REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-63/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NAUTIKA MILINOVIĆ d.o.o. , Trpanj, Ribarska obala 1, OIB: 32398482995, zastupan po Sandri Wagner, odvjetnici u Metkoviću, Andrije Hebranga 6, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA OBITELJSKOG POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA LUKŠIĆ d.o.o. – u stečaju, Trpanj, Potok 6A, OIB: 96874452396, zastupan po punomoćniku ĆŠ, [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 16. ožujka 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ČŠ odvjetnički vježbenik u odvjetničkom uredu Sandre Wagner, odvjetnice u Metkoviću i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 14. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I.Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u korist tuženika Stečajna masa iza Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Lukšić d.o.o. – u stečaju, Trpanj, Potok 6A, OIB: 96874452396, na teret računa tužitelja Nautika Milinović d.o.o., Trpanj, Ribarska obala 1, OIB: 32398482995, radi naplate tražbine u iznosu od 7.698,55 EUR prema bjanko zadužnici od 14.veljače 2020.g. ovjerene pod poslovnim brojem Ov-207/20 od strane javnog bilježnika Elizabete Škuncek koji postupak provodi Financijska Agencija od dana 27.02.2025. godine, 11:42 sati.

II.Nalaže se tuženiku, Stečajna masa iza Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Lukšić d.o.o. – u stečaju, Trpanj, Potok 6A, OIB: 96874452396, povrat neosnovano stečenih sredstava u iznosu od 7.698,55 EUR, naplaćenih prema bjanko zadužnici od 14.veljače 2020.g. ovjerene pod poslovnim brojem Ov-207/20 od strane javnog bilježnika Elizabete Škuncek, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28.02.2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3%, u roku od 15 dana.

2 .

III.Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate – po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3%. "

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u visini od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužbom predanom ovom sudu 4. kolovoza 2025. tužitelj traži proglasiti nedopuštenom ovrhu (pljenidba i prijenos novčanih sredstava) koju je tuženik

STEČAJNA MASA IZA OBITELJSKOG POLJOPRIVREDNOG GOSPODARSTVA LUKŠIĆ d.o.o. – u stečaju, Trpanj, Potok 6A, OIB: 96874452396, pokrenuo u svojstvu ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika NAUTIKA MILINOVIĆ d.o.o. , Trpanj, Ribarska obala 1, OIB: 32398482995, a koja ovrha je u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice.

1.1. Tužitelj navodi da je tuženik dana 27. veljače 2025. godine podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem bjanko zadužnice ovršenika u korist ovrhovoditelja.

1.2. Tužitelj navodi da je zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj: Ovr. 211/2025 od dana 24. srpnja 2025. godine upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) na temelju bjanko zadužnice tužitelja solemnizirane dana 14. veljače 2020. godine kod javnog bilježnika Elizabeta Škunca pod poslovnim brojem: OV-207/2020.

1.3. Tužitelj navodi da je istom odlukom (zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj: Ovr. 211/2025 od dana 24. srpnja 2025. godine) naloženo Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, odnosno da je usvojen prijedlog za odgodu ovrhe.

1.4.Tužitelj navodi da je predmetna zadužnica aktivirana protupravno, bez ikakve osnove jer da ne postoji nikakvo nepodmireno dugovanje tužitelja prema tuženiku.

1.5.Tužitelj navodi da je isti pri potpisivanju Ugovora o održavanju i plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g., sklopljenim s Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Lukšić d.o.o.- u stečaju, tada zastupano po stečajnom upravitelju FŠ, zadužnice izdao kao sredstvo osiguranja ispunjenja obveza koje proizlaze iz tog ugovora, a izdavanje takvog instrumenta osiguranja da je konstatirano u čl.6. tog Ugovora.

1.6. Tužitelj navodi da je Ugovor o plodouživanju sklopljen na razdoblje od 3 godine, da drugi nikada nije sklopljen, odnosno da nije sklopljen aneks navedenom ugovoru.

3 .

1.7. Tužitelj smatra da je predmetna zadužnica mogla biti aktivirana samo ukoliko nisu izvršene obveze iz predmetnog ugovornog odnosa jer da zadužnica predstavlja privatnu ispravu dužnika potvrđenu od strane javnog bilježnika kojom taj dužnik daje dopuštenje vjerovniku da u slučaju neispunjenja obveza iz ugovornog odnosa koji zadužnica osigurava naplati dugovani iznos.

1.8. Tužitelj smatra da je iznos koji se tužitelj obvezao platiti po gore spomenutom ugovornom odnosu plaćen pa da je zadužnica morala biti vraćena, a dokaz navedenome da su potvrde o uplati sukladno sklopljenom ugovoru, te da je dokaz i to što je sam tuženik izjavio kako je Nautika Milinović d.o.o. uredno plaćala obveze iz navedenog Ugovora, koja izjava da je sastavni dio sporazuma.

1.9. Tužitelj smatra da zadužnica služi isključivo osiguranju točno određene obveze.

1.10. Tužitelj smatra da se u ovom slučaju, radi o čistoj samovolji stečajne upraviteljice, koja je s osnova navodnog duga sklopila sporazum s tužiteljem na iznos od 8.000,00 EUR, koji iznos da nije bio osiguran zadužnicom koja je predana na prisilnu naplatu, a podmiren je od strane tužitelja.

1.11. Tužitelj smatra da je stečajna upraviteljica sukladno Stečajnom zakonu morala u svom izvješću naznačiti postojeće dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju, te navesti i radnje koje će se poduzeti, a što se nije dogodilo.

1.12. Tužitelj navodi da je Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem St-52/2019 od 29. siječnja 2025.g., obustavljen i zaključen stečajni postupak, te da je ugašen i žiro račun stečajnog dužnika, a stečajna upraviteljica da je, u ime tada već brisanog društva, predala sporne zadužnice na izravnu naplatu putem Financijske agencije, a protekom roka od 60 dana, predmetni iznos da je prebačen na račun tuženika.

1.13. Tužitelj navodi kako postoji Sporazum potpisan elektroničkim potpisom stečajne upraviteljice dana 22.02.2023.g. na iznos od 8.000,00 eura, te povezana e-mail korespodencija između stečajne upraviteljice i tužitelja.

1.14. Tužitelj navodi da postoje potvrde o uplati duga, plaćenog u dvije rate prema sklopljenom sporazumu, a nakon što je plaćeno dugovanje prema sklopljenom sporazumu tuženik da je po stečajnoj upraviteljici naveo kako na taj iznos treba platiti i PDV, iako takav podatak nije naveden u sporazumu, a tužitelj smatra da je morao biti. Tužitelj navodi da je u svrhu što mirnijeg i bržeg rješenja međusobnih odnosa i taj iznos platio.

1.15. Tužitelj navodi da postoji e-mail prepiska sa stečajnom upraviteljicom tuženika nakon što je tužitelj dostavio potvrde o plaćanju i zamolbu za rješavanje pitanja dugovanja između tužitelja i tuženika u kojoj stečajna upraviteljica da navodi: „kakva ti potvrda treba? Nisi dužan ništa OPG-u. Poslat ću ti sredstva osiguranja na adresu firme…i meni je interes da Vam vratim zadužnicu ili napišem potvrdu koju supotpisujete.“

4 .

1.16. Tužitelj navodi da je isti izmirio sva dugovanja prema tuženiku, kako nema daljnjih dugovanja, te kako su zadužnice od dana podmirenja svih dugovanja protupravno zadržane.

2. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik čini nespornim da su ovdje parnične strane ugovorile sporazum o održavanju i plodouživanju vinograda, i to za razdoblje 2020, 2021, 2022 do 13.veljače 2023.godine, kojim Ugovorom, člankom 6., je određeno da je Izvršitelj ovdje tužitelj dužan ovaj Ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika i istog dostaviti Naručitelju ovdje tuženiku najkasnije u roku od 2 dana prije početka radova u vinogradima zajedno s instrumentima osiguranja plaćanja.

2.2. Tuženik navodi da je odlučna okolnost što obveze iz navedenog ugovora nisu izvršene u cijelosti od strane tužitelja.

