Poslovni broj: UsI-2404/2022-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. P. d.o.o., Z., OIB:…, kojeg zastupa opunomoćenik H. B., odvjetnik iz Z. odvjetničkog društva H. B. i M. J. u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi prisilne naplate, 3. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/92, URBROJ: 513-04-22-2 od 7. srpnja 2022.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/11263, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 16. rujna 2016.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/92, URBROJ: 513-04-22-2 od 7. srpnja 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/11263, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 16. rujna 2016.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi utvrđuje se da tužitelj / ovršenik na dan 16. rujna 2016., na ime poreznog duga i ostalih javnih davanja duguje iznos od 136.990,08 kuna (glavnica134.899,32kn i kamate 2.090,76 kn). Istim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, uz određenje da se spomenuti novčani iznos za koji je ovrha određena i koji se dostavom rješenja Financijskoj agenciji plijeni ovršeniku, uplaćuje u korist računa navedenog u izreci osporenog rješenja.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija odluku tuženika navodeći da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama kao i da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je došlo do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg je proizašla pogrešna primjena materijalnog prava. Naime, tužitelj ističe da je već u žalbi naveo da je u predmetu koji se kod pred tuženikom KLASA: UP/I-416- 02/2015-001/936, URBROJ:513-007-24-28/15-1 uložio žalbu na rješenje od 21. studenog 2015., kojim mu se utvrđuje zastara prava na prijenos pretplate poreza na dodanu vrijednost šifra prihoda 1201 za 2006., 2007., 2008., 2009. i 2010. godinu, a da je 15. prosinca 2008. podnio zahtjev za povrat PDV-a o kojem zahtjevu nije odlučeno, a da je u pretplati poreza, odnosno da ima pravo na povrat najmanje 300.000,00 kuna, stoga rješenje kojim mu se utvrđuje postojanje duga nije trebalo niti donijeti dok se ne utvrdi pravo stanje stvari. Ističe da je presudom Upravnog suda u Zagrebu, broj UsI-1621/20-11 od 19. svibnja 2021. poništeno rješenje Ministarstva financija RH, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/ II-415-01/16-01/667, URBROJ: 513-04-20-2-2 od 10. ožujka 2022. te je poništeno rješenje o ovrsi Ministarstva financija RH, Porezne uprave, područnog ureda Zagreba, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/04702, URBROJ: 513-007-24- 01/2016-01 od 3. svibnja 2016., pa ne postoji pravni temelj za bilo kakvo daljnje postupanje u ovom predmetu, ali i u predmetima koji su vezanu za ovakvu odluku. Konačno smatra da je došlo do povrede prava na jednakost oružja, pa predlaže sudu da poništiti osporeno rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), jer se činjenice od kojih ovisi primjena prava mogu utvrditi iz dostavljene dokumentacije spisa, a stranke spora ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza niti izričito zahtijevaju održavanje rasprave.
6. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju.
7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis te uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 16. rujna 2016. doneseno temeljem članka 128. stavka 2. i članka 129. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15.; dalje OPZ), a zbog nepodmirenog duga na ime poreza na dodanu vrijednost, prijave poreza na dodanu vrijednost /obrazac PDV/ za razdoblje od 01.03.2015. do 31.03.2015. te 01.02.2016. do 30.04.2016., na koje se u obrazloženju rješenja poziva upravno tijelo i koje prileže spisu.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja navodeći kronologiju postupanja te odredbi zakona koje se primjenjuju na predmet postupanja. U odnosu na prigovor žalitelja da je pobijano rješenje doneseno na temelju nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja navodi da je isti neosnovan te se ne može uvažiti pozivajući se na članak 128. stavak 1. i 2. OPZ-a te kako je pobijanim rješenjem iskazani porezni dug nastao samo zaduživanjem žalitelja, pa se činjenično stanje na temelju kojega je pobijano rješenje doneseno ukazuje pravilno i točno utvrđenim. U odnosu na ostale prigovore iznesene u žalbi, tuženik je naveo da nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
11. Uvidom u žalbu tužitelja utvrđeno je da rješenje pobija iz istih razloga koje navodi u tužbi, uz prigovor da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo visinu duga te da bez zajedničkog usklađivanja knjiga ili nekog financijskog vještačenja niti nema dovoljno podataka jer je rješenje o ovrsi šturo i nema dokumentacije i podataka na kojim bi se utemeljilo ili dokazalo eventualno potraživanje tijela te zahtijeva da u zakonom utemeljenom postupku utvrdi točan iznos duga.
