Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-16/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", OIB: 47767714195, Mirogojska 8, Zagreb zastupanog po ravnateljici LĐ, a ona po punomoćnici ČĐ, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-488/2022- 25 od 9. prosinca 2024., 14. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-488/2022-25 od 9. prosinca 2024. u točkama I., II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku KLINIKA ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, OIB: 4776771495, Mirogojska 8, 10 000 Zagreb, da tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 847,18 EUR bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 49,27 EUR od 16. svibnja 2017. godine,
- 10,17 EUR do 16. lipnja 2017. godine,
- 7,21 EUR od 16. srpnja 2017. godine,
- 26,87 EUR od 16. kolovoza 2017.godine,
- 21,60 EUR od 16. rujna 2017. godine,
- 9,86 EUR od 16. listopada 2017. godine,
- 12,98 EUR od 16. studenog 2017. godine,
- 24,75 EUR od 16. prosinca 2017. godine,
- 54,91 EUR od 16. siječnja 2018. godine,
- 26,42 EUR do 16. veljače 2018. godine,
- 32,19 EUR od 16. ožujka 2018. godine,
- 10,23 EUR od 16. svibnja 2018. godine,
- 0,61 EUR od 16. lipnja 2018. godine,
- 30,66 EUR od 16. srpnja 2018. godine,
- 14,84 EUR od 16. kolovoza 2018. godine,
- 27,07 EUR do 16. rujna 2018. godine,
- 43,45 EUR od 16. listopada 2018. godine,
- 22,98 EUR do 16. studenog 2018. godine,
- 13,17 EUR od 16. prosinca 2018. godine,
- 26,51 EUR od 16. siječnja 2019. godine,
- 26,07 EUR od 16. veljače 2019. godine,
- 13,33 EUR od 16. ožujka 2019. godine,
- 8,43 EUR od 16. travnja 2019. godine,
- 7,56 EUR od 16. svibnja 2019. godine,
- 21,72 EUR od 16. lipnja 2019. godine,
- 37,94 EUR do 16. srpnja 2019. godine,
- 22,25 EUR od 16. kolovoza 2019. godine,
- 18,05 EUR od 16. rujna 2019. godine,
- 27,82 EUR od 16. listopada 2019. godine,
- 3,95 EUR od 16. studenog 2019. godine,
- 26,11 EUR od 16. prosinca 2019. godine,
- 11,51 EUR do 16. siječnja 2020. godine,
- 45,10 EUR od 16. veljače 2020. godine,
- 71,70 EUR od 16. ožujka 2020. godine,
- 32,41 EUR od 16. travnja 2020. godine,
- 1,65 EUR od 16. lipnja 20120. godine,
- 4,65 EUR do 16. srpnja 2020. godine,
- 0,27 EUR od 16. kolovoza 2020. godine,
- 0,83 EUR od 16. rujna 2020. godine,
- 0,08 EUR od 16. prosinca 2020. godine, sve do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, i to od dospijeća do dana 31.12.2022. godine u visini stope koja je bila određena člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) prema kojoj se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 1.1.2023. do 29.12.2023.g. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 827,50 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 827,50 euro, kao neosnovan.
IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan."
2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz žalbe nije vidljivo u kom dijelu se prvostupanjska presuda pobija pa je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da se presuda pobija u dijelu u kojem tuženik nije uspio u sporu, dakle u točkama I., II. i IV. izreke.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložila da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Tužiteljica kao radnica tuženika tužbom traži da se tuženika obveže da joj plati neisplaćenu plaću. U tužbi navodi da joj tuženik od ožujka 2017. do ožujka 2022. nije platio za sve odrađene sate rada dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome joj je obračunao manju naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.
6.1. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da tražbina tužiteljice po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 625,60 eura, po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi 120,60 eura i da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 101,52 eura tako da tužiteljičine tražbine ukupno iznose 847,18 eura te je taj iznos tužiteljici dosudio na temelju članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13., 29/18.; dalje: KU), kojim je regulirana plaća i na temelju članaka 51., 57. i 59. KU te članka 59a. Dodatka I Kolektivnog ugovora (NN 96/15) kojim su propisani dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju radniku i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata, utvrdivši da tuženik nije tužiteljici isplatio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, sukladno navedenim propisima u utuženom razdoblju te je posljedično tome pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.
6.2. Tuženik se žali navodeći u žalbi da smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbe Kolektivnog ugovora za zdravstvo. Navod da prvostupanjski sud nije ni pokušao utvrditi kakva je bila stvarna intencija i volja stranaka potpisnica kolektivnog ugovora prilikom sklapanja rečenog kolektivnog ugovora za zdravstvo u pogledu plaćanja prekovremenih sati i da prvostupanjski sud nije niti obrazložio iz čega je zaključio da je volja ugovaratelja Kolektivnog ugovora bila takva da se radnicima u zdravstvu sporni dodaci i uvećanja obračunavaju na prekovremene sate. Po mišljenju tuženika, osnovna plaća je plaća za redovan rad u punom radnom vremenu, uz uobičajene radne uvjete, u koje nisu uključeni posebni dodaci. S obzirom da puno radno vrijeme iznosi četrdeset sati tjedno, to znači da je osnovna plaća ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati zbog čega prekovremeni sati ne ulaze u osnovnu plaću te se na prekovremene sate ne primjenjuju, u ovom sporu, utuženi dodaci i uvećanja.
6.3. Međutim, prvostupanjski sud se je pravilno pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Broj: Su-IV-56/19- 18 od 9. prosinca 2019.) prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
6.4. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
6.5. Zbog tih razloga tuženikova žalba kojom on osporava tužiteljičino pravo da joj se sporni dodaci isplate i za sate ostvarene u prekovremenom radu nije osnovana te je odbijena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Koprivnica, 14. kolovoza 2026.
Sudac
Veljko Kučeković
