Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-1092/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Renate Miličević, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DH, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. u svezi članka 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19 i 84/21– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Zadru, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-369/2018. od 2. rujna 2022, u sjednici vijeća održanoj 3. siječnja 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni TH zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i u svezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode i to od 5. rujna 2017. godine pa do puštanja na slobodu.
3. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11 okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, te ista sukladno odredbi članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
4. Na temelju odredbe članka 560. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 84/21 - dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđuje se da iznos od 3.061,00 kn (tritisućešezdesetjednukunu) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik TH ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. i u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11 i u vezi s člankom 52. KZ/11 i da je iznos od 3.061,00 kn (tritisućešezdesetjednukunu) imovina Republike Hrvatske te se nalaže okrivljenom TH da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 3.061,00 kn (tritisućešezdesetjednukunu) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
5. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika EH u iznosu od 2.000,00 kn (dvijetisućekuna) te se nalaže okrivljenom TH navedeni iznos platiti oštećeniku RH u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.
6. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 u cijelosti se prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika JH u iznosu od 3.000,00 kn (tritisućekuna) te se nalaže okrivljenom TH navedeni iznos platiti oštećeniku JH u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude.
7. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku TH snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 500,00 (petstotinakuna) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se temeljem odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 okrivljenik oslobađa obveze snošenja stvarnog troška kaznenog postupka.
8. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.
9. Odgovor na žalbu nije podnesen.
10. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
11. Žalba nije osnovana.
12. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.
12.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika pa mu je kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio kajanje zbog učinjenog, da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, otac je jednog malodobnoj djeteta, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost zbog počinjenja kaznenih djela.
12.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a da je podcijenio otegotne okolnosti, odnosno da je okrivljenik do sada višestruko osuđivan radi počinjenja kaznenog djela i da dosadašnje kazne na okrivljenika nisu očito u dostatnoj mjeri utjecale da bi svoje ponašanje uskladio sa opće prihvaćenim normama. Zbog navedenog smatra da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda neadekvatna kazna te da je okrivljeniku potrebno izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.
12.3. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda, preblago odmjerena kazna. U tom dijelu prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ne ističe neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni, pa s obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, na način da će se utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, zbog čega je žalba državnog odvjetnika u odnosu na kaznu neosnovana.
13. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 3. siječnja 2023.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
