REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 634/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja OK iz [adresa], 2. tužitelja LK iz [adresa], 3. tužitelja ĆK iz [adresa], 4. tužitelja EK iz [adresa], 5. tužitelja ČK iz [adresa], 6. tužitelja NK iz [adresa]. tužitelja RK iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko- upravni odjel i 2. tuženika Grada Šibenika, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, kojeg zastupa punomoćnik ĐK, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž 865/2015-4 od 24. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-3287/12 od 27. svibnja 2015., na sjednici 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja kao neosnovana se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje (su)vlasništva tužitelja na česticama broj [katastarska čestica], broj [katastarska čestica] i broj [katastarska čestica] zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Grad Šibenik) te [katastarska čestica] zk ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] (opće dobro –pomorsko dobro), uz uknjižbu prava vlasništva u suvlasničkim omjerima tužitelja i istodobno brisanje dosadašnje uknjižbe (t. I. izreke), te je naloženo tužiteljima nadoknaditi 1. tuženiku troškove postupka u iznosu od 159.030,00 kuna, dok je u preostalom dijelu za iznos od 53.010,00 kuna odbijen taj zahtjev tuženika (t. II. izreke).

2. Protiv navedene drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju tvrdeći da su počinjene postupovne povrede i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predložili su drugostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijevaju troškove i u povodu revizije.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) s obzirom na vrijednost predmeta spora iznad 200.000,00 kuna.

5. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje njihova prava (su)vlasništva. Taj zahtjev temelje na tvrdnjama da je presudom Županijskog suda u Šibeniku br. Kv- 242/98 od 4. lipnja 1999. poništena presuda Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okruge Šibenik i Zadar br. Knč-1/45 od 9. svibnja 1945., a na temelju koje je donesena Odluka Kotarskog narodnog suda u Šibeniku broj Konf- 15/45 od 10. listopada 1946. o konfiskaciji imovine prednika tužitelja. Stoga tvrde da je poništenjem rečene presude otpala i pravna osnova na temelju temeljem koje je ta imovina prenesena na tuženika (e).

7.1. Nižestupanjski sudovi zaključuju da poništenjem izreke odluke o kaznenopravnoj odgovornosti prednika tužitelja nije ni otpala pravna osnova izvršene uknjižbe vlasništva, a niti da je presuda Županijskog suda u Šibeniku br. Kv-242/98 od 4. lipnja 1999. osnova za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

7.2 Taj pravni pristup obrazlažu pozivom na, kao tada mjerodavnu odredbu čl. 497. Zakona o kaznenom postupku iz („Narodne novine“, br. 110/97. i 27/98. - dalje: ZKP /97). Prema toj odredbi da o pravu na naknadu štete, povratu konfiscirane ili oduzete imovine i drugim posljedicama poništene odluke nadležno tijelo odlučuje na temelju odredaba posebnoga zakona. Zatim, da je pitanje povrata konfisciranih nekretnina uređeno posebnim zakonom i to Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavensko komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96. – dalje: Zakon o naknadi). Stoga da tužitelji kao zakonski nasljednici prednika, čija je imovina konfiscirana u političkom procesu, pod uvjetima određenim tim Zakonom, mogu ostvarivati povrat imovine ili naknadu u skladu s tim Zakonom, a na temelju konačne odluke upravnog tijela. Pri tome naglašavaju da nije sporno da su predmetne nekretnine obuhvaćene zahtjevom za povrat oduzete imovine od 6. svibnja 1997., podnesenim od strane nasljednika prijašnjeg vlasnika.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelji revizije izričito u uvodu revizije pozivaju, budući da su jasni, potpuni, neproturječni i pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada se iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Ovdje tome nije slučaj.

8.2. Podnositelji revizije ne konkretiziraju zašto smatraju da je pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP i koja to povreda. Ovaj sud, sukladno navedenom u odlomku 5. ove odluke, prema čl. 392.a st. 1. ZPP ispituje presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, a podnositelji u svezi te povrede niti opisno ne navode razloge.

9. Revizijski prigovori se u svom pretežitom dijelu iscrpljuju u razlozima pogrešne primjene materijalnog prava. Taj prigovor se po ovom sud ocjenjuje kao neosnovan.

10. Pogrešan je pravni pristup podnositelja revizija koji se ogleda u razlozima revizije da se "... de-konfiskacija Presude može izvršiti samo pred sudom... a ne pred upravnim organima...", zatim da kako u slučaju tužitelja postoji sudska presuda da tu presudu može izvršiti samo sud, te da Zakon o naknadi nema u vidu situaciju kada se posebnom sudskom odlukom poništava pravna osnova na temelju koje je konfiscirana imovina postala državno vlasništvo, pa da u slučaju kao što je ovaj, kada postoji sudska odluka o poništenju ranije donesene odluke o konfiskaciji i kada su tužitelji postali vlasnici bivše konfiscirane imovine, da se ne može po Zakonu o naknadi provoditi postupka vraćanja te imovine.

11. Takav zaključak je pogrešan jer odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02. i 98/19. - dalje: ZONZIO) određuju:

- u čl. 1. st. 1.: "Ovim Zakonom uređuju se uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu."

- u čl. 3.: "Prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.".

- u čl. 4.:

"st. 1. Osobama kojima je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine, ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, konfiscirana imovina dati će se u vlasništvo ili dati naknada prema odredbama ovoga Zakona, ako je riječ o presudama sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. godine do 25. lipnja 1991. godine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće presude došlo zlouporabom prava ili političke moći.

st. 2. Pod zlouporabom prava ili političke moći smatrat će se slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske.

st. 3. Odluka iz stavka 1. ovoga članka donosi se po pribavljenom mišljenju Državnog odvjetnika Republike Hrvatske. U dvojbenim slučajevima, tražitelj vraćanja imovine, uputit će se da prije donošenja odluke o njegovu zahtjevu, sukladno zakonu pokrene postupak za poništenje kaznene presude.

st. 4. Pravo na naknadu za imovinu oduzetu konfiskacijom na temelju pravnih osnova iz stavka 1. ovoga članka mogu ostvariti i osobe kojima je i prije 15. svibnja 1945. godine imovina konfiscirana na temelju presuda ili drugih odluka jugoslavenskih komunističkih vlasti."

12.1. Dakle, iz navedenih odredbi jasno proizlazi da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u državno/društveno vlasništvo, između ostalog, konfiskacijom, da se utvrđuje pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. citiranog Zakona, a za slučaj ako je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je izrečena kazna konfiskacije imovine, ili zaštitna mjera konfiskacije imovine uz kaznu, konfiscirana imovina dati će se u vlasništvo ili dati naknada prema odredbama tog Zakona, ako je riječ o presudama sudova bivše Jugoslavije od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1991. za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela, ili druga kaznena djela, ako je do osuđujuće presude došlo zlouporabom prava ili političke moći. Isto tako je regulirano da se pod zlouporabom prava ili političke moći smatraju slučajevi u kojima je došlo do osude koja u svojoj izreci ili u postupku koji joj je prethodio krši međunarodno priznata načela pravne države i demokratskog društva ili proturječi javnom poretku Republike Hrvatske, te da u dvojbenim slučajevima, tražitelj vraćanja imovine, uputit će se da prije donošenja odluke o njegovu zahtjevu, sukladno zakonu pokrene postupak za poništenje kaznene presude.

12.2. U ovom slučaju je upravo poništena kaznena presuda, točnije rečeno, izreka o kaznenoj odgovornosti. Tim Zakonom regulirano je i to da pravo na naknadu za imovinu oduzetu konfiskacijom na temelju opisanih pravnih osnova mogu ostvariti i osobe kojima je i prije 15. svibnja 1945. imovina konfiscirana na temelju presuda ili drugih odluka jugoslavenskih komunističkih vlasti.

13.1. Odredba čl. 490. ZKP/97 davala je ovlast nasljednicima, u odnosu na osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička kaznena djela, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći, revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta.

13.2. Isto tako odredba čl. 497/97 je glasila: „O pravu na naknadu štete, povratu konfiscirane ili oduzete imovine i drugim posljedicama poništene osude sud odlučuje na temelju odredaba posebnoga zakona“, međutim, Zakonom o izmjenama i dopunama ZKP/97 („Narodne novine“, br. 112/99. - dalje: ZIDZKP/99), i to odredbom čl. 22., prema kojoj su u čl. 497. ZKP riječi: »osude sud« zamijenjene riječima: „odluke nadležno tijelo“, izmijenjena je ta odredba.

14. Kako je presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Kv-242/98 od 4. lipnja 1999., poništena izreka o kaznenoj odgovornosti u presudi presuda Suda za zaštitu nacionalne časti O i L u [adresa] za okruge Šibenik i Zadar br. Knč-1/45 od 9. svibnja 1945., dakle samo u izreci o kaznenoj odgovornosti, u kojemu se dijelu pravilnom primjenom odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/97 jedino i mogla poništiti, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da samim poništenjem kaznene presude u izreci o kaznenoj odgovornosti tužitelji nisu stekli neko pravo na nekretninama konfisciranim istom kaznenom presudom njihovom predniku koje bi im davalo pravnu osnovu za utvrđenje prava vlasništva opisanih nekretnine. Kazneni sud nije niti imao ovlasti odlučiti o dijelu presude Suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj za okruge Šibenik i Zadar br. Knč-1/45 od 9. svibnja 1945. koji se odnosi na odluku o konfiskaciji imovine prednika tužitelja, pa niti o posljedicama poništene kaznene presude „u izreci o kaznenoj odgovornosti“ prednika tužitelja.

15.1. Sukladno izloženom, pravilno nižestupanjski sudovi nisu prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom valja imati na umu da je ranije, kao što je već rečeno, prema odredbi čl. 497. ZKP/97, o pitanju povrata konfiscirane imovine kao posljedici poništene osude (iz odluke o kaznenoj odgovornosti), dakle i o ovdje prijepornoj posljedici, odlučivao sud, ali s obzirom da su odredbom čl. 22. ZIDZKP/99 u čl. 497. ZKP/97 riječi „osude sud“ zamijenjene riječima „odluke nadležno tijelo“, za ocjenu postojanja prava tužitelja mjerodavna je ta odredba čl. 22. ZIDZKP/99 prema kojoj o posljedicama poništene odluke odlučuje nadležno tijelo, i to na temelju odredaba posebnoga zakona. Naime, tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 2012.

15.2. Slijedom toga, budući je taj posebni zakon donesen kao citirani Zakon o naknadi, te kako se ovlaštenicima naknade, a to su (prema odredbi čl. 4. ZONZIO) u konkretnom slučaju tužitelji kao nasljednici osobe kojoj je imovina oduzeta na temelju sudske presude za kazneno djelo, u kojoj je presudi izrečena kazna konfiskacije, naknada određuje u postupku koji se provodi (prema čl. 68. ZONZIO) po odredbama Zakona kojim je reguliran opći upravni postupak i to (prema odredbi čl. 69. ZONZIO) po nadležnoj službi, tužitelji ne mogu s uspjehom ostvariti zatraženu sudsku zaštitu u ovom postupku na temelju činjenične osnove na koju se pozivaju (vezano uz poništenje presude kaznenog suda o kaznenoj odgovornosti i tvrdnji da tuženik zbog takve presude sada posjeduje predmetne nekretnine bez pravne osnove). To neovisno što je čl. 4. st. 3. ZONZIO određena mogućnost da se i pozivom na taj Zakon pokrene postupak za poništenje kaznene presude u kojoj je (kao u ovome slučaju) odlučeno i o konfiskaciji imovine, jer je ostavljeno da se o posljedicama tako poništene presude odlučuje po odredbama kojim se regulira opći upravni postupak, po za to nadležnoj službi koja donosi rješenje o naknadi za oduzetu imovinu.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug