Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1002/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Općine Bale- Comune di Valle, Trg T. Bembo 1, OIB: 05198666627, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i umješača na strani tužitelja Mon Perin d.d., Bale, Trg la Musa 2, OIB: 06374155285, kojeg zastupa punomoćnik DE, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-380/2024-127 od 18. svibnja 2026., 14. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tuženikova žalba i preinačuje se točka II. rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-380/2024-127 od 18. svibnja 2026. u dijelu kojim je odbijen dio tuženikovog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 284.129,00 EUR sa zateznim kamatama na način da se tužitelju nalaže da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 284.129,00 EUR (slovima: dvjesto osamdeset četiri tisuće sto dvadeset devet eura) sa zateznim kamatama koje teku od 14. kolovoza 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.451,24 EUR (slovima: tisuću četiristo pedeset jedan euro i dvadeset četiri centa).

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 34.992,00 EUR (slovima: trideset četiri tisuće devetsto devedeset dva eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica dana 17. prosinca 2025. povukla tužbu i tužbeni zahtjev protiv tuženice, u predmetu pod posl.br. P-380/2024.

II. Tužiteljica je dužna tuženici naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 13.303,00 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ovog rješenja, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja odluke, do isplate; a u preostalom se dijelu troškovi tuženice odbijaju, do visine iznosa od 297.432,00 eura."

2. Protiv točke II. izreke rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08. i 96/08.; dalje: ZPP/08) i predlaže da se pobijano rješenje preinači.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika kojim je predložio da se ta žalba odbije. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.451,24 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje je valjano obrazloženo i neproturječno te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio da je tužba u ovom predmetu povučena te je točkom II. izreke pobijanog rješenja tužitelju naložio da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.303,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a u preostalom iznosu, do iznosa od 297.432,00 eura, je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen.

6.1. Tuženik se žali protiv dijela rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška navodeći da smatra da je visinu njegovog parničnog troška trebalo odrediti sukladno rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015.

6.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 357.000.000,00 kuna.

6.3. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da je previsoko postavljena.

6.4. Člankom 40. stavak 1. ZPP/08 je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, stavkom 2. je propisano da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a stavkom 3. je propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

6.5. Predmetni tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu, već na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina pa je u opisanoj situaciji prvostupanjski sud, nakon što je tuženik prigovorio vrijednosti predmeta spora, na pripremnom ročištu ili na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se je tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, trebao provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi i rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora.

6.6. Prvostupanjski sud nije postupio na taj način, već je vrijednost predmeta spora utvrdio rješenjem koje je donijeto na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2010. na način da je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 300.000.000,00 kuna . To rješenje je, dakle, donijeto izvan roka propisanog člankom 40. stavak 2. ZPP/08.

6.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 6. lipnja 2022. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje, da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu), ne može ići na štetu stranke". To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud pa, sukladno tom pravnom shvaćanju propust prvostupanjskog suda da, u smislu članka 40. stavak 3. ZPP/08, vrijednost predmeta spora utvrdi rješenjem najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, nije rezultirao time da se vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi više nije mogla mijenjati i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2010. vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 300.000.000,00 kuna.

6.8. Međutim, to rješenje prvostupanjskog suda doneseno na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2010. kojim je vrijednost predmeta spora utvrdio u iznosu od 300.000.000,00 kuna je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2060/11-2 od 25. veljače 2013.

6.9. Tužitelj je tada podneskom zaprimljenim kod prvostupanjskog suda 16. prosinca 2013. vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 501.000,00 kuna.

7. Tuženik je na ročištu od 17. prosinca 2013. prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da je prenisko naznačena.

7.1. Prvostupanjski sud je tada rješenjem poslovni broj P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 479.942.086,17 kuna uz obrazloženje da sveukupna površina sedam utuženih čestica, odnosno dijelova tih čestica iznosi 990.694,78 m2, a te čestice se nalaze unutar građevinskog područja k. o. [katastarska općina], da je Porezna uprava, Ispostava Rovinj dopisom od 29. svibnja 2014. dostavila podatak da prosječna vrijednost takvog zemljišta iznosi 484,45 kuna za 1 m2 te se množenjem te cijene s površinom utuženih čestica dobiva iznos od 479.942.086,17 kuna.

7.2. Tuženik podneskom od 16. prosinca 2013. vrijednost predmeta spora nije mogao naznačiti u iznosu od 501.000,00 kuna. Naime, nakon što je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora, tužitelj više nije samoinicijativno ovlašten mijenjati tako naznačenu vrijednost predmeta spora (tako i VSRH u Revx-162/11-2 od 14. listopada 2011.). Tužitelj je vrijednost predmeta spora ovlašten mijenjati samo u slučaju povišenja ili smanjenja tužbenog zahtjeva, a do čega u ovom postupku nije došlo. S druge strane, prvostupanjski sud je trebao donijeti novo rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora budući da je rješenje donijeto na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2010. kojim je vrijednost predmeta spora utvrđena u iznosu od 300.000.000,00 kuna ukinuto gore navedenim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola pa je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je rješenjem poslovni broj P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 479.942.086,17 kuna. Međutim, tužitelj je prigovorio tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući da je ona previsoko određena. Povodom tog prigovora prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj P- 380/2024-118 od 12. prosinca 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.494,13 eura.

7.3. Člankom 343. stavak 3. ZPP/08 propisano je da je sud vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije što drugo određeno. Ovaj sud smatra da rješenje kojim se u povodu prigovora stranke ili po službenoj dužnosti utvrđuje vrijednost predmeta spora nije rješenje koje bi se odnosilo na upravljanje parnicom te je stoga prvostupanjski sud bio vezan gore navedenim rješenjem poslovni broj P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015. kojim je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 479.942.086,17 kuna i nije mogao donijeti rješenje poslovni broj P-380/2024-118 od 12. prosinca 2025. i odrediti vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.494,13 eura. Slijedom toga niti odluka o naknadi parničnog troška nije mogla biti donijeta na osnovi vrijednosti predmeta spora u iznosu od 66.494,13 eura.

7.4. U vrijeme kada je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj P-1840/2015-68 od 27. svibnja 2015. kojim je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 479.942.086,17 kuna je bila na snazi odredba članka 26. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - službeni pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13.; dalje: ZSP/13) kojim je bilo propisano da se vrijednost predmeta spora u vlasničkim sporovima o nekretninama određuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet spora izraženoj u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu u mjestu gdje se nekretnina nalazi. Već je gore navedeno da je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora tim rješenjem utvrdio na način da je utvrdio površinu utuženih čestica te prosječnu cijenu zemljišta za 1 m2 na području gdje se te nekretnine. Činjenica da je ZSP/13 naknadno prestao važiti i da je stupio na snagu Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) koji više nije sadržavao odredbu prema kojoj bi se vrijednost predmeta spora u vlasničkim sporovima o nekretninama određivala prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet spora ne utječe na pravilnost i zakonitost navedenog rješenja jer je taj Zakon stupio na snagu nakon donošenja navedenog rješenja.

7.5. Međutim, nakon što je prvostupanjski sud prema podacima kojima je raspolagao utvrdio prometnu vrijednost predmetnog zemljišta u iznosu od 479.942.086,17 kuna, nije mogao utvrditi vrijednost predmeta spora u tom iznosu. To stoga što je tužitelj vrijednost predmeta spora u tužbi naznačio u iznosu od 357.000.000,00 kuna. Tuženik je prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora na način da je tvrdio da je ona previsoko naznačena. U takvoj situaciji prvostupanjski sud nije mogao vrijednost predmeta spora utvrditi u iznosu koji je veći od iznosa kojeg je tužitelj naznačio u tužbi, već je tu vrijednost mogao utvrditi samo u manjem iznosu od iznosa naznačenog u tužbi jer ni tužitelj ni tuženik nisu tvrdili da je iznos naznačen u tužbi prenisko naznačen, već je tuženik tvrdio da je previsoko naznačen. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, odluku o naknadi parničnog troška trebalo donijeti na temelju vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 357.000.000,00 kuna, odnosno 47.382.042,60 eura što je i manje od tržišne vrijednosti koju je utvrdio prvostupanjski sud, ali je tužitelj ovlašten vrijednost predmeta spora naznačiti i u manjoj vrijednosti od tržišne.

7.6. Iz svega navedenog proizlazi da tuženiku pripada naknada parničnog troška primjenom članka 158. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP/08 i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 34.992,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) ; za sastav obrazloženog podneska od 17. lipnja 2008. iznos od 17.496,00 eura na temelju Tbr. 8.1. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 10. rujna 2010. na temelju Tbr. 8.1. Tarife, iznos od 34.992,00 eura za sastav žalbe od 27. svibnja 2011. na temelju Tbr. 10.1. Tarife, iznos od 34.992,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 5. ožujka 2014. na temelju Tbr. 8.1. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za sastav obrazloženog podneska od 13. lipnja 2022. na temelju Tbr. 8.1. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 17. lipnja 2008. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 13. rujna 2010. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 17. prosinca 2013. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 5. ožujka 2014. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 30. svibnja 2014. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 17.496,00 eura za pristup ročištu od 14. lipnja 2022. na temelju Tbr. 9.2. Tarife, iznos od 34.992,00 eura za pristup očevidu od 15. listopada 2008. na temelju Tbr. 9.1. Tarife, što ukupno iznosi 297.432,00 eura.

7.7. Kako je pobijanim rješenjem tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.303,00 eura, točka II. prvostupanjskog rješenja je preinačena u dijelu kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 284.129,00 eura na način da je tužitelju naloženo da taj trošak tuženiku naknadi.

7.8. Tuženik je u cijelosti uspio sa žalbom te mu stoga odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP/08 pripada naknada troška sastava žalbe u iznosu od 34.992,00 eura, koliko mu je i dosuđeno sa zateznim kamatama od 14. kolovoza 2026. kao dana donošenja ovog rješenja.

Koprivnica, 14. kolovoza 2026.

Sudac

Veljko Kučeković