Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 76 Gž Ovr-1944/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja J. D., OIB: …, iz K. Š., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u K. L., protiv ovršenika P. P., OIB: …, iz S., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-3870/2021 od 4. studenog 2022., dana 2. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr-3870/2021 od 4. studenog 2022. i predmet se vraća na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.
II. O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci suda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu od 2. prosinca 2021. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja temeljem ovršnih isprava, na nekretnini ovršenika, kako je pobliže navedeno u prijedlogu.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), a u svezi s člankom 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17., 131/20 - dalje u tekstu: OZ) predlažući pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire ovrhovoditelj.
5. Međutim, prvostupanjski sud odbio je prijedlog za ovrhu navodeći u danom obrazloženju kako ovrhovoditelj u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugom predmetu bila bezuspješna i da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina ovrhovoditelja namiri, kao i da je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine i ima li opravdanog interesa za hitnim namirenjem tražbine, odnosno druge činjenice i okolnosti iz čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ-a, zbog čega je odbio prijedlog za ovrhu.
6. Međutim, obzirom na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.
7.Odredbom članka 80.b stavak 2. OZ-a propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži, prelazi iznos od 40.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
Stavkom 3. toga članka propisano je da pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. toga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:
- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,
- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,
- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,
- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,
- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.
Dakle, odredbom članka 80.b. stavak 3. OZ-a propisano je da sud pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža, mora uzeti u obzir sve okolnosti slučaja odnosno sve okolnosti propisane člankom 80.b. stavak 3. OZ-a, a postojanje određenih okolnosti može dokazivati samo ovršenik.
8. Člankom 15. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 73/17) u OZ je unesen članak 80.b koji od suda zahtijeva da prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu na nekretnini ovršenika provede svojevrsni test razmjernosti o tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežnije. Pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika (koje nesumnjivo predstavlja imovinu ovrhovoditelja i zaštićeno je člankom 1. protokola broj 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10; dalje: Konvencija) ili pravo ovršenika na mirno uživanje svoje imovine (koje je također zaštićeno Konvencijom). Prilikom donošenja svoje ocjene, sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, članak 80.b stavak 3. OZ-a ih ne navodi taksativno, već samo nabraja one koje su najočitije.
9. Stoga, sud mora uzeti u obzir i služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da zadovolji svoje potrebe, a ove činjenice može dokazivati samo ovršenik, a ovršeniku u ovom postupku nije omogućeno da se o tome izjasni. Glede navedene okolnosti sud je samo paušalno naveo da se ovrhovoditelj u podnesku od 21. svibnja 2021. nije osvrnuo da li se radi o nekretnini u kojoj ovršenik živi, bez obzira je li ovršenik uopće to tvrdio i dokazao.
10. Valja uzeti u obzir da bi ovršenik i eventualno mogao pristati na prodaju svoje nekretnine ako ima više nekretnina te mu je možda u interesu podmirenje nesporne tražbine koju ima prema vjerovniku, a o čemu se ovršenik također nije mogao izjasniti.
11. Valja skrenuti pozornost i na odredbu članka 5. stavak 1. OZ-a, po kojoj je ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Stoga je na ovršeniku teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe na kojem bi ovrhovoditelj bio u mogućnosti namiriti svoju tražbinu, te da li nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njegov jedini dom.
12. Nesporno je da je ovršni postupak izvanparnični postupak i da se u njemu ročišta iznimno određuju, te se, u pravilu, o prijedlozima stranaka odlučuje bez dostavljanja na odgovor, a sve sporne činjenice sud utvrđuje iz priloženih isprava.
Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom na to da je sud, sukladno odredbi članka 80.b stavak 3. OZ-a, dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja (a ne samo neke), pri čemu obveza iznošenja tih okolnosti nije samo na ovrhovoditelju, nego jednim dijelom i na ovršeniku, nema zapreke za dostavom prijedloga za ovrhu na očitovanje ovršeniku, pa i za eventualnim održavanjem ročišta prije odlučivanja o prijedlogu za ovrhu. Valja dodati da ocjenu u smislu odredbe članka 80.b OZ-a sud može izvršiti prije donošenja rješenja o ovrsi, ali sukladno odredbi članka 51. stavak 1. OZ-a i u slučaju da ovršenik izjavi žalbu protiv rješenja o ovrsi, povodom koje je prvostupanjski sud ovlašten doneseno rješenje ukinuti i prijedlog za ovrhu odbiti.
13. Cijeneći navedeno valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavak 1. OZ-a, žalbu ovrhovoditelja usvojiti kao osnovanu i ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će vodeći računa o uputama iz ovog ukidbenog rješenja, utvrditi sve važne činjenice te ponovno odlučiti o podnesenom prijedlogu za ovrhu.
U Zagrebu 2. siječnja 2023.
S u d a c:
Lidija Bošnjaković, v.r.
