REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1120/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. H. iz Z., OIB ..., zastupan po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2291/19-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1017/2019-11 od 5. studenoga 2019., na sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2291/19-2 od 16. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1017/2019-11 od 5. studenoga 2019. i sudi:

I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1017/2019-11 od 5. studenog 2019 i sudi:

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tužena Republika Hrvatska, OIB ..., dužna je tužitelju T. H. iz Z., OIB ..., isplatiti u roku od 8 dana iznos od 18.978,69 kuna neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 3.179,97 kuna tekućom od 01. siječnja 2014. godine pa do isplate

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2015. godine pa do isplate

- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate

- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate

- na iznos od 3.684,00 kuna tekućom od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. studenog 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 1.028,60 Eur/7.750,00 kn u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 66,36 EUR/500,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u toč. I. izreke, prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.518,91 Eur/18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude, dok je u toč. II. izreke nalaženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 Eur/6.250,00 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama. U toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja, u toč. I. izreke, odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda te je u toč. II. izreke tuženica odbijena s zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1855/2020-2 od 1. rujna 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-2291/2019-2 od 16. travnja 2020., zbog pravnih pitanja:

„1. Je li tužiteljica, obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužiteljice?

2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuju da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja obvezati da joj nadoknadi troškove postupka ili ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 2.518,91 Eur/18.978,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2013. do kraja 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, na radnom mjestu glavni vještak za toksikološka vještačenja, a u okviru svog posla sudjeluje u poslovima koji se odnose na sprečavanje kaznenih dijela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima te primjenjuje ovlasti prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanja identiteta osoba i predmeta,

- da tužitelj radi u uredu i u laboratoriju, povremeno odlazi na sudske rasprave te sudjeluje na očevidima na licu događaja kaznenog dijela, s time da ima policijske ovlasti, budući može ulaziti u tuđi dom, vršiti preglede osoba, predmeta i prometnih sredstava, a ima ovlasti prikupljanja, obrade i pohrane podataka,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta u građanskom odijelu.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj, kao policijski službenik (čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima „Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon (u okviru svog posla sudjeluje u poslovima koji se odnose na sprečavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima te primjenjuje ovlasti prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanja identiteta osoba i predmeta koji se odnose na otkrivanje počinitelja kaznenih djela) pa, po ocjeni tog suda, tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19

– dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

14. Obrazlažući postavljeno pitanje tuženica, pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZOP i čl. 3. Pravilnika analizira sadržaj poslova glavnog vještaka za toksikološka vještačenja, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO i smatra da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove glavnog vještaka za toksikološka vještačenja, a što su stručni poslovi vezani s policijskim poslovima, a ne i policijski. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove, a da tužitelj obavlja isključivo poslove vještačenja, čiji je cilj razjašnjavanje neke činjenice kojima nadležno tijelo ne raspolaže, pri čemu tužitelj pregledava dokumentaciju, prikuplja potrebne podatke, obrađuje ih i koristi i drugo.

15. Nasuprot navedenom, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu za građansko odijelo na temelju samog zakona jer je policijski službenik, koji, prema opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove (prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka i to u dijelu koji se bavi toksikološkim vještačenjem) primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Naglašava da obavlja poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikupljanja podataka o tim djelima i počiniteljima, očevida i drugog te da pritom primjenjuje policijske ovlasti kao npr. prikupljanja, procjene, obrade i korištenja podataka, pregledava dokumentaciju, obavlja policijsku ovlast ulaska i pregleda objekta, prostora i predmeta. Ukratko, suštinski smatra da, prema odredbi čl. 28. st.

1. i 2. ZOP, nije propisana razlika vezano za direktnu ili indirektnu primjenu policijskih ovlasti niti je moguće takvu ovlast „ad hoc” dati da bi se slijedom toga policijski službenici mogli razlikovati na one koji primjenjuju policijske ovlasti u obavljanju policijskih poslova i one koji ih ne obavljaju, jer je čl. 15. st. 1. ZOP predviđeno da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz tog zakona. Zaključno smatra da su njegovi poslovi policijski poslovi u kojima se primjenjuju policijske ovlasti.

16. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ovaj sud ne može prihvatiti.

17. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu, dok je čl. 28. st. 4. i 5. ZOP propisano da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Prema čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. Nadalje, odredbom čl. 1. st. 2. ZPPO propisano je da policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

21. Policijski službenik je, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPPO službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

22. Odredbom čl. 3. st. 1. ZPPO propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

23. Policijske ovlasti su prema odredbi čl. 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

24.1. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji prema opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji prema opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP. Stoga je pogrešno shvaćanje tužitelja prema kojemu ima pravo na građansko odijelo na temelju samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

24.2. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevima za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, te su pravomoćno odbijene i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove i tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada. Stoga ne stoji tvrdnja tužitelja prema kojoj u tom slučaju on, kao i drugi zaposlenici MUP-a, ne bi faktički imali pravo na sudsku zaštitu.

24.3. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP, slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela.

25. Ako bi se o navedenom pravu i moglo raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da poslovi policijskog službenika glavnog vještaka za toksikološka vještačenja, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, predstavljaju isključivo stručne poslove vještačenja pa obavljanje tih poslova ne spada u policijske poslove iz čl. 3. st. 1. ZPPO, (kao što su npr. poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se u njihovom obavljanju primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (čl. 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu, da bi u smislu čl. 28. st. 4. i 5. ZOP imali pravo na naknadu za građansko odijelo.

26. Tužitelj dakle, kao glavni vještak za toksikološka vještačenja, obavlja isključivo poslove vještačenja, u okviru kojeg posla tada i procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke te pregledava dokumentaciju i njegova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna obrada već dostavljenih mu podataka, kako bi se ti podaci mogli zaštiti i potom proslijediti drugim osobama i policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

27. Policijski poslovi koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti, kako je navedeno, popisani su u čl. 3. ZPPO, a među tim poslovima nisu navedeni poslovi glavni vještak za toksikološka vještačenja. Ako bi se i prihvatila tvrdnja tužitelja da time što „po potrebi sudjeluje u radu na mjestu događaja” pa da time obavlja policijske poslove otkrivanja kaznenih djela i prekršaja, prikuplja podataka o tim djelima i počiniteljima i da pri tom primjenjuje policijske ovlasti, ističe se da pojedini policijski službenici koji sudjeluju u operativnim akcijama kao stručne osobe, prema odredbama čl. 29. i 30. Uredbe o izgledu odora policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 88/11, 129/11 i 100/13 – dalje: Uredba) ostvaruju pravo na dodatnu policijsku odoru, a to što po potrebi (ne kontinuirano tijekom godine) obavlja takve i s njima povezane i slične poslove, te poslove, prema navedenom, ne obavlja kontinuirano tijekom cijele kalendarske godine isključivo u građanskom odjelu, što je preduvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. ZOP, te neovisno o tome što po potrebi eventualno sudjeluje i na mjestu događaja na poziv nadležnih tijela, i što u okviru svoga posla procjenjuje, pohranjuje i koristi podatke i pregledava dokumentaciju, poslovi koje obavlja nisu poslovi u smislu čl. 28. st. 4. ZOP da bi mu pripadalo pravo iz čl. 2. st. 1. Pravilnika.

28. Stoga, iako glavni vještak za toksikološka vještačenja, u okviru provođenja poslova vještačenja, prikuplja pohranjuje, obrađuje i koristi podatke koji se odnose na otkrivanje počinitelja kaznenih djela, utvrđuje identitet predmeta, pregledava dokumentaciju te sudjeluje u očevidima u slučajevima gdje je korišteno vatreno oružje, to istovremeno ne znači da obavlja i policijske poslove i koristi bilo kakve policijske ovlasti, jer glavni vještak navedene radnje, nakon obrade podataka, iste prosljeđuje drugim policijskim službenicima ili policijskim tijelima i na taj način im pomaže u otkrivanju počinjenja kaznenih djela kojima je to primarna zadaća, ali time automatski nisu policijski službenici u smislu citiranih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

29. Zaključno, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj čl. 3. i čl. 13. st. 1. ZPPO i opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju tijekom cijele godine primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te stoga tužitelj nema pravo na naknadu za građansko odijelo u smislu čl. 28. st. 4. i st. 5. ZOP.

30. Slijedom svega iznesenog odgovori na postavljena pitanja u reviziji glase:

1. Tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, nije policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine” broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Glavni vještak za toksikološka vještačenja nema pravo na naknadu za građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine” broj 64/11) u kojemu popisu bi on bio naveden. 31. Zbog iznesenog valjalo je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti obje nižestupanjske presude.

32. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je na temelju odredbi čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka.

33. Tuženici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, pripada pravo na naknadu troškova prvostupanjskog postupka odmjerenihu skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 142/2012, 103/14, 118/14 , 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora, a u okviru postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka. Tako je ovaj sud utvrdio da tuženica ima pravo na naknadu troškova odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT), podneska od 3. lipnja 2019. (100 bodova prema Tbr. 8/1 OT), troškova zastupanja na ročištima od 5. lipnja 2019. i 30. rujna 2019., (100 bodova za svako prema Tbr. 9/1 OT), troškova sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 OT), kao i troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (za svaki po 150 b Tbr. 10/6 OT). S obzirom na određeno postavljeni zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka valjalo joj je dosuditi ukupno 1.028,60 Eur/7.750,00 kn pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

34. Troškovi za pristup na ročište za objavu presude tuženici nisu priznati iz razloga što na navedeno ročište za tuženicu nije nitko pristupio. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.