Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-2705/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Zagreb d.d. iz Zagreba, Selska cesta 136-138, OIB: 23759810849, kog zastupa Alan Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kog zastupa Jerko Bakula, odvjetnik u Zagrebu, Iblerov trg br. 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10053/16-86 od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10053/16-86 od 15. travnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-10053/16- 86 od 15. travnja 2022. suđeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Sande Pandže poslovni broj Ovrv-539/12 od dana 26. ožujka 2012. te se odbija tužba tužitelja.

II Odbija se u cijelosti tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 26.575,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), to jest zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke suda o troškovima postupka. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim razlozima, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka je regresni zahtjev tužitelja kao osiguravatelja koji je svom osiguraniku isplatio osiguranu svotu protiv štetnika koji je skrivio predmetni štetni događaj. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-dana 15. listopada 2009. na autocesti A3, kod Ivanić Grada, dogodila se prometna nezgoda kad se osobni automobil marke Opel, tipa Astra Caravan 1,8 16V Enjoy, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tuženik DZ krećući se iz smjera istoka prema zapadu, u jednom trenutku zarotirao oko svog težišta još na desnoj prometnoj traci, da bi potom, u rotiranju, sletio ulijevo izvan kolnika te udario u željeznu limenu zaštitnu ogradu po sredini autoputa, najprije svojom desnom bočnom stranom, a potom i lijevom, da bi nakon nezgode tuženik nastavio vožnju u istom smjeru prema zapada,

-na vozilu je ove zgode nastala šteta od 40.151,40 kuna, a zajedno s PDV-om ona iznosi 49.386,22 kune,

-alkometrom D kod tuženika DZ utvrđeno je 1,37 g/kg apsolutnog alkohola u izdahu neposredno nakon nezgode, 15. listopada 2009., u 21,35 sati.

-vlasnik vozila je trgovačko društvo Vaillant d.o.o. iz Zagreba, Planinska 11, a vozač je bio tuženik DZ,

-tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i Vaillant d.o.o. kao osiguranik zaključili su 28. srpnja 2009. policu za osiguranje automobilskog kaska za razdoblje od 6. kolovoza 2009. do 6. kolovoza 2010.,

-temeljem ovog ugovora o osiguranju tužitelj je isplatio osiguraniku osiguranu svotu za predmetnu štetu u zbirnom iznosu od 50.590,95 kuna u dva navrata, 18. veljače 2010. i 30. travnja 2010.,

-iz presude Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj P-16275/09 (list 21 spisa) proizlazi kako je tuženik bio sudionik prometne nezgode koja se dogodila 15. listopada 2009., i to kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] kao i da je isti u predmetnom prekršajnom postupku proglašen krivim što je na dan štetnog događaja upravljao gore navedenim vozilom za vrijeme dok je u organizmu imao alkohola u koncentraciji 1,27 g/kg što je utvrđeno alkotestiranjem alkometrom marke Dräger 7401 plus ARUE 0070 umanjeno za 0,10 g/kg granicu dopuštene pogreške mjerenja;

-po prijedlogu tužitelja javni bilježnik u [adresa] VZ donio je dana 26. ožujka 2012. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-539/12 radi podmirenja potraživanja tužitelja ovrhom općenito na imovini tuženika u iznosu od 50.590,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 34.727,16 kn od 19. veljače 2010. do isplate, te na iznos od 15.863,79 kn od 1. svibnja 2015. do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka,

-povodom pravovremenog prigovora tuženika rješenjem ovog suda poslovni broj 64 Povrv-9591/12-2 od dana 26. travnja 2012. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 234., čl. 944., čl. 953. i čl. 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" , broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), čl. 54. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ), te presudio kao u izreci osporene presude.

9. Sud smatra kako je provedenim postupkom utvrđeno da je na dan štetnog događaja 15. listopada 2009. tuženik upravljao vozilom u vlasništvu Vaillant d.o.o., a koje trgovačko društvo je u trenutku štetnog događaja sa tužiteljem imalo sklopljenu policu kasko osiguranja, da je do predmetne nezgode došlo uslijed izbjegavanja sudara vozila kojim je tuženik upravljao sa NN vozilom, uslijed čega je došlo do rotacije vozila kojim je upravljao tuženik te pri čemu je predmetno vozilo udarilo u zaštitnu ogradu čime je nastala imovinska šteta na predmetnom vozilu, te da je tuženik u trenutku štetnog događaja u krvi mogao imati najmanje 1,18 g/kg, odnosno najviše 1,80 g/kg čime je isti bio u alkoholiziranom stanju no isto nije bilo od utjecaja na predmetni štetni događaja, odnosno alkoholiziranost tuženika u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa nastalom štetom na vozilu. Isto tako, za istaknuti je kako u ovom parničnom postupku nije dokazano da je tuženik u trenutku štetnog događaja upravljao vozilom na način da se isti kretao neprimjerenom brzinom, jer prometnim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi kojom se brzinom kretao, dakle niti je li se kretao neprilagođenom brzinom, a i u prekršajnom postupku je tuženik oslobođen optužbe da je upravljao vozilom neprilagođenom brzinom.

10. Stoga, sud ukazuje kako tužitelj nije dokazao da bi alkoholiziranost tuženika bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nesrećom, zbog čega ne postoje, temeljem odredbe čl. 963. st. 1. ZOO i čl. 33. st. 1. Uvjeta u vezi s čl. 7. st. 1. toč. 2a Uvjeta, pretpostavke za regresno potraživanje tužitelja od tuženika. Isto tako tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik predmetnu nesreću uzrokovao namjerno gdje ako je navedeno tužitelj i smatrao tada nije trebao platiti nastalu štetu jer ga od toga u takvom slučaju oslobađa odredba čl. 944. ZOO, čime je valjalo sukladno čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti predmetni platni nalog u cijelosti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao pod toč. I. izreke.

11. Valja naglasiti, kako se ovdje radi o pravnom odnosu između osiguravatelja tuženikovog poslodavca i radnika osiguranika, te o regresnom zahtjevu osiguravatelja prema osiguranikovom radniku. Mada na osiguravatelja, u pravilu, nakon što isplati naknadu iz osiguranja prelaze, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, ovdje se radi o izuzetku kog propisuje čl. 963. st. 4. ZOO. Prema tom propisu, iznimno od pravila o prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja, ta prava ne prelaze na osiguratelja ako je štetu prouzročila osoba u srodstvu u pravoj liniji s osiguranikom ili osoba za čije postupke osiguranik odgovara, ili koja živi s njim u istom kućanstvu, ili osoba koja je radnik osiguranika, osim ako su te osobe štetu uzrokovale namjerno. To stoga, što između osiguranika i kruga gore navedenih osoba postoje posebni odnosi koje zakonodavac na ovakav način regulira.

12. Drugim riječima, na osiguravatelja prelaze prava poslodavca da od radnika koji je uzrokovao štetu potražuje naknadu, po pravilima o odgovornosti radnika prema poslodavcu za štetu (čl. 107. st. 1. Zakona o radu, "Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), samo ako ju je on uzrokovao namjerno (dakle, ne i zbog krajnje nepažnje).

13. Sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako izvedeni dokazi ne ukazuju na zaključak da je radnik osiguranika uzrokovao predmetnu štetu namjerno. Nije osnovan žalbeni razlog tužitelja kako svaka alkoholiziranost vozača znači i da je skrivio prometnu nezgodu s namjerom. Točno je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka zauzeo shvaćanje kako se u slučaju izazivanja prometne nesreće u alkoholiziranom stanju radi o namjeri kada je vozačeva koncentracija alkohola visoka, a vozač je znao da mu predstoji vožnja. Jedan od uvjeta jest da je koncentracija alkohola visoka, dakle ne svaka koncentracija alkohola u organizmu vozača.

14. Sud je prvog stupnja na temelju vještačenja toksikološkog vještaka, a s obzirom da je na D očitana koncentracija od 1,37 promila alkohola u krvi, vodeći računa o nepreciznost ove metode, utvrdio kako je tuženik u trenutku štetnog događaja u krvi mogao imati najmanje 1,18 g/kg odnosno najviše 1,80 g/kg. S obzirom na ovakav raspon može se smatrati dokazanim samo niži stupanj alkoholiziranosti. Prema shvaćanju ovog višeg suda alkoholiziranost od 1,18 g/kg ne predstavlja visoku koncentraciju koja opravdava ocjenu kako je vozač nesreću skrivio s namjerom. Visoku bi koncentraciju predstavljala količina alkohola u organizmu koja kod prosječne osobe prelazi iz pripitog u pijano stanje.

15. Prema općeprihvaćenim kriterijima toksikološke struke, prezentiranim u stručnoj literaturi i na javnim internetskim platformama, koncentracija alkohola u organizmu do 0,5 g/kg uzima se kao trijezno stanje, ona od 0,5 g/kg do 1,5 g/kg smatra se pripitim stanjem, preko 1,5 g/kg do 2,8 g/kg smatra se pijanim stanjem, a između 2,8 do 3,5 teško pijanim stanjem, te nesvjesnim stanjem od 3,5 g/kg do 5 g/kg (https://mup.gov.hr/UserDocsImages/Publikacije/Alkohol_i_mladi.pdf, https://moravek.org/kla/46-006.html, i drugdje). Prema mišljenju ovog višeg suda pravni standard iz citirane odluke Vrhovnog suda, kao i drugih odluka viših sudova, „visoka koncentracija alkohola u organizmu vozača“ odnosi se na pijano stanje pa na više, dakle na koncentraciju preko 1,5 g/kg u organizmu vozača.

16. Drugačija pravna shvaćanja tužitelja nisu pravilna. U svezi žalbenih razloga u kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za dinamiku nesreće valja kazati kako isti nisu odlučni jer, ako tuženik nije skrivio štetu s namjerom, nije od bitnog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari potanko utvrđenje dinamike predmetne prometne nezgode.

17. Stoga, ovaj viši sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja kako nije dokazano da bi tuženik predmetnu prometnu nezgodu izazvao s namjerom. A to posljedično znači kako njegov regresni zahtjev nije osnovan pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je ukinuo predmetni platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika.

18. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi njegove potrebne troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu nagrade odvjetniku izračunao prema odredbama Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22).

19. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 3. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević