REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 66 Ovr-2165/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zagreb Colors d.o.o. za trgovinu i usluge, Zagreb, Dankovečka 7, OIB:05839680379, protiv ovršenika P.S.C. Zagreb d.o.o., Zagreb, Capraška 3, OIB:29147492766, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri u Zagrebu, radi ovrhe, dana 14. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika P.S.C. Zagreb d.o.o., OIB:29147492766, za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Marije Glibote, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-8517/21, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Zagreb Colors d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB:05839680379, za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Marije Glibote, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-8517/21, zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje u tekstu: OZ) i članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, protiv ovršenice je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove – zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Marije Glibote, Zagreb, pod poslovnim brojem OV-8517/21, a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Ovršenik je, na temelju članka 210. stavak 1. OZ-a, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

3. Člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi odgovarajućom primjenom odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

4. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik je istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

5. U podnesku od 29. srpnja 2026. ovrhovoditelj je osporio navode ovršenika.

6. Člankom 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da će sud zaključkom uputiti ovršenika da, u roku 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ako je ovršenik u svom prijedlogu istaknuo razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, a ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga ili se o njima nije očitovao, osim ako je ovršenik postojanje navedenog razloga dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (članak 52. stavak 4. OZ-a u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a).

7. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u prijedlogu za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iznio razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i članka 50. stavak 1. točaka 9. OZ-a, ovrhovoditelj je osporio postojanje tih razloga, a nisu ispunjene pretpostavke iz članka 52. stavak 4. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a,na temelju članka 52. stavak 3. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.

8. U prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, ovršenik ističe da bi provedba izravne naplate bila otegotna za njegovo poslovanje, a vjerojatnost otežanog povrata prenesenih novčanih sredstava postoji jer ovrhovoditelj pogrešno tumači opseg svojih ugovornih ovlasti.

9. U podnesku od 29. srpnja 2026. ovrhovoditelj je osporio osnovanost prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

10. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

11. Naime, člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, dakle o navedenom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. OZ-a.

12. Člankom 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a propisano je da sud može na prijedlog ovršenika odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna kako bi se spriječilo nasilje te ako, uz to, postoji i neki od razloga navedenih u točci 1. do 11. stavak 1. članka 65. OZ-a.

13. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 1. OZ-a jasno je da se prijenos zaplijenjenih sredstava može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.

14. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavk 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22,, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.

15. Naime, ovršenik je dokazao postojanje prve kumulativne pretpostavke budući je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a i člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, čime je ispunjen razlog iz članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, međutim ovršenik nije dokazao postojanje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete.

16. U tom smislu, sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.

17. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično).

18. Ovršenik ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za povrat novčanih sredstava ako u postupku radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim bude utvrđeno da isti ipak nije imao pravo na namirenje tražbine, već vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže navodeći da bi provedba postupka izravne naplate bila otegotna za njegovu egzistenciju, a što nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, dok vjerojatnost otežanog povrata obrazlaže ukazujući na, po njegovom mišljenju, ovrhovoditeljevo pogrešno tumačenje njegovih ovlasti.

19. Naime, u postupku izravne naplate se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek ima otegotne posljedice za poslovanje ovršenika pravne osobe. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).

20. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na poslovanje ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode prijenosa učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.

21. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba postupka izravne naplate otegotna za poslovanje ovršenika, nije dostatna za primjenu instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava.

22. Isto tako, nije ispravno tumačenje ovršenika prema kojem vjerojatnost onemogućavanja povrata prenesenih iznosa postoji jer ovrhovoditelj pogrešno shvaća svoje ugovorne ovlasti budući, ako je ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat prenesenih novčanih sredstava, povrata prenesenih iznosa ne ovisi o njegovom tumačenju ugovornih ovlasti, već postoje konkretni pravni mehanizmi putem kojih ovršenik, neovisno o volji ovrhovoditelja, može ishoditi povrat tih iznosa.

23. Stoga, budući nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

24. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava podneska od 29. srpnja 2026. je odbijen obzirom navodi izneseni u navedenom podnesku nisu bili od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno odluka o navedenim prijedlozima ovršenika bi bila sadržajno ista i da se ovrhovoditelj nije očitovao, slijedom čega se predmetni podnesak ne može smatrati potrebnim u smislu članka 14. stavak 4. OZ-a (točka II. izreke rješenja).

U Zagrebu, 14. kolovoza 2026.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punomoćniku