strane da provjeri sve potrebno, o čemu je danas iskazao. Navodi da mu nije poznato jesu li oni podnijeli nekakav zahtjev u njegovo ime za prenamjenu zemljišta, da mu nije poznato o tome, uglavnom, da ih je angažirao upravo u pravcu navedenog ranije u svom iskazu. Navodi da je arhitekta i ovu geodetsku firmu angažirao neposredno nakon što je nekretninu kupio, da mu nije bilo poznato da je u samoj M. bila organizirana građanska inicijativa odnosno prosvjedi sa ciljem da se zabrani gradnja na zelenim površinama u gradu M., da mu to nije poznato.

Svjedok I. Ć., zaposlenica tuženika, novinarka, u svom iskazu navodi da je zaposlenica tjednika …, na radnom mjestu novinara još od 2013. godine pa do danas neprekidno, da nije zadužena za neku posebnu kroniku odnosno neke posebne i određene teme, nego za sve ono što bi bilo zanimljivo građanima, a vezano je za M. i okolinu. Navodi da je tužitelja poznavala samo iz viđenja prije prvog članka koji je sastavila kao autor, uglavnom, da je dobila neke informacije i čula da bi tužitelj trebao graditi u zelenoj zoni, nakon toga da je, kako je mislila da se radi o temi od općeg interesa obavila radnje, poseban upit osobi u protokolu G. M. koja je zadužena za odnose s javnošću, izvršila uvid u katastar i to I. M. i S., uputila upite M. graditeljstva, te se u

G.M. G. M. upoznala sa povijesnom građom za to područje.

Navodi da se radi o lokalitetu pod nazivom S.. P., sve ove radnje da je obavila i da je pokušala kontaktirati i kontaktirala tužitelja. Navodi da ga je nazvala moguće u tri navrata na mobitel, od toga da ima dvije snimke njihovog razgovora u dva navrata preko mobitela, već prilikom prvog kontakta mobitelom da se predstavila, kazala da je novinarka … i postavila mu ova pitanja u pogledu da li namjerava graditi na tom lokalitetu i što točno namjerava graditi. Uglavnom, da joj nije konkretno odgovorio ni na jedno pitanje, da je skretao sa teme, jedne prigode da je naveo da je na nekom rođendanu, uglavnom, da joj nije dao konkretan odgovor na ova dva bitna i relevantna pitanja. Isti da je samo uputio na svoju arhitekticu odnosno spomenuo je istu i da se radilo o S. M., nju da je nazvala, predstavila joj se i navela o kojoj temi treba pisati, a ona da joj je osobno potvrdila da se tu namjerava graditi građevina tužitelja i da postoje svi propisima predviđeni uvjeti za to. Gospođa M. da joj je, koliko se može sjetiti radi proteka vremena, kazala da prema čl. 300. P. plana G. M., tužitelj kao investitor može graditi građevinu

na mjestu gdje su bile ruševine. To da je ono čega se sjeća iz razgovora s njom, a od strane G. M. da su joj pojasnili gabarite građevine i kazali da se radi o građevini oko 220 m2, tlocrtne površine, u namjeni za hotel. Dakle, da joj se čini da su kazali toliko, to da je svakako premašivalo površinu postojeće ruševine. Navodi da je osobno tamo bila, a kao laik da može kazati samo to da tamo nije primijetila postojanje nikakvih ruševina i tragova ruševina, to da je ono što je osobno zapazila. Dakle, nakon ovog da je došlo do pisanja prvog članka i serije članaka na tu temu, tužitelj da je osobno nije pokušao kontaktirati nakon prvog članka i sve ono što je napisano sa njene strane da je predala izvršnom uredniku na odobrenje, isti da je to odobrio i odobravao, oprema članka u vidu naslova i podnaslova da je urednikova, a izvršni urednik da je bio R. Ž., da misli da ga je neko vrijeme mijenjala N.

B.. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da misli da je na ovu temu u odnosu na tužitelja napisala tri članka. Navodi da od strane tužitelja nisu započeti nikakvi radovi na ovom lokalitetu. Na posebno pitanje pun. tužitelja zašto je svjedokinja u pisanju članka uz ime tužitelja navodila riječ "…",

