REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-1792/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Antuna Heinza 4, Podružnica Rijeka, Rijeka, E. Barčića 3, kojeg zastupa punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pavlak, Slanina Fabijanić, Katić Pavlak u Rijeci, Splitska 2, protiv 1. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „OREBICA“ KRK, OIB 83149865195, Krk, Omišalj, Bjanižov 11, kojeg zastupa punomoćnik Darko Buljan, odvjetnik u Rijeci, I. Zajca 20/2, 2. tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, OIB 97967544201, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Filijala Rijeka, Korzo 39, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zele-Janjanin i Jovanović u Rijeci, Školjić 8, radi isplate iznosa od 2.561,80 EUR / 19.301,98 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-445/2018-61 od 18. veljače 2022., 3. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-445/2018-61 od 18. veljače 2022. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika Županijska uprava za ceste Primorsko goranske županije, Rijeka.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-445/2018-61 od 18. veljače 2022. u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se prvotuženiku Lovačko društvo „Orebica“, Krk, Omišalj, Bjanižov 11, tužitelju isplatiti iznos od 2.561,80 EUR / 19.301,98 kn s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 19. svibnja 2010. do 31. srpnja 2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak drugotuženiku u iznosu od 822,80 EUR / 6.200,00 kn, a umješaču na strani drugotuženika u iznosu od 870,99 EUR / 6.562,50 kn sve s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

3. Nalaže se prvotuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.484,38 EUR / 11.184,12 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 3. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tuženi su dužni tužitelju solidarno isplatiti iznos od 19.301,98 kuna sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od 19. svibnja 2010. godine do 31. srpnja 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do isplate po kamatnoj stopi propisanoj zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) primjenom uvećane eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi prvotuženiku prouzročeni parnični trošak od 9.746,50 kuna (devet tisuća sedamsto četrdeset i šest kuna i pedeset lipa), uvećano za zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju da naknadi drugotuženiku prouzročeni parnični trošak od 371,50 kuna (tristo sedamdeset jednu kunu i pedeset lipa), u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tužitelju da naknadi umješaču prouzročeni parnični trošak od 9.687,50 kuna (devet tisuća šesto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), uvećano za zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2022. do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V. Odbija se preostali zahtjev prvotužitelja i umješača da im tužitelj naknadi daljnji iznos od po 1.000,00 (tisuću) kuna na ime naknade prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.“

2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud utvrdio neosnovanim tužiteljev regresni zahtjev za naknadu štete nastale isplatom osigurnine na temelju police kasko osiguranja zbog štete nastale njegovom osiguraniku naletom na srnu na cesti kojom upravlja drugotuženik i na području gdje je lovoovlaštenik prvotuženik zbog toga jer je njegov zahtjev zastario prema odredbi čl. 230. st. 1. odredom Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) s obzirom na to da je od nastanka štete do utuženja proteklo više od tri godine.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i s prijedlogom da prvostupanjski sud pobijanu presudu preinači odnosno ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud odlučio pogrešnom primjenom materijalnog prava jer utuženo potraživanje ne zastarijeva u roku propisanom odredbom čl. 230. ZOO-a već u zastarnom roku od pet godina prema odredbi čl. 225. ZOO-a. Ukazuje na ustaljenu praksu najvišeg suda i shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u situacijama kakva je predmet postupka.

4. Tuženici nisu odgovorili na tužiteljevu žalbu.

5. Žalba je osnovana u odnosu na prvotuženika, a nije osnovana u odnosu na drugotuženika.

6. Pobijanu presudu ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom članka 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pobijana odluka protivno žalbenim navodima sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Međutim, pobijana odluka donesena je nepravilnom primjenom odredbi materijalnog prava, a žalitelj osnovano navodi da je shvaćanje prvostupanjskog suda da zahtjev tužitelja zastarijeva u roku od tri godine pogrešno.

8. Protivno shvaćanju prvostupanjskog suda tužiteljev zahtjev sukladno odredbi čl. 963. ZOO-a (subrogacija) ne predstavlja zahtjev za naknadu štete koji zastarijeva u roku od tri godine propisanom odredbom čl. 230. t. 1. ZOO-a niti je nekom drugom odredbom Zakona o obveznim odnosima propisano da zastarijeva u roku od tri godine, slijedom čega potraživanje osiguratelja na kojeg su prešla osiguranikova prava prema odgovornoj osobi zastarijeva u općem roku zastare od pet godina prema odredbi čl. 225. ZOO-a kako to pravilno navodi žalitelj. Tužba je podnesena manje od pet godina nakon što su osiguranikova prava prešla na tužitelja kao osiguratelja i stoga potraživanje nije zastarjelo.

9. Međutim, osim što tuženici nisu solidarni dužnici kako to pogrešno smatra tužitelj predlažući da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev za solidarnu isplatu utuženog iznosa, osnova njihove odgovornosti je, s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja koji je prethodio nastanku tužiteljeve tražbine nakon subrogacije, različita. Ovo stoga što je u vrijeme štetnog događaja na snazi bila izmijenjena odredba čl. 32.a Zakona o javnim cestama koja je propisivala da odgovornost za štetu na javnoj cesti osobama ili na vozilu koju prouzroči divljač snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku; osoba ovlaštena upravljati javnom cestom ukoliko nije postupala sukladno čl. 7. tog Zakona; osoba koja gospodari lovištem u skladu s propisima koji uređuju lovstvo u ostalim slučajevima. Pobijana presuda donesena je pogrešnom primjenom odredbi materijalnog prava. Odgovornost prvotuženika temelji se na njegovoj objektivnoj odgovornosti kao vlasnika opasne stvari s obzirom na to da je divljač u pokretu opasna stvar, a dinamika prometne nezgode nije sporna i utvrđena je i prometnim vještačenjem. Dakle, prvotuženik odgovara prema odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a. Prvotuženik nije dokazao da je osiguranik tužitelja upravljao vozilom koje je naletjelo na srnu protivno prometnim propisima odnosno da brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na cesti odnosno ili prometnom znaku ili pravilu.

10. Drugotuženikova odogovornost temelji se na njegovoj odgovornosti po osnovi krivnje, odnosno ako je postupio protivno odredbi čl. 7. Zakona o javnim cestama. Navedena odredba propisuje da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene. Prvotuženik niti tužitelj nisu dokazali da je bilo nekih propusta u smislu navedene zakonske odredbe, a niti se radi da je drugotuženik propustio postaviti prometni znak odnosno da je prvotuženik to zatražio. Dakle, ako nema odgovornosti tužiteljevog osiguranika niti pravne osobe koja upravlja i održava javnu cestu postoji objektivna odgovornost lovoovlaštenika, a prvostupanjski je sud na utvrđeno činjenično stanje propustio primijeniti navedenu odredbu Zakona o javnim cestama.

11. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Tuženici ne odgovaraju solidarno tužitelju jer nisu solidarni dužnici niti je potraživanje koje je predmet postupka nastalo trgovačkim ugovorom iako je takav tužbeni zahtjev. Tuženici, dakle, prema temeljnom pravilu iz čl. 161. st. 1. ZPP-a podmiruju troškove na jednake dijelove. Kako je tužitelj uspio sa zahtjevom u odnosu na prvotuženika ovaj mu je dužan naknaditi ½ troškova potrebnih za vođenje parnice prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Međutim, tužiteljev zahtjev u odnosu na drugotuženika je odbijen u cijelosti i stoga je tužitelj dužan naknaditi drugotuženiku i umješaču na njegovoj strani troškove potrebne za vođenje parnice prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tužiteljevi troškovi potrebni za vođenje parnice kako je tužitelj podnio zahtjev odnose se na troškove pristojbi na tužbu u iznosu od 540,00 kn, presudu u iznosu od 1.086,00 kn, žalbu u iznosu od 1.080,00 kn, prometno vještačenje u iznosu od 3.500,00 kn te nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u „Narodnim novinama“ 142/12, 103/14 i 107/15, dalje: OT) i to za: sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 OT), podnesak od 23. prosinca 2013. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), ročište 18. ožujka 2014. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište za objavu presude 2. svibnja 2014. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT), žalba od 23. svibnja 2014. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10/1 OT), ročište 8. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), podnesak 22. studenog 2018. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8/3 OT), ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn ( Tbr. 9/1 OT), ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), podnesak 6. studenog 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 OT), ročište 17. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 18. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT), žalba od 25. veljače 2022. u iznosu od 1.250,00 kn ili ukupno 12.250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 3.906,25 kn, a sveukupno 22.369,25 kn. Kako je tužitelj uspio sa zahtjevom samo u odnosu na prvotuženika ovaj mu je dužan naknaditi ½ navedenog iznosa ili 11.184,12 kn.

Drugotuženikovi troškovi zastupanja odnose se na troškove punomoćnika odvjetnika i to samo u ono vrijeme kad je drugotuženika zastupao punomoćnik odvjetnik. Radi se o troškovima za ročište 8. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 17. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 5.000,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 1250,00 kn ili sveukupno iznos od 6.250,00 kn.

Troškovi umješača odnose se na troškove punomoćnika odvjetnika i to samo u ono vrijeme kad je drugotuženika zastupao punomoćnik odvjetnik. Radi se o troškovima za ročište 8. studenog 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 21. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 22. veljače 2019. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 17. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9/2 OT), ročište 5. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 15. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9/1 OT), ročište 18. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 9/3 OT) ili ukupno iznos od 5.250,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 1.312,50 kn ili sveukupno iznos od 6.562,50 kn.

12. Sukladno čl. 368. st. 2. i čl. 373. t. 3. ZPP-a žalbu tužitelja drugostupanjski je sud djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, a djelomično preinačio i prihvatio tužbeni zahtjev.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Sudac

Raoul Dubravec

Broj zapisa: eb317-4e72a

Kontrolni broj: 079e4-558c1-d8481

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Raoul Dubravec, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.