Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: 16 P-95/2022-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja B.Š. iz G., OIB: …, zastupan po punomoćniku F.I.Ć., odvjetniku iz V., protiv tužene S.Đ. iz G., OIB: …, zastupana po punomoćniku J.B., odvjetniku iz B., radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne, javne, neposredne i usmene rasprave 22. studenog 2022. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika F.I.Ć. i punomoćnika tuženika, odvjetnika J.B., 02. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj S. Đ., G., OIB: …, isplatiti tužitelju B.Š. iz G., OIB: …, iznos od 9.821,49 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2011. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.176,71 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 02. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim nedosuđenim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1.

Uvodno naznačeni tužitelj je dana 06. listopada 2014. podnio tužbu nasuprot uvodno naznačene tužene, radi povrata pozajmice istom od 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskim zateznim kamatama, navodeći da se u svezi s predmetnom pozajmicom vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Ivanić- Gradu, te da mu je tužena potpisala o pozajmici odgovarajuću izjavu.

2.

U odgovoru na tužbu u bitnome tužena osporava da se radi o stvarnoj pozajmici navodeći da se radi o fiktivnoj pozajmici obzirom na uslugu koju je tužitelju trebao pružiti B.H., a ona je istoga samo povezala s tužiteljem. Da je tužitelj nasuprot nje u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev koji mu je i nepravomoćno dosuđen, slijedom čega ističe prigovor litispedencije.

3.

Sud je rješenjem od 15. rujna 2015. prihvatio prigovor litispedencije izjavljen od strane tužene, te tužbu odbacio kao nedopuštenu, međutim po žalbi tužitelja Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem Gž-…/…-…od 23. kolovoza 2017. uvažio je žalbu tužitelja i predmet vratio ovome sudu na daljnji postupak.

4.

Tijekom postupka pravomoćno je prekinut postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka u kaznenom predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici K-…/....

5.

Nakon što je pravomoćno okončan predmetni kazneni postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici protiv ovdje tužene okrivljene S.Đ. i okrivljenog B.H,, postupak u ovome predmetu je pravomoćno nastavljenu odnosu na tuženu rješenjem od 27.01.2022..

6.

Tužitelj je u nastavljenom postupku konačno specificirao tužbeni zahtjev (list 63-64) navodeći da je tužitelj u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Velikoj Gorici K-…/… od 04.05.2021., a koja je potvrđena i djelomično preinačena u pogledu pravne oznake dijela i kaznene sankcije presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-…/…-… od 25.11.2021., s postavljenim imovinskim pravnim zahtjevom upućen u parnicu, da je u činjeničnom opisu počinjenog kaznenog dijela pravomoćno utvrđena činjenica, da je tužitelj predao tuženoj 74.000,00 kuna, a koji iznos do današnjeg dana ista nije vratila tužitelju, te je navedenim kaznenim dijelom prijevare tužena kao počinitelj stekla znatnu imovinsku korist, oštetivši time tužitelja za 74.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.01.2011..

7.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tužbu i priloge (list 1-9), odgovor na tužbu s prilozima (list 10-14), podnesak tuženika (list 23), žalbu tužitelja (list 24), podnesak tuženika (list 25-26), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici 15 Gž-…/…-… od 23.08.2017. (list 28-29), žalbu tuženika (list 39-40), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici 15 Gž-…/…-… od 09.06.2019. (list 42-43), podnesak tužitelja s prilozima (list 44-59), podnesak tužitelja s prilozima (list 63-91), podnesak tuženika s prilozima (list 96-99, 101-102, 103-107), izvršeno je saslušanje tužitelja (list 109-110), tužene (list 110-111), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Velikoj Gorici K-…/...

8.

Odbijeni su preostali dokazni prijedlozi stranaka kao nevažni, jer je ocjena suda da se meritorna odluka u ovom predmetu može donijeti i bez provođenja istih, a izvođenje predloženih dokaza samo bi nepotrebno produljilo ovaj parnični postupak i prouzročilo daljnje nepotrebne parnične troškove.

9.

Nakon ocjene svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, sud nalazi da je konačno specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

10.

Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da je pismeno – izjava koje se nalazi na listu 4 ovog spisa priloženo u preslici po tužitelju, sastavljeno i vlastoručno pisano od strane tužene, te potpisano po istoj i po tužitelju, a iz sadržaja tog pismena proizlazi da je tužena 06.11.2010. posudila 10.000,00 eura koje vraća 15.01.2011., te da ta izjava vrijedi i bez ovjere javnog bilježnika.

