REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2317/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MHM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika 1. Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu-Stalna služba u Makarskoj, 2. Općine Cista Provo OIB 19103241858, koju zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica u Imotskom i 3. NHM pok. M OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva te u pravnoj stvari protutužitelja IHM pok. M [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, protiv tužitelja-protutuženika MH [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji treće tuženika – protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1697/2017-2 od 25. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-138/2015 od 28. travnja 2017., na sjednici 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija treće tuženika - protutužitelja IHM u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1697/2017-2 od 25. travnja 2018. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-138/2015 od 28. travnja 2017. pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija treće tuženika - protutužitelja IHM u odnosu na dio kojim je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1697/2017-2 od 25. travnja 2018. potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom, poslovni broj P-138/2015 od 28. travnja 2017. pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom povodom žalbe treće tuženika - protutužitelja IHM potvrđena je presuda prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] z. k. tijelo XV z. u. [broj ZK uloška] u površini od 244 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] u površini od 345 m2, sveukupne površine od 589 m2, od čega je pod zgradom 195 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno i omeđeno točkama A-B-C-D-E-F-G-A skice vještaka Davora Bubala od 11. studenoga 2016. koja čini sastavni dio ove presude, a koja nekretnina će naknadnom izradom parcelacijskog elaborata nositi jedinstvenu oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom uz izbris dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti (t. I. izreke). Protutužbeni zahtjev tog tuženika za predaju odbijen je kao neosnovan (t. II. izreke).

2. Protiv drugostupanjske presude taj tuženik - protutužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati. Zahtijeva troškove u povodu revizije.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. U ovoj pravnoj stvari u odnosu na pobijanu odluku povodom tužbenog zahtjeva tužitelja MH dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP jer je vezano za taj zahtjev drugostupanjska presuda donesena pozivom na odredbe čl. 373.a ZPP.

5. U odnosu na protutužbeni zahtjev treće tuženika-protutužitelja odluka nije donesena na temelju te odredbe niti na temelju odredbe čl. 373.b ZPP, a ni vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, te se ne radi o radnom sporu, pa u odnosu na taj nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP (redovna revizija).

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija).

7. Podnositelj revizije reviziju je izjavio zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. te iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8., čl. 193. st.1. i 201. sve ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ujedno je postavio i procesnopravna i materijalnopravna pitanja sadržaja:

"1.- da li sud može protivno cjelokupnom sadržaju zapisnika od 10. siječnja 2012.g. kojeg je punomoćnik podnositelja revizije odbio potpisati upravo iz razloga koje je iznio na tom zapisniku, i koji proizlaze iz istog a radi se o tome da je sud protivno iskazivajnu punomoćnika protutužitelja neistinito konstatirao da se ovaj ne protivi povlačenju dijela tužbe, kao i da se odriče prava na žalbu, zaključivati i temeljiti svoju odluku u tom pogledu protivno evidentno drugačijim navodima, odnosno izravno protivljenju protutužitelja.

2.- može li sud zapisnički konstatirati i ono što se nije dogodilo na rošištu, te kasnije na tome temeljiti svoju odluku, kako prvostupanjski sud, tako i drugostupanjski sud

3.- može li sud u građanskom postupku kriti od stranaka sastavnice spisa (zapisnik od 10. 01. 2012.g.) i nedopuštati strankama uvid u spis;

3.- može li sud u ovom slučaju zanemariti određenja odredbe članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pored nesporne činjenic eda je protutužitelj svoje pravo vlasništva upisao u zemljišne knjige na temelju odluke suda 4.- može li sud prilikom odlučivanja o stjecanju nekretnine dosjelošću ispustiti iz obrazloženja konkretiziranje početka tijeka odsjelosti, kao i barem pošđtenje posjeda, kojeg niti ne utvrđuje.

5.- nadalje, postavlja se i pitanje može li sud protivno izričitom određenju odredbe članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izrađenim zgradama, pozivati se kod suđenja o vlasništvu, a što je ovdje slučaj, i drugim stvarnim pravima na zgradi i zemljištu na kojem je ta zgrada izgrađena na pravne posljedice rješenja o izvedenom stanju?"

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na dijelu nekretnine opisane pod odlomkom 1. ove odluke (dalje: predmetna nekretnina) te protutužbeni zahtjev tuženika za predaju u posjed predmetne nekretnine, kao vlasniku.

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelj (preko svojih pravnih prednika) na predmetnoj nekretnini izgradio objekte i nesmetano je koristio kroz zakonom propisano vrijeme (do trenutka pokretanja postupka), uz posjed odgovarajuće kvalitete, pa zaključuju da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP), i prihvaćaju tuženi zahtjev tužitelja, a odbijaju protuzahtjev tuženika.

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, dakle u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su jasni, potpuni, neproturječni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev osnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Ovdje tome nije slučaj.

12.1. Isto tako nisu počinjene relativno bitne povrede na koje se podnositelj poziva u reviziji.

12.2. Revizijskim prigovorom istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

12.3. Također nije počinjena bitna povreda u svezi odredbe čl. 201. ZPP jer pogrešno podnositelj revizije smatra da se u odnosu na sve tuženike, uključujući i one prema kojima je tužba povučena, radi o jedinstveni suparničarima, pa da se spor može riješiti samo na jednak način prema svim inicijalno u tužbi naznačenim tuženicima. Ti tuženici su bili tuženi kao vlasnici različitih nekretnine no što je u konačnosti nekretnina predmet tužbenog zahtjeva, pa je takav prigovor neosnovan. 13.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP. Podnositelj revizije prigovara da je pogrešno primjena odredba čl. 162., 168., 127. i 159. ZV.

13.2. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada su sudovi utvrdili da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu predmetne nekretnine (jasno označenog u nalazu i mišljenju vještaka koji je sastavni dio presude) jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 159. st. 1. ZPP.

13.3. Nema mjesta primjeni odredbe čl. 168. ZPP jer se ovdje ne radi o tužbi zbog toga što je povrijeđeno vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige. Tužitelj je ovdje tvrdio i dokazao da je na temelju zakona stekao pravo vlasništva na dijelu predmetne nekretnine. Ujedno je na taj način zaustavio vlasnički zahtjev tuženika kao protutužitelja na predaju stvari.

13.4. Pozivanje podnositelja revizije na nepravilnu primjenu odredbe čl. 127. ZVDSP i 162. ZVDSP, nije relevantno kod razmatranja redovne revizije u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu.

14.1. U odnosu na izvanrednu reviziju glede protutužbenog zahtjeva za predaju stvari ističe se da po ocjeni ovog suda ona nije dopuštena.

14.2. To jer prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih se podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se prema odredbi čl. 386. ZPP uzeti u obzir.

14.3. Dakle, revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP treba sadržavati tri elementa, određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije.

15.1. Ovdje odluka o sporu uopće ne ovisi o prvom, drugom te trećem pitanju, iz razloga koji su prethodno navedeni vezano za one tuženike prema kojima je tužba povučena, jer se ne radi o jedinstvenim i nužnim suparničarima.

15.2. Isto tako o petom pitanju ne ovisi odluka u sporu jer su nižestupanjske odluke zasnovane na primjeni odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP i dalje, koje određuje stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, dosjelošću, samostalnim posjedom stvari ako posjednik ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, što je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno po nižestupanjskim sudovima.

15.3. U odnosu na četvrto pitanje valja napomenuti da se posjed prema čl. 18. st. 5. ZVDSP smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, što ovdje tuženik nije, dapače jasno je obrazloženo da je na temelju ugovora o zamjeni 1990. sa ranijom vlasnicom GHM prednik tužitelja stupio u posjed i spornog dijela predmetne nekretnine, pa i od odgovora ne to pitanje ne ovisi odluka o sporu.

15.4. Konačno, potrebno je reći i to da u odnosu na treće do peto pitanje podnositelj se ne poziva ni na jednu adekvatnu odluku kojom bi se upućivalo na nesuglasnost sudske prakse. Razlozi koji su navedeni u reviziji nisu odgovarajući razlozi u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Kako revident u bitnome samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorom na određeno pravno pitanje, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, tada je za zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

15.5. Naime, pravno pitanje i navođenje razloga zbog kojih revident smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni prema zakonskom uređenju instituta izvanredne revizije čine cjelinu. To znači da samo pravno pitanje bez izlaganja odgovarajućih razloga zbog kojih je ono prema mišljenju podnositelja revizije važno za jedinstvenu primjenu primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, nije dovoljno za dopuštenost revizije.

16. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. Tako ovaj sud povodom revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP nije ovlašten ispitivati pobijanu presudu izvan u reviziji određeno naznačenog pitanja.

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji treće tuženika - protutužitelja u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu odlučeno je kao u izreci ove presude jer ne postoje razlozi zbog kojih je ona izjavljena.

18. Isto tako u odnosu na odluku o protutužbenom zahtjevu reviziju tuženika valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP i riješiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug