Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 48 Gž R-3256/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednici vijeća, Dubravki Burcar, kao sucu izvjestitelju i članu vijeća i Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz N., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., protiv tuženika M. d.d., Z., OIB:… i umješača na strani tuženika E. o. d.d., Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnica P. H. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., Pisarnica P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-48/2016-30 od 7. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-48/2016-30 od 7. svibnja 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju s naslova neimovinske štete iznos od 995,42 eura[1] / 7.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2016. do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 16.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznos od 11.000,00 kn od 24. veljače 2016. do isplate, a na iznos od 5.000,00 kn od 7. svibnja 2018. do isplate te je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa u visini od 35.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.320,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 2018. do isplate (točka II. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 16.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu pod točkama II. i III. izreke žalbe su podnijeli tuženik i umješač pozivajući se na sve žalbene razloge sadržane u čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP). Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu ili da u tom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Pri tome umješač zahtijeva i naknadu troška žalbe.

3. Žalbe nisu osnovane.

4. U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete (11.000,00 kn), naknadu za tuđu pomoć (3.000,00 kn), te troškove prijevoza (2.000,00 kn), koja šteta mu je nastala kao posljedica ozljeđivanja na radu kod tuženika dana 31. srpnja 2013.

5. Nesporan je štetni događaj i pasivna legitimacija, zadobivene ozljede u štetnom događaju (napuknuće lijeve podlaktice), te utuženi osnovi zahtjeva, a sporna je odgovornost tuženika i visina svih zahtjeva.

6. Utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, kada je tužitelj nakon što je obavio posao razvoženja kruha na kamionu u skladu s radnom obvezom očistio metlom unutrašnjost tovarnog prostora kamiona, a prilikom silaska s kamiona kada je stao na podest namijenjen za penjanje i silaženje s kamiona mu se lijeva noga pokliznula u stranu te je pao, kojom prilikom je zadobio napuknuće lijeve podlaktice.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev otklanjajući prigovor isključive odgovornosti tužitelja pozivom na odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 59/1996., 96/1996., 114/2003., 86/2008., 75/2009., 143/2012., dalje: ZZR) u svezi s čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO/05), uz obrazloženje da je odgovornost poslodavca objektivna, a da tuženik (i umješač), na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je do štetnog događaja došlo isključivom krivnjom tužitelja odnosno da postoje okolnosti koje tuženika u potpunosti ili djelomično oslobađaju odgovornosti.

8. U ranijem tijeku postupa, odlučujući o žalbama tuženika i umješača prvostupanjska presuda je djelomično preinačena u dijelu odluke o neimovinskoj šteti, te je odbijen zahtjev za neimovinsku štetu za iznos od 3.500,00 kn, dok je presuda ukinuta u dijelu odluke o tuđoj pomoći i troškovima prijevoza, i u dijelu odluke o troškovima postupka, zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (presuda Gž R-1076/2018). Žalbene navode tuženika i umješača vezano za odgovornost drugostupanjski sud je otklonio, al uz drugačije razloge.

9. Naime, u vrijeme štetnog događaj bila je na snazi novelirana odredba čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 75/2009. - dalje: ZZR/09) čijim je st. 1. bilo određeno da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, a prema st. 2. toga članka poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

10. Vezano uz tumačenje novelirane odredbe čl. 15. ZZR/09 jedno je vrijeme u praksi sudova bilo zauzeto stajalište da se zbog propusta radnika ili njegovog doprinosa nastanku štetnog događaja poslodavac ne može osloboditi odgovornosti, već samo ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih ili nepredvidivih okolnosti odnosno zbog više sile, na koje poslodavac unatoč dužnoj pažnji nije mogao utjecati, pa se na takvo stajalište pozvao i ovaj drugostupanjski sud.

11. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tuženika i umješača, umješač je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014.), radi odlučivanja o materijalnopravnom pitanju "isključuje li primjena načela objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sukladno Zakonu o zaštiti na radu primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima o isključenju odgovornosti za štetu?".

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev- 4460/2019-2 od 17. studenog 2022. prihvatio reviziju umješača i ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1076/2018-2 od 19. rujna 2018., u stavku I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 7.500,00 kn na ime neimovinske štete, u bitnom, uz obrazloženje da čl. 15. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/2009. - dalje: ZR) propisuje da poslodavac radniku za štetu uzrokovanu na radu odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a i da čl. 15. ZZR/09, kao i čl. 111. st. 1. ZR-a propisuje da je poslodavac radniku dužan naknaditi štetu koju pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava, koji su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode i izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznog prava, a sami nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, da se u takvoj situaciji moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a, odnosno utvrditi je li šteta posljedica djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti ili je šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja.

13. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravno stajalište i uputu revizijskog suda, a imajući u vidu žalbene navode tuženika i umješača o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i žalbene navode umješača da sud nije cijenio sve dokaze (zapisnik o inspekcijskom nadzoru i prijavu o ozljedi na radu), ovaj sud je polazeći od nespornih činjeničnih utvrđenja o načinu na koji je došlo do pada i o tome da je tužitelj postupao na uobičajen način, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a izvršio uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 85.-90. spisa) i u Uputu za rad na siguran način vozača (list 42. spisa) te utvrdio da u konkretnom slučaju tuženik odgovara kao imatelj opasne stvari odnosno opasne djelatnosti (čl. 1063. ZOO-a) i da nema doprinosa tužitelja.

