REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-112/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, koje zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Ivančić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, izvanraspravno, 14. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-614/2025 od 28. ožujka 2025., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku KT, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, tražbinu u iznosu 17,10 EUR (sedamnaesteuraidesetcenta) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2,85 EUR od 06.02.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.03.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.04.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 07.05.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.06.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 19.07.2024., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ranke Spevec sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv - 614/2025 od 28. ožujka 2025., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku KT, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti ovrhovoditelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, tražbinu u iznosu 28,50 EUR (dvadesetosameuraipedesetcenta) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 2,85 EUR od 08.08.2023.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.09.2023.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.10.2023.,

- na iznos od 2,85 EUR od 07.11.2023.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.12.2023.,

- na iznos od 2,85 EUR od 20.01.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 07.08.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.09.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.10.2024.,

- na iznos od 2,85 EUR od 06.11.2024.

do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvadak iz poslovnih knjiga, javnom bilježniku protiv tuženika KT, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenik; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 45,60Eur, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.

2. U povodu istog prijedloga javna bilježnica Ranka Spevec sa sjedištem u [adresa], donijela je 28. ožujka 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-614/2025, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je isto rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-112/2025 od 16. svibnja 2025. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava isto u cijelosti. Ističe kako nije razvidno o kakvom se potraživanju tužitelja se radi, koji je pravni osnov potraživanja te da ne postoji bilo kakav dokaz o isporuci robe ili izvršenju usluga. Dodaje kako iz priložene vjerodostojne isprave – „Vrsta dokumenta – Mjesečne novčane obveze“ proizlazi da se radi o povremenim mjesečnim obvezama, a obzirom da je prijedlog za ovrhu datiran sa danom 27.01.2025. to znači da je bez obzira na sve drugo nastupila zastara za sva potraživanja koja su dospjela prije 27. siječnja 2024., pa ovrhovoditelj, opreza radi, ističe prigovor zastare svih pojedinih potraživanja koja dospijevaju prije 27. siječnja 2024.

3.1. Nadalje potvrđuje da je u razdoblju od 18. lipnja 2020. do 18. prosinca 2024. koristio stan na adresi [adresa] ([adresa]) [adresa], koji stan je prema upisu u zemljišnim knjigama bio u vlasništvu SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., OSIJEK, Ulica Svete Ane 1, OIB: 55531410537, do 26. travnja 2021., a od 26. travnja 2021. u vlasništvu ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok nije koristio bilo koji drugi stan ili prostor u zgradi na navedenoj adresi. Sve vrijeme korištenja predmetnog stana svi računi za sve komunalne usluge, pa tako i za korištenje električne energije i plina su redovito plaćani. Pritom dodaje kako nikada nije bio vlasnik niti jednog stana ili bilo kojeg drugog prostora pa time nije mogao biti niti korisnik drugog utroška električne energije osim onog koji je glasio na ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao vlasnik stana u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 2578/2 [adresa], a koje je vlasništvo upisano u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 5. Suvlasnički dio: 820/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) STAN oznake S5 na prvom katu koji se sastoji od hodnika, ostave 1, ostave 2, sobe 1, sobe 2, kupaonice, kuhinje i dnevnog boravka s blagovaonicom površine 62,87 m2, s loggiom površine 1,60 m2 i pripatcima: spremištem oznake SP5 u podrumu površine 3,63 m2 i parkirnim mjestom oznake PM5 na parceli površine 12,50 m2.

3.2. Smatra kako, obzirom na prethodno navedeno, nema nepodmirenih dugovanja s naslova isporuke električne energije vezano za nekretninu -stan (vlasnik ŠT) koju je koristio na adresi [adresa], ODRA, [adresa], budući su svi računi za potrošenu električnu energiju uredno plaćeni odnosno podmireni, a osobno nije koristio isporuku električne energije za bilo koji drugi stan u zgradi na adresi [adresa], pa niti na drugom mjernom mjestu te samim time ne može biti niti obveznik plaćanja električne energije.

