REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2382/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. n. d.o.o., Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. Č. iz Z., OIB: … , kojega zastupa punomoćnica A. F. L., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1721/18-3 od 12. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2157/16-34 od 20. studenog 2017., u sjednici održanoj 3. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1721/18-3 od 12. veljače 2019. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-2157/16-34 od 20. studenog 2017. pod točkom I. izreke naložio je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2010. do isplate u roku od 15 dana, pod točkom II. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 97.968,75 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2017. do isplate, a pod točkom III. izreke odbio je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-1721/18-3 od 12. veljače 2019. pod točkom I. izreke odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu, a pod točkom II. izreke odbio je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev, odnosno preinačiti drugostupanjsku presudu tako da sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pobijana presuda nije nerazumljiva niti ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, niti postoji proturječnost između izreke presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

8. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je proveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tuženik ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na rezultatu cjelokupnog dokaznog postupka. Drugostupanjski sud je sukladno čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju svoje presude odgovorio na sve relevantne žalbene navode pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

9. U odnosu na revizijski navod da sud nije cijenio donošenje rješenja u predmetu Z- 1452/11 od 5. rujna 2017. za koje sam tuženik u reviziji navodi da je dostavljeno tuženiku tek nakon zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu, valja reći da isto predstavlja novu činjenicu koju revizijski sud ne može uzeti u obzir pri odlučivanju jer prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da tuženik iznosi nove činjenice radi utvrđenja činjeničnog stanja, a ne činjenicu koja se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka navedene činjenice sukladno citiranoj odredbi ovaj sud nije niti mogao razmatrati.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat kapare koju je tužitelj odnosno njegov prednik dao tuženiku prilikom zaključenja predugovora o kupoprodaji nekretnine.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je 8. svibnja 2007. tuženik kao prodavatelj s trgovačkim društvom N. R. E. G. N..V. kao kupcem potpisao Predugovor o kupoprodaji nekretnine na temelju kojeg je tuženik 1. lipnja 2007. od trgovačkog društva N. R. E. G. N..V. primio kaparu u iznosu od 100.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da je 24. srpnja 2007. tuženik kao prodavatelj s trgovačkim društvom N. B. d.o.o. kao kupcem potpisao Predugovor kojim je raskinut Predugovor od 8. svibnja 2007. te je utvrđeno da je tuženik primio kaparu u kunskoj protuvrijednosti od 100.00,00 EUR, koja se ima uračunati u konačnu kupoprodajnu cijenu, a Predugovor je supotpisan od strane N. R. E. G. N..V.,

- da je 11. veljače 2008. tuženik kao prodavatelj s trgovačkim društvom N. N. d.o.o. kao kupcem potpisao Predugovor kojim je raskinut Predugovor o kupoprodaji od 24. srpnja 2007., a taj Predugovor supotpisan je od strane N. B. d.o.o. i N. R. E. G. N..V.,

- da je Predugovorom od 11. veljače 2008. tuženik preuzeo obvezu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja za zemljišnu česticu koju prodaje u roku od 9 mjeseci te je utvrđeno da je tuženik primio isplatu iznosa kunske protuvrijednosti od 100.000,00 EUR, a ugovoreno je pravo kupca da jednostrano raskine Predugovor i traži povrat isplaćene kapare ako tuženik ne sredi zemljišnoknjižno stanje u roku od 9 mjeseci,

- da je Predugovore od 24. srpnja 2007. i 11. veljače 2008. potpisao A. G. koji je u sudskom registru naveden kao punomoćnik N. R. E. G. N..V.,

- da je dopisom od 12. ožujka 2010. kojeg je tuženik primio 16. ožujka 2010. tužitelj obavijestio tuženika da neće pristupiti zaključenju glavnog ugovora zbog nesređivanja zemljišnoknjižnog stanja te da se Predugovor od 11. veljače 2008. ima smatrati raskinutim, a tuženika je pozvao na vraćanje primljene kapare,

- da iz Potvrde i odobrenja od 27. ožujka 2017. koje su potpisali izvršni članovi uprave R. B. N. i Y. C. i to točke 5. proizlazi da je društvo N. R. E. G. N..V. odobrilo sve pravne radnje, vezane uz zaključenje Predugovora te da dospjelu tražbinu s osnove povrata kapare ima tužitelj.

12. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na čl. 360. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u vezi s čl. 362. st. 2. i 3. ZOO te pozivom na čl. 368. st. 2. ZOO i čl. 312. st. 1. ZOO (omaškom u pisanju drugostupanjske presude piše čl. 316. st. 1. ZOO).

13. Iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da su izvršni članovi trgovačkog društva N. R. E. G. N..V. R. B. N. i Y. C. odobrili sve radnje koje je poduzeo A. G. koji je u sudskom registru naveden kao punomoćnik trgovačkog društva N. R. E. G. N..V. odnosno navedeni izvršni članovi uprave odobrili su sve sklopljene Predugovore pa tako i Predugovor sklopljen 11. veljače 2008. kojim je došlo do prijenosa potraživanja kapare od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na tuženika. Nadalje, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi i to da tuženik nije u roku od 9 mjeseci sredio zemljišnoknjižno stanje kako se obvezao Predugovorom od 11. veljače 2008. niti je dostavio dokaz da je to pokušao učiniti.