svjedokinja navodi da se radi o novinarskoj slobodi, a da je tu riječ upotrebljavala jer je tjednik M.K. već prije ove teme, a i nakon teme pisao o tužitelju i njegovim drugim djelatnostima, njegovom sukobu s bivšim gradonačelnikom, uglavnom, to bi bio opis osobe koja svojim postupcima privlači pažnju u javnosti, budi pitanja u vezi njegovih postupaka i kontroverze kod ljudi. Po njenom mišljenju bi se tako nešto moglo kazati za tužitelja. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li po mišljenju svjedoka vezano za predmetnu temu tužitelj počinio neko kazneno djelo, odnosno protuzakonitu radnju, svjedokinja navodi da ona to nije kazala, s obzirom na okolnosti slučaja, i da se radilo o gradnji u zelenoj zoni, da je svakako to trebalo istražiti i ukoliko je postojala mogućnost protuzakonitog postupanja to spriječiti. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika, navodi da je ona u trenutku pisanja članka i članaka držala da se radi o temi od javnog interesa. Navodi da u M. postoji jedna građanska inicijativa koja je sa aktivnostima počela i prije prvog članka, sigurno godinu dana prije prvog članka, koja je za cilj imala spriječiti divlju gradnju na poluotoku O. i S.. P., spriječiti bilo kakvu gradnju s obzirom da se radi o lokalitetima od posebnog značenja za M.. Od strane ove inicijativa građana da je prikupljeno je 5000 potpisa, navodi da ona osobno nije aktivist ove inicijative, da je to inicijativa građana M.. Navodi da za sada na O. i S.. P. nije građeni ništa, u međuvremenu, gledajući od početka djelovanja te inicijative do danas.

D. T. kao svjedok u svom iskazu navodi da se u tekstu kojeg je napisala ne spominje ni ime ni prezime tužitelja, da se radi o pukom izvještaju sa sjednice gradskog vijeća, da nije dala ni objektivni ni subjektivni osvrt. Navodi da je nazočila sjednici, kasnije preslušala tonski zapis i prenijela na papir izjave vijećnika. Iskazuje da nije navodila svoje komentare, da nije spominjala tužitelja, osim što je prenijela što su pojedini vijećnici iznijeli u svom izlaganju. U to vrijeme da je bila stalno zaposlena kao novinarka tjednika M. K., putem mobilnog telefona da je pokušala dobiti tužitelja, tražiti njegov komentar, da ga nije uspjela dobiti. Navodi da nije provjerila tko je vlasnik bagera koji se nalazio na poluotoku S. P., da je nakon ove sjednice otišla kao šetač na poluotok, da ju je osobno i profesionalno zainteresiralo o čemu to vijećnici govore te da je uputila svog fotoreportera da fotografira izgled tog prostora gdje se nalazi navedeni bager, navodi da je stanje stvari na terenu u tom trenutku bilo kao i ranije, da nije vidjela nikakve izgrađene građevinske objekte, ona osobno da je napisala samo jedan članak o ovoj temi, ostale članke da je pisala njena radna kolegica I. Ć., da ona osobno u svom članku nije napisala "…", da ona nije upotrijebila ni izraz

"velebno zdanje".

Kada se analiziraju svi predmetni članci, kada se svi dovedu u vezu sa iskazima tužitelja i svjedoka Ć. i Turić, ovaj sud zaključuje da su ispunile pretpostavke za obvezivanje tuženika kao nakladnika naknaditi tužitelju štetu, neimovinsku koju je pretrpio i trpi vezano za objavljene članke, članke napisane od strane svjedokinje Ć.. Navodeći da su informacije iz serije članaka dijelom utemeljene na činjenicama za koje su autorice imale osnovan razlog povjerovati da su istinite i točne i za koje je postojalo opravdano zanimanje javnosti pri čemu su novinari postupali u dobroj vjeri, tuženik se pozvao na razloge za oslobađanje od odgovornosti za štetu iz odredbe čl. 21. st. 4. al. 1. i 3. ZM-a, koja govori o oslobađanju nakladnika odgovornosti za štetu.

P., svakom običnom građaninu bi na umu trebalo biti očuvanje identiteta grada, lokaliteta koji su od posebnog značaja za grad, zaštititi takve lokacije od devastacije pretjeranom izgradnjom i betonizacijom. Dakle, u ovom slučaju stvarno postoji opravdano zanimanje građana za moguću daljnju gradnju na lokalitetu S. P., ali u slučaju članaka i naslova (I. Ć.) nema opravdanja za nazivanje tužitelja "…", "… A. Č.", objavljivanjem

njegove fotografije (tako da nikome iz M. ne može ostati nepoznato o kome se točno radi – kao "…".) Takvo etiketiranje tužitelja zaista je

uvredljivo, prelazi granicu dobrog ukusa i upućuje svakog na zaključak da bi se moglo raditi o osobi sklonoj mutnim poslovima, kršenju zakona, zaobilaženju propisa, ukratko nemoralnoj i nečasnoj osobi. Takva pejorativna kvalifikacija, pogrdan smisao riječi "kontroverzni" stvarno je tužitelju mogao nanijeti i nanio mu je štetu. Dakle, upravo zbog takvog etiketiranja tužitelja, koji u biti ne može sam sebi izdati dozvole za gradnju, niti mijenjati P. plan grada, prosječni čitatelj je mogao steći dojam da se radi o nemoralnoj osobi, sklonoj zaobilaženju zakona, mutnim poslovima i slično. Svakako, praćenje ove bitne teme je potrebno, bitno za zajednicu uopće, ali način na koji se tužitelja opisalo to nije, o svemu navedenom se moglo i moralo pisati, ali bez vrijeđanja tužitelja i pogrdnog navoda da je isti "kontroverzni poduzetnik". Ta konstrukcija ima jedino pogrdni smisao i ne može se nikako drugačije protumačiti, osim da je negativna po onoga koga se tako etiketira i nazove, u ovom slučaju tužitelja. U prvom članku svjedokinja Ć. navodi da je tužitelja zvala tri puta i da nije htio komentirati slučaj ide u prilog njenom iskazu pred sudom, dakle, tužitelj je mogao navesti sam sve ono što je navela arhitektica koju je angažirao, ali bi opet i pored toga, očito isti bio nazvan "…", kako je

nazivan opetovano i više puta i seriji članaka novinarke Ć., što dovodi do obveze nakladnika da tužitelju radi toga naknadi neimovinsku štetu.