12. Uvidom u dopis Službe za naplatu i ovrhu Područnog ureda za Zagreb, Ministarstvo financija, Porezna uprava, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/11263, URBROJ:513-07-24-01/2016-02 od 11. studenog 2016. koji je upućen FINI, utvrđeno je da je dana 11. listopada 2016. poreznom obvezniku M. P. d.o.o. smanjen iznos duga te da na dan 11. listopada 2016. iznosi 92.443,11 kune (89.839,68 kn glavnica i 2.603,43 kn kamate).
13. Sud je izvršio uvid i u tužbi priloženu presudu Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1621/20-11 od 19. svibnja 2021. (između istih stranaka) kojom se poništava rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-01/16-01/667, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 3. svibnja 2016. kao i rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave Ministarstva financija RH, Porezne uprave, područnog ureda Zagreba, KLASA: UP/I-415-02/2016-001/04702, URBROJ: 513-007-24-01/2016-01 od 3. svibnja 2016. Vidljivo je iz navedene presude da se prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 3. svibnja 2016. djelomično odnosi na dugovanje koje je predmet ovrhe u predmetnom sporu („porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.03.2015. do 31.05.2015. (PDV), porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.08.2015. do 31.08.2015. (PDV), porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.02.2016. do 31.03.2016. (PDV).“ /stranica 3. presude/. U tom je sporu sud zauzeo stajalište da je porezno tijelo umjesto naznake ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje, naveo vrstu poreza i razdoblje na koje se obveza odnosi, a ne jednu od vrsta ovršne isprave propisane člankom 128. stavkom 2. OPZ-a.
14. Člankom 170. stavkom 1. OPZ-a propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanoga poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba.
15. Nadalje, člankom 4. OPZ-a propisano je da ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupanje poreznih tijela primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.
16. Člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje, zbog povreda odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja, budući da tuženik bitne, odnosno relevantne prigovore tužitelja iznesene u žalbi kojima se osporava izračun visine poreznog duga, koji dug na način kako je utvrđen u izreci rješenja o ovrsi ne proizlazi iz dokumentacije spisa – prijava poreza na dodanu vrijednost /za 3. mjesec 2015., te za 2., 3. i 4. mjesec 2016., odnosno nije moguće utvrditi na koji način je prvostupanjsko tijelo došlo do iznosa duga glavnice od 134.899,32 kn te kamata u iznosu od 2.090,76 kn. Posebno se napominje da je predmetni tako utvrđeni dug smanjen (dopis prvostupanjskog tijela FINI od 11. listopada 2016.), a o kojemu se u odnosu na prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenoj visini duga u osporenom rješenju nije očitovao tuženik. O također bitnom prigovoru postojanja eventualne protutražbine kao prethodnog pitanja, na što ukazuje tužitelj u žalbi, dakle, o podnesenom zahtjevu za povrat PDV-a (od 15.12.2008.) tuženik nije iznio razloge ne prihvaćanja.
18. Obrazloženje tuženika kojim citira zakonske odredbe te paušalno navodi kako ostali prigovori žalitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari ne mogu se stoga prihvatiti valjanim obrazloženjem.
19. Pravo na žalbu i time odgovarajuću pravnu zaštitu može se učinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rješenje navede razloge za to rješenje koji se onda mogu pobijati u obrani žaliteljevih prava i na zakonu osnovanih interesa. Ovo zato, jer je bez upućenosti u te razloge onemogućeno ili bitno otežano učinkovito korištenje ustavnim pravom na žalbu odnosno drugu pravnu zaštitu.
20. U konkretnom predmetu nije postupljeno u skladu sa citiranim odredbama.
21. Slijedom navedenog, osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti zakonitim.
22. U postupku nakon ove presude tuženik će donijeti novo rješenje imajući u vidu primjedbe i stajališta suda iznesene u ovoj presudi kako je to propisano člankom 81. stavkom 2. ZUS-a, te rješenje valjano obrazložiti u smislu citiranih odredaba.
23. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 3. siječnja 2023.
Sutkinja
Mirjana Harapin, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a ZUS-a).