11.

Spornim se činjenično tijekom postupka pokazalo to da li temeljem predmetne izjave, a kasnije i na temelju pravomoćno okončanog kaznenog postupka tužitelj osnovano potražuje od tužene isplatu 74.000,00 kuna (sada prema fiksnom tečaju konverzije 9.821,49 eura).

12.

Tijekom postupka saslušani su tužitelj i tužena, a njihovi iskazi uglavnom su u bitnome podudarni iskazima koje je sud pročitao uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Velikoj Gorici K-…/...

13. Tužitelj B.Š. navodi da je tužena inače njegova susjeda, a u studenom 2010. se istoj obratio, jer je imao potrebu ishodovanja stana za svoju djecu koja bi se školovala u Z., a znao je da ista posreduje kod dobivanja kredita kod inozemnih banaka, međutim tužena mu je tada odgovorila da se više time ne bavi i da mu u tom smislu ne može pomoći, nakon određenog kraćeg vremena ista je ponovno stupila u kontakt s njim i rekla mu da poznaje neke osobe, odnosno da poznaje jednog generala koji bi mu mogao srediti dobivanje stana preko Udruge branitelja i preko Grada Z.. Napominje da je branitelj i ratni vojni invalid, nakon kraćeg vremena tužena i ta osoba radilo se o B.H., našli su se u kući tužene, tada je donio dokumentaciju koju posjeduje o svom braniteljskom svojstvu i invaliditetu, tužena mu je dala jedan papirić na kojem je pisalo da ta usluga vrijedi 20.000,00€, te da će na temelju toga dobiti stan 1/1, a što se nalazi u kaznenom spisu, time da mu je tada bilo rečeno da bi trebao dati odmah 10.000,00€, a kasnije preostali iznos od 10.000,00€ kada bude realiziran stan. Taj novac je trebalo dati njima oboje. Tužena ga je uvjeravala da će se to realizirati i da ona na taj način sređuje stan za svog brata. Nakon toga je najprije otišao u banku kako bi ishodio kredit za 10.000,00€, no kredit nije mogao dobiti u roku od 24h, te je novac posudio od jednog svog rođaka, kasnije je taj posuđeni novac vratio, jer je dobio kredit kod E. banke u protuvrijednosti 10.000,00€, a koji iznos je u kunama tada dao tuženoj i to 74.000,00 kuna u svojoj kući, a prije toga su se sastali u ugostiteljskom objektu u "D." u C., njegova supruga i on, tužena i B.H.. Tamo je tužena vlastoručno napisala izjavu o tom iznosu novaca koji joj je kasnije dao kod svoje kuće, a koju izjavu je potpisala, a nakon toga i on. Nije posebno čitao sadržaj te izjave, ali zna da su se prije toga dogovarali oko roka vraćanja, misli da se radilo o 15.01.2011.. Dogovor je bio da ako se ne realizira taj dogovor oko dodjele mu stana da će mu se taj novac koji je dao tuženoj do tog roka vratiti. Nakon što je dao tuženoj novac istu je ponovno dovezao u V. kod tog kafića kojeg je prije spomenuo. Nakon toga je kontaktirao tuženu, bilo mu je rečeno da se strpi, da će ići gledati stan u Z., međutim do toga nije dolazilo. Stalno mu je ista obećavala da će to riješiti, čak je tražila od njega da joj da izjavu koju je potpisala, jer je to bilo samo u jednom primjerku, jer da će ona ići tužiti tog B. H., odnosno da se treba posavjetovati s odvjetnikom, da se on ne brine da će ona sve to riješiti. Nikada mu taj novac nije vraćen. Kontaktirao je i B.H. i bio je misli u siječnju mjesecu 2011. prisutan jednom sastanku u Udruzi gdje bio prisutan i B.H., gdje ga je isti predstavio i kada je iznio svoju potrebu dobivanja stana, tada mu je bilo rečeno da će u tom smislu nešto i biti od toga, ali na koncu nije ništa od toga bilo realizirano. Razgovarao je poslije s tuženom, ista mu je obećavala da će dići kredit kako bi mu vratila novac koji joj je dao, objavila je oglas, odnosno tekst na internetu, a što je priloženo i u kaznenom postupku. Tužitelj daje predmetni tekst sudu na uvid, kao i protivnoj strani. Nakon što mu novac nije vraćen obratio se Državnom odvjetništvu, te se vodio i odgovarajući kazneni postupak nasuprot tužene i B.H. Podnio je ovu tužbu nasuprot tužene, jer je njoj dao novac, a ne B.H., a ista mu je garantirala da će ishoditi stan u Z.. Od Hrvatskih branitelja dobio je prije ovih događanja kredit od 12.000,00€ za uređenje svoje obiteljske kuće u C. i to je rekao kako tuženoj, tako B.H., no isti su mu rekli da to ne predstavlja zapreku za dobivanje stana. Ovdje prisutnoj tuženoj dao je 74.000,00 kuna, što je predstavljao protuvrijednosti od 10.000,00€ u to vrijeme, a ista mu je i potpisala primitak tog novčanog iznosa, uz dogovor da će mu ona taj iznos vratiti do 15.01.2011., ako se ne realizira dogovor oko dodjele mu stana u Z.. Ništa od tih novaca nije davao gospodinu H. Bio je samo dogovor s tuženom o tome kada će mu ona taj novac vratiti ako ne dođe do realizacije tog stana, nije čitao tu izjavu koju je ista sastavila, jer joj je vjerovao, te u tom smislu nije bilo riječi i o nikakvim kamatama koje bi ona trebala vratiti zajedno s datim joj novcima.

