Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-931/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A  T E M E LJ U  O D R I C A NJ A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice ČA iz [adresa] (trenutno boravi na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi ništetnosti i dr., izvan ročišta, 14. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljica ČA iz [adresa] (trenutno boravi na adresi u [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuju se ništetnim pojedine odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140030250-60010463575/2006 od 26.7.2006.g. sklopljen između tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, OIB: 14036333877, kao kreditora, i to odredba u čl. 2. koja glasi „ banka u skladu s propisima RH, te odluke kreditnog odbora odjela kreditiranja stanovništva odobrava kredit za kupovinu u iznosu od 175.000,00 CHF (stosedamdesetpettisućaCHF) odnosno protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita“ te u čl. 3. u dijelu koji glasi:„Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja..kamate su uključene u anuitete i plaćaju sukladno odredbama iz ovog članka..“.

II. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., iz Zagreba, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 495,33 EUR preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita uslijed promjene kamatne stope i povećanja tečaja CHF prema kuni i promijenjene povećane kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana 1 tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos kako slijedi:

-iznos od 0,01 eur od 31.10.2006. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 30.11.2006. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 28.12.2006. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 31.01.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 28.02.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 30.03.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 30.04.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 31.05.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 30.06.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 31.07.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 31.08.2007. pa do isplate,

-iznos od 0,01 eur od 28.09.2007. pa do isplate,

-iznos od 364,20 eur od 17.06.2008. pa do isplate,

-iznos od 131,01 eur od 27.09.2011. pa do isplate, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., iz Zagreba, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.060,98 EUR preplaćenog kredita u visini nezakonitog povećanja visine kredita po osnovi promjene i povećanja tečaja CHF prema kuni sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. 2 prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos kako slijedi:

-iznos od 265,44 eur od 02.11.2009. pa do isplate,

-iznos od 270,81 eur od 01.12. 2009. pa do isplate,

-iznos od 284,92 eur od 04.01. 2010. pa do isplate,

-iznos od 299,77 eur od 01.02. 2010. pa do isplate,

-iznos od 295,87 eur od 01.03. 2010. pa do isplate,

-iznos od 320,87 eur od 01.04. 2010. pa do isplate,

-iznos od 314,43 eur od 03.05. 2010. pa do isplate,

-iznos od 327,00 eur od 01.06. 2010. pa do isplate,

-iznos od 397,81 eur od 01.07. 2010. pa do isplate,

-iznos od 381,69 eur od 02.08. 2010. pa do isplate,

-iznos od 442,15 eur od 01.09. 2010. pa do isplate,

-iznos od 410,26 eur od 01.10. 2010. pa do isplate,

-iznos od 386,28 eur od 02.11. 2010. pa do isplate,

-iznos od 449,87 eur od 01.12. 2010. pa do isplate,

-iznos od 487,46 eur od 03.01. 2011. pa do isplate,

-iznos od 455,19 eur od 01.02. 2011. pa do isplate,

-iznos od 459,92 eur od 01.03. 2011. pa do isplate,

-iznos od 436,74 eur od 01.04. 2011. pa do isplate,

-iznos od 443,90 eur od 02.05. 2011. pa do isplate,

-iznos od 522,71 eur od 01.06. 2011. pa do isplate,

-iznos od 533,78 eur od 01.07. 2011. pa do isplate,

-iznos od 621,01 eur od 01.08. 2011. pa do isplate,

-iznos od 589,34 eur od 01.09. 2011. pa do isplate,

-iznos od 8.663,76 eur od 27.09.2011. pa do isplate, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., iz Zagreba, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 169,42 EUR koji se odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos kako slijedi:

-iznos od 0,01 EUR od 28.9. 2007. pa do isplate,

-iznos od 70,43 EUR od 17.6.2008. pa do isplate,

-iznos od 4,19 EUR od 02.11. 2009. pa do isplate,

-iznos od 4,89 EUR od 01.12. 2009. pa do isplate,

-iznos od 4,05 EUR od 04.01. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,05 EUR od 01.02. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,47 EUR od 01.03. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,61 EUR od 01.04. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,19 EUR od 03.05. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,33 EUR od 01.06. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,61 EUR od 01.07. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,33 EUR od 02.08. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,33 EUR od 01.09. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,61 EUR od 01.10. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,19 EUR od 02.11. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,75 EUR od 01.12. 2010. pa do isplate,

-iznos od 4,19 EUR od 03.01.2011. pa do isplate,

-iznos od 4,05 EUR od 01.02. 2011. pa do isplate,

-iznos od 4,47 EUR od 01.03. 2011. pa do isplate,

-iznos od 4,47 EUR od 01.04. 2011. pa do isplate,

-iznos od 4,33 EUR od 02.05. 2011. pa do isplate,

-iznos od 4,33 EUR od 01.06. 2011. pa do isplate,

-iznos od 3,83 EUR od 01.07. 2011. pa do isplate,

-iznos od 3,83 EUR od 01.08. 2011. pa do isplate,

-iznos od 3,23 EUR od 01.09. 2011. pa do isplate,

-iznos od 0,65 EUR od 27.09. 2011. pa do isplate, u roku 15 dana.

V/ Nalaže se tuženoj Addiko Bank d.d., iz Zagreba, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ČA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatit iznos od 1.149,53 EUR koji se odnosi na obračunate zakonske zatezne kamate na više plaćene anuitete zbog promjene tečaja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi od 14% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos kako slijedi:

-iznos od 3,05 EUR od 02.11. 2009. pa do isplate,

-iznos od 7,20 EUR od 01.12. 2009. pa do isplate,

-iznos od 9,13 EUR od 04.01. 2010. pa do isplate,

-iznos od 12,47 EUR od 01.02. 2010. pa do isplate,

-iznos od 17,39 EUR od 01.03. 2010. pa do isplate,

-iznos od 21,99 EUR od 01.04. 2010. pa do isplate,

-iznos od 23,61 EUR od 03.05. 2010. pa do isplate,

-iznos od 28,29 EUR od 01.06. 2010. pa do isplate,

-iznos od 35,15 EUR od 01.07. 2010. pa do isplate,

-iznos od 37,56 EUR od 02.08. 2010. pa do isplate,

-iznos od 42,81 EUR od 01.09. 2010. pa do isplate,

-iznos od 50,77 EUR od 01.10. 2010. pa do isplate,

-iznos od 50,60 EUR od 02.11. 2010. pa do isplate,

-iznos od 63,21 EUR od 01.12. 2010. pa do isplate,

-iznos od 61,38 EUR od 03.01.2011. pa do isplate,

-iznos od 64,40 EUR od 01.02. 2011. pa do isplate,

-iznos od 76,71 EUR od 01.03. 2011. pa do isplate,

-iznos od 82,07 EUR od 01.04. 2011. pa do isplate,

-iznos od 84,78 EUR od 02.05. 2011. pa do isplate,

-iznos od 91,00 EUR od 01.06. 2011. pa do isplate,

-iznos od 86,13 EUR od 01.07. 2011. pa do isplate,

-iznos od 92,66 EUR od 01.08. 2011. pa do isplate,

-iznos od 83,42 EUR od 01.09. 2011. pa do isplate,

-iznos od 23,75 EUR od 27.09. 2011. pa do isplate, u roku 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je 26.7.2006. s tuženikom (prednik Slavonska banka d.d. Osijek) kao davateljem kredita, sklopila Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2006, kojim se tuženik obavezao staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 175.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB za CHF važeće na dan korištenja kredita. Kredit je bio odobren za kupnju nekretnine. Kamata na kredit na dan sklapanja ugovora je ugovorena kao promjenjiva i iznosila je 4,30% godišnje, a efektivna kamatna stopa je iznosila 4,78%. Tužitelj je kredit u cijelosti otplatio ranije u rujnu 2011. godine. U čl. 3.i 4 bilo je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,30% EKS 4,78% godišnje, koja se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno a njima uz rok vraćanja 15 godina. U čl.4. bilo je ugovoreno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno Odlukama banke, bez posebnog zaključivanja aneksa….Također je ugovoreno da je kamatna stopa vezana uz određenu valutnu klauzulu. Odredba čl. 1. ugovora o kreditu broj gornji od 13.7.2007. kojom je ugovorena valutna klauzula, te čl.4 kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci banke o kreditiranju građana je temeljem odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ništetna. Navedena ugovorna odredba kojom se ugovora valutna klauzula i odredba da se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, dakle isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a bez da se istovremeno precizno stranku obavijesti o značaju vezivanja iznosa kredita isplaćenog u kunama uz promjenu tečaja CHF i odrede uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. činjenica promjenljivosti obveze tužitelja kao potrošača u odnosu na kamatu, a koju banka kao tuženik određuje jednostrano, protivna je načelu savjesnosti i poštenja, na način kako je to propisano čl. 4. ZOO-a, dakle da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici džini pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Povreda načela savjesnosti i poštenja postoji zbog povreda čl. 247. ZOO-a kojim je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu su predmet i cijena, a cijena podrazumijeva visinu iste vezanu uz promjenu tečaja i kamatu. S obzirom da je ugovor tuženika standardni ugovor banke na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, a u ugovoru tuženik nije izričito utvrdio parametre promjene tečaja, niti za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara, protivno prisilnim propisima, takvim ugovornim odredbama tuženik je prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a slijedom čega su takve odredbe ništetne. Budući da kamata spada u cijenu, a cijena podrazumijeva činidbu koju je tužitelj u obvezi plaćati tuženiku, promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika protivno je odredbi čl. 269. ZOO-a, kojom je propisano da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano je kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Tuženik je mijenjao visinu anuiteta i kamatne stope sukladno svojoj odluci, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelju je o promjeni samo dostavio pisanu obavijest, bez da je za takvu promjenu tražio bilo kakvu suglasnost tužitelja. Tužitelj napominje kako je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem broj N-7129/13-4 od 13.06.2014. godine u odnosu na tuženika, a temeljem tužbe tužitelja potrošač-hrvatski savez udruga za zaštitu potrosača, presudio odredbe Ugovora koje su na identičan način sadržane i u Ugovoru o kreditu broj 136-180/2005 od 20.6.2005. između tužitelja i tuženika, a u odnosu na promjenu kamatne stope sukladno odluci banke, ništetnim. Tužitelj ističe da je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 26.7.2006. bila ugovorena u iznosu od 4,30% godišnje, a tuženik je protivno načelu savjesnosti i poštenja sukladno odluci banke mijenjao kamatnu stopu, kao i visinu iznosa kredita po osnovi promjene tečaja CHF prema kuni u kojoj je valuti kredit isplaćen, čime je došlo do promjene i visine mjesečnih anuiteta u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Tuženik osim što je mijenjao kamatnu stopu sukladno svojoj odluci i na taj način nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača je u ugovoru o kreditu od 26.7.2006 ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 81. i čl. 84. Tužitelj napominje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu, konkretno koje je sklapao i tuženik, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u vezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja a imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj P-7129/13-4 od 13.6.2014. utvrđena ništetnost promjene kamatne stope sukladno odluci banke, a presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je nišetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj smatra da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi značajan novčani iznos koji predstavlja razliku između onoga što je tuženik zakonito mogao ugovoriti bez povrede prava potrošača i naplatiti i onoga što je ništetnim odredbama naplatio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, stoga osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno ističe kako je predmetni kredit otplaćen u mjesecu rujnu 2011. godine, stoga ukazuje na članak 305. stavak 8. Zakon o kreditnim institucijama. Kako je tužba podnesena 13.6.2023., tuženik ističe materijalnopravni prigovor zastare. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sudovi su u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnima odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno o valutnoj klauzuli, iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj traži isplatu na temelju stjecanja bez osnove, a ne naknadu štete. Slijedom navedenog, pozivanje na obvezatnost navedene presude u ovom slučaju potpuno je bespredmetno. Tužitelj pritom ne navodi niti dokazuje da je prije podnošenja tužbe tužitelj pozvao Banku, odnosno tuženika na plaćanje preplate, odnosno, utvrđenje da je banka nepoštena od samog početka, stoga tuženik smatra kako tužitelju ne pripada pravo potraživati zakonske zatezne kamate. Tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne. Imajući u vidu navedeno, ako tužitelj ne iznosi činjenične navode vezano za ništetnost odredbi ugovora o kreditu, tada je tuženik mišljenja da su o tom tužbenom zahtjevu ne može ni odlučiti. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti. Imajući u vidu navedeno: 1. tužitelj se prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je, u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, 2. tuženik je u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF Pri tome je tuženik, kako prije sklapanja, tako i za vrijeme trajanja ugovora o kreditu u cijelosti poštovao sve odredbe o pravima potrošača, vodeći računa da tužitelj jasno izrazi svoju ugovornu volju, te sukladno svom dispozitivnom pravu odluči kakav će ugovor s tuženikom zaključiti. 3. Ugovor o kreditu imao je vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli CHF, što je tužitelj po vlastitom izboru prihvatio, iako je imao mogućnost izbora drugih oblika, vrste, ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo s promjenjivom kamatom. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu. Tuženik ukazuje kako je tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu javni bilježnik kao osoba koja uživa javno povjerenje sukladno članku 33. Zakona o javnom bilježništvu dužan uskratiti službenu radnju ako je ona nespojiva s njegovom službenom dužnošću, osobito ako se njegovo sudjelovanje zahtijeva radi postizavanja očigledno nedopuštenog ili nepoštenog cilja, a sukladno članku 57. istog Zakona javni bilježnik mora prilikom sastavljanja javnobilježničkog akta ispitati da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, a izjave potpuno jasno i određeno sastaviti pismeno i onda sam pročitati strankama i neposrednim pitanjima uvjeriti se da li sadržaj javnobilježničkog akta odgovara volji stranaka. Navedeno upravo potvrđuje opasnost za pravnu sigurnost u pravnom prometu sklapanja, odnosno solemnizacije javnobilježničkih akata, obzirom da utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je tužitelju objasnio smisao sklapanja samog ugovora, uvjerio se u sposobnost tužitelja za sklapanjem ugovora i o tome da se radi o pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem ugovora. Također, tuženik posebno ističe da tužitelj nijednom za vrijeme trajanja ugovornog odnosa nije doveo u pitanje valjanost ugovora, niti pokrenuo postupak utvrđenja ništetnosti samog ugovora koja bi ništetnost bila preduvjet utvrđivanja ništetnosti i pojedine odredbe ugovora. Očigledno je da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik. Predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Ovakvo je ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Tuženik je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Dakle, u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Nesporno je da rast tečaja švicarskog franka nije predvidjela ni Centralna banka Švicarske. Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zateznih kamata. Tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o zakašnjenju tuženika. Nadalje, kada se uzme u obzir da je tuženik cijelo vrijeme trajanja ugovora postupao sukladno pozitivnim propisima, u skladu s dobrom poslovnom praksom, savjesno i pošteno prema svakom svom klijentu, tada tuženik ističe da nema govora da bi morao snositi svojevrsnu „sankciju“ u vidu plaćanja kamata. Ukoliko se bilo kakva obveza utvrdi prema tuženiku, tada je on za tu obvezu saznao tek primitkom presude, kada će mu sada neodrediva obveza biti pretvorena u novčanu obvezu, slijedom čega sud može obvezati tuženika na plaćanje kamata tek od dana donošenja prvostupanjske presude. Imajući u vidu navedeno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

2.1. Tijekom postupka tužitelj je izvršio preinaku tužbenog zahtjeva podneskom od 2. siječnja 2026., te je ovaj sud na ročištu održanom 22. svibnja 2026. donio rješenje kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva, sukladno predmetnom podnesku tužitelja.

3. Tužiteljica je podneskom od 19. lipnja 2026. navela kako su parnične stranke sklopile izvansudsku nagodbu kojom su razriješili sve sporne odnose vezane uz predmetni ugovor o kreditu. Tužiteljica više nema pravni interes za predmetnu tužbu, te se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je molila sud da sukladno odricanju tužbenog zahtjeva donese presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu su stranke riješili i pitanje troškova postupka, pa nema prema tuženiku nikakvih tražbina. Kako je već bila zaključena glavna rasprava, ovaj sud je ponovno istu preotvorio, te je tužitelj svojim podneskom od 6. srpnja 2026. ponovno konstatirao kako se odriče tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Sukladno članku 312. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) propisano je da je izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac ovlašten da u povodu izjave … tužitelja dane u pisanom obliku … donese presudu na temelju odricanja. Člankom 331. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će do daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja), dok je stavkom 2. propisano kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Člankom 338. stavkom 5. ZPP propisano je da u obrazloženju … presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.

5. Kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban tuženikov pristanak, a tužiteljica je u svojem podnesku navela kako su stranke riješili i pitanje troškova postupka, pa nema prema tuženika nikakvih tražbina, stoga je na temelju članka 331.a stavka 1. i 2. ZPP valjalo donijeti presudu kojim se tužbeni zahtjev odbija.

6. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 14. kolovoza 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju odricanja nezadovoljna stranka može pobijati zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada parnična stranka presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje (članak 353. stavak 3. i 4. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika