REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1016/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz O., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d. iz O., protiv tuženika H. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. M. dipl. iur, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 427/2020-2 od 9. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-135/2019-6 od 28. siječnja 2019., u sjednici održanoj 4. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice K. H..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-135/2019- 6 od 28. siječnja 2019., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu broj HLOD-05-1- 2016/17503-1 od 17. lipnja 2016. kojom je tuženik H. l. d.o.o. iz Z., OIB: …, otkazao Ugovor o radu tužiteljici K. H. iz O., OIB: …, pa se utvrđuje da tužiteljičin radni odnos nije prestao.

II/ Određuje se sudski raskid tužiteljičinog Ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknade plaća od dana prestanka tužiteljičinog radnog odnosa 21. srpnja 2016., po Odluci o otkazu Ugovora o radu broj HLOD-05-1-2016/17503-1, u iznosu od 106.220,75 kn (slovima: stošesttisućadvijestotinedvadesetkunasedamdesetpeetlipa), zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- za srpanj 2016. na iznos od 2.309,15 kn od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- za kolovoz 2016. na iznos od 6.927,44 kn od 15. rujna 2016. do isplate,

- za rujan 2016. na iznos od 6.927,44 kn od 15.listopada 2016. do isplate,

- za listopad 2016. na iznos od 6.927,44 kn od 15. studeni 2016. do isplate,

- za studeni 2016. na iznos od 6.927,44 kn od 15. prosinca 2016. do isplate,

- za prosinac 2016. na iznos od 6.927,44 kn od 15. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. veljače 2017. do isplate,

- za veljaču 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. ožujka 2017. do isplate,

- za ožujak 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. travnja 2017. do isplate,

- za travanj 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. svibnja 2017. do isplate,

- za svibanj 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. lipnja 2017. do isplate,

- za lipanj 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. srpnja 2017. do isplate,

- za srpanj 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- za kolovoz 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. rujna 2017. do isplate,

- za rujan 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. listopada 2017. do isplate,

- za listopad 2017. na iznos od 6.927,44 kn od 15. studenog 2017. do isplate, te

iznos

od

6.927,44

kn

(slovima: šesttisućadevetstotinadvadesetsedamkunačetrdesetčetirilipe) za svaki idući kalendarski mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na svaki iznos teče od 15-tog dana u idućem kalendarskom mjesecu do dana isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu isplati iznos od 55.419,52 kn (slovima: pedesetpettisućačetiristotinedevetnestkunapedesetdvijelipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog neisplaćenog regresa, božićnice i dara za djecu za 2016. isplati iznos od 3.300,00 kn (slovima: tritisućetristotinekuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate.

VI/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak sa pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 8 dana."

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R 427/2020-2 od 9. srpnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak drugostupanjskom sudu. Potražuje trošak sastava revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana .

6. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz članka 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužiteljica smatra da je počinjena bitna povreda parničnog postupka pred drugostupanjskim sudom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer " (…) presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, točnije razlozi presude proturječe sadržaju isprava i zapisnika u spisu (..)" odnosno da drugostupanjski sud " (…) svoju odluku kroz cijelo obrazloženje temelji na tome da je tužiteljica tuženiku počinila financijsku štetu te da je toga bila svjesna a u spisu postoje dokazi da je tu štetu nadoknadila (…)"

7.1. Suprotno mišljenju tužiteljice u razlozima pobijane presude ovaj sud ne nalazi proturječnosti posebno što tužiteljica obrazlažući postojane bitne povrede odredba parničnog postupka te revizijskim prigovorima istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

8. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primijene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 17. lipnja 2016., te zahtjev za isplatu naknade plaće, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete na ime regresa, božićnice i dara za djecu.

10. Tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodavačice na mjestu rada Regija Istok temeljem Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8. svibnja 2015.;

- da je tužiteljica osim poslova prodavačice tužiteljica bila dužna obavljati i sve pripremne i završne poslove, te sve druge poslove koji, s obzirom na organizaciju rada, standarde i pravila struke te spadaju u njezin djelokrug rada;

-da radnik na mjestu prodavača daje informacije igračima o igrama H. l. d.o.o. i kontinuirano usvaja nova znanja, prima uplate za sve igre i isplaćuje dobitke, prodaje G. H. l., vrijednosnice i trgovačku robu, odgovoran je za uredno vođenje protokola isplate dobitaka, te vođenje drugih propisanih izvješća, za vađenje i sortiranje novaca iz aparata, popisivanje i provjeru elektroničkih i mehaničkih brojčanika, prijavu kvarova aparata, provjeru atesta na automatima za igre na sreću, izrađuje dnevne protokole, obračunava ostvareni promet i provodi druge poslove vezane uz blagajničko poslovanje, ažurno vodi financijsku i ostalu dokumentaciju, održava čistoću u radnom prostoru, prema potrebi raznosi piće igračima, prazni pepeljare u pušačkom prostoru;

-da je tuženik 17. lipnja 2016. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici zbog pogodovanja igračima i dopuštanja nelegalne igre, tereteći je da je nanijela i imovinsku štetu poslodavcu u iznosu od 43.576,00 kuna;

-da u obrazloženju predmetne Odluke tuženik navodi kako je internom kontrolom poslovanja utvrđeno da je za vrijeme rada tužiteljice došlo do niza nepravilnosti koje za posljedice imaju imovinsku štetu u vidu isplate dobitaka temeljem nelegalne igre u iznosu od 43.576,00 kn, oštećenje kupole ruleta, te štetu nanesenu ugledu tuženika, da je provjerom snimke video nadzora od 7. svibnja 2016. ustanovljeno da je tužiteljica svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima oštećenje imovine, odnosno bušenje kupole elektronskog ruleta kako bi na taj način omogućili nelegalan dobitak. Nadalje, dana 19. svibnja 2016. da je počinila manjak u poslovanju u iznosu od 5.000,00 kuna na način da je dvojici igrača omogućila igru u elektronskom ruletu bez zaprimanja uplate u novcu;

-da je tuženik pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, te je tužiteljica dala svoju obranu pisanim putem;

-da je Radničko vijeće dana 15. lipnja 2016. dalo suglasnost tuženiku na namjeru redovitog otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici;

-da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu u propisanom roku iz članka 133. stavak 2. ZR-a;

-da tužiteljica u bitnome nije osporavala sadržaj izjave od 20. svibnja 2016., koju je vlastoručno potpisala, u kojoj se navodi kako je svojom velikom pogreškom i nepažnjom ukucala u rulet ukupno 5.000,00 kn (koji iznos je naknadno podmirila) i da je svjesna svoje pogreške.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica doista počinila povredu obveze iz radnog odnosa koju joj je tuženik u osporenoj odluci o otkazivanju ugovora o radu stavio na teret, odnosno da je tuženik, u smislu članka 135. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje u tekstu: ZR), dokazao postojanje opravdanih razloga za redoviti otkaz iz članka 115. st. 1. toč. 3. ZR, stoga su ocijenili da je odluka o otkazu pravilna i zakonita pa su odbili tužbeni zahtjev. Posljedično su odbili zahtjev za utvrđenjem sudskog raskida ugovora o radu kao i zahtjev za naknadom štete.

12. Prema odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tuženik, na kojem je u smislu pravila iz članka 135. stavak 3. ZR-a bio teret dokazivanja, u postupku neupitno dokazao odlučne okolnosti, tj. da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa (isplata dobitaka temeljem nelegalne igre u iznosu od 43.576,00 kn, oštećenje kupole ruleta, te štetu nanesenu ugledu tuženika kada je tužiteljica svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima oštećenje imovine, odnosno bušenje kupole elektronskog ruleta kako bi na taj način omogućili nelegalan dobitak).

13. S obzirom na revizijske navode, posebno valja istaknuti da tuženik nije otkazao konkretni ugovor o radu samo zbog toga što je tužiteljica nanijela štetu tužitelju u iznosu od 5.000,00 kuna (koji iznos je nesporno vratila) već i zato što je svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima oštećenje imovine, odnosno bušenje kupole elektronskog ruleta kako bi na taj način omogućio nelegalan dobitak.

13.1. Poslodavac u odluci o otkazu može navesti jedan ili više razloga za otkaz, ali je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je tijekom postupka dokazao postojanje samo jednog (opravdanog) razloga za otkaz.

13.2. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tuženik u odluci o otkazu pored ostalih razloga za otkazivanje ugovora o radu, naveo i da je izgubio povjerenje u tužiteljicu jer je svojim neodgovornim i nesavjesnim radom omogućila igračima oštećenje imovine, odnosno stjecanje nelegalnog dobitka a, koji razlog je tuženik dokazao (dovoljno je i u odnosu na jednog svjedoka), pravilno su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, kada su zaključili da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika.

14. Nadalje, a vezano za navode tužiteljice da prije otkazivanja nije pisano upozorena na obvezu iz radnog odnosa i da joj nije ukazano na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze u smislu odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a, valja da, takav propust poslodavca sam po sebi ne dovodi do nezakonitosti otkaza ako, kao što je to u ovom predmetu slučaj, postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 1. ZR). Naime, u konkretnom slučaju nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da tužiteljicu pisano upozori s obzirom na prirodu počinjenog djela u okolnostima konkretnog slučaja i radnog mjesta tužiteljice (omogućavanje igračima oštećenje imovine, odnosno stjecanje nelegalnog dobitka u).

15. Tužiteljica kroz razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu ocjenu postojanja opravdanog razloga za otkaz. Takvi navodi, u kojima drugačije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od ocjene nižestupanjskih sudova, nisu razmatrani jer predstavljaju činjenične prigovore koji prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP u reviziji nisu dopušteni

16. Slijedom navedenog, tužiteljica navodima revizije nije dovela u pitanje pravilnost pobijane drugostupanjske presude, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti njezinu reviziju kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 4. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.