14. Tuženik pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što smatra da je povrijeđena odredba čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 - dalje: ZTD) jer je A. G. zastupao odnosno potpisao predugovore za sva tri trgovačka društva. Nadalje, smatra da ako sud smatra da je izvršena cesija, tada su ta društva na suprotstavljenim stranama suprotno čl. 49. ZTD. Osim toga, smatra da je cesija strogo formalni akt za prijenos ugovora i za nužnu notifikaciju o sklopljenom ugovoru o cesiji zbog čega smatra da su sudovi pogrešno primijenili čl. 80.-82. ZOO. Revident smatra da su sudovi pogrešno primijenili čl. 13. st. 1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja jer nisu utvrdili mjerodavno pri odlučivanju je li N. r. e. N.V. bila supotpisnik predugovora, nastaju li prema mjerodavnom pravu zemlje sjedišta društva za društvo nastaju učinci ako nije potpisan po ovlaštenim osobama, je li neovlaštena osoba bila ovlaštena potpisati ugovore kojima se odriče potraživanja u korist druge pravne osobe. Osim toga, osporio je i početak tijeka zateznih kamata.

15. Odredbom čl. 49. ZTD propisano je da prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba.

16. Suprotno shvaćanju revidenta sve Predugovore o kupoprodaji nekretnine na strani prodavatelja potpisao je tuženik, dok su se na strani prodavatelja izmjenjivali N. r.e. G. N..V., N. B. d.o.o. i tužitelj N. N. d.o.o. (koje je zastupao A. G.) iz čega ne proizlazi da je tužitelj sklapao predugovore sa samim sobom kako to predviđa čl. 49. ZTD. Zbog navedenog u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene čl. 49. ZTD.

17. Nadalje, iako je sve predugovore o kupoprodaji nekretnine potpisao A. G., izvršni članovi uprave N. R. E. G. N..V. R. B. N. i Y. C. odobrili su u skladu s čl. 312. st. 1. ZOO sve radnje koje je poduzeo A. G. pa je tako trgovačko društvo N. R. E. G. N..V. supotpisalo sve predugovore o kupoprodaji pa tako i Predugovor od 11. veljače 2008. iz kojeg jasno proizlazi da je potraživanje s osnove kapare koju je trgovačko društvo N. R. E. G. N..V. isplatilo tuženiku preneseno na ovdje tužitelja N. N. d.o.o. i iz kojeg proizlazi pravo tužitelja na raskid predugovora ako tuženik ne sredi zemljišnoknjižno stanje. S obzirom da su navedeni izvršni članovi uprave N. R. E. G. N..V. odobrili radnje koje je poduzeo A. G., predugovori nisu, suprotno navodima revidenta, sklopljeni po neovlaštenoj osobi.

18. Suprotno revizijskim navodima, ugovor o cesiji nije formalan pravni posao budući da ZOO ne predviđa određeni oblik za sklapanje tog pravnog posla.

19. Iz sadržaja Predugovora od 11. veljače 2008. u kojem je tuženik prodavatelj, a upravo tuženik kupac nekretnine i kojeg su potpisali i tužitelj i tuženik, a supotpisao N. R. E. G. N..V., proizlazi da je upravo tim Predugovorom tuženik obaviješten o prijenosu tražbine na tužitelja s obzirom da je čl. 7., toč. 1. i 2. ugovora navedeno da je tuženik primio kaparu u iznosu od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti koja se uračunava u kupoprodajnu cijenu nekretnine, dok je čl. 9. toč. 6. Predugovora navedeno da je u slučaju raskida Predugovora prodavatelj u obvezi vratiti kupcu primljenu kaparu u visini od 100.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

20. Budući da je pravni osnov za vraćanje kapare koja je isplaćena tuženiku Predugovor od 11. veljače 2008. koji su potpisali hrvatsko trgovačko društvo i tuženik koji je hrvatski državljanin, nije riječ o pravnom odnosu s međunarodnim elementom pa nema osnove za primjenu Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 43/82, 72/82 - „Narodne novine“, broj 53/91, 88/01, 101/17 - dalje: ZRS) pa tako niti osnove za primjenu čl. 13. st. 1. ZRS-a. Osim toga, stranke su čl. 15. Predugovora od 11. veljače 2008. ugovorile primjenu Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96), dakle, primjenu hrvatskog prava.

21. Suprotno revizijskim navodima odredba čl. 8.1. Predugovora od 11. veljače 2008. kojom se tuženik obvezao srediti zemljišnoknjižno stanje u roku od 9 mjeseci, ne stavlja stranke u neravnopravan položaj kada se uzme u obzir činjenica da tuženik nije dokazao da je poduzeo bilo kakvu radnju u cilju sređivanja zemljišnoknjižnog stanja. Zbog navedenog, neosnovan je revizijski navod da bi takva odredba bila ništetna prema čl. 322. ZOO.

22. Budući da je tužitelj dopisom od 12. ožujka 2010. koji je tuženik primio 16. ožujka 2010. obavijestio tuženika da raskida Predugovor od 11. veljače 2008. te je pozvao tuženika da vrati kaparu u roku od 15 dana, pravilno su sudovi primijenili materijalno pravo kada su primjenom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO dosudili tužitelju kamate od 1. travnja 2010. do isplate.

23. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 3. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.