14. Tužena S.Đ. navodi da je tužitelj njen susjed i bili su u dobrim susjedskim odnosima, odnosno njena obitelj je pomagala njegovoj obitelji, nije točno da bi bila posrednik kod dobivanja inozemnih kredita kako to kaže tužitelj, već je ona imala kredit u jednoj austrijskoj banci, koji je otplatila, imala je jednu kolegicu koja joj je pomogla oko ishoda tog kredita, sjeća se da joj se tužitelj obratio navodeći kako bi on kupio stan u Z. za svoje kćeri koje se tamo školuju i zamolio ju da mu pomogne da i on dobije kredit kod te inozemne banke radi kupnje stana u Z., nakon što se interesirala koji su uvjeti za dobivanje kredita o čemu mu je napisala na jedan papir sve te uvjete za dobivanje tog kredita, rekla mu je da je taj kredit za njega nepovoljan, nakon toga jednom prilikom je on sa suprugom došao kod nje kući kada su u razgovoru oko potrebe kupnje tog stana došli do toga da ga je uputila Udruzi branitelja, jer je isti branitelj i tom prilikom mu rekla da pozna osobu koja bi mu mogla u tom smislu pomoći, radilo se o B.H., koji je nakon toga došao na njen poziv kod nje kući, tada je zvala tužitelja, te je isti razgovarao isključivo s H. oko mogućnosti dodjele mu stana preko branitelja, u tome nije sudjelovala, oni su sami razgovarali, ona je za to vrijeme obavljala kućanske poslove. Tada joj je rekao tužitelj da su se načelno dogovorili oko stana i da će se u svezi s time naći u Z.. Tužitelj joj je pričao da su se isti našli u Z., da je bio na sastanku branitelja. Pred njom nikada o novcima nije bilo riječ sve do susreta u ugostiteljskom objektu "D." u V., kada ju je telefonom zvao H. nakon toga došao je u ugostiteljski objekt za desetak minuta tužitelj, prije toga je došao H., sjedili su za istim stolom, s tužiteljem je došla i njegova supruga. Tužitelj je predao u ruke Horvatu jedan fascikl i rekao mu da je tu sve što je potrebno, H. je otvorio fascikl i rekao tužitelju to nije sve, da se ništa neće raditi dok se ne preda sav novac. Na upit suda odgovara da do tada nije znala o nikakvim dogovorima u novčanom smislu. Tužitelj je tada rekao H. da nije ponio novac, ali da su novci spremni. Zajedno s tužiteljem na njegovu zamolbu je otišla kod njega kući, ostala je sjediti u autu zajedno s tužiteljem, njegova supruga L.Š. je otišla u kuću, te je donijela sa sobom bunt novčanica i predala taj bunt njoj, taj je bunt novaca stavila u svoju torbu. Vratili su se svi pred D., izašla je sama i otišla u ugostiteljski objekt i dala je H. taj bunt novaca na stol pred njega i tada je vidjela da je zadnja novčanica koju mu je dala u tom buntu bila novčanica od 10,00€, novac nije brojala da bi znala o kojem iznosu je riječ. B.H. je taj novac stavio u džep. Još u D. prije nego što su otišli kod tužitelja kući, tužitelj joj se obratio i rekao da treba neku potvrdu da će dati taj novac, odnosno bilo što, te je ona vlastoručno ispisala izjavu, odnosno dokument koji se nalazi uz tužbu, iako novac nije primila. Povodom svih ovih događaja vođen je i kazneni postupak i posebno napominje da je u tom kaznenom postupku na jednoj raspravi Horvat rekao da će on vratiti taj novac tužitelju. Nakon što taj dogovor očigledno nije bio realiziran, stalno joj se obraćao tužitelj, čak joj je i prijetio, i na koncu joj je žao što je bila posrednik u tom kontaktu tužitelja s H. Nakon što se tuženoj predočuje preslika priležeća na listu 4 spisa, ista navodi da radi se o izjavi koju je vlastoručno sastavila i potpisala. Ne može objasniti motiv tužitelja da nju tuži za povrat tih novaca, možda je zato zaključio da će lakše doći do novca od nje nego od H., jer u vrijeme kritičnih događanja ona i njena obitelj su bili platežno sposobni. Obzirom u to vrijeme su njihova mjesečna primanja iznosila oko 25.000,00 kuna. U to doba bavila se udomiteljstvom. Predmetna izjava priležeća na listu 4 bila je isključivo fiktivna izjava, ona taj novac u konačnici nije primila, samo ga je proslijedila H.. B.H. predstavljao se kao general. Ima sliku istoga u vojnoj odori. U to vrijeme njena obitelj nije imala financijske poteškoće, što se sve može provjeriti. Navodi da je točno da je predmetnu izjavu sastavila i potpisala prije nego što joj je supruga tužitelja dala u ruke novac, a prema kronologiji kako je to već rekla u svom iskazu. Tu izjavu je sastavila i vlastoručno potpisala u ugostiteljskom objektu "D." pred H., tužiteljem i njegovom suprugom. Nakon toga tu izjavu je potpisao i tužitelj, a poslije su otišli po novac vozilom do kuće tužitelja. Ne zna da tu izjavu nije potpisao B.H. Nju nije nakon toga H. zvao da nije novac predan, nego ju je nakon toga tužitelj obavještavao o svojim kontaktima s H.. Ne zna zašto tužitelj nije novac dao direktno H.. Nije protiv B.H. podnašala nikakvu prijavu niti tužbu.

15.

Uvidom u predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici K-…/… (u prilogu ovog spisa) sud utvrđuje da je tužena S.Đ. kao 1. okrivljena zajedno sa 2. okrivljenim B.H. pravomoćno osuđena što su tijekom listopada 2010. u V. u zajedničkom dogovoru i u nakani da dođu do novca tužitelja B.Š. i međusobno ga podijele, 1. okrivljenica znajući da B.Š. želi kupiti stan u Z. rekla mu da kao bivši branitelj može dobiti stan preko braniteljske udruge uz uvjet da uplati 20.000,00 eura u fond udruge i da će joj pri tome pomoći 2. okrivljenik, iako stvarne nakane da mu pomognu nisu imali, te su ga čak i predstavili na sjednici te udruge u Z., sve kako bi pristao da im preda tzv. predujam što je B.Š. i učinio, te je podižući kredit, 1. okrivljenici dana 06.12.2010. zajedno sa suprugom predao 74.000,00 kuna, a koji novac je ona dala 2. okrivljeniku, dakle s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a dijelom je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelji su postupali s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi, čime su počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 236 st. 2 Kaznenog zakona, te osuđeni na kaznu zatvora od po jedne godine svaki uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine. Oštećenik ovdje tužitelj B.Š. s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom na iznos od 74.000,00 kuna s troškovima koji su proizašli iz kredita koji je podignuo na iznos od 5.000,00 kuna upućen je u parnicu.

16.

Iz prije citirane pravomoćne presude proizlazi deliktna odgovornost tužene S.Đ. za kazneno djelo iz čl. 236 st. 2 Kaznenog zakona na štetu tužitelja B.Š., a parnični sud je sukladno čl. 12 st. 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP) vezan pravomoćnom kaznenom presudom glede utvrđenja da je tužena počinila prije citirano kazneno djelo i da je za njegovo počinjenje odgovorna.

17.

Iz utvrđene deliktne odgovornosti tužene proizlazi pravo tužitelja na zahtjev za naknadu štete od tužene temeljem čl. 1045 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje ZOO), odnosno obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti štetu prouzročenu drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takav popravak štete, prilikom čega su ispunjene sve zakonske pretpostavke predmetnog obveznopravnog odnosa. Subjekti tog odnosa su tužitelj kao oštećenik, tužena kao štetnik, štetna radnja ogleda se u počinjenu kaznenog dijela utvrđenog pravomoćnom kaznenom odlukom, a sadržanog u radnjama prijevarnog postupanja tužene na štetu tužitelja, koji predstavlja isto tako i građansko pravni delikt, jer su radnje tužene u uzročno-posljedičnoj vezi s prouzročenom štetom tužitelju, a koja je sadržana u činjenici umanjenja njegove imovine, jer mu nisu vraćena novčana sredstva koja je dao tuženoj iz čega proizlazi da je tužena kao štetnik dužna nadoknaditi štetu tužitelju kao oštećeniku.

18.

Visina štete koju potražuje tužitelj identična je opisu kaznenog djela prijevare počinjene na njegovu štetu, odnosno predaji tuženoj 74.000,00 kuna.

19.

Osnovano tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate na prije navedenu glavnicu i to dan nakon dospijeća roka navedenog u izjavi priležećoj na listu 4 ovog spisa po stopi temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a.

20.

Osnovan je zatraženi parnični trošak tužitelja koji je u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom i to za sastav tužbe u iznosu od 199,08 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje; Tarifa), za zastupanje na održanim ročištima 12.05.2015., 21.11.2017., 23.09.2022. i 21.11.2022. od po 199,08 eura za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, za zastupanje na ročištu 06.06.2022. 49,77 eura prema Tbr. 9/5 Tarife, za sastav žalbe protiv rješenja 124,43 eura prema Tbr. 10/5 Tarife, za sastav obrazloženih podneska od 26.01.2022. i 05.04.2022. od po 199,08 eura svaki podnesak prema Tbr. 7/1 Tarife, što uz obračunati PDV od 25% iznosi 391,94 eura predstavlja sveukupni trošak zastupanja od 1.959,07 eura, čemu se ima pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 144,67 eura i sudske pristojbe na presudu od 72,34 eura (ukupno 217,01 eura), tako da je sveukupno opravdani zatraženi parnični trošak tužitelja 2.176,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.

21.

Nije osnovan preostali zatraženi trošak tužitelja i to trošak žalbe protiv rješenja, obzirom tužitelj potražuje taj trošak prema Tbr. 10/1 Tarife, a pripada mu trošak prema Tbr. 10/5 Tarife, također tužitelj potražuje trošak zastupanja na ročištu od 08.05.2018., a pregledom spisa nije utvrđeno održavanje tog ročišta, nadalje tužitelj neopravdano potražuje trošak zastupanja za odgođeno ročište 06.06.2022. prema Tbr. 9/1 Tarife, a pripada mu trošak prema Tbr. 9/5 Tarife, isto tako tužitelj neopravdano potražuje trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, koji trošak mu nije priznat, jer taj trošak nije nužan, obzirom se presuda objavljuje na eOglasna ploča sudova. Također nije tužitelju dosuđeni sav zatraženi trošak pristojbe na presudu, naime istome je dosuđena polovica zatraženog i to 72,34 eura (čl. 7 st. 3 Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18; dalje ZSP)), a što se smatra nužnim troškom sudske pristojbe. U slučaju da tužitelj u roku od 3 dana od dostave ove presude, uz generirani nalog za platež pristojbe, ne plati pristojbu u visini polovice propisanog iznosa, isti će biti dužan platiti puni iznos sudske pristojbe, međutim to ne može ići na teret protivne strane.

22.

Tužena je u cijelosti izgubila ovaj spor, te joj ne pripada zatraženi trošak zastupanja.

23.

Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 02. siječnja 2023.

Sudac

Lidija Jakšić, v.r.

Uputa o pravo na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Presudu dostaviti putem e-oglasne ploče za tužiteljicu i tuženu

2. Presuda nepravomoćna

3. Kal 20 dana