14. Naime, iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da se radilo o zatvorenom tovarnom vozilu visine 205 cm, duljine 4 m, visine 2 m, a visina poda u odnosu na tlo je 98 cm. Konstatirano je da tovarno vozilo nema rampu za ukrcaj i iskrcaj robe, već se u tovarni prostor ulazi uz pomoć stepenice ugrađene na visini od 49 cm od tla (što znači da je u odnosu na pod kamiona bila niža također za 49 cm), da je širina (dubina) stepenice 20 cm, a da se rukohvat nalazi s desne strane gledano u smjeru vožnje, pričvršćen na stražnji brid stjenke kabine na visini od 74 - 94 cm u odnosu na pod tovarnog prostora (fotografija na listu 149. spisa).

15. Iz Uputa za rad na siguran način vozača proizlazi da je glede ulaska/silaska iz prtljažnika dijela vozila ili iz kabine navedena uputa: "Nikako ne iskakati, već to obavljati s velikom pažnju i sigurnošću. Isto tako stalno držati sve površine za kretanje na radu unutar kruga firme čistim, nezakrčenim i protukliznim (neslikazavim)", dok prijava o ozljedi na radu (list 5. spisa) ne sadrži nikakve relevantne podatke za utvrđivanje odgovornosti.

16. Iz iskaza očevica, svjedoka D. P., proizlazi da je tužitelj postupio na uobičajen način, te da je nakon obavljenog čišćenja silazio iz kamiona iz čučnja pridržavajući se jednom rukom za pod dok je u drugoj ruci držao metlu, te kada je kročio na stepenicu da mu je lijeva noga pobjegla u stranu. Navedeni svjedok je izjavio da su ranije imali kamione na koje se nisu morali penjati jer su imali stalaže u koje su sa strane stavljali gajbe s kruhom, a da u zadnjih 5 godina imaju ove nove kamione na koje se ne može na taj način postavljati gajbe nego se moraju penjati na kamion, i to 10-15 puta ići gore dolje, dok se sve spremi za prijevoz. Također je izjavio da se prije kratkog vremena još jedan radnik ozlijedio na isti način prilikom silaska iz kamiona. Iskaz navedenog svjedoka tuženik i umješač nisu osporili, a u bitnom je suglasan iskazu tužitelja i Zapisniku o inspekcijskom nadzoru.

17. Na temelju činjenice da se radilo o kamionu koji nema mehaniziranu rampu za ukrcaj i iskrcaj robe već se ukrcaj i iskrcaj vrši ulaženjem i izlaženjem u kabinu kamiona preko metalne stepenice širine 20 cm koja je postavljena na udaljenosti od gotovo pola metra od tla, a isto toliko i od poda tovarnog prostora kamiona; pri čemu okomito postavljena ručica na brid desne stranice tovarnog prostora koja se nalazi na preko 1,8 m od tla te prilikom silaska iz kamiona ostaje za više od 40 cm iza ravnine tijela u momentu kada se spusti na tlo, očito nije prilagođena za sigurno silaženje iz kamiona, ocjena je i ovog suda da u okolnostima obavljanja konkretnog posla kada se radnik uzastopno više puta penje i silazi iz kamiona unoseći i iznoseći kašete, predstavlja opasnu stvar odnosno opasnu djelatnost.

18. Tuženik pritom nije osporio da je tužitelj silazio na uobičajen način, niti je dokazao da je radnicima dao uputu (i kakvu) za sigurniji način silaska iz kamiona, a niti da je vršio nadzor ili da je upozoravao radnike na nepropisno silaženje. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti, a da nije dokazao da bi šteta bila posljedica isključive krivnje tužitelja, koju on kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

18.1. U odnosu na žalbeni navod umješača da sud nije proveo predloženo vještačenje po vještaku zaštite na radu, valja reći da ni sam umješač predlažući taj dokaz nije naveo na koje konkretne okolnosti, a koje ne proizlaze iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru i ostalih dokaza, predlaže taj dokaz, a niti to navodi u žalbi, slijedom čega tim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

19. Neosnovano tuženik žalbom upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava tvrdeći da je trebalo primijeniti odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/2014.), budući se ista primjenjuje tek od stupanja na snagu tog Zakona, a pritom je njome izmijenjena ranija odredba čl. 15. st. 2. ZR/09 na način da precizira pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti radnika (viša sila odnosno namjera i krajnja nepažnja radnika, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu), slijedom čega se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje tuženik ne bi mogao osloboditi odgovornosti ni primjenom te odredbe na koju se poziva.

20. Neosnovano umješač upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava ukazujući na sadržaj odredbe čl. 77. ZZR/09 koja propisuje obvezu zaposlenika da poslove obavlja dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu, da koristi propisana osobna zaštitna sredstva i slično, jer tuženik i umješač nisu dokazali da je tužitelj postupao protivno tim pravilima.

21. Iznos od 7.500,00 kn koji je predmet odlučivanja u ovoj fazi postupka predstavlja po ocjeni ovog suda pravičnu novčanu naknadu s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (u odnosu na preostalih 3.500,00 kn dio zahtjeva s ovog osnova za iznos od 3.500,00 kn je već pravomoćno odbijen), imajući u vidu da je provedenim vještačenjem utvrđeno da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice i da je liječenje imalo uobičajen i redovan tijek u vidu nošenja imobilizacije i provođenja fizikalne terapije.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe tuženika i umješača (čl. 368. st. 1. ZPP-a) u odnosu na dio stavka I. izreke prvostupanjske presude za iznos od 7.500,00 kn, sa zateznom kamatom od 24. veljače 2016. do isplate.

U Zagrebu 3. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.