REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 307/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. A. d.d., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o.,

V., protiv tuženica: 1. S. D., OIB: ..., 2. T. D., OIB: ..., i 3. P. D., OIB: ..., sve iz V., koje zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. & S., Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji te radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1. - 3. tuženica protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž- 1538/16-2 od 20. rujna 2017. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1165/11-50 od 16. lipnja 2016., na sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženica izjavljena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1538/16-2 od 20. rujna 2017.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se revizija tuženica izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1538/16-2 od 20. rujna 2017. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženica i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1165/11-50 od 16. lipnja 2016. pod točkom I. izreke.

II. Odbacuje se revizija tuženica izjavljena protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1538/16-2 od 20. rujna 2017. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženica i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1165/11-50 od 16. lipnja 2016. pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1.1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1538/16-2 od 20. rujna 2017. potvrđeni su presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1165/11-50 od 16. lipnja 2016., a kojom je suđeno:

„I/ Ugovor o darovanju od 28. ožujka 2011.g. koji su sklopile I-tuženica S. D. rođ. K. iz V., OIB: ..., kao darovateljica i II tuženica T. D. iz V., OIB: ... te III tuženica P. D. iz V., OIB: ..., kao obdarenice, a na kojem je potpis I-tuženice ovjeren po javnom bilježniku J. V. S. iz V., pod brojem OV-2464/11, kao i Aneks toga Ugovora o darovanju koji su I-tuženica S. D. kao darovateljica te II-tuženica T. D. i III-tuženica P. D. sklopile dana 04. travnja 2011.g., a na kojem su njihovi potpisi ovjereni po javnom bilježniku J. V. S. iz V., pod brojem OV-2623/11, gubi učinak prema tužitelju R. A. d.d. Z., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema I- tuženici S. D. s osnova:

- mjenične tražbine u iznosu od 2.214.008,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 495.066,30 kn teče od 19. lipnja 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. 07. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01. 08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznos od 1.718.942,59 kn od 19. lipnja 2008.g. do 30. listopada 2008.g. po stopi od 12% godišnje, te od 01. 11. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- trošak protesta u iznosu od 5.845,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.

07. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- mjeničnu tražbinu u iznosu od 367.915,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. lipnja 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. 07. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- trošak protesta u iznosu od 3.710,00 kn sa kamatom tekućom od 20. lipnja 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. 07. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

- te troškova ovršnog postupka u iznosu od 37.850,50 kn sa kamatom tekućom od 18. 08. 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. 07. 2011.g. do 31. 07. 2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08. 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena,

pa su II-tuženica T. D. i III-tuženica P. D. dužne trpjeti da tužitelj navedenu tražbinu namiri prodajom njihovih ukupno 6/8 dijela nekretnine čkbr. 1467/2 ... površine 356 m2, dvorište površine 186 m2 i kuća površine 170 m2, upisane u z.k. ul. 6459 k.o. V. (u osnivanju).

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži da Ugovor o darovanju od 28. ožujka 2011.g. koji su sklopile I-tuženica S. D. rođ. K. iz V., OIB: ..., kao darovateljica i II tuženica T. D. iz V., OIB: ... te III tuženica P. D. iz V., OIB: ..., kao obdarenice, a na kojem je potpis I-tuženice ovjeren po javnom bilježniku J. V. S. iz V., pod brojem OV-2464/11, kao i Aneks toga Ugovora o darovanju koji su I-tuženica S. D. kao darovateljica te II-tuženica T. D. i III-tuženica P. D. sklopile dana 04. travnja 2011.g., a na kojem su njihovi potpisi ovjereni po javnom bilježniku J. V. S. iz V., pod brojem OV-2623/11, gubi učinak prema tužitelju R. A. d.d. Z., u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje potraživanja tužitelja prema I-tuženici S. D. s osnova:

- zakonske zatezne kamate na iznos od 1.718.942,59 kn tekuće od 31. 10. 2008.g. do 30. 06. 2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01. 07. 2011.g. do 31. 10. 2011.g. po stopi od 12% godišnje pa su II-tuženica T. D. i III-tuženica P. D. dužne trpjeti da tužitelj navedenu tražbinu namiri prodajom njihovih ukupno 6/8 dijela nekretnine čkbr. 1467/2 ... površine 356 m2, dvorište površine 186 m2 i kuća površine 170 m2, upisane u z.k. ul. 6459 k.o. V. (u osnivanju).".

1.2. Ujedno je drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tuženica i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno:

"I/ Odbacuje se protutužba tuženica podnijeta sudu dana 09. 07. 2012.g., koja glasi:

„Utvrđuje se da su mjenične tražbine u iznosu od 2.214.008,80 kn i u iznosu od 367.915,45 kn zajedno s pripadajućim troškovima protesta, a koje su sadržane u pravomoćnoj ovosudnoj Presudi broj P-1686/09 prestale te da tužitelj kao protutuženik nema takvih potraživanja prema tuženicima protutužiteljima, odnosno bilo kojoj trećoj osobi po toj osnovi. Nalaže se tužitelju protutuženiku naknaditi tuženicima protutužiteljima prouzročeni trošak ovog postupka po osnovi protutužbe.“

III/. Nalaže se tuženicama da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka u iznosu od 355.774,00 kn (tristopedesetpettisuća sedamstosedamdesetčetiri kune) u roku 15 dana.“.

2. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijele 1. – 3. tuženice (dalje: tuženice) pobijajući ih zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se nižestupanjske odluke prvenstveno preinače u skladu s revizijskim razlozima, podredno ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, pred drugog suca pojedinca. Traže i naknadu troškova revizije.

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

4. Revizija protiv presude nije osnovana, dok revizija protiv rješenja djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. U odnosu na reviziju protiv presude:

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14. – dalje: ZPP) sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

6. Prije svega se ističe da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojeg je dopušteno podnijeti reviziju. Stoga razlozi navedeni u reviziji tuženica koji se odnose na eventualno pogrešno utvrđeno činjenično stanje nisu mogli biti uzeti u razmatranje.

7.1. Tuženice su u reviziji navele da je podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ukazujući da nižestupanjski sudovi za svoje uvjerenje o pravnoj prirodi pravnog posla zaključenog među strankama nisu dali valjano obrazloženje.

7.2. Neosnovano se u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a izloženi zaključci i pravna osnova za donošenje presude jasno je i argumentirano obrazložena.

8. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP jer je drugostupanjski sud (suprotno tvrdnjama revidentica) u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

9. Na navode revizije u kojima se ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je sud za pet dana odredio ročište za glavnu raspravu na kojem bi, zbog promjene raspravnog suca, bio (ponovno) proveden dokaz saslušanjem tuženica kao stranaka, pa da tuženice nisu imale dovoljno vremena za pripremu, valja odgovoriti da u situaciji kada su tuženice u postupku dale odgovor na tužbu, bile od početka su zastupane po istom punomoćniku – odvjetniku i već su bile saslušane kao stranke u ranijem tijeku postupka, one nisu bile onemogućene raspravljati pred sudom, dok sama činjenica da između dva ročišta nije protekao rok od 8 dana, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 315. st. 3. ZPP.

10. Što se pak tiče revizijskih navoda da na tuženicama nije bio teret dokazivanja činjenice da bi dugovanje bilo (i u kojem dijelu) podmireno te da stoga sporna radnja (zaključenje ugovora o darovanju) ne bi bila poduzeta na teret vjerovnika, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je teret dokaza te činjenice upravo na tuženicama i da one istu (propuštajući predujmiti troškove provođenja vještačenja koje su predložile na tu okolnost) nisu dokazale. Naime, kada tužitelj u dokaz svojih navoda dostavlja u spis pravomoćnu sudsku presudu u predmetu P-1686/09 te rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-457/2006 od 29. lipnja 2012. iz kojeg je vidljivo što je u tom postupku naplaćeno, a posebice da glavnica njegovih mjeničnih tražbina nije uopće niti djelomično naplaćena, pa tuženice koje tvrde suprotno, odnosno da je u kojem drugom postupku izvršena naplata, ili da je bilo drugih uplata i sl. te da je time potraživanje tužitelja podmireno u pretežitom dijelu trebale su to dokazati. Pri tom se ističe da je netočna tvrdnja u reviziji da tuženice provođenjem dokaza financijskim vještačenjem nisu predlagale budući da to proturječi sadržaju zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 12. rujna 2012. (list spisa 86), sadržaju podneska tuženica od 3. prosinca 2013. (list spisa 147) i sadržaju zapisnika s ročišta za glavnu raspravu od 25. travnja 2014. (list spisa 172 i 173), te naposljetku i sadržaju zapisnika s ročišta za glavnu od 28. svibnja 2014. (list spisa 176 – 178.) na kojem je prihvaćen prijedlog tuženica te doneseno rješenje o provođenju vještačenja po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke.

11.1. Neosnovan je i revizijski razlog koji se odnose na nužnost prekidanja ovog postupka dok se ne dovrši postupak koji se po tužbi 1. tuženice vodi pred istim prvostupanjskim sudom protiv tuženika R. S. S. – J. – W., radi utvrđenja ništetenosti javnobilježničkog očitovanja poslovni broj UO-753/01-2 od 3. srpnja 2001., u kojem je sadržan i ugovor o kreditu, budući da ishod tog postupka predstavlja prethodno pitanje za rješenje ovog spora, jer da taj ugovor predstavlja osnovu u ovom postupku i njegov ishod utječe na utvrđenje visine u ovom postupku.

11.2. Naime, budući da navedena tužba nije podnesena protiv tužitelja u ovom sporu, već protiv treće pravne osobe, dok tužitelj jest banka registrirana za obavljanje djelatnosti na području RH, a predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji, istaknuti prigovori nevaljanosti ugovora koje bi zaključivala neka treća osoba, u situaciji kada je ovrha radi namirenja tog vjerovnika provedena na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi, ishod tog postupka ne predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu, kako to pravilno zaključuju i nižestupanjski sudovi.

12. Nije osnovan niti istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Prema odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato. Budući da je u konkretnom slučaju raspolaganje učinjeno Ugovorom o darovanju, postoji neoboriva presumpcija da je 1. tuženica znala da tim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljici, dok je irelevantno jesu li 2. i 3. tuženice to znale ili mogle znati. Stoga, kada je utvrđeno da predmetno darovanje predstavlja radnju zbog koje prvotuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje dospjele tražbine tužiteljice, pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz čl. 66. ZOO kada je tužbeni zahtjev prihvaćen i to samo do iznosa za koji je utvrđeno nepodmireno potraživanje tužiteljice.

14. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

15. U odnosu na reviziju protiv rješenja o odbacivanju protutužbe:

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP) pa je revizija protiv navedenog rješenja kojim je odbačena protutužba dopuštena.

16. Nižestupanjski su sudovi odbacili protutužbu tuženica kojom je traženo da se "utvrdi da su mjenične tražbine u iznosu od 2.214.008,80 kn i u iznosu od 367.915,45 kn zajedno s pripadajućim troškovima protesta, a koje su sadržane u pravomoćnoj ovosudnoj presudi broj P-1686/09 prestale te da tužitelj kao protutuženik nema takvih potraživanja prema tuženicima protutužiteljima, odnosno bilo kojoj trećoj osobi po toj osnovi" zaključujući da nisu ispunjene procesne pretpostavke dopustivosti podnošenja deklaratorne tužbe.

17. Suprotno navodima revidentica, sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja sadrži koncizne, jasne i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj revizijski sud pa nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u reviziji. Naime, prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prestanak mjenične tražbine s pripadajućim troškovima protesta sadržane u drugoj pravomoćnoj sudskoj presudi (odnosno nepostojanje tih potraživanja prema tuženicama i trećim osobama) predstavlja činjenicu odlučnu za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu, a ne pravo ili pravni odnos odnosno pitanje istinitosti ili neistinitosti isprave, pa podnošenje sporne deklaratorne (protu) tužbe nije dopušteno. Pri tom se napominje da su nižestupanjski sudovi u okviru odlučivanja o postavljenom tužbenom zahtjevu razmotrili istaknute činjenične tvrdnje tuženica, a koje se odnose na prestanak potraživanja tužiteljice ispunjenjem.

18. Zbog navedenih je razloga valjalo odbiti reviziju protiv navedenog rješenja, na temelju odredbi čl. 393. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP.

19. U odnosu na reviziju protiv rješenja o troškovima postupka:

Tuženice pobijaju revizijom rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka na način da je odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

20. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

21. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija (Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015.).

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, reviziju tuženica protiv rješenja o troškovima postupka valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.