REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4697/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz K., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici P. J. i M. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d. u O., protiv tuženika H. a. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku br. Gž R-302/18-2 od 6. lipnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku br. Pr-183/18-4 od 29. lipnja 2018., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenim otkaz Ugovora o radu, da se poništi kao nezakonita Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 29. svibnja 2017., da se poništi Odluka tuženika o zahtjevu za zaštitu prava od 26. lipnja 2017., da se tužitelja vrati na poslove radnog mjesta za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu ili na druge odgovarajuće poslove, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kn (toč. II.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se prihvati zahtjev tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tuženik tužitelju otkaz ugovor o radu Odlukom o redovitom osobno uvjetovanom otkazu od 29. svibnja 2017.,
- da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava,
- da je tuženik proveo postupak savjetovanja u skladu s odredbom čl. 151. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14 – dalje: ZR),
- da tužitelj ne spada u kategoriju osoba kojoj bi tuženik bio dužan sukladno odredbi čl. 41. ZR ponuditi sklapanje ugovora o radu za druge poslove,
- da je razlog otkazivanja ugovora o radu činjenica da tužitelj više ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova ovlaštenog ispitivača PPSP/UV propisane Zakonom o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 – dalje: ZOSPC/2008), kao ni uvjete za ponovno stjecanje obvezatnog dopuštenja (licence) Ministarstva unutarnjih poslova za njihovo obavljanje,
- da tužitelj tuženiku nije dostavio dokaz da ima završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij prometnog (cestovnog) smjera u Republici Hrvatskoj, niti dokaz o stečenom visokom akademskom zvanju u inozemstvu koje odgovara istom u Republici Hrvatskoj, za koje je proveden postupak nostrifikacije,
- da je tužitelj unatrag 9 godina, u odnosu na vrijeme otkazivanja ugovora o radu, znao koja se stručna sprema zahtijeva za obavljanje poslova ovlaštenog ispitivača PPSP/UV, budući je zakonskom izmjenom čl. 306. ZOSPC/2008 propisano da poslove ovlaštenog ispitivača iz nastavnog predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila, te Upravljanje vozilom (PPSP/UV) mogu vršiti osobe koje imaju završen „preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij prometnog smjera (cestovnog)“,
- da je tom izmjenom ZOSPC dan rok od pet godina da osobe koje nemaju potrebnu stručnu spremu izvrše svoje doškolovanje,
- da je tuženik svim svojim radnicima, tijekom 2013., koji su obavljali poslove ovlaštenog ispitivača PPSP/UV, a koji nisu imali visoku stručnu spremu, odnosno stručnu spremu koju zakon zahtijeva, ponudio podmirenje troškova stjecanja zakonom propisanih uvjeta za obavljanje tih poslova, što znači podmirenje troškova školovanja, odnosno doškolovanja,
- da tužitelju diploma Fakulteta saobraćajnog inženjerstva Internacionalnog univerziteta B. distrikta F BIH nije priznata u Republici Hrvatskoj,
- da je tužba tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 14. veljače 2017., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za ovlaštenog ispitivača (licence) odbijena od strane Upravnog suda u Osijeku br. Usl-255/17-7.
8. Obzirom na takva činjenična utvrđenja nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja smatrajući da kako tužitelj nema više licencu za obavljanje poslova ovlaštenog ispitivača, niti je doprinio nostrificiranu diplomu o stjecanju potrebne stručne spreme za obavljanje tih poslova, da su ispunjene pretpostavke za osobno uvjetovani redoviti otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. ZR.
9. Tužitelj reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da su odredbe ZOSPC i čl. 306. i 307. protuustavne, te da je odredbama da ispitivač za provedbu vozačkih ispita mora imati fakultetsko obrazovanje, da je isti time diskriminiran i doveden u različiti položaj u odnosu na stručnu spremu koja se za isti posao zahtijevala do izmjene tih odredbi.
10. Prema shvaćanju revizijskog suda sporne odredbe ZOSPC nisu utvrđene neustavnim od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske. Naime, zakonodavac ima pravo propisati kakvu stručnu spremu trebaju imati ispitivači na vozačkom ispitu.
11. Tužitelj do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije dostavio dokaz da mu je priznata diploma o stečenoj visokoj spremi, tj. nije dostavio dokaz da mu je priznata diploma stečena na Internacionalnom univerzitetu B. distrikta, niti da mu je u Republici Hrvatskoj priznato akademsko zvanje – diplomirani inženjer saobraćaja. Sama činjenica da je tužitelj pokrenuo postupak nostrifikacije strane diplome pred nadležnom Agencijom za znanost i visoko obrazovanje ne znači da je tužitelj ispunio zakonom predviđeni uvjet da bi mogao obavljati poslove ispitivača na vozačkim ispitima.
12. Treba dodati da izmjene zakonskih uvjeta za obavljanje poslova koje je tužitelj radio do sada, te uvođenje više stručne spreme od one s kojom je tužitelj do tada radio, ne predstavlja diskriminaciju. Naime, zakonom je predviđen zakonski rok od pet godina u kojem je tužitelj mogao izvršiti doškolovanje, a osim toga sam tuženik je omogućio svim svojim radnicima koji su obavljali te poslove, a koji nisu imali potrebnu stručnu spremu da se o trošku tuženika izvrši doškolovanje. Stoga se ne radi o nepovoljnijem postupanju prema tužitelju u odnosu na druge ovlaštene ispitivače, niti se radi o diskriminaciji u smislu odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD).
13. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen i iz razloga što kod tužitelja postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, a zbog čega je bila potrebna suglasnost radničkog vijeća prilikom otkazivanja ugovora o radu. Naime, nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelju 23. lipnja 2010. utvrđena opasnost od nastanka invalidnosti uz kontraindikaciju dužeg sjedenja, a ugovor o radu je sklopljen tri i pol godine kasnije. Kod toga nisu traženi, niti predlagani drugačiji uvjeti rada, a isto tako iz spisa proizlazi da ovlašteni ispitivač sam određuje na koji će način obavljati poslove. Kako je sindikat dao suglasnost na namjeravanu odluku o otkazu ugovora o radu, to niti po tom osnovu odluka o otkazu ugovora o radu nije nezakonita.
14. Posebno treba naglasiti da je tužitelju Ministarstvo unutarnjih poslova uskratilo obnoviti licencu za izdavanje dozvole za ovlaštenog ispitivača, te je do otkaza došlo nakon što tužitelj više nije imao odgovarajuću licencu za obavljanje poslova koje je do tada obavljao. Stoga je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je nedostatak licence razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a pravo je poslodavca da tužitelju da redoviti otkaz ugovora o radu i to osobno uvjetovani otkaz.
15. Zaključno treba dodatno navesti da je tužitelj od izmjene ZOSPC/2008, odnosno Zakona o izmjenama i dopunama ZOSPC ("Narodne novine" br. 74/11) imao petogodišnji rok za stjecanje potrebne stručne spreme koji je istekao 9. srpnja 2016., odnosno da u tom roku dostavi tuženiku nostrificiranu diplomu o stečenoj stručnoj spremi, jer da je to učinio tada bi nadležno Ministarstvo tužitelju obnovilo licencu za izdavanje dozvole za ovlaštenog ispitivača.
16. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 3. siječanj 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