Radi navedenog je sud stava da je tuženik kao nakladnik dužan naknaditi tužitelju štetu koju je pretpio i trpi radi navedenog, radi uvrede, sud je stava da tužitelju pripada satisfakcija u iznosu od 8.000,00 kn, dok je za više zatraženi iznos valjalo odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete i naknade takve štete prema ZM-u, potrebno je primijeniti odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (NN

br. 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, a prema odredbi čl. 21. st. 3. ZM-a koji propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako Zakonom nije drugačije određeno.

Novi ZOO uveo je objektivnu koncepciju štete navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

To znači da će se u sporovima protiv nakladnika radi naknade neimovinske štete uzrokovane objavom informacije pravno priznatom štetom smatrati ona povreda prava osobnosti koja je uzrokovala fizičke i/ili psihičke boli, odnosno strah odgovarajuće jakosti i trajanja.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Premda dikcija odredbe čl. 21. st. 2. Zakona o medijima, kojom je regulirana odgovornost nakladnika za neimovinsku štetu upućuje na zaključak da bi tu štetu mogla trpjeti samo fizička osoba, za navesti je da se takva naknada može dosuditi i pravnom osobi, jer je to pravo priznato i pravnoj osobi prema ZOO-u, koji kao lex posterior ima jaču pravnu snagu od ranije donesenog ZM-a.

Zbog svega navedenog, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, sve izvedene dokaze, a uvažavajući jačinu duševnih bolova koje je pretrpio radi povrede prava osobnosti tužitelju je trebalo dosuditi iznos od 8.000,00 kn, za više zatraženi dio zahtjeva od dosuđenog, iznos od 42.000,00 kn sa kamatama valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju, a u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a pripada zatezna kamata propisana zakonom koja teče od podnošenja tužbe do isplate, kako je tužitelj i zatražio.

Sud je prihvatio zahtjev tužitelja za zatraženo uklanjanje članaka novinarke I. Ć. sa portala tuženika, to predstavlja također način da se tužitelju naknadi šteta, kako nastala, tako i buduća, jer bi to negativno i štetno etiketiranje mogla ostati trajno na webu, kod svakodobnog pretraživanja po imenu tužitelja, što bi mu moglo nanositi štetu u životu, kako njemu, tako i članovima njegove obitelji. Dakle, svrha informiranja javnosti je postignuta, ali nema potrebe niti je dopušteno da tužitelja trajno prati ono za što mu je dosuđena naknada štete. Međutim, šte se tiče zahtjeva u pogledu objavljivanja integralnog teksta ove presude u tiskanom izdanju tuženika, za navesti je da je zahtjev u ovom dijelu valjalo odbiti i da je točno ono što je u tom pravcu naveo tuženik, naime, od ovih članaka proteklo je već mnogo vremena, čitatelji su se okrenuli novim vijestima i temama, a ponovno ukazivanje čitateljima na ovaj slučaj, tužitelju ne donosi satisfakciju, nego reakciju velikog dijela čitatelja po narodnoj poslovici "gdje ima dima, ima i vatre" pa bi i onima koji su ovo zaboravili, moglo ponovno biti osvježeno sjećanje na ovaj slučaj. Dakle, dosuđenjem naknade neimovinske štete i uklanjanjem članaka sa internetskih portala tuženika, sud drži da je tužitelju šteta u cijelosti nadoknađena.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), tužitelj je u sporu uspio djelomično, u pogledu osnova odgovornosti za 100%, a u pogledu visine za 16%, dakle za prosječno 58%; tuženik je uspio za konačnih 42%; kako se od tužiteljevog postotka odbija tuženikov, to je konačno tužitelju valjalo priznati 16% od svih potrebnih troškova za vođenje parnice koje je imao. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.500,00 kn; sastava podneska od 30. rujna 2019. godine u iznosu od 1.500,00 kn; zastupanja na ročištima održanim dana 11. prosinca 2019. godine, 26. veljače 2020. godine i 12. listopada 2020. godine u iznosu od po 1.500,00 kn; pristupa na ročište od dana 28. rujna 2021. godine u iznosu od 375,00 kn (25%); 25% PDV-a u iznosu od 1.968,75 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 850,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 850,00 kn; što razmjerno uspjehu od 16% daje konačan iznos od 1.847,00 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju.

U Splitu, 4. siječnja 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte