Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 80 Gž-639/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gabrieli Topić Kordej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., čiji OIB glasi …, iz R., zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u R., protiv tuženika 1. Z. Š., čiji OIB glasi … iz R., 2. Lj. Š., čiji OIB glasi …, iz R., 3. N. M., čiji OIB glasi …, iz R., te 4. M. M., čiji OIB glasi …, iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1993/21-4 od 9. prosinca 2021., dana 2. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1993/21-4 od 9. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je odbačena tužba s prijedlogom za određivanje privremene mjere.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP.
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odbacio je tužbu u ovom predmetu, s obrazloženjem da tužiteljica u tužbi tvrdi da kao treća osoba nije upućena na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-5042/18, a upućivanjem na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna je pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku.
6. Žaliteljica tvrdi da je unatoč činjenici što u ovršnom postupku nije upućena na parnicu ima pravo na podnošenje tužbe kako bi zaštitila svoje interese.
7. U smislu odredbe čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14 i 73/17 - dalje OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, s tim da prema čl. 52. st. 3. OZ ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru sud će podnositelja prigovora uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na premetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoja prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javnom ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 32. st. 4. OZ), što u konkretnome nije slučaj.
8. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da tužiteljica kao treća osoba, nije upućena u parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha na predmetu ovrhe određenom rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5045/18 od 15. ožujka 2019.
9. Prema tome, kako je upućivanje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz konkretnog ovršnog postupka procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u parničnom postupku, a u konkretnom slučaju tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom traži proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretnini tuženika određenoj rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5045/18 od 15. ožujka 2019.. iz kojeg postupka nije upućena na pokretanje parnice, to je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je u konkretnom slučaju odbacio podnesenu tužbu , jer nema pravne mogućnosti podnošenje tužbe za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe bez ispunjena procesne pretpostavke iz odredbe čl.52. st. 3 OZ. Naime, iz sadržaja odredbe čl. 51. st. 1. i 3. OZ proizlazi da je nužno da se u parničnom postupku može tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena da je treća osoba (u ovom postupku tužiteljica) prethodno podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ te da je od strane ovršnog suda upućen na put parnice radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena.
10. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u ovom postupku ne može pokrenuti parnicu radi nedopuštenosti predmetne ovrhe budući da ju ovršni sud prethodno rješenjem nije uputio na pokretanje takve parnice. Dakle, pravilan je zaključak da upućivanje treće od strane ovršnog suda na pokretanje parnice radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje takve parnice. Takvo pravno shvaćanje podudarno je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odluci broj Rev-18/12 od 5. rujna 2012. i odluci broj Rev-690/09 od 4. lipnja 2014.
11. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 2. siječnja 2023.
Sutkinja:
Gabriela Topić Kordej, v.r.
