Poslovni broj: 7 UsI-2040/22-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Anđi Klišanin, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. Š.iz T., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe,Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku D. G., službenojosobi, radi priznavanja prava na razmjerni dio invalidske mirovine, nakon usmene ijavne rasprave, zaključene 28. prosinca 2022., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5.Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,29/17 i 110/21), dana 3. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/22- 03/03465520452, Urbroj: 341-99-06/2-22-4763 od 25. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/22-03/03465520452, Urbroj: 341-99-06/2-22- 4763 od 25. kolovoza 2022. uvažena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 225140 od 25. svibnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, zbog drugih razloga, a ne onih na koje se tužitelj pozvao u žalbi.
2. Prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP/I 141-02/22-03/03465520452, Urbroj: 341-18-06/2-22-29523 od 25. svibnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine, pozivom na odredbu članka 56. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, uz obrazloženje da tužitelj nema trećinu radnog vijeka pokrivenu navršenim mirovinskim stažem.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv osporenog rješenja tuženika, a koja sadržajno predstavlja tužbu protiv osporenog rješenja tuženika, u kojoj ističe da mu je u mirovinski staž pogrešno uračunato … dana vojske umjesto …mjeseci. Nadalje
navodi da ima … dana staža s osnova prijave na Zavod za zapošljavanje, te ističe i kako mu nije bilo otvoreno bolovanje, te da ga nitko nije pitao da li radi, a uslijed čega da je izgubio posao i najmanje… mjeseci bolovanja.
4. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana. Osporavano rješenje doneseno je u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u prevedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Prema odredbi članka 56. stavka 1. ZOMO pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka, a kao radni vijek uzima se broj punih godina od dana kada je osiguranik navršio 20 godina života do dana nastanka invalidnosti. U mirovinski staž tužitelja pravilno je utvrđeno razdoblje staža osiguranja prema odredbama članka 24. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 57/13., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.; dalje: ZOMO) od 1. rujna 2002. do 30. rujna 2002. u trajanju od 1 mjeseca. Prema odredbi članka 110. ZOMO svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija. Tuženik napominje da tužitelj uz žalbu, kao ni uz tužbu nije dostavio dokaze koji bi ukazivali na to da je njegov ukupni navršeni staž u Republici Hrvatskoj pogrešno utvrđen. Početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor, a ne Zavod za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, osporavano rješenje na zakonu je utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.
5. Sud je 28. prosinca 2022. održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama,
u skladu s odredbom članka 6. ZUS, dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu su pristupili tužitelj i opunomoćenik tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Odredbom članka 57. stavka 1. Uredbe EZ broj 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava sigurnosti (Osnovne uredbe), propisano je da, neovisno o članku 52. stavku 1. točki b), od ustanova država članica ne zahtijeva se da omoguće stjecanje davanja za razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje ono primjenjuje, a koja se uzimaju u obzir kada nastane osigurani slučaj: ako je trajanje spomenutih razdoblja kraće od jedne godine, i ako se ne stječe pravo na davanje na temelju tog zakonodavstva uzevši u obzir samo ova razdoblja. U smislu ovog članka „razdoblja“ znači sva razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta na temelju kojih se stječe ili neposredno povećava dotično davanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da nadležna ustanova svake od država članica na koje se to odnosi, uzima u obzir razdoblja utvrđena stavkom 1., u smislu članka 52. stavka 1. točke b.) podtočke i).
8. Osporenim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje od 25. svibnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje da hrvatski nositelj mirovinskog osiguranja ne mora tužitelju priznati pravo na mirovinu, s obzirom da je razdoblje mirovinskog staža u Republici Hrvatskoj kraće od godinu dana, a što je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti u obrazloženju rješenja.
9. Tuženik je utvrdio da su tužitelju u mirovinski staž pravilno utvrđena razdoblja staža osiguranja prema odredbi članka 24. ZOMO od … do ....
u trajanju od… mjeseca, tako da ukupni mirovinski staž prema članku 24. ZOMO-
a na teret hrvatskog osiguranja iznosi … mjesec, a koju pravilnost utvrđenja tužitelj osporava predmetnom tužbom.
10. Iz podataka spisa predmeta, a što nije sporno među strankama, razvidno je da je tužitelju, rođenom ...., utvrđena opća nesposobnost za rad (prema sada važećim propisima potpuni gubitak radne sposobnosti) od … ., te da
je tužitelj u SR Njemačkoj navršio razdoblje osiguranja od .... do … s prekidima, u trajanju od … godine i … mjeseca.
11. Među strankama je sporno je pravilno utvrđen mirovinski staž tužitelja na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u trajanju od … mjeseca.
12. Iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj temeljem radnog odnosa u Republici Hrvatskoj ostvario mirovinski staž u razdoblju od .... do ..., što
tužitelj niti ne osporava, već smatra da mu je mirovinski staž valjalo utvrditi i s osnova obveznog služenja vojnog roka i za vrijeme dok se nalazio u evidenciji nezaposlenih osoba.
13. Međutim, neosnovano tužitelj smatra da je ostvario mirovinski staž s osnova reguliranja obveznog vojnog roka i za vrijeme koje je proveo kao nezaposlena osoba prijavljena nadležnoj službi za zapošljavanje (... do …), jer je odredbom članka 56. stavkom 4. ZOMO propisano da se radni vijekpropisan odredbom članka 56. stavkom 3. ZOMO, skračuje za vrijeme koje jeosiguranik proveo na obveznom služenju vojnog roka i u razdobljima nakon prestankapojedinog osiguranja do novoga osiguranja u razdobljima u kojima je bio prijavljen kaonezaposlena osoba nadležnoj
službi za zapošljavanje, iz čega slijedi da se to razdoblje ne priznaje kao mirovinski staž u smislu članka 24. ZOMO.
14. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je u predmetnom upravnom postupku utvrđeno da mirovinski staž tužitelja navršen u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. ZOMO iznosi … mjesec, tako da ukupni mirovinski staž tužitelja na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja iznosi … mjesec.
15. Pogrešno tužitelj smatra da na drugačije odlučivanje u predmetnom postupku utječe navršena starosna dob u trenutku nastupa potpunog gubitka radne sposobnosti (prije 30., odnosno 35 godine života), kako je to isticao na raspravi održanoj kod ovog suda 28. prosinca 2022., jer je za primjenu odredbe članka 56. stavka 2. točke 1. i 2.
ZOMO, uz ostale propisane uvjete, također potrebno ispuniti najmanje jednu godinu staža osiguranja, a koji uvjet tužitelj ne ispunjava.
16. Stoga, imajući u vidu izneseno, pravilno je tuženik zaključio kako hrvatski nositelj mirovinskog osiguranja tužitelju ne mora priznati pravo na invalidsku mirovinu, s obzirom da je razdoblje mirovinskog staža u Republici Hrvatskoj kraće od godinu dana.
17. Zbog navedenog, a imajući u vidu i citiranu odredbu članka 57. stavka 1. Osnovne Uredbe, osporena odluka ocijenjena je zakonitom, pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
U Splitu, 3. siječnja 2023.
S U T K I N J A
Mirela Valjan-Harambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 66. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
- tužitelju I. Š., T.,
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi,
Zagreb, A. Mihanovića 3
- u spis
Rj: 1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Nema naplate sudske pristojbe na temelju odredbe članka 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 40 dana.
