Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-1046/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. Ž., OIB: …i 2. M. P., OIB: …, iz K., zastupanih p.p. H. B., odvjetniku u O., protiv tuženika S. R., OIB: …, iz P.-P., zastupanog p.p. odvjetnicima iz O. društva V., J., Š., S., J. & J., iz R., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp-30/2022-13 od 13. listopada 2022., 4. siječnja 2023.
r i j e š i o j e
Žalba se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, te se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Psp- 30/2022-13 od 13. listopada 2022.:
a) potvrđuje u dijelu točke I. u kojem se odnosi na suposjed tužitelja, te točki II., b) preinačuje u preostalom dijelu točke I. u kojem je zatražena zaštita isključivog posjeda tužitelja i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija,
c) ukida u točki III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu k.č.br. 553/2, dvorište V., površine 94 m2, upisane u zk.ul. 447 k.o. M., tako što je dana 09. svibnja 2022., na navedenu nekretninu nabacao drvenih greda i stara građevinska kolica, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelju posjed navedene čestice na način da ukloni drvene grede i građevinska kolica te uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog smetanja, te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnične troškove u iznosu od 3.150,00 kn, u roku od 15 dana.
III. Odbacuje se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova."
2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik u cijelosti i radi svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba je samo djelomično osnovana.
5. Predmet spora zahtjev je za zaštitom od smetanja posjeda.
6. Prvostupanjski je sud utvrdio:
- da su tužitelji te ranije tuženik, a sada njegova kćer, kojoj je tuženik 2021. darovao svoj suvlasnički dio prethodno kupivši ga od G. P. na javnom natječaju, suvlasnici nekretnina čest.zem. 553/2 i 553/4 k.o. M. i to tužitelji za po 3/12 dijela, a tuženikova kćer za 6/12 dijela,
- da su navedene nekretnine nastale cijepanjem ranije čest.zem.553/2, tako da svaka od novonastalih nekretnina ima istu površinu, točnije po 94 m2,
- da je do cijepanja ranije čest.zem.533/2 k.o. M. došlo zajedničkim angažiranjem geodeta od strane tužitelja M. Ž. i tuženika, koji su i troškove parcelacije snosili po pola,
- da je na spornoj, sadašnjoj čest.zem.533/2 k.o. M., ranije bio izgrađen pomoćni objekt (nadstrešnica) koji je legaliziran na zahtjev tužitelja M. Ž. 2020. godine, te su taj objekt koristili tužitelji,
- da je objekt uklonjen i to tako da je, po dogovoru parničnih stranaka, tuženik prvo skinuo salonitni krov i drvene krovne grede, a tužitelj M. Ž., uz pomoć bageriste, srušio nadstrešnicu, točnije kako iz fotodokumentacije proizlazi, stupove koji su preostali, a nosili su krovnu konstrukciju,
- da sa susjedne nekretnine u suvlasništvu tužitelja, na sada spornu nekretninu na kojoj se nalazio raniji pomoćni objekt, vode drvena vrata,
- da je tuženik 9. svibnja 2022. pred ta vrata nabacao drvene grede i građevinska kolica zbog kojih se više ne može s nekretnine tužitelja, kroz drvena vrata, pristupiti na spornu nekretninu,
pa je zaključio da su tužitelji bili u isključivom posjedu ranijeg pomoćnog objekta, da rušenjem objekta nije prestala faktična vlast dakle posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini, pa je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe članka 21. stavak 1. i 4. te članka 20. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV). Navedenim je odredbama propisano da je samovlast zabranjena, pa bez obzira kakav je posjed nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i misli da ima jače pravo na posjed, pa tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed i onaj kome je posjed smetan ima pravo na zaštitu posjeda u roku od 30 dana od kada je saznao za smetanje i počinitelja i to ili u postupku pred sudom ili putem samopomoći.
7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, a ni žalitelj na neku bitnu povredu ne ukazuje.
8. Osnovano žalitelj međutim ukazuje da je nakon kupnje suvlasničkog dijela od G. P. bio uveden u posjed, točnije suposjed kupljene nekretnine, dakle ranije čest.zem.533/2 k.o. M., pa je u tom smislu prvostupanjski sud, na temelju utvrđenih činjenica, koje među strankama nisu niti sporne, pogrešno izveo zaključak da su tužitelji bili isključivi posjednici sada sporne čest.zem. 533/2 k.o. M..
8.1. Naime, iz ponašanja sada parničnih stranaka, njihovog zajedničkog angažiranja geometra radi cijepanja ranije jedinstvene nekretnine na dvije s istim površinama, što odgovara suvlasničkim dijelovima ranije tuženika (sada njegove kćeri), s jedne strane, te tužitelja, s druge strane, te uklanjanjem pomoćnog objekta kojeg su ranije koristili isključivo tužitelji, a u čijem uklanjanju je sudjelovao i tuženik, uz suglasnost tužitelja, zaključiti je da su tužitelji voljno svoj raniji isključivi posjed podijelili s tuženikom, kao novim suvlasnikom ranije čest.zem.533/2 k.o. M., radi čega je pogrešan činjenični zaključak prvostupanjskog suda da su i nakon svih tih radnji, u isključivom posjedu novonastale čest.zem.533/2 k.o. M. ostali tužitelji i da je tuženik svojim radnjama smetao njihov isključivi posjed.
8.2. Pitanje tko je osim tužitelja suvlasnik navedene nekretnine nije relevantno za ovu posesornu parnicu. Stjecanja suvlasničkog dijela predmetne nekretnine relevantno je samo kao (nesporna) činjenica zbog koje je i došlo do zajedničkih aktivnosti parničnih stranaka na spornoj nekretnini i ocjene značaja tih aktivnosti na stanje posjeda, o čemu je već rečeno u prethodnoj točki obrazloženja ove drugostupanjske odluke.
9. Relevantna je stoga odredba članka 24. stavak 1. ZV-a kojom je propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
10. S obzirom na činjenično stanje, koje posebno jasno proizlazi iz priložene fotodokumentacije, jasno je da su radnjama tuženika tužitelji bitno ograničeni u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na spornoj nekretnini, dakle u svom suposjedu, štoviše da je navedene radnje tuženik i poduzeo upravo s tom namjerom i samovlasno, radi čega je tužiteljima pripadalo pravo zaštite suposjeda, u kojem dijelu je i odlučeno kao pod a) izreke ove drugostupanjske odluke.
10.1. S obzirom da tužitelji (zajedno) nisu bili u isključivom posjedu sporne nekretnine to im nije mogla biti pružena zaštita posjeda već samo suposjeda, radi čega je odlučeno kao pod točkom b) izreke ove drugostupanjske odluke.
10.2. Zaključno, žalba je djelomično osnovana u pogledu merituma spora, radi čega je u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članaka 373. točka 2. i 368. stavak 2. ZPP-a.
11. Premda tužitelji nisu u cijelosti uspjeli u sporu, dio s kojim nisu uspjeli je neznatan i u pogledu tog dijela nikakvi posebni troškovi nisu ni nastali, radi čega je odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke pobijane odluke valjana i stoga je odlučeno kao pod a) izreke ove drugostupanjske odluke.
12. Nije bilo mjesta odbacivanju zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka jer zahtjev nije bio opredijeljen. O troškovima postupka odlučuje se jednom odlukom a ne posebnim odlukama o zahtjevima svake od stranaka, i troškovi se dosuđuju stranci koja je u cijelosti, ili u većem dijelu uspjela u sporu, pa je u ovom slučaju odluka o troškovima za obje stranke već sadržana u točki II. izreke pobijane odluke. Dakle, ako stranka kojoj bi pripadalo pravo na naknadu troškova sukladno uspjehu u parnici, ne podnese opredijeljeni zahtjev za trošak, troškovi joj se neće dosuditi meritornom, a ne procesnom odlukom, kako bi to bilo po stavu prvostupanjskog suda. Stoga je u ovom dijelu odlučeno kao pod c) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
Dubrovnik, 4. siječnja 2023.
Sutkinja:
Josita Begović
