Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2206/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko -upravnom odjelu, Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 15. lipnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, zamjenika punomoćnika tužiteljice Tomislava Šocha, odvjetnika u Zadru i zakonske zastupnice tužene ĐĐ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, Zadar, te nakon objave presude, dana 14. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica HĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla pravo vlasništva, za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak od 300,00 EUR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude , dok se u preostalom dijelu zahtjev tužene za naknadnom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari je dana 10. listopada 2024. zaprimljena tužba tužiteljice HĐ protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj se navodi da je tužiteljica vlasnica i posjednica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je pritom pravna osnova stjecanja prava vlasništva dosjelost. Tužiteljica tvrdi da se osobno te putem svojim prednika (tete ŠĐ rođ. MĐ, nije imala djece, naslijedila ju je tužiteljica, te bake MĐ) nalazi preko sto godina u savjesnom posjedu predmetne nekretnine koji je vršen tako da se nekretnina koristila i obrađivala prema njezinoj gospodarskoj namjeni, a u posjedovanju i vlasništvu tužiteljicu te njezine prednike nitko nikada nije ometao niti im je osporavao isto.

2. U odgovoru na tužbu tužene koji je zaprimljen u spis 24. listopada 2024. zakonski zastupnik tuženice navodi da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, jer da iz dokaza koji prileže tužbi ne proizlazi da bi tužiteljica bila vlasnicom predmetne nekretnine. Naime, po tuženoj, iz priložene oporuke odnosno rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da bi predmetna nekretnina bila dio ostavine iza smrti prednice tužiteljice, dok tužiteljica u sudski spis nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dokazala na koji bi način i tko izvorno stekao vlasništvo predmetne nekretnine, niti je dostavila dokaz koji bi dokazao slijed prava vlasništva s izvornog stjecatelja do tužiteljice. Iz zapisnika o osnivanju/preoblikovanju zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] poslovnog broja Z-3445/2011/5039 od 19. travnja 2018. proizlazi, po tuženoj, kako je tužiteljica sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige za nekretninu koje je predmet ovog postupka te se predlaže pribaviti spis naslovnog suda poslovni broj Z-3445/2011/5039 od 19. travnja 2018. Uvidom u povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu proizlazi, po tuženoj, da tužiteljica nije uložila prigovor na upis prava vlasništva u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužena ukazuje da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužiteljica nije u postupku obnove izjavila prigovor ili podnijela tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je ista, po tuženoj, vezana rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina , pritom ističući kako je postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] završio u srpnju 2020. , dok je rok za ulaganje prigovora u odnosu na upise u istu istekao u listopadu 2020. U tom pogledu tužena ukazuje na recentnu sudsku praksu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023., presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-558/2024-2 od 18. lipnja 2024., presudu Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-194/2022-3 od 7. travnja 2022., te presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-755/2023-3 od 12. travnja 2024. Slijedom svega navedenoga predlaže se Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te je obvezati na plaćanje parničnog troška tuženici.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio u izvod iz katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ls 7), pročitan je prijepis Oporuke Šinke ŠĐ rođ. MĐ poslovni broj IV R2-7/95 od 20. siječnja 1995. (ls 8), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 5. srpnja 2024. (ls 9), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O -57/00 od 02. listopada 2000. (ls 10-12), popisni list broj 2253 k. o. [katastarska općina] od 11. ožujka 2013. (ls 13), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. listopada 2024. (ls 23), javni oglas Općinskog suda u Zadru poslovni broj 13 Su-454/11 od 17. srpnja 2020. (ls 24-25), zapisnik Općinskog suda u Zadru, Zemljišno-knjižni odjel poslovni broj Z-3445/2011/5039 od 19. travnja 2018. (ls 26-27), rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-3/06 od 13. lipnja 2006. (ls 31-35), presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P- 46/88 od 17. listopada 1987. (ls 36-40), saslušan je svjedok DĐ (ls 45- 46) i tužiteljica HĐ (ls 46), te je izvršen uvid u priloženi spis Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj Z-3445/2011/5039.

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužiteljica ona koja je ovome sudu na nedvojben način morala dokazati osnovanost njenih navoda glede toga da je temeljem dosjelosti stekla vlasništvo utužene nekretnine samostalnim posjedovanjem iste i to osobno te preko svojih pravnih prednica tete ŠĐ rođ. MĐ te bake MĐ.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

7. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

8. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 . i 3. ovoga članka.

9. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10. Ne bi se trebale ukazivati spornim među strankama slijedeće činjenice i to:

10.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina] i koji postupak je u smislu izlaganja pred sudskim povjerenstvom započeo 2011. pod skupnim poslovnim brojem Z-3445/2011/,

10.2. Da se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] kao posjednica na novonastaloj čest. zem. [katastarska čestica], Pavunje, pašnjak površine 454 m2, prijavila HĐ i povodom čije prijave je kod ovog suda održano ročište 19. travnja 2018. povodom kojeg je sastavljen zapisnik poslovni broj Z-3445/2011/5039 u kojem je najprije konstatirano da je na to ročište pristupila HĐ, da novonastala čest. zem. [katastarska čestica] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 104886 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u kojem je uknjiženo pravo vlasništva u korist Općine Tkon za cijelo, potom je na zapisnik konstatirano da je zaprimljena sudska nagodba Trgovačkog suda u Zadru između Republike Hrvatske i Općine Tkon poslovni broj P - 476/09 od 25. svibnja 2012., nakon čega je na zapisnik doneseno rješenje temeljem kojeg je određeno da će se čestica nove oznake 2897 upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige u kojem se u B Vlasničkom listu kao nositelj prava vlasništva uknjižuje Republika Hrvatska za cijelo,

10.3. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-57/00 dana 05. listopada 2000. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti ŠĐ pok. H rođene MĐ, ud. Đ, rođene **.**.1910., umrle **.**.1999., i koju da na njenoj ostavinskoj imovini, među kojom u smislu katastarskog označavanja ili opisnog označavanja nije navedena nekretnina koja je predmet ovog sudskog postupka, temeljem sudske oporuke od 20. siječnja 1995. nasljeđuje nećakinja HĐ rođ. HĐN za cijelo,

10.4. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-3/06 dana 13. lipnja 2006. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti:

- HĐN pok. H, rođene **.**.1914., umrle **.**.2002., i koju da na njenoj ostavinskoj imovini, među kojom u smislu katastarskog označavanja ili opisnog označavanja nije navedena nekretnina koja je predmet ovog sudskog postupka, temeljem zakona nasljeđuju suprug RĐ za 1/5 dijela te kćeri HĐ, ČĐ, KĐ i TĐ, svaka za 1/5 dijela,

- RĐ pok. Ante, rođenog **.**.1911., a umrlog **.**.2002., i kojeg da na njegovoj ostavinskoj imovini, među kojom u smislu katastarskog označavanja ili opisnog označavanja nije navedena nekretnina koja je predmet ovog sudskog postupka, temeljem zakona nasljeđuju kćeri HĐ, ČĐ, KĐ i TĐ,

10.5. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-46/88 u pravnoj stvari tužiteljice IĐ i tuženice [adresa] dana 17. listopada 1989. donesena presuda kojom se utvrđuje da je tužiteljica sama i putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zv. "Maričin vrh", površine 1130 m2, prema postojećoj skici lica mjesta mjerničkog vještaka Kujundžić Stjepana od 16. rujna 1988.

11. Obzirom na pozivanje tužiteljice u povjesnici njene tužbe u dijelu gdje ista navodi da bi vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću, ovaj sud također želi ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 12. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

13. Za ukazati je najprije od stane ovog suda da on nije prihvatio stav tužene iz odgovora na tužbu po kojem bi kraj činjenice da je tužiteljica sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu u smislu da je pristupila na ročište od 19. travnja 2018. na kojem je sud kao vlasnicu nekretnine upisao Republiku Hrvatsku, a da nakon toga tužiteljica nije podnosila prigovor niti tužbu za ispravak, pa da bi posljedično tome ovdje predmetnu tužbu trebalo odbiti pozivom na Zaključak broj 3 sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova broj Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. Naime, ovome sudu nije sporno da je tužiteljica u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] prijavila se kao posjednica i pristupila na ročište koje je sud u odnosu na ovdje predmetnu nekretninu zakazao za 19. travnja 2018. (vidjeti točku 10.2. obrazloženja), no isto tako ne bi trebalo biti sporno da na sudski zapisnik koji je donesen prije navedenog datuma nije uzeta izjava pristupjele HĐ iz koje bi bilo razvidno što bi predstavljalo pravni osnov njenog stjecanja prava vlasništva novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prije navedeno je ovome sudu od značaja obzirom je u spomenutom Zaključku broj 3 izričito navedeno da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, ali tek ako se podnesena tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tada tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Dakle, kako iz sudskog zapisnika broj Z-3445/2011/5039 od 19. travnja 2018. ne proizlazi temeljem kojeg je to činjeničnog stanja HĐ prijavila se kao posjednica novonastale čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na taj zapisnik nije navedeno da bi pravna osnova u tome zemljišnoknjižnom postupku bila dosjelost kako to tužiteljica ističe u ovom parničnom postupku, samim time ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti da se ovdje predmetna tužba odbije pozivom na ranije spomenuti Zaključak broj 3.

14.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, posebice činjenice na koje je ukazano ranije u obrazloženju ove presude, ovaj sud zaključuje da tužiteljica nije uspjela dokazati svoju temeljnu tvrdnju po kojoj je pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka stečeno temeljem dosjelosti i to samostalnim posjedovanjem tužiteljice te njenih pravnih prednica, a to su po tužiteljici njena teta ŠĐ rođ. MĐ te baka MĐ. Ističe se ponovno od strane ovog suda da on smatra da su se u konkretnoj situaciji uvjeti za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti trebali ostvariti do onog spomenutog datuma 17. studenog 1999., ovo obzirom na navedeno pod točkama 11. i 12. obrazloženja. Prvi od razloga temeljem kojih sud smatra da tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice nužne za njen uspjeh u ovoj parnici svodi na to da tužiteljica u potkrjepu osnovanosti njene tužbe i tužbenog zahtjeva glede instituta dosjelosti kao osnove stjecanje vlasništva nije priložila nikakvu ispravu javnopravnog karaktera (npr. posjedovni list, rješenje o nasljeđivanju, povijest posjeda i sl.) koja bi tužiteljicu ili njene pravne prednike na neki način, makar i izvanknjižno, povezala sa nekretninom utuženom u ovoj pravnoj stvari, a to obzirom te isprave, barem po mišljenju ovog suda, nisu ona rješenja o nasljeđivanju na koja se sud osvrnuo pod točkama 10.3. i 10.4. obrazloženja te presuda na koju se sud osvrnuo pod točkom 10.5. obrazloženja , obzirom se u tim ispravama ne spominje ovdje predmetna nekretnina. Uostalom, sama je tužiteljica glede presude poslovni broj P-46/88 po svom punomoćniku na pripremnom ročištu održanom 29. travnja 2026. izrijekom navela da se u toj presudi radi o nekretnini "koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine".

14.2. Kraj stanja stvari ukazanih u prethodnom odlomku obrazloženja ove presude razvidno je da tužiteljica navode glede načina stjecanja vlasništva nje, odnosno njenih pravnih prednika, na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potkrjepljuje isključivo tzv. personalnim dokazima i to iskazom jednog jedinog saslušanog svjedoka DĐ. Međutim, glede dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza DĐ u ovome parničnom postupku, a prvenstveno se misli u odnosu na odlučnu činjenicu tko se sve i u kojem vremenskom periodu nalazio u posjedu predmetne nekretnine, prvenstveno u periodu od četrdeset godina koji je prethodio datumu 17. studenog 1999., stajalište je ovog suda da bi se ovdje radilo o situaciji na koju je primjenjiva latinska pravna izreka „testis unus, testis nullus“ koja bi u svom hrvatskom prijevodu značila „jedan svjedok – nijedan svjedok“, a u procesnopravnom kontekstu bi se radilo o situaciji po kojoj iskaz samo jedne osobe ne može potkrijepiti tvrdnju ili odlučnu činjenicu bez drugih dokaza. Pojednostavljeno rečeno, ovaj sud smatra da ukoliko bi se u situacijama kao što je ovdje predmetna u smislu da bi se zaključak o postojanju ili nepostojanju neke odlučne činjenice temeljio isključivo na jednom jedinom dokazu u vidu iskaza samo jednog svjedoka, i to svjedoka DĐ, da bi tako nešto zasigurno dovelo do snižavanja razine već dostignutih standarda dokazivanja postojanja činjenica bitnih za pravilno presuđenje.

14.3. Nastavno na prethodno zaključivanje suda, ovdje se želi ukazati na još jedan razlog temeljem kojeg sud smatra da se ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev obzirom na način kako je isti postavljen, odnosno na pravnu osnovu stjecanja vlasništva u vidu dosjelosti, obzirom tužiteljica tvrdi da su njeni pravni prednici teta ŠĐ rođ. MĐ, a koja da je predmet spora naslijedila od svoje majke, tužiteljičine bake MĐ, koja da je umrla 1953. godine, a kako to tužiteljica navodi u njenom stranačkom iskazu. Sudu je prije navedeno od značaja obzirom iz stanja spisa ne bi proizlazilo da je tužiteljičina teta ŠĐ rođ. MĐ bila jedina nasljednica njene majke, a tužiteljičine bake u trenutku njene smrti, a ovo obzirom je tužiteljičina baka MĐ, obzirom na stanje spisa, imala barem još jedno dijete i to tužiteljičinu majku HĐN koja je umrla 2002., a u odnosu na koju tužiteljica nije jedina nasljednica (vidjeti točku 10.4. obrazloženja). Sud ukazuje na potonji detalj obzirom na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje je ukazano pod točkom 11. obrazloženja, a koje se svodi na to da se neka osoba može pozivati na stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu pod uvjetom da "…ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi trećih osoba" , s tim da interes tih trećih osobe ovaj sud sagledava kroz interes tužiteljičinih sestara ČĐ, KĐ i TĐ, kao preostalih nasljednica tužiteljičine majke HĐN.

14.4. Dakle, zaključujući da tužiteljica u odnosu na predmet postupka odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije dokazala da su ispunjeni svi zakonski uvjeti nužni za stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem instituta dosjelosti, odnosno da su ti uvjeti glede prednika tužiteljice bili ostvareni do 17. studenog 1999., što je sve doprinijelo tome da ovaj sud, neovisno o provedenim personalnim dokazima temeljem kojih tužiteljica jedino i dokazuje osnovanost njenih navoda iz tužbe vezano za postojanje dosjelosti, izvede zaključak da se kraj takvog stanja stvari ne može ocijeniti osnovanim predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, radi čega je u ovome dijelu odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP po kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te se temelji i na odredbi čl. 163. ZPP koja propisuje da se odredbe o troškovima primjenjuju i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo i u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku. Stoga je sud tuženoj prema njenom popisu troška sa ročišta od 15. lipnja 2026. pri tome imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u tužbi označena u iznosu od 600,00 EUR, priznao 50 bodova za sastav odgovora na tužbu i to sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje Tarifa), dok joj je sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznato daljnjih 50 bodova za zastupanje na svakom od dva ročišta održana 29. travnja 2026. i 15. lipnja 2026., dakle, sud nije tuženoj priznao popisanu nagradu od 100 bodova za svaku poduzetu radnju. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj dođe se do 150 bodova, a obzirom vrijednost jednog boda skladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR dođe se do iznosa od 300,00 EUR koji sud priznaje tuženoj kao parnični trošak koji će joj morati podmiriti tužiteljica, radi čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.

Biograd na Moru, 14. kolovoza 2026.

S U D A C

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika, pisano u tri primjerka za sud i protivnu stranku.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku Anti Bogdaniću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu,

Građansko-upravnom odjelu, Zadar (na broj P-DO-250/2024).