3.3. Budući ovrhovoditelj nije dostavio bilo kakav dokaz o neplaćenom utrošku električne energije koju bi utrošio ovršenik osobno to ovršenik predlaže da se provede očevid na adresi [adresa] ([adresa]) [adresa], uz učešće vještaka odgovarajuće struke – elektro struke - radi utvrđenja osnovanosti tražbine ovrhovoditelja, odnosno radi utvrđenja koji stan je koristio ovršenik, koje brojilo pripada tom stanu, kolika je bila potrošnja električne energije, i koliki iznos je plaćen za utrošenu električnu energiju za razdoblje 18. lipnja 2020. -18. prosinca 2024. u kojem razdoblju je stan koristio ovršenik.

3.4. Predlaže staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, ukinuti sve dosad provedene radnje, odbiti prijedlog za ovrhu sve uz naknadu troška.

4. Nakon dostavljenog prigovora tužitelju, isti se podneskom od 5. lipnja 2025. očitovao i istaknuo da predmetno potraživanje proizlazi iz računa broj: 2203357088 - 230620 2, 2203357088-231220-2 i 2203357088-240620-7, a koji je tuženiku uredno dostavljen na podmirenje. Predmetno potraživanje iznosi ukupno 45,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i odnosi se na tražbinu - utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta: 0145225712, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 10808092, sve kako je i prikazano vjerodostojnim ispravama - izvodom iz otvorenih stavaka te priloženim računima. U svrhu dokazivanja pasivne legitimacije dostavlja Ugovor o korištenju mreže kojeg je zaključio tuženik, upravo za ovo obračunsko mjerno mjesto 45225712. Smatra da je stoga nesporno da je ispunio svoju ugovornu obvezu i u spornom razdoblju omogućio tuženiku korištenje električne energije te obračunao cijenu i ispostavio račun, dok je tuženik koristio električnu energiju, a nije platio cijenu prema ispostavljenim računima, a niti je iste osporio u propisanom postupku.

4.1. Nadalje navodi kako su računi za utuženi dug glasili upravo na ime tuženika, a koji se do dana podnošenja prigovora nije se na iste žalio niti iskoristio pravo prigovora sukladno čl. 115. st.1. Općih uvjeta HEP Elektra d.o.o. za opskrbu električnom energijom prema kojoj odredbi kupac ima pravo prigovora u roku od 15 dana od dana izdavanja računa. Osim toga, na poleđini dostavljenog računa nalazi se uputa potrošaču- tuženiku, da ima pravo na prigovor, odnosno osporavanje istoga.

4.2. U pogledu navoda iz prigovora ističe se kako se tuženik vodi kao kupac na obračunskom mjestu 45225712 na adresi [adresa], s obzirom na to da je izostao zahtjev tuženika za raskidom ugovora o opskrbi električnom energijom uslijed promjene vlasništva na građevini pa se isti smatra obveznikom podmirenja svih nastalih dugovanja. Opskrbljivač nije znao niti je mogao znati da je došlo do promjene vlasništva na građevini te postupajući sukladno odredbama Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, kao obveznikom podmirenja nastalih dugovanja tereti upravo tuženika. Slijedom navedenog od tuženika se opravdano potražuje iznos dugovanja, a budući da je i dalje u cijelosti nepodmireno.

4.3. Ukazuje kako je tužitelj pravna osoba koja sukladno čl. 4. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19) obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom. Opskrba električnom energijom je elektroenergetska djelatnost koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju električne energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, sve sukladno čl. 46. Zakona o tržištu električne energije. Tužitelj je obračun izvršio temeljem mjernih podataka na kraju obračunskog razdoblja, te je sukladno Općim uvjetima tuženiku izdao jedinstveni računi za električnu energiju i za 2 mrežu koji obuhvaćaju obračun utrošene električne energije te naknade za korištenje mreže. Člankom 34. Općih uvjeta propisano je da se naknada za korištenje prijenosne mreže određuje u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za prijenos električne energije, a naknada za korištenje distribucijske mreže određuje se u skladu s metodologijom za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju električne energije. Visinu pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju tužitelj je obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji (NN 120/12., 14/14., 102/15., 68/18.), Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15 .), a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18.), Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18) i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Slijedom navedenog, predmetni računi obračunati su sukladno cijenama prema tarifnim stavkama za električnu energiju, korištenje mreže te naknadu sukladno posebnim propisima. Sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, kupac iz kategorije kućanstvo je kupac koji kupuje električnu energiju za potrošnju u vlastitom kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti. Člankom 42. s t. 2. navedenog zakona propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja , obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, te Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom iz 2022. godine, a koji Opći uvjeti/ Pravilnik se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto.

4.4. Slijedom navedenog predlaže sudu, bez održavanja ročišta, donijeti odluku kojom se održava platni nalog na snazi u cijelosti uz naknadu potraživanog troška postupka.

5. Tuženik se na navode tužitelja očitovao podneskom od 26. lipnja 2025. i u bitnom ponovio navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi sada odgovora na tužbu.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje ZPP) budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. Također, sud, u skladu s ovlaštenjem sadržanim u odredbi čl. 461. a. stavak 4. ZPP-a nije održao ročište u ovom predmetu jer prije svega to nije smatrao potrebnim imajući u vidu dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu i uz tužiteljev podnesak od 5. lipanj 2025. te navode stranaka.

6.1. Obzirom na isto odbijen je prijedlog tužitelja da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva, kao i dokazni prijedlog obje stranke da se provede očevid na licu mjesta, dakle kao suvišno i neekonomično. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja ,,po potrebi'' saslušanje svjedoka djelatnika tužitelja na okolnost obračuna potrošnje i objašnjenja visine potraživanja čije podatke će dostaviti naknadno ukazuje se kako nije dopušteno predlagati dokaze ,,po potrebi'' te su stranke, u skladu s odredbom čl. 461. a ZPP dužne već u tužbi predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, pri čemu takav dokaz valja biti cjelovit (potrebno je navesti konkretno ime i prezime svjedoka i adresa na koju prima sudska pismena). Stoga, s obzirom na okolnosti slučaja, sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta (čl. 461.a st. 4. ZPP). Osim toga, sam tužitelj je u podnesku od 5. lipnja 2025. predložio sudu donijeti odluku bez održavanja ročišta.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid i čitao dokaze koji prileže spisu i to: u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 9 spisa), prijepise utuženih računa broj: 2203357088-230620 2, 2203357088-231220-2 i 2203357088-240620-7 (stranica 23- 31 spisa), Ugovor o korištenju i Prilog I. (list 33-34 spisa), kartica kupca (stranica 32 spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja prema tužen iku s osnova troškova za obavljenu uslugu dostavljene električne energije za kućanstvo i to za iznos tražbine u visini 45,60Eur koji iznos sadrži pojedine mjesečne obveze u razdoblju srpanj 2023.- listopad 2024. sve s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose.

10. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija obzirom na osporeno postojanje obveznopravnog odnosa, pravni osnov te je tuženik prigovarao zastari potraživanja tužitelja.

11. Temeljem izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

- da se predmetna tražbina odnosi na utrošak dostavljene električne energije za obračunsko mjerno mjesto koje glasi na: KT, [adresa], broj obračunskog mjesta: 0145225712, kategorija KUĆANSTVO, tarifa KUĆANSTVO BIJELI, broj brojila 10808092, za razdoblje 15. srpanj 2023.-15. listopad 2024. (utvrđeno uvidom u izvod iz otvorenih stavaka (stranica 9 spisa) i račune (stranica 23-31 spisa))

- da je tuženik s tužiteljem zaključio Ugovor o korištenju mreže broj 4001-20- 056641 dana 21. prosinca 2020. (dalje u tekstu: Ugovor o korištenju) dok iz Priloga I. uz Ugovor o korištenju proizlazi da je zaključen upravo za predmetno obračunsko mjerno mjesto 45225712, stan 5, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], broja i datuma elektroenergetske suglasnosti 400101-190065-0012 12. ožujka 2019., kategorije KUĆANSTVO (utvrđeno uvidom u Ugovor o korištenju i Prilog I. - list 33-34 spisa)

- da se račun broj: 2203357088-230620-2 odnosi na razdoblje 01.01.2023. - 30.06.2023. s dospijećem 22. srpanj 2023., račun broj 2203357088-231220-2 na razdoblje 01.07.2023.-31.12.2023. s dospijećem 19. siječnja 2024., a račun broj 2203357088-240620-7 za razdoblje 01.01.2024.-30.06.2024. s dospijećem 18. srpanj 2024. (stranica 23-31 spisa),

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu protiv sada tuženika javnom bilježniku podnio 27. siječnja 2025.

12. Prvenstveno u odnosu na prigovor zastare primijenjena je odredba čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 125/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da tražbine naknade za isporučenu električnu energiju zastarijevaju za jednu godinu.

12.1. Nadalje, odredba čl. 223. ZOO propisuje da kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

12.2. Budući tužitelj tijekom postupka tvrdi da se predmetna tražbina odnosi na neplaćenu naknade za isporučenu električnu energiju u iznosu 45,60Eur, a temeljem izvedenih dokaza je utvrđeno da najkasnija tražbina, odnosno tražbina po posljednjem računu br. 2203357088-240620-7 za razdoblje 01.01.2024.-30.06.2024. (list 29-30 spisa) dospijeva 18. srpanj 2024., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 27. siječnja 2025., to su sve tražbine koje su dospjele prije 27. siječnja 2024. u zastari kao i potraživana zatezna kamata na iste te je obzirom na isto riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

13. U odnosu na prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije ističe se da ugovor o korištenju elektroenergetske distribucijske mreže može zaključiti korisnik mreže, odnosno fizička ili pravna osoba koja ima obračunsko mjerno mjesto priključeno na distribucijsku mrežu, s operatorom distribucijskog sustava, u ovom slučaju s tužiteljem. Prema članku 13. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine br. 111/2021., 83/2023., 17/2025.) korisnik mreže dužan je sklopiti ugovor o korištenju mreže s operatorom sustava za svoje obračunsko mjerno mjesto priključeno na prijenosnu ili distribucijsku mrežu.

13.1. Korisnik mreže ne mora nužno biti vlasnik nekretnine za koju se isporučuje električna energija kako to pogrešno smatra tuženik. Sukladno odredbi čl. 4. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 85/2015., 49/2020., 104/2020.; dalje u tekstu: Opći uvjeti), ugovor o korištenju mreže može podnijeti i posjednik nekretnine ako ima valjanu pravnu osnovu za posjed i suglasnost vlasnika ili nadležnog tijela.

13.2. Budući je u dokaznom postupku utvrđeno da tuženik za predmetno obračunsko mjereno mjesto ima s tužiteljem zaključen Ugovor o korištenju i u svojim podnescima potvrđuje da je u utuženom razdoblju bio posjednik predmetne nekretnine to je prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije neosnovan, kao i osporavanje činjenice postojanja obveznopravnog odnosa s tužiteljem. Dakle, vlasništvo nekretnine nije uvjet za status korisnika mreže, ali je potrebna pravna osnova za posjed ili suglasnost vlasnika za sklapanje ugovora o korištenju mreže.

14. Nadalje, sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP-a) te su stranke u postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a).

14.1. Nadalje, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice, zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP-a).

15. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP-a, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi članka 299. ZPP- a.

16. U odnosu na ispravu koje je dostavio tužitelj i to izvadak iz poslovnih knjiga, valja reći da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati pravna osnova, odnosno postojanje tražbine tužitelja. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

16.1. Međutim za određeno utuženo razdoblje je tužitelj dostavio i račune pa time dokazao sporne činjenice osnove i visine dijela utužene tražbine (za razdoblje koje nije u zastari, odnosno za razdoblje siječanj 2024. -lipanj 2024.), dok istovremeno nije dostavio i račun za mjesečno razdoblje 07.2024. -10.2024. na koje glasi vjerodostojna isprava-izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga.

16. Budući tužitelj za navedeno razdoblje (07.2024.-10.2024.) osim navedene isprave (vjerodostojne) nije dostavio druge dokaze, iako je na isto uredno pozvan, to isti, a sukladno odredbama o teretu dokazivanja kako su navedeni pod točkom 14. obrazloženja ove presude, nije ovom prvostupanjskom sudu pružio dovoljno odgovarajućih dokaza na temelju kojih je sud mogao na nedvojben način utvrditi tražbinu tužitelja prema tuženiku u potraživanom iznosu 11,40Eur, slijedom čega je, isto tako, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

17. Obzirom je u preostalom dijelu, za iznos 17,10 EUR sa pripadajućim zateznom kamatom, tužitelj dostavio dovoljno odgovarajućih dokaza to je sud, temeljem odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, za isti iznosu održao platni nalog i odlučio kao u točki I. izreke presude.

18. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

19. Kako su stranke u ovom predmetu djelomično uspjele u približno jednakim dijelovima (tužitelj 37,50%, tuženik 62,50%) to se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke ove odluke.

U Velikoj Gorici 14. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku, po pun.