2.3. Tuženik navodi da tužitelj još uvijek nezakonito ubire plodove unatoč izričitoj zabrani tuženika koji je vlasnik plodova dok da stečajna upraviteljica tuženika nikada nije izdala potvrdu o podmirenju svih dugova koje tužitelj ima prema tuženiku.

2.4. Tuženik navodi da je jedini potpisani akt između ovdje parničnih stranaka upravo navedeni Ugovor.

2.5. Tuženik navodi da tužitelj i tuženik nikada nisu utvrdili konačno stanje glede tog Ugovora.

2.6. Tuženik navodi da količine ubranog ploda ne odgovaraju plaćenom iznosu u stečajnu masu.

2.7. Tuženik navodi da je člankom 4. Ugovora dogovoreno da će s naslova prava potpunog plodouživanja, odnosno korištenja vinograda tužitelj platiti tuženiku naknadnu za korištenje vinograda koja predstavlja u kunama izraženu protuvrijednost 20% od ukupne količine ubranog grožđa.

2.8. Tuženik navodi da količine ubranog grožđa i plaćena cijena stečajnom dužniku ne odgovaraju stvarnom stanju.

2.9. Tuženik navodi da se tužitelj poziva na Sporazum (nagodbu) oko visine naknade za branje grožđa. Istim tim sporazumom tužitelj da je izjavio da ubuduće neće poduzimati ubiranje ploda bez dopuštenja vlasnika ploda OPG Lukšić d.o.o.”u stečaju”. Tuženik ukazuje da taj Sporazum nikada nije sklopljen.

2.10. Tuženik navodi da je unatoč zabrani stečajne upraviteljice tužitelj nastavio s neovlaštenim branjem plodova i nakon proteka vremena na koji je predmetni ugovor sklopljen, te da nije plaćao nikakvu cijenu stečajnom dužniku.

2.11. Tuženik navodi da se u predmetnom ugovoru u članku 6. spominje da je Izvršitelj, ovdje tužitelj, dužan prije početka radova u vinogradu ovjeriti kod javnog bilježnika instrumente plaćanja (u množini).

5 .

2.12. Tuženik navodi da je stečajni dužnik aktivirao jednu zadužnicu jer da ugovor nije do kraja ispunjen i nije sve plaćeno kako je trebalo biti, a tužitelj da je nastavio s korištenjem vinograda potpuno neovlašteno, te brao plod koji nije njegovo vlasništvo.

3. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe (pljenidbe i prijenosa) koju je pokrenuo tuženik u svojstvu ovrhovoditelja protiv tužitelja u svojstvu ovršenika, a koja ovrha je u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice.

4. Nespornim među parničnim strankama je:

- da je tuženik kao ovršenik podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice tužitelja solemnizirane dana 14. veljače 2020. godine kod javnog bilježnika Elizabeta Škunca pod poslovnim brojem: OV- 207/2020., te

- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosnu temeljem sklopljenog Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g.

5. Tijekom postupka i to do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2026. tužitelj ustraje u navodima da je isti ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. odnosno da je tuženik s tužiteljem po toj osnovi postigao dogovor da mu se isplati iznos od 8.000,00 eura.

6. Tužitelj do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2026. navodi da je stečajna upraviteljica potvrdila da su sva dugovanja tužitelja prema tuženika zatvorena, a navedeno da proizlazi iz činjenice da je stečajna upraviteljica u izvješću stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase od 18.1.2024. navela da je tuženik s tužiteljem postigao dogovor da mu se isplati iznos od 8.000,00 eura. Tužitelj ukazuje da je ugovor između tuženika i tužitelja sklopljen do 13.2.2023. godine pa da iz toga proizlazi da je godinu dana nakon završetka trajanja ugovora stečajna upraviteljica potvrdila da nepodmirenih dugovanja nema.

7. Dakle, tužitelj smatra da nije došlo do ispunjenja uvjeta za realizaciju bjanko zadužnice, te da njezina prisilna naplata predstavlja nezakonitu ovrhu, a stoga i pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim.

8. Tijekom postupka i to do zaključenja prethodnog postupka na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2026. tuženik opovrgava navode tužitelja da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g.

9. Tuženik osporava da je stečajna upraviteljica tuženika potvrdila da su primitkom iznosa od 8.000,00 eura zatvorena potraživanja tuženika prema tužitelju.

10. Tuženik navodi da količine ubranog ploda ne odgovaraju plaćenom iznosu u stečajnu masu.

6 .

11. Spornim je među parničnim strankama ostalo, a s obzirom na prigovor tuženika, da li je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. iz kojeg (l.s.103-105) proizlazi da je tužitelj kao izvršitelj u tom sporazumu bio dužan u razdoblju na koje je sklopljen predmetni Ugovor i to razdoblju od 13. veljače 2020. do 13. veljače 2023. (čl.2 Ugovora), u kojem razdoblju je tužitelj kao izvršitelj u posjedu predmetnih vinograda, isplatiti tuženiku kao naručitelju u postotku određenu vrijednost osnovom ukupno ubranih količina grožđa sa svih vinograda koji su predmet ovog Ugovora i to za 2020. godinu u visini od 16% , a za godine 2021. i 2022. tužitelj je kao izvršitelj da je dužan isplatiti tuženiku kao naručitelju s osnova naknade za korištenje vinograda i to u visini u kunama izraženoj protuvrijednosti 20% od ukupne količine ubranog grožđa.

12. Pravno relevantna činjenica s obzirom na navode tužitelja je i činjnica da li je stečajna upraviteljica s osnova duga proizlašlog iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. sklopila s tužiteljem Sporazum na iznos od 8.000,00 EUR, te da li su primitkom od strane tuženika iznosa od 8.000,00 Eur zatvorena potraživanja tuženika prema tužitelju, a sve osnovom obveza koje je tužitelj imao prema tuženiku iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g.

13. Teret dokaza prethodno navedenih pravno relevantnih činjenica je na tužitelju i to sukladno čl. 219 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/23, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP budući je tužitelj taj koji svoj zahtjev temelji na spomenutim spornim pravno relevantnim činjenicama; ispunjenja svoje ugovorne obveze iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. odnosno da su primitkom od strane tuženika iznosa od 8.000,00 eura sporazumno zatvorena potraživanja tuženika prema tužitelju.

14. Na okolnost utvrđenja spornih pravno relevantnih činjnica tužitelj je predložio izvesti dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Dubrovnik, Stalna služba u Korčuli Ovr-211/2025 (Ovr- 91/2025) dok je tuženik na okolnost svojih protunavoda predložio izvesti dokaze uvidom u stečajni spis ovoga suda St-52/2019, te saslušanjem parničnih stranaka, kao i provesti vještačenje po vještaku agronomu kako bi se utvrdila količina ubranog grožđa od 2021. do 2025. godine.

15. Sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku agronomu kako bi se utvrdila količina ubranog grožđa od 2021. do 2025. godine, predložen od strane tuženika. Navedenom vještačenju tužitelj se izričito protivio iz razloga što da ono ne može biti vjerodostojno jer da je u potpunosti nemoguće utvrditi urod vinove loze retroaktivno. Navedeno mišljenje tužitelja o nemogućnosti vještačenja po vještaku agronomu uroda vinove loze zbog proteka vremena dijeli i ovaj sud ali neizostavno s napomenom da je navedeno tužitelja, budući je na njemu teret dokaza, trebalo dodatno potaknuti da u predmetni spis dostavi isprave iz kojih bi proizlazio podatak o takvoj činjenici.

16. Tuženik svoj dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka predložen u odgovoru na tužbu, iako na navedeno upozoren na na pripremnom ročištu održanom 22. siječnja 2026., nije definirao u smislu navođenja imena svjedoka koji se ima saslušati pa istoga nije niti bilo moguće izvesti.

7 .

17. Sud je u dokaznom postupku pregledao isprave i to:

- Podnesak punomoćnice tužitelja od 17. veljače 2025. (l.s. 6-7) iz kojeg proizlazi da je upućen u stečajni spis St-52/2019 kojim od stečajne upraviteljice tuženika traži povrat zadužnica,

- Podnesak punomoćnice tužitelja od 8. travnja 2025. (l.s. 8) iz kojeg proizlazi da je upućen u stečajni spis St-52/2019 iz sadržaja kojega proizlazi da tužitelj stečajnoj upraviteljici tuženika dostavlja isprave,

- Kaznena prijava i dopuna iste (l.s 9-16),

- Podnesak punomoćnice tužitelja predan sudu u predmetu St-52/2019 dana 7. svibnja 2025. (l.s. 17-18) iz kojeg proizlazi da se istim obaviještava sud o prijenosu sredstava na bankovni račun tuženika temeljem protupravnog aktiviranja zadužnice,

- Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje OV-207/20 po zadužnici (l.s. 19, 67) iz koje proizlazi da je 6.5.2025. izdana od strane FINA-e za naplatu s računa tužitelja po zadužnici i prijenos sredstava na račun tuženika u visini od ukupno 7.698,55 Eur (1.062,41 Eur osnovom glavnice i 1.062,41 Eur osnovom kamata),

- Rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-52/2019-218 od 29. siječnja 2025. (l.s. 20-23) iz kojeg proizlazi da je obustavljen i zaključen stečajni postupak koji se vodio nad tuženikom,

- Mail prepiska između zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića i stečajnog upravitelja (l.s. 40-43) iz koje prepiske je razvidno da se radila u razdoblju od 12. do 13. siječnja 2024. ali nije razvidno o kojem stečajnom upravitelju, s kojim se dopisivao tužitelj, se radi jer nedostaje naznaka kako o imenu i prezimenu istoga tako i naznaka o kojem stečajnom dužniku bi se radilo u predmetnoj e-mail prepisci,

- Izvadak iz Zemljišne knjige, Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjela, za K. O. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s 44) iz kojega proizlazi da je vlasnik navedene nekretnine osoba različita od tuženika, te da navedeni izvadak odgovara stanju zemljišne knjige na dan 22. prosinca 2025.,

- Izvadak iz Zemljišne knjige, Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjela, za K. O. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s 45) iz kojega proizlazi da je vlasnik navedene nekretnine osoba različita od tuženika, te da navedeni izvadak odgovara stanju zemljišne knjige na dan 22. prosinca 2025.,

- Izvadak iz Zemljišne knjige, Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjela, za K. O. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s 46-47) iz kojega proizlazi da je vlasnik navedene nekretnine osoba različita od tuženika, te da navedeni izvadak odgovara stanju zemljišne knjige na dan 22. prosinca 2025.,

- Izvadak iz Zemljišne knjige, Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjela, za K. O. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s 48) iz kojega proizlazi da je vlasnik navedenih nekretnina osoba različita od tuženika, te da navedeni izvadak odgovara stanju zemljišne knjige na dan 22. prosinca 2025.,

- Podnesak Imex banke d.d. poslan u stečajni spis St-52/2019 od 11. veljače 2022. (l.s 49) iz kojeg proizlazi konstatacija da stečajni upravitelj tuženika svake godine ubire i prodaje grožđe s parcela koje nisu u vlasništvu stečajnog dužnika na kojima ta banka ima fiducij i založno pravo,

- Podnesak Imex banke d.d. poslan u stečajni spis St-52/2019 od 9. studenog 2021. (l.s 50) iz kojeg proizlazi konstatacija da stečajni upravitelj tuženika

8 .

svake godine ubire i prodaje grožđe s parcela koje nisu u vlasništvu stečajnog dužnika na kojima ta banka ima fiducij i založno pravo,

- Podnesak Imex banke d.d. poslan u stečajni spis St-52/2019 od 30. kolovoza 2021. (l.s 51) iz kojeg proizlazi prijedlog za donošenje odluke o daljenjm tijeku stečajnog postupka,

- Podnesak Imex banke d.d. poslan u stečajni spis St-52/2019 od 26. rujna 2023. (l.s 52) iz kojeg proizlazi da ta banka kao stečajni vjerovnik izvješćuje sud da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13.5.2022. stekla pravo vlasništva i posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica],

- Podnesak Imex banke d.d. poslan u stečajni spis St-52/2019 od 15. veljače 2024. (l.s 53) iz kojeg proizlazi da ta banka kao stečajni vjerovnik traži da stečajna upraviteljica tuženika prestane koristiti nasade vinove loze na privatnim česticama, te da ista nije prezentirala stečajnim vjerovnicima ugovor o korištenju predmetnih nasada vinove loze zaključen s privatnim vlasnicima zemljišta pa tako niti nasada vinove loze na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja da je u vlasništvu te banke od 13.5.2022., a do tada u fiduciju te banke,

- Sporazum (l.s. 54) iz kojeg proizlazi da se radi o prijedlogu sporazuma sastavljenog 22. veljače 2023., ovjerenog elektronskim potpisom samo od strane stečajne upraviteljice tuženika iz kojeg nadalje proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku naknadu za grožđe koje je neovlašteno obrao sa z. kč. [katastarska čestica], te da je na skupštini vjerovnika od 6. studenoga 2023. stečajni sud upozorio zz tužitelja Jakova Milinovića da ne može poduzimati ubiranje ploda bez ovlaštenja tuženika, te da je na istom ročištu odlučeno da se u roku od 60 dana proba mirnim putem naplatiti prouzročena šteta,

- Sporazum (l.s. 55-56) iz kojeg proizlazi da se radi o prijedlogu sporazuma sastavljenog 22. veljače 2023., ovjerenog elektronskim potpisom samo od strane stečajne upraviteljice tuženika iz kojeg nadalje proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku naknadu za grožđe koje je neovlašteno obrao sa z. kč. [katastarska čestica], te da je na skupštini vjerovnika od 6. studenoga 2023. stečajni sud upozorio zz tužitelja Jakova Milinovića da ne može poduzimati ubiranje ploda bez ovlaštenja tuženika, te da je na istom ročištu odlučeno da se u roku od 60 dana proba mirnim putem naplatiti prouzročena šteta. Nadalje proizlazi prijedlog da su stranke suglasne da su postigle dogovor oko visine naknade i da je ona isplaćena u iznosu 8.000,00 Eur na račun tuženika, a da tužitelj ovim putem izjavljuje da ubuduće neće poduzimati ubiranje ploda bez dopuštenja vlasnika ploda koji je tuženik,

- Račun broj 1-1-1- od 22. veljače 2024. (l.s. 57) iz kojeg proizlazi da je izdan od strane tuženika tužitelju na iznmos od 8.000,00 Eur (9.040,00 Eur s PDV- om) za ono što je obrano sa z. kč. [katastarska čestica] upisanih u k. o. [katastarska općina],

- Mail prepiska između zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića i stečajne upraviteljice tuženika (l.s. 58-59) iz koje prepiske je razvidno da se radila na dan 25. veljače 2024. vezano za pitanje vlasništva zemljišta i ploda, te upozorenje stečajne upraviteljice na mogućnost kaznene prijave i tužbe ako tužitelj bez odobrenja bude radio zahvate koji će utjecati na plod,

9 .

- Potvrda banke (l.s. 61, 62) iz koje proizlazi uplata tužitelja tuženiku u visini od 72.207,00 kn na dan 15. siječnja 2021. s opisom plaćanja da se radi o plaćanju računa za najam vinograda,

- Potvrda banke (l.s. 63) iz koje proizlazi uplata tužitelja tuženiku u visini od 55.000,26 kn na dan 29. studenog 2021. s opisom plaćanja da se radi o plaćanju računa za najam vinograda,

- Potvrda banke (l.s. 64) iz koje proizlazi uplata tužitelja tuženiku u visini od 1.040,00 Eur na dan 14. ožujka 2024. s opisom plaćanja da se radi o plaćanju

PDV-a prema nagodbi,

- Potvrda banke (l.s. 65) iz koje proizlazi uplata tužitelja tuženiku u visini od 4.000,00 na dan 14. siječnja 2024. s opisom plaćanja da se radi o plaćanju prve rate prema nagodbi,

- Potvrda banke (l.s. 66) iz koje proizlazi uplata tužitelja tuženiku u visini od 4.000,00 na dan 1. veljače 2024. s opisom plaćanja da se radi o plaćanju druge rate prema nagodbi,

- Zahtjev za izravnu naplatu (l.s. 68-69) iz kojeg proizlazi da je podnesen od strane tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika na temelju bjanko zadužnice, dana 27. veljače 2025.,

- Bjanko zadužnica (l.s. 70-71) iz koje proizlazi da je izdana 14. veljače 2020. od strane tužitelja kao dužnika tuženiku kao vjerovniku, da je naknadno upisan iznos od 50.000,00 kn,

- Mail prepiska između Imex banke i zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića i Imex banke i stečajne upraviteljice tuženika (l.s. 73) iz koje prepiske je razvidno da se radila 22. rujna 2023 i 2. listopada 2023. vezano za pitanje vlasništva nekretnine i čokota vinove loze,

- Zapisnik Trgovačkog suda u Dubrovniku u stečajnom predmetu St-52/2019 sa sjednice skupštine vjerovnika, od 6. studenoga 2023. (l.s. 74-77) iz kojeg proizlazi da je jedna od odluka donesenih na istoj davanje suglasnosti stečajnoj upraviteljici tuženika za pregovore u roku 45 dana s tužiteljem kako bi mirnim putem riješili spor, a vezano za prethodno iznesene navode stečajne upraiteljice tuženika da je tužitelj obrao sav plod vinove loze bez pravnog osnova i bez sklopljenog ugovora sa stečajnim dužnikom,

- Podnesak HBOR od 31. listopada 2023. (l.s. 78-81) iz kojega proizlazi da se upućen ovome sudu u stečajnom postupku St-52/2019 koji se vodi nad tuženikom, a vezano za vlasništvo čestica na kojima se nalazi vinova loza,

- Mail prepiska između Imex banke i punomoćnice tužitelja (l.s. 84-86) iz koje prepiske je razvidno da se radila 17. rujna 2025. vezano za sredstava ostavrena davanjem u zakup nekretnina od strane tuženika,

- Ugovor o održavanju i plodouživanju vinograda (l.s. 87-89, a čitljiva u potpunosti je isprava na 151-152) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između Imex banke d.d., Split i tužitelja dana 10. veljače 2023., a radi se o vinogradu na kat. čest. [katastarska čestica],

- Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta (l.s. 91-92) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između Imex banke d.d., Split i tužitelja dana 3. travnja 2024., a radi se o vinogradu na kat. čest. [katastarska čestica],

- Mail prepiska punomoćnice tužitelja i HBOR (l.s. 93-96) iz koje prepiske je razvidno da se radila 23. prosinca 2025. vezano za pitanje vlasništva vinograda,

1 0 .

- Ugovor zakupu (l.s. 97-98, a čitljiva u potpunosti je isprava na 145-146) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između MŠ i tužitelja dana 1. travnja 2024., a radi se o vinogradu na kat. čest. [katastarska čestica],

- Ugovor zakupu (l.s. 99-100, a čitljiva u potpunosti je isprava na 147-148) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između BŠ i tužitelja dana 1. travnja 2024., a radi se o vinogradu na kat. čest. [katastarska čestica],

- Ugovor zakupu (l.s. 101-102), a čitljiva u potpunosti je isprava na 149-150) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između NŠ i tužitelja dana 1. travnja 2024., a radi se o vinogradu na kat. čest. [katastarska čestica],

- Ugovor o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. na l.s.103-106 iz kojeg proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao korisnika i plodouživatelja vinograda i tuženika kao vlasnika i korisnika istih, da je tužitelj kao izvršitelj u tom sporazumu bio dužan u razdoblju na koje je sklopljen predmetni Ugovor isplatiti tuženiku kao naručitelju u postotku određenu vrijednost osnovom ukupno ubranih količina grožđa sa svih vinograda koji su predmet ovog Ugovora, da će za svaki plaćeni iznos naknade tuženik tužitelju izdati odgovarajući račun (čl. 5. Ugovora), da je tužitelj dužan ovaj ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika i dostaviti tuženiku zajedno s instrumentima osiguranja plaćanja (članak 6. Ugovora), te da je predmetni Ugovor potpisan na strani tužitelja od zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića, a na strani tuženika od stečajnog upravitelja tuženika FŠ,

- Izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnoga postupka i stanju stečajne mase u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl.br. St-52/2019 stečajog dužnika ovdje tuženika (l.s. 107-109) iz kojeg proizlazi da je navedeno izvješće sastavila stečajna upraviteljica VŠ dana 18. siječnja 2024. i da ista navodi da je dužnik, ovdje tuženik s tužiteljem postigao dogovor da mu se isplati iznos od 8.000,00 Eur do 15. ožujka 2024., a prva rata da je uplaćena 15. siječnja 2024., da postoji podnesak tužitelja u kojem da se zz tužitelja Jakov Milinović ispričao i spoznao da nije smio ubrati plod, da je tužitelj dužniku, ovdje tuženiku uplatio 4.000,00 Eur, te da je dogovor da do 15. ožujka 2024. uplati još 4.000,00 Eur kao naknadu.

- Mail prepiska zz tužitelja i stečajne upraviteljice tuženika (l.s. 111-130) iz koje prepiske je razvidno da se radila u razdoblju kraja 2023.i početka 2024. vezano za pitanje plaćanja od strane tužitelja tuženiku iznosa od 8.000,00 eur i PDV-a na isti, te plaćanja u dvije rato od po 4.000,00 eur.

18. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli Ovr-211/2025 (Ovr-91/2025) kao i stečajni spis ovoga suda St-52/2019 pa su pročitane i pregledane isprave i iz tih spisa (l.s. 190- 468).

19. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka odnosno zastupnika po zakonu tužitelja i stečajnu upraviteljicu tuženika.

20. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića na ročištu održanom 16. ožujka 2026. godine proizlazi, u bitnom, da je kao direktor tužitelja 13.2.2020. potpisao ugovor s tada stečajnim upraviteljem tuženika FŠ. Navedeni ugovor da je bio sklopljen na 3 godine i da se odnosio na vinograde koji se nalaze na predjelu "rota " u kuni Pelješkoj. Iskazuje da se 15-20 dana nakon potpisivanja ugovora javio agenciji za plaćanja u poljoprivredi i to radi

1 1 .

upisa AR koda, a radilo se o kodu čija je priroda kao OIB kod fizičkih osoba, navedeni AR kod da je podloga iz kojeg proizlazi informacija s koje je čestice ubrano grožđe i to kasnije služi kao podatak identifikacije s kojeg područja je grožđe ubrano. U navedenoj agenciji da mu je bilo rečeno da je prethodno spomenuti ugovor ništetan, a takav problem s ugovorima da su imali i prethodnici odnosno najmoprimci na istom tom vinogradu koji su se prije tužitelja služili predmetnim vinogradom, te da mu je bilo je rečeno da ugovor mora potpisat s vlasnicima vinograda. Iskazuje kako se radi o površini nasada pod vinogradom od cca 100.000 m2, tako da je 50.000 m2 u vlasništvu banaka i privatnih osoba, a ostalih 50% u vlasništvu RH, te pojašnjava da prednik tuženika OPG Lukšić iako je s RH imao potpisan predugovor iz razloga što nije platio zadnju ratu iz tog predugovora s RH nije potpisao ugovor koji je trebao slijediti nakon predugovora, a navodi sve da je i potpisan ugovor između RH i prednika tuženika OPG Lukšić takav vinograd da se nije mogao davati u podnajam, a što da mu je rečeno od strane Agencije za plaćanja u poljoprivredi. Dodatno pojašnjava da bi to značilo da bi ugovor kojeg je tužitelj potpisao s prednikom tuženika OPG Lukšić bio ništetan i u situaciji da je prednik tuženika OPG Lukšić potpisao ugovor s RH, a radi se o ugovoru za korištenje vinograda isključivo na državnom zemljištuIskazuje kako je po sklopljenom ugovoru s tuženikom od 13.2.2020. tužitelj trebao podmiriti obvezu prema tuženiku u visini 16% od ukupne berbe i on (zz tužitelja) da bi sa svih površina pod vinogradima i koje su bile u vlasništvu RH i privatnih osoba dobio podatak o urodu i taj podatak da bi slao stečajnom upravitelju tuženika koji bi mu izračunavao postotak od 16% i u odnosu na taj postotak ispostavljao račun i to prema cijeni koja je definirana u ugovoru, a koja je bila 7,20 kn po kilogramu grožđa i tužitelj da je taj iznos plaćao tuženiku. Iskazuje da budući je bilo vrijeme Ć da se obratio stečajnom upravitelju tuženika sa zahtjevom da mu naknada koju je plaćao tuženiku bude u visini koliko su njemu plaćali vinari kojima je davao grožđe odnosno koji su od njega otkupljivali grožđe. Stečajni upravitelj tuženika da je takav njegov zahtjev ignorirao. Iskazuje da je spomenutim trogodišnjim ugovorom o korištenju vinograda bilo ugovoreno plaćanje predmetne naknade u dvije do tri rate, nije siguran piše u ugovoru, međutim da je tužitelj odmah sve platio kako za 2020. tako i za 2021., da bi tužitelju 2021. došla prijava od strane državne inspekcije pri ministarstvu poljoprivrede da isti ovlašteno ne koristi državno zemljište. Iskazuje da je račun za 2021 tužitelj odmah uredno platio po ispostavljanju dok da je u odnosu na berbu 2022. situacija bila takva da se promijenio stečajni upravitelj sada u osobi KŠ kojoj da je uredno poslao količine grožđa uroda za 2022. Međutim ista da mu nije ispostavila račun i da je rekla da ona ne zna po kojoj osnovi je tužitelj do sada plaćao, a da ne postoji osnova za naplatu korištenja navedenog vinograda jer da tuženik u odnosu na državno zemljište nema podugovor i po zakonu da ga ne može ni imati, a u odnosu na dio vinograda koji je u privatnom vlasništvu fizičkih osoba da to nije vlasništvo tuženika. Iskazuje da je tužitelj imao ugovor o korištenju vinograda s Imex bankom, a da se radilo o zalogoprimcu koji se uknjižio na navedeni vinograd. Pojašnjava da se vinograd sastoji od 4 privatne parcele i da je ugovor potpisao u odnosu na 3 parcele s fizičkim osoba, a u odnosu na ovu 4. s Imex bankom. Iskazuje da s obzirom na sve navedeno tužitelj nije tuženiku platio naknadu za korištenje vinograda za 2022. godinu. Iskazuje da je zadužnicu, a za koju potvrđuje da je isprava na l.s.70- 71 u koju vrši uvid, izdao stečajnom upravitelju tuženika u periodu potpisivanja ugovora od 13.2.2020., te potvrđuje da je predmetna zadužnica na l.s. 70-71 izdana na otoku Pagu. Stečajni upravitelj da je rekao da zadužnica treba biti izdana na iznos od 50.000,00 kuna i tako da je i bilo, a stečajni upravitelj da je bio s njim kada je ista

1 2 .

ovjerena. Iskazuje da je u kolovozu 2023. za stečajnu upraviteljicu tuženika došla VŠ i ista da ga je pozvala na plaćanje naknade za 2022. i 2023. odnosno da se o tome trebaju dogovoriti. Tužitelj da je odradio berbu 2023. i 2 mjeseca nakon toga ovdje na ovom sudu da je bila skupština vjerovnika u stečajnom postupku nad tuženikom i na toj skupštini vjerovnika on (zz tužitelja) da je kronološki iznio sve ono o čemu je danas iskazivao i na toj skupštini da je donesena odluka da budući se ne može retroaktivno naplaćivati naknada da se ide u sudsku nagodbu kojom bi bilo definirano plaćanje tužitelja naknade za berbu 2022. i 2023. Iskazuje da iako je on stečajnoj upraviteljici rekao kako smatram da vinograd ne predstavlja stečajnu masu tuženika da je on (zz tužitelja) kako bi izbjegao sudske sporove pristao na sklapanje sporazuma iz kojeg je proizlazila obveza tužitelja za berbu 2022. i 2023. platiti naknadu u visini 8.000,00 eura. Navedenu naknadu tužitelj da je platio. Stečajna upraviteljica VŠ da mu je obećala vratiti zadužnicu ali ista da to nije učinila već da je zadužnicu naknadno aktivirala i to godinu dana nakon plaćanja po navedenom sporazumu. Iskazuje da je iz predmetnog sporazuma proizlazilo plaćanje u visini od 4.000,00 eura i to u dvije rate, a stečajna upraviteljica da mu je naknadno ispostavila račun na plaćanje PDV-a na iznos iz sporazuma koji da je podmirio. Nakon što mu je predočena isprava na l.s. 54-56 iskazuje kako je upoznat sa sadržajem navedene isprave i da se radi o dva tri sporazuma koje mu je poslala stečajna upraviteljica i iste da nije potpisao, a da isti ne predstavljaju sporazum o kojem je iskazivao da je dogovoren na skupštini vjerovnika. Iskazuje da budući je na skupštini vjerovnika bilo dogovoreno mirno rješavanje spora da je on stečajnoj upraviteljici poslao prijedlog na koji će se riješiti predmetni spor odnosno novčani iznos koji će tužitelj platiti, Iskazuje da su bili pregovori između tužitelja i stečajne upraviteljice i da se u tim pregovorima došlo do dogovorenog iznosa od 8.000,00 eura kojeg treba platiti tužitelj za berbu za dvije godine i to 2022. i 2023. Iskazuje da je tek nakon što je tužitelj platio tih 8.000,00 eura stečajna upraviteljica tužitelju poslala sporazume na l.s.54-56. kojeg on (zz tužitelja) nije htio potpisati iz razloga što su oni dogovorili i on (tužitelj) da je platio svoju cjelokupnu obvezu, te da mu je stečajna upraviteljica prije ovih sporazuma na listu spisa 54-56 obećala vratit zadužnicu. U svom e-mail da mu je također napisala kako smatra da je tužitelj obavezu ispunio i kako je dovoljno ono što su iskomunicirali putem e-mila.

21. Iz iskaza saslušane stečajne upraviteljice tuženika VŠ na ročištu održanom 16. ožujka 2026. proizlazi, u bitnom, da ista zamjećuje da iz iskaza direktora tužitelja proizlazi da isti nije platio naknadu za berbu 2022. godine, a isti da je nastavio koristiti vinograd 2024. i 2025. unatoč što ga je ista upozoravala da to ne čini. Nakon što se stečajnoj upraviteljici predočio sporazum na l.s.54-56 ista je iskazala da je navedeni sporazum ona potpisala svojim digitalnim potpisom ali da ga tužitelj nije htio potpisati, dok da je navedeni sporazum direktoru tužitelja poslala na njegov e- mail. Ista iskazuje da je bitno u tom ponuđenom sporazumu bilo to da tužitelj ne koristi navedeni vinograd. Iskazuje da je ista kod sastavljanja i predlaganja sporazuma na l.s. 54-56 omaškom previdjela da tužitelj nije platio naknadu za 2022. godinu. U odnosu na dio iskaza direktora tužitelja kako bi na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku nad tuženikom bilo dogovoreno da isti plati naknadu za berbu 2022. i 2023. stečajna upraviteljica iskazuje da to nije točno već da direktor tužitelja na tom ročištu nije htio odgovoriti na upite stečajne sutkinje da pojasni o tome po kojoj osnovi koristi predmetni vinograd, da je na navedenom ročištu šutio slijedom čega da nije došlo do sklapanja nikakvog sporazuma, a na navedenom ročištu da je donesena odluka da se predmetni spor pokuša riješiti mirnim putem, te da je ona

1 3 .

(stečajna upraviteljica tuženika) sporazum na l.s.54-56 sastavila i poslala tužitelju nakon navedene skupštine vjerovnika. Iskazuje kako potvrđuje uplatu tužitelja u visini 8.000,00 eura međutim da se navedena isplata odnosi na berbu 2023. kada je već bio istekao ugovor, dok da za 2022. tužitelj nije platio naknadu, te da je nastavio i dalje bez osnove koristiti navedeni vinograd 2024, sve i do danas. Iskazuje da je (stečajna upraviteljica tuženika) aktivirala zadužnicu koja da je bila izdana na iznos od 50.000,00 kuna i to da je bilo i premalo ali da je to sve što je imala. Iskazuje da s obzirom da tužitelj nije platio naknadu za berbu 2022., a nastavio je koristi vinograd i imao berbu 2024. i 2025. zadužnica da je aktivirana po navedenoj osnovi, a budući je bila izdana samo na 50.000,00 kuna ista kao jedino sredstvo osiguranja da nije bila dostatna ni za pokriće obveze iz 2022. godine. Iskazuje kako je istu morala aktivirati jer da je to bilo jedino sredstvo osiguranja koje je imala. Iskazuje kako parnične stranke nisu potpisale nikakav ugovor za 2024. i 2025. godinu, a tužitelj da je ubirao plodove i za 2025., te da tužitelj nije htio potpisati sporazum koji se u spisu nalazi na l.s.54-56. Ne može se sjetiti koliko je bilo dugovanje tužitelja za 2022. godinu, budući da nije bila stečajna upraviteljica u to vrijeme, a iz istog razloge da se ne može izjasniti da li je za tu 2022. godinu tuženik izdao račun tužitelju. Iskazuje kako se ne može izjasniti o visini obveze tužitelja za berbu 2022. godine što da bi trebalo izvještačiti, a za 2024. godinu ona (stečajna upraviteljica) da je tužitelju izdala račun na cca 65.000,00 eura ali budući istoga nije htio platiti da je taj račun stornirala kako tuženiku ne bi stvarala obvezu PDV-a. Iskazuje kako se ne može sjetiti da li je u svojim izvješćima o stanju stečajne mase navodila potraživanje tuženika prema tužitelju.

22. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

23. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

24. Između parničnih stranka postojao je ugovorni odnos iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. iz kojeg je proizlazila obveza tužitelja kao ovršenika prema tuženiku kao ovrhovoditelju plaćanja naknade za korištenje plodova vinove loze u ugovorenom razdoblju, za osiguranje ispunjenja koje obveze je od strane tužitelja kao dužnika izdana bjanko zadužnica.

25. Tužitelj na kome je bio teret dokaza nije s uspjehom dokazao da je ispunio svoje obveze iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. prema tuženiku.

26. Iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. na l.s.103-106 proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao korisnika i plodouživatelja vinograda kojih je vlasnik i korisnik tuženik, koji vinogradi se nalaze upisani u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, regionalnog ureda Dubrovnik na česticama zemljišta 3335/34, 3335/148, 3335/149, 5494/2, 3335/26 i 5496/3 posebnih oznaka ID ARKOD-a (čl. 1. Ugovora) tužitelj kao izvršitelj u tom sporazumu bio dužan u razdoblju na koje je sklopljen predmetni Ugovor i to razdoblju od 13. veljače 2020. do 13. veljače 2023. (čl.2 Ugovora), u kojem razdoblju je tužitelj kao izvršitelj u posjedu predmetnih vinograda, isplatiti tuženiku kao naručitelju u

1 4 .

postotku određenu vrijednost osnovom ukupno ubranih količina grožđa sa svih vinograda koji su predmet ovog Ugovora i to za 2020. godinu u visini od 16% , a za godine 2021. i 2022. Tužitelj kao izvršitelj je dužan isplatiti tuženiku kao naručitelju s osnova naknade za korištenje vinograda i to u visini u kunama izraženoj protuvrijednosti 20% od ukupne količine ubranog grožđa (čl. 4. Ugovora), s ugovorenom referentnom cijenom grožđa od 7,20 kn bez iskazanog PDV-a (čl. 4. Ugovora), da će o završetku berbe i količini ubranog grožđa tužitelj izvjestiti tuženika odmah, odnosno najkasnije u roku od sedam dana nakon završetka iste, te da će ugovorne strane zajednički obaviti odgovarajuće prijave Agenciji za plaćanje u poljoprivredi o količinama ubranog grožđa, najkasnije do 30.11.2020., da će na temelju stvarno ubrane i prijavljene količine grožđa zajednički utvrđene sporazumne strane zajednički utvrditi i odgovarajućim zapisnikom definirati iznos naknade za korištenje i plodouživanje vinograda u 2020., 2021., 2022. godini koju tužitelj treba isplatiti tuženiku, da se tužitelj obvezuje utvrđeni iznos naknade tuženiku isplatiti na njegov poslovni račun u dva obroka i to polovicu iznosa naknade najkasnije do 31.12.2020., a drugu polovicu iznosa naknade najkasnije do 30.4.2021. godine, 31.12.2021., a drugu polovicu iznosa naknade najkasnije do 30.04.2022. godine, 31.12.2022., a drugu polovicu iznosa naknade najkasnije do 30.04.2023. godine, da će za svaki plaćeni iznos naknade tuženik tužitelju izdati odgovarajući račun (čl. 5. Ugovora), da je tužitelj dužan ovaj ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika i dostaviti tuženiku zajedno s instrumentima osiguranja plaćanja (članak 6. Ugovora), te da je predmetni Ugovor potpisan na strani tužitelja od zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića, a na strani tuženika od stečajnog upravitelja tuženika FŠ.

27. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja Jakova Milinovića proizlazi da je tužitelj sve svoje obaveze iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g podmirio plaćanjem iznosa od 8.000,00 Eur, a što da je među parničnim strankama dogovoreno Sporazumom.

28. Iz iskaza stečajne upraviteljice tuženika VŠ proizlazi da tužitelj nije platio naknadu za berbu 2022., a da je nastavio koristiti vinograd i imao berbu 2024. i 2025. pa da je zadužnica aktivirana po navedenoj osnovi.

29. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) popisano je da u dvostranim ugovorima kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima utvrđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

30. Nesporno je među parničnim strankama, a proizlazi i iz prijedloga Sporazum na l.s. 54 sastavljenog 22. veljače 2023. da je tužitelj tuženiku izvršio isplatu iznosa od 8.000,00 Eur osnovom ubranog ploda vinove loze s nasada vinograda koju su predmet Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine. Navedeni prijedlog Sporazuma (ovjeren elektronskim potpisom stečajne upraviteljice tuženika) kojim stečajna upraviteljica tuženika potvrđuje takvu uplatu tužitelja nalazi se na listu 54 spisa. Međutim iz navedenog prijedloga Sporazuma ne proizlazi da od strane tužitelja tuženiku isplaćeni iznos od 8.000,00 Eur predstavlja konačni iznos kojeg je tužitelj dužan tuženiku po osnovi ubranog ploda vinove loze

1 5 .

s nasada vinograda koji su predmet Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine kojim ugovorom je u korist tužitelja ugovoreno plodouživanje u razdoblju od 13. veljače 2020. do 13. veljače 2023. (čl.2. Ugovora). Naime, iz sadržaja spomenutog prijedloga Sporazuma na l.s 54 pored toga što proizlazi da je tužitelj isplatio tuženiku naknadu za grožđe koje je neovlašteno obrao sa z. kč. [katastarska čestica] isto tako proizlazi da je na skupštini vjerovnika održanoj 6. studenoga 2023. stečajni sud upozorio zz tužitelja Jakova Milinovića da ne može poduzimati ubiranje ploda bez ovlaštenja tuženika, te da je na istom ročištu odlučeno da se u roku od 60 dana proba mirnim putem naplatiti prouzročena šteta. Iz navedenog proizlazi da je prijedlogom Sporazuma na l.s. 54 sastavljenog 22. veljače 2023. stečajna upraviteljica tuženika samo konstatirala uplatu tužitelja poduzetu do tada (8.000,00 Eur osnovom naknade za neovlašteno branje grožđa) dok ne proizlazi prijedlog sporazumnog utvrđenja među ugovornim strankama da je uplatom iznosa od 8.000,00 Eur tužitelj konačno i upotpunosti podmirio svoje dugovanje prema tuženiku po navedenoj osnovi. Iz navednog razloga sud je poklonio vjeru iskazu stečajne upraviteljice tuženika kada ista navodi da je ista omaškom previdjela u prijedlogu Sporazuma na l.s. 54-56 navesti da tužitelj nije platio naknadu za 2022. godinu. Naime, tužitelj je bio dužan dokazati da je platio naknadu za čitavo razdoblje na koje se odnosi Ugovor o plodouživanju od 13. veljače 2020. godine kojim ugovorom je u korist tužitelja ugovoreno plodouživanje u razdoblju od 13. veljače 2020. do 13. veljače 2023. (čl.2. Ugovora) što je izostalo na strani tužitelja, tako da sud može pokloniti vjeru iskazu stečajne upraviteljice tuženika kada ista navodi da se predmetna uplata tužitelja od 8.000,00 Eur odnosila samo na berbu 2023. godine, dok da tužitelj za 2022. godinu nije platio naknadu.

31. Potrebno je pojasniti zašto iz sadržaja prijedloga Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 55-56 pored toga što sadrži identične prve dvije točke kao prijedlog Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 54 (uplatu tužitelja i odluke sa skupštine vjerovnika) proizlazi i prijedlog da su stranke suglasne da su postigle dogovor oko visine naknade i da je ona isplaćena u iznosu 8.000,00 Eur na račun tuženika, a da tužitelj ovim putem izjavljuje da ubuduće neće poduzimati ubiranje ploda bez dopuštenja vlasnika ploda koji je tuženik. Dakle, prijedlogom Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 55-56 predloženo je tužitelju (za razliku od prijedloga Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 54) da će uplata istoga od 8.000,00 Eur osnovom naknade za neovlašteno branje grožđa predstavljati konačno i u cijelosti utvrđeno plaćeno dugovanje prema tuženiku po navedenoj osnovi ali uz obvezu tužitelja da ubuduće ne poduzima ubiranje ploda bez dopuštenja tuženika kao vlasnika ploda. Logično je pojašnjenje navedenoga u iskazu stečajne upraviteljice tuženika kada ista navodi da je bitno u ponuđenom sporazumu bilo to da tužitelj ne koristi navedeni vinograd. Sud iskazu stečajne upraviteljice tuženika i u tom dijelu poklanja vjeru jer je upravo ona nudila tužitelju na potpis takav prijedlog Sporazuma i jedino logično objašnjenje odbijanja tužitelja da prihvati prijedlog sporazuma u kojem je utvrđenja njegova uplata osnovom naknade za neovlašteno ubiranje grožđa u visini od 8.000,00 Eur (Sporazum od 22.2.2023. na l.s. 54) pa i kada je istome ponuđeno da takva uplata bude konačno podmiren dug tužitelja prema tuženiku po osnovi naknade za neovlašteno ubiranje grožđa u visini od 8.000,00 Eur (Sporazum od 22.2.2023. na l.s. 55-56) je odbijanje tužitelja pristati da njegovo buduće ubiranje plodova može biti samo uz dopuštenje tuženika.

1 6 .

32. Ovdje je za ukazati da tužitelj nije prihvatio prijedlog Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 54 niti prijedlog Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 55-56 kojeg mu je stečajna upraviteljica tuženika ponudila na potpis jer iz sadržaja istih proizlazi da je ostao nepotpisan na strani tužitelja. Međutim, činjenica je da je tužitelj tuženiku izvršio plaćanja u razdoblju godinu dana nakon nadnevka s tog prijedloga Sporazuma i to; na dan 14. ožujka 2024. PDV-a u visini od 1.040,00 Eur s naznakom da je to prema nagodbi (Potvrda banke na l.s. 64), na dan 14. siječnja 2024. iznosa od 4.000,00 Eur s opisom plaćanja da se radi o plaćanju prve rate prema nagodbi (Potvrda banke na l.s. 65), te na dan 1. vejače 2024. iznosa od 4.000,00 Eur s opisom plaćanja da se radi o plaćanju druge rate prema nagodbi (Potvrda banke na l.s. 66). Značaj takvih uplata po tumačenju ovoga suda ne predstavlja konkludentnu radnju tužitelja kojom je isti prihvatio sklapanje prijedloga Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 54 niti prijedlog Sporazuma od 22.2.2023. na l.s. 55-56 jer iz prijedloga tih Sporazuma proizlazi bitnim da se tužitelj obvezuje da neće ubuduće ubirati plodove bez ovlaštenja tuženika, a iz iskaza stečajne upraviteljice tuženika proizlazi da je tužitelj nastavio koristiti vinograde i nakon isteka Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine i to u godini 2024. i 2025. Da je tome tako proizlazi i iz Ugovora koje je u spis dostavio tužitelj (Ugovora o zakupu na l.s.91-92, 145-146, 147-148, te 101-102) iz kojih proizlazi da ih je tužitelj kao zakupnik sklopio s trećim osobama kao zakupodavcima, a predmet kojih su zakup vinograda na nekretninama koje su bile predmet Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine i to kat. čest. [katastarska čestica] (Ugovor na l.s. 91-92), kat. čest. [katastarska čestica] (Ugovor na l.s. 145-146), kat. čest. [katastarska čestica] (Ugovor na l.s. 147-148), te kat. čest. [katastarska čestica] (Ugovor na l.s. 149-150) za koje osobe tužitelj nije dokazao da se radi o vlasnicima vinograda koji su bili predmet Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine).

33. Potrebno je pojasniti značenje sadržaja isprave Izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnoga postupka i stanju stečajne mase u predmetu Trgovačkog suda u Dubrovniku pod posl.br. St-52/2019 stečajog dužnika ovdje tuženika (l.s. 107-109) iz koje proizlazi da je navedeno izvješće sastavila stečajna upraviteljica VŠ dana 18. siječnja 2024. i da ista navodi da je dužnik, ovdje tuženik s tužiteljem postigao dogovor da mu se isplati iznos od 8.000,00 Eur do 15. ožujka 2024., a prva rata da je uplaćena 15. siječnja 2024., da postoji podnesak tužitelja u kojem da se zz tužitelja Jakov Milinović ispričao i spoznao da nije smio ubrati plod, da je tužitelj dužniku, ovdje tuženiku uplatio 4.000,00 Eur, te da je dogovor da do 15. ožujka 2024. uplati još 4.000,00 Eur kao naknadu. Po mišljenju ovoga suda među strankama postignuti dogovor o kojem navodi stečajna upraviteljica tuženika u predmetnom Izvješću ne predstavlja sporazum koji bi imao prirodu novacije iz čl. 145. st.1. ZOO- a kojim bi prestala obveza tužitelja iz Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine jer tužitelj ije dokazao da su stranke usuglasile da postojeću obvezu zamijene novom koja ima različit predmet ili različitu pravnu osnovu. Dakle ugovorne strane nisu izrazile namjeru gašenja prijašnje stvarajući novu obvezu. Stoga se dogovor među parničnim strankama kojeg stečajna upraviteljica spominje u predmetnom Izvješću o tijeku stečajnoga postupka i stanju stečajne mase (l.s. 107-109) odnosi na kontinuirane pokušaje stečajne upraviteljice dogovorom s tužiteljem naplatiti naknadu koja tuženiku pripada temeljem Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine. Isto proizlazi i iz sadržaja mail prepiska zz tužitelja i stečajne upraviteljice tuženika (l.s. 111-130) iz koje prepiske je razvidno da se radila u razdoblju kraja 2023.i početka 2024. vezano

1 7 .

za pitanje plaćanja od strane tužitelja tuženiku iznosa od 8.000,00 eur i PDV-a na isti, te plaćanja u dvije rato od po 4.000,00 eur.

34. Posljedično navedenom utvrđenju sud nije poklonio vjeru iskazu zz tužitelja kada isti iskazuje da je tužitelj sve svoje obaveze iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g podmirio plaćanjem iznosa od 8.000,00 Eur, a što da je među parničnim strankama dogovoreno Sporazumom, a poklonio je vjeru iskazu stečajne upraviteljice tuženika da tužitelj nije platio naknadu za berbu 2022., a da je nastavio koristiti vinograd i imao berbu 2024. i 2025. pa da je zadužnica aktivirana po navedenoj osnovi.

35. Iz iskaza stečajne upraviteljice tuženika VŠ proizlazi, a u odnosu na prijedlog sporazuma na l.s. 54-56 da je ista kod sastavljanja i predlaganja navedenog sporazuma omaškom previdjela da tužitelj nije platio naknadu za 2022. godinu. Sud iskazu iste poklanja vjeru iz razloga što je sam zz tužitelja u svom iskazu potvrdio da tužitelj nije platio naknadu za berbu 2022. i pokušao iznaći opravdane razloge za takav propust.

36. Ovaj sud drži da je tužitelj u svakom trenutku raspolagao s podatkom o količini uroda predmetnih vinograda iz Ugovora o plodouživanju vinograda od 13.02.2020.g. Naime to proizlazi iz dijela njegovog iskaza da je po sklopljenom ugovoru s tuženikom od 13.2.2020. tužitelj trebao podmiriti obvezu prema tuženiku u visini 16% od ukupne berbe i on (zz tužitelja) da bi sa svih površina pod vinogradima i koje su bile u vlasništvu RH i privatnih osoba dobio podatak o urodu i taj podatak da bi slao stečajnom upravitelju tuženika koji bi mu izračunavao postotak od 16% i u odnosu na taj postotak ispostavljao račun i to prema cijeni koja je definirana u ugovoru, a koja je bila 7,20 kn po kilogramu grožđa i tužitelj da je taj iznos plaćao tuženiku. Dakle tužitelj je raspolagao podatkom o količini uroda po svakom pojedinom vinogradu, te ugovorenom novčanom iznosu kojeg je osnovom Ugovora o plodouživanju kojeg su stranke sklopile 13. veljače 2020. godine trebao plaćati tuženiku (navodi da se radi o iznosu u vrijednosti 16% uroda), a isti se izjašnjava i o visini cijene navodeći da je ista bila 7,20 kn po kilogramu grožđa.

37. U svom iskazu zz tužitelja navodi da je platio naknadu za 2020. tako i za 2021., ali da je tužitelju 2021. došla prijava od strane državne inspekcije pri ministarstvu poljoprivrede da isti ovlašteno ne koristi državno zemljište, time zz tužitelja imajući namjeru ukazati sudu da je njegovo plaćanje naknade za korištenje vinograda za 2022. godinu izostalo iz opravdanih razloga. Međutim, tužitelj u spis nije dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo da je tužitelj od strane Ministarstva poljoprivrede upozoren da bi njegovo korištenje predmetnih vinograda bilo neovlašteno, te sud takvom navodi zz tužitelja nije poklonio vjeru.

38. Isto tako zz tužitelja nije bio uvjerljiv da je imao opravdan razlog ne plaćati naknadu za korištenje vinograda tuženiku za 2022. godinu navodeći da je u odnosu na berbu 2022. situacija bila takva da se promijenio stečajni upravitelj sada u osobi KŠ kojoj da je tužitelj uredno poslao količine grožđa uroda za 2022. ali da mu ista nije ispostavila račun i da je rekla da ona ne zna po kojoj osnovi je tužitelj do sada plaćao, a da ne postoji osnova za naplatu korištenja navedenog vinograda jer da tuženik u odnosu na državno zemljište nema podugovor i po zakonu da ga ne može ni imati, a u odnosu na dio vinograda koji je u privatnom vlasništvu fizičkih

1 8 .

osoba da to nije vlasništvo tuženika. Ovakvi navodi zz tužitelja nisu potvrđeni niti jednom ispravom u spisu, te sud istima nije poklonio vjeru jer iskaz zz tužitelja bez isprava koje bi ga barem u stupnju vjerojatnosti potvrdile ne može biti dokaz za takvu pravno relevantnu činjenicu sam za sebe.

39. ZZ tuženika potvrđuje da s obzirom na sve navedeno tužitelj nije tuženiku platio naknadu za korištenje vinograda za 2022. godinu.

40. Iz iskaza zz tužitelja proizlazi da je zadužnicu, a za koju potvrđuje da je isprava na l.s.70-71 u koju vrši uvid, izdao stečajnom upravitelju tuženika u periodu potpisivanja ugovora od 13.2.2020., te potvrđuje da je predmetna zadužnica na l.s. 70-71 izdana na otoku Pagu. Stečajni upravitelj da je rekao da zadužnica treba biti izdana na iznos od 50.000,00 kuna i tako da je i bilo, a stečajni upravitelj da je bio s njim kada je ista ovjerena.

41. Stoga je, s obzirom na ovakve zaključke suda logičan dio iskaza zz tužitelja da ga je nakon što je u kolovozu 2023. stupila na dužnost nova stečajna upraviteljica VŠ ista pozvala na plaćanje naknade za 2022. i 2023. (zz tužitelja svojim iskazom čini nespornim da je tužitelj odradio berbu 2023.).

42. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da su nekretnine koje su predmet Ugovora o plodouživanju vinograda od 13. veljače 2020. godine u vremenu na koje je sklopljen predmetni ugovor 2020., 2021., 2022. u vlaništvu trećih osoba različitih od tuženika. Naime, iako iz Izvadaka iz Zemljišne knjige, Općinskog suda u Dubrovniku, ZK odjela, za K. O. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] (l.s 44), 3335/149 (l.s 45), 3335/148 (l.s 46-47), kat. čest. [katastarska čestica], te 3335/34 (l.s 48) iz kojih proizlazi da je vlasnik navedenih nekretnine osoba različita od tuženika to je za ukazati da iz navedenih ZK Izvadaka također proizlazi da isti odgovaraju stanju zemljišne knjige na dan 22. prosinca 2025., dakle dakleko nakon razdoblja na koje se odnosio Ugovor o plodouživanju vinograda od 13. veljače 2020. godine sklopljen među parničnim strankama. Na navedeno utvrđenje suda ne utječe niti sadržaj isprava koje je tužitelj dostavio u spis i to sadržaj podnesaka Imex banke d.d. poslanih u stečajni spis St- 52/2019 od 11. veljače 2022. (l.s 49) i 9. studenog 2021. (l.s 50) iz kojih proizlazi konstatacija da stečajni upravitelj tuženika svake godine ubire i prodaje grožđe s parcela koje nisu u vlasništvu stečajnog dužnika na kojima ta banka ima fiducij i založno pravo i to iz razloga što takva isprava nije dokaz vlasništva tuženika u razdoblju na koje se odnosio Ugovor o plodouživanju vinograda od 13. veljače 2020. godine sklopljen među parničnim strankama. Isto je i s podneskom Imex banke d.d. od 26. rujna 2023. (l.s 52) poslanom u stečajni spis St-52/2019 i podneskom Imex banke d.d. od 15. veljače 2024. (l.s 53) poslanima u stečajni spis St-52/2019 iz kojih proizlazi da ta banka kao stečajni vjerovnik izvješćuje sud da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 13.5.2022. stekla pravo vlasništva i posjeda nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] jer navedena isprava nije dokaz vlasništva predmetne nekretnine pa niti u razdoblju na koje se odnosi Ugovor o plodouživanju vinograda od 13. veljače 2020. godine.

43. Stoga je za konačno konstatirati da tužitelj nije dokazao da je u potpunosti ispunio svoje obveze iz Ugovora o plodouživanju od 13. veljače 2020. godine kojim ugovorom je u korist tužitelja ugovoreno plodouživanje u razdoblju od 13. veljače 2020. do 13. veljače 2023. čime je došlo do ispunjenja uvjeta za realizaciju bjanko

1 9 .

zadužnice čime prisilna naplata tražbine tuženika aktiviranjem bjanko zadužnice ne predstavlja nezakonitu ovrhu niti pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim.

44. Slijedom iznesenog, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

45. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka.

46. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka (l.s.478), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (7.698,55 EUR) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV- a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištima od 19.02.2026., 8.1.2026., 22.1.2026. i 16.3.2026., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur po ročištu uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur po ročištu odnosno ukupno 1.000,00 eur što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

47. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 14. kolovoza 2026.

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

2 0 .

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prema odredbi čl. 348 st. 4. ZPP-a rokovi za žalbu protiv presude donesene u prvom stupnju ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnik tuženika.