REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2468/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., OIB …, iz S., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice O. b. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupane po punomoćniku R. Ž., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. i p. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-656/2018-2 od 21. prosinca 2018., kojim je djelomično potvrđeno dijelom preinačeno rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1406/2010-51 od 8. svibnja 2018., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e:

I Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem P- 1406/2010 (točka 1. izreke) te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana, djelomično je uvažena pa je rješenje suda prvog stupnja potvrđeno u dijelu pod točkom 1. izreke te u dijelu pod točkom 2. izreke, i to u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok je preinačeno u dijelu pod točkom 2. izreke, i to u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka preko 2.500,00 kn do iznosa od 4.000,00 kn (dakle za razliku od 1.500,00 kn), na način da je u tom dijelu zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju podnosi tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 1. u vezi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11., 12., 13., 14. ZPP. Predlaže prihvaćanje revizije i preinačenje pobijanog rješenja na način da se usvoji prijedlog za ponavljanje postupka, podredno ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju u cijelosti uz naknadu mu troškova revizijskog postupka.

5. Na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

5.1. Rješenje drugostupanjskog suda kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje kojim je odbačen prijedlog za ponavljanje postupka je rješenje kojim se postupak pravomoćno završava, a s obzirom na predmet spora (utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu) u konkretnom slučaju dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, međutim nije osnovana.

6. Na temelju čl. 392.a stavak 1. u vezi s člankom 400. stavak 3. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U parničnom postupku koje ponavljanje predlaže odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. kolovoza 2010. utvrdi nedopuštenom te da je tuženica vrati na posao, presudom Općinskog suda u Sisku broj P-1406/2010 od 1. veljače 2012., koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1824/12 od 15. studenoga 2012.

8. Tužiteljica je 6. svibnja 2015. podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, u kojem navodi da se pravomoćna sudska presuda kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, temelji i na okolnosti da kod tuženice ne postoji radničko vijeće kao ni sindikalni povjerenik koji bi obavljao poslove radničkog vijeća, slijedom čega da je prvostupanjski sud zaključio da tuženica kao poslodavac, a prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, nije bila u obvezi provesti savjetovanje u smislu odredbe čl. 149. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Međutim, da su u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu kod tuženice djelovala dva sindikata koji su imali svoje sindikalne povjerenika, a da su sindikati u više navrata obavijestili tuženicu kao poslodavca o izboru sindikalnih povjerenika s preuzetim ovlastima radničkog vijeća. Navedene okolnosti da predstavljaju nove činjenice i dokaze u smislu odredbe čl. 421. stavak 1. točka 10. ZPP, koje da mogu dovesti do drugačijeg, povoljnijeg rješenja za tužiteljicu. Pritom navodi da u vrijeme podnošenja zahtjeva za zaštitu prava i tužbe nije znala da bi kod tuženice djelovala dva sindikata.

9. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, navodeći da je isti nepravovremen. Naime, sud je utvrdio da je tijekom prvostupanjskog postupka (koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude) u više navrata spominjano kako kod tuženice postoje dva sindikata, o kojim činjenicama je iskazivao svjedok R. B. na ročištu za glavnu raspravu 3. svibnja 2011. (na kojem je bila prisutna tužiteljica uz punomoćnicu) kao i svjedokinja N. B. na ročištu 17. siječnja 2012. (na kojem je bila prisutna punomoćnica tužiteljice), slijedom čega je tužiteljici već za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka bila poznata činjenica o postojanju dva sindikata kod tuženice, pa je stoga prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka nepravovremen. Pritom se poziva i na odredbu čl. 422. st. 2. ZPP.

10. Drugostupanjski sud također ocjenjuje da je tužiteljica najkasnije 17. siječnja 2012. znala da kod tuženice djeluju dva sindikata i da bar jedan sindikat ima kod tuženice svog sindikalnog povjerenika, dakle znala je još za vrijeme trajanja parničnog postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude te da je ove činjenice mogla istaknuti i u žalbi protiv prvostupanjske presude. Pritom se sud poziva na odredbe čl. 422. st. 2. ZPP u vezi čl. 421. st. 1. točka 10. ZPP. Stoga drugostupanjski sud ocjenjuje da prijedlog za ponavljanje postupka nije zasnovan na pretpostavkama iz čl. 421. stavak 1. točka 10. ZPP, jer je činjenice na koje se poziva u prijedlogu za ponavljanje postupka tužiteljica mogla istaknuti tijekom postupka.

11. Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Napominje se da će se postupak ponoviti samo ako su kumulativno ispunjene sve navedene pretpostavke.

11.1. Međutim, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužiteljica znala još za vrijeme trajanja parničnog postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude za činjenicu koju ističe u prijedlogu za ponavljanje postupka (da kod tuženice djeluju dva sindikata i da bar jedan sindikat ima kod tuženice svog sindikalnog povjerenika) te da je navedene činjenice mogla istaknuti u žalbi protiv prvostupanjske presude.

12. Slijedom svega navedenog u postupanju nižestupanjskih sudova nisu počinjene bitne povrede postupka na koje se ukazuje revizijom (čl. 354. st. 2. točka 11., 12., 13. i 14. ZPP).

12.1. Revidentica u reviziji ne obrazlaže u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, odnosno ne navodi koju odredbu drugostupanjski sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

13. Revizijski navodi svode se i na osporavanje činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova (tužiteljica smatra da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno), a to nisu razlozi zbog kojih se revizija može podnijeti, stoga ih revizijski sud nije ni ispitivao (čl. 385. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP).

14. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava u reviziji se pobija pravilnost primjene materijalnog prava iz postupka koji je prethodio prijedlogu za ponavljanje postupka (odredbe čl. 152. st. 3. i 4. u vezi čl. 149. st. 1. Zakona o radu), što u ovom dijelu postupka, koji se vodi povodom nižestupanjskih odluka o prijedlogu za ponavljanje postupka, nije dopušteno.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

16. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju, na temelju odredbe čl. 155. st.

1. ZPP, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.