Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2123/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice ZHE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 13. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Jelene Majstorović, odvjetnice u Rijeci te punomoćnika tuženice, po objavi od 14. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica suvlasnika, tužitelja i tuženice, na nekretninama označenim kao:

– k. č. [katastarska čestica], KUĆA BR. 57, površine 15 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 11/120 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica suvlasnik u 109/120 idealnog suvlasničkog dijela,

– k. č. [katastarska čestica], LOKALI SA GOSPODARSKOM ZGRADOM I STEPENIŠTEM, površine 25,3 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica suvlasnik u 5/6 idealnog suvlasničkog dijela,

– k. č. [katastarska čestica], DVIJE GOSPODARSKE ZGRADE, DVORIŠTE I VRT U BRIGU, površine 59 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica suvlasnik u 5/6 idealnog suvlasničkog dijela,

na način da se nekretnine prodaju na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 6.333,46 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 14. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navodi da je između tužitelja i tuženika vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, a koji je vođen kod Općinskog suda u Rijeci, posl. br. R1-157/2021. Predmetni izvanparnični postupak obustavljen je Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, posl. br. R1-157/2021, od 10. studenog 2021. godine te je ovdje tužitelj sa zahtjevom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice upućen na parnicu. Naime, tužitelj i tuženik suvlasnici su nekretnina kako slijedi: a) k. č. [katastarska čestica], KUĆA BR. 57, površine 15 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 11/120 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženik suvlasnik u 109/120 idealnog suvlasničkog dijela, b) k. č. [katastarska čestica], LOKALI SA GOSPODARSKOM ZGRADOM I STEPENIŠTEM, površine 25,3 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženik suvlasnik u 5/6 idealnog suvlasničkog dijela, c) k. č. [katastarska čestica], DVIJE GOSPODARSKE ZGRADE, DVORIŠTE I VRT U BRIGU, površine 59 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je tužitelj suvlasnik u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženik suvlasnik u 5/6 idealnog suvlasničkog dijela. Tužitelj ističe kako fizička i geometrijska dioba, odnosno dioba uspostavom etažnog vlasništva predmetnih nekretnina nije u naravi moguća, a za što tužitelj predlaže provođenje očevida na licu mjesta po vještacima građevinske i geodetske struke. Sukladno odredbi članka 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) sud je prilikom postupanja prvenstveno vezan strogim zakonskim odredbama. Kao što je već ranije navedeno, predmetne nekretnine nije moguće razvrgnuti fizički ili geometrijskom diobom, već je razvrgnuće suvlasničke zajednice moguće provesti jedino civilnom diobom. Tužitelj je upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u ranije navedenim idealnim suvlasničkim dijelovima te ističe kako je upis prava vlasništva – suvlasništva točan u cijelosti. Tužitelju suvlasnička zajednica s tuženikom ne odgovara te je zbog navedenog pokrenuo i postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u izvanparničnom postupku, ali je upućen u parnicu. Slijedom svega prethodno navedenog, predlaže se naslovnom sudu da donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu u cijelosti. Tuženica ne osporava da je između stranaka vođen izvanparnični postupak kako se to navodi u tužbi, kao ni navod kako je isti obustavljen, a tužitelj upućen u parnicu. Tuženica ne osporava da su stranke suvlasnici nekretnina koje navodi tužitelj, ali osporava suvlasničke udjela stranaka na tim nekretninama. Naime, nekretnine iskazane u tužbi koje su povodom izvanparničnom, ali i ovom postupku, nisu u suvlasništvu stranaka na način i u alikvotnim omjerima kako su iskazane u zemljišnim knjigama i kako to tvrdi tužitelj, a osim toga djelomično je u odnosu na njih moguća i geometrijska dioba na kojoj tuženica ustraje. Ove okolnosti i bile su razlogom što je izvanparnični postupak okončan obustavom i upućivanjem tužitelja u parnicu. Naime, nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 57 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], predstavlja po svom upisu samo dio nekretnine koja u naravi postoji. To stoga što je na toj upisanoj kući, u međuvremenu i uz suglasnost prednika stranaka pok. OH, prednik tuženice LH dogradio kat koji kao takav nikada nije bio posebno upisivan u zemljišnim knjigama i koji je predstavljao njegovo isključivo vlasništvo, a sada je u isključivom vlasništvu i posjedu tuženice i njezinih prednika, i to dugi niz godina i bez ometanja sa strane bilo koje vrste i od strane bilo koga, pa tako i samog tužitelja. Predmetna nekretnina time je promijenila kako svoju veličinu i namjenu, ali i odnose suvlasničkih omjera suvlasnika budući da se oni upisani u zemljišnim knjigama odnose na građevinu u stanju u kojem je bila prije nadogradnje. Prednik tuženice savjesni je graditelj, čime je postao de facto i vlasnik dograđenog dijela, a što je i utvrđeno pravomoćnom presudom posl. broj P-1904/72 od 12. veljače 1973. godine koja se dostavlja u privitku. Navedeni dio zgrade, dakle, uopće ne bi trebao ulaziti u sferu diobe, a ukoliko sud odluči da ipak ulazi, tada je potrebno utvrditi koliku alikvotnu vrijednost u odnosu na preostali dio nekretnine predstavlja navedeni kat, te sukladno navedenome utvrditi stvarnu veličinu alikvotnog dijela suvlasništva tuženice koji svakako nije onaj iz zemljišnih knjiga. Istina je da formalna dioba nekretnine koja je predmet upisa u zemljišnim knjigama nikada nije provedena, ali je isto tako nedvojbeno da je suvlasnički omjer tuženice izgradnjom kata po njezinom pravnom predniku povećan u odnosu na onaj koji je upisan u zemljišne knjige u odnosu na cijelu nekretninu. S obzirom na navedene činjenice, koje su, usput budi rečeno, tužitelju itekako dobro poznate ili bi barem trebale biti, tuženica drži kako je realno njezin suvlasnički dio znatno veći od iskazanog u zemljišnim knjigama ukoliko se u diobu uključi nekretnina u stanju u kakvom je danas. Nadalje, i povezano sa prethodnim, u odnosu na do sada navedenu nekretninu (kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 57 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina]) već sadašnji, netočno upisan omjer suvlasništva, koji će se još i smanjiti na štetu tužitelja nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenja stvarnih suvlasničkih omjera, s obzirom na naprijed iznijeti prigovor, omogućava da Sud odredi diobu isplatom te da sukladno navedenome odbije tužbu tužitelja da se u odnosu na navedenu nekretninu izvrši civilna dioba prodajom kojoj u konkretnom slučaju zasigurno nema mjesta. Naime, budući da je Sud ovlašten suditi samo u okvirima postavljenog tužbenog zahtjeva i ne smije ga prekoračiti, a u konkretnom slučaju postoje uvjeti za diobu isplatom na kojoj tužena inzistira i na koje inzistiranje ima pravo prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tužitelj to ne traži, Sudu procesno gledano ne preostaje ništa drugo nego da tužbeni zahtjev po tom osnovu u odnosu na ovu nekretninu odbije. U odnosu na preostale dvije nekretnine tuženica, ne osporavajući niti suvlasništvo niti veličinu upisanih alikvotnih omjera, drži kako je moguća i geometrijska dioba, te se također protivi civilnoj diobi koja je zatražena tužbom. To stoga što je u odnosu na kč. br. [katastarska čestica]. riječ o dva prostora sa odvojenim ulazima, a tužitelj u posjedu drži jedan od ta dva prostora koji svojom površinom odgovara upravo veličini njegovog suvlasničkog dijela. Stoga nikakve zapreke da se izvrši geometrijska dioba, pa čak i etažiranje postavi li se takav zahtjev, zapravo nema. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] riječ je o dvije gospodarske zgrade, pomoćna objekta – nekada štale, sa dijelom dvorišta, i u odnosu na njih također je moguća geometrijska, pa čak i fizička podjela. I u slučaju ove dvije nekretnine tužitelj je tužbeni zahtjev usmjerio samo na civilnu diobu, pa tuženica, pozivom na naprijed iznijetu argumentaciju i ovdje ukazuje na vezanost Suda postavljenim tužbenim zahtjevom. Stoga će Sud, ukoliko se u dokaznom postupku utvrdi da je geometrijska ili fizička dioba moguća, a tuženica drži da jest, odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženica se ne protivi provođenju predloženih vještačenja, ističe kako trošak istih ima pasti na teret tužitelja u cijelosti, u prilog iznijetom prigovoru kojim osporava suvlasničke omjere na kč. br. [katastarska čestica] u spis prilaže dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje (izvršena nadogradnja i promjena suvlasničkih omjera). Pri tome ističe kako će zadaća vještaka biti izračunati stvarni omjer suvlasništva stranaka u odnosu na vrijednost čitavog objekta koji obuhvaća i nadograđeni dio nekretnine, a koji nije obuhvaćen upisom u zemljišne knjiga, kao i procjena mogućnosti da li je, s obzirom da stranke u tome nisu suglasne, moguće provesti geometrijsku diobu preostale dvije nekretnine. Sukladno svemu iznijetom tuženica predlaže odbijanje tužbe u cijelosti uz obvezivanje tužitelja na snašanje parničnog troška.

3. Dakle, predmet ovog postupka jest razvrgnuće suvlasničke zajednice parničnih stranaka na nekretninama navedenim u izreci, s time da je sporna veličina suvlasničkih udjela stranaka na nekretnini k. č. [katastarska čestica], KUĆA BR. 57, površine 15 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], kao i način diobe nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zbog čega je tužitelj i upućen na pokretanje ove parnice rješenjem ovog suda poslovnog broja R1-157/2021-9 od 10. studenoga 2021. (list 5-7 spisa), i kojim je izvanparnični postupak kojeg je pokrenuo radi razvrgnuća obustavljen.

4. Sud je na okolnost veličine suvlasničkih udjela stranaka na nekretnini k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] proveo dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Općinskog sekretarijata za inspekcijske službe broj UP/I-03-5680-1-1970. od 11. svibnja 1970., Građevinsku dozvolu od 22. prosinca 1965., presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1904/72-30 od 12. veljače 1973., povijesni izvadak iz zemljišne knjige i saslušane su parnične stranke, a na okolnost mogućnosti diobe nekretnina koje su predmet postupka provedeno je građevinsko i geodetsko vještačenje.

5. Prema stanju u zemljišnim knjigama na nekretnini k. č. [katastarska čestica], KUĆA BR. 57, površine 15 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], tužitelj je kao suvlasnik upisan u 11/120 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica u 109/120 idealnog suvlasničkog dijela, na nekretnini k. č. [katastarska čestica], LOKALI SA GOSPODARSKOM ZGRADOM I STEPENIŠTEM, površine 25,3 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], tužitelj je kao suvlasnik upisan u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica 5/6 idealnog suvlasničkog dijela, a na k. č. [katastarska čestica], DVIJE GOSPODARSKE ZGRADE, DVORIŠTE I VRT U BRIGU, površine 59 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], tužitelj je kao suvlasnik upisan u 1/6 idealnog suvlasničkog dijela, a tuženica 5/6 idealnog suvlasničkog dijela.

6. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je:

– da prvi upis u zemljišne knjige datira od 10. prosinca 1964. kada je kao vlasnik bio upisan OH u 1/1 dijela,

– da je 27. kolovoza 1973. pod poslovnim brojem Z-1669/65 na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1904/72 izvršena je preknjižba prava vlasništva 1/2 suvlasničkog dijela OH u korist LH,

– da je dana 30. travnja 1974. na temelju presude od 11. ožujka 1974. uknjiženo pravo vlasništva na 9/20 dijela OH u korist NH ud. OH; dakle, u tom je trenutku knjižno stanje bilo takvo da je VH bio upisan kao suvlasnik u 60/120 dijela, OH u 33/120 dijela, a ŽH u 27/120 dijela,

– da su temelju rješenja o nasljeđivanju posl. br O-544/70 iz pok. OH **.**.1975. suvlasnički dio imenovanog od 33/120 dijela stekli na jednake dijelove FH, RH i MH, čime je svaki od njih stekao 11/ 120 ukupno suvlasničkog dijela nekretnine,

– da je na temelju darovnog ugovora od 10. rujna 1980. dana 12. rujna 1980. na suvlasničkom dijelu RH [adresa] uknjiženo pravo vlasništva u korist MH,

– da je na taj način MH stekla ukupno 49/120 suvlasničkog djela cijele nekretnine jer je kao nasljednica OH već bila upisana vlasnicom nekretnine u 11/120 dijela, a predmetnim je darovanjem stekla suvlasničke udjele NH od 27/120 dijela (koji je NH stekla temeljem ranije citirane presude od 10. ožujka 1974.) i 11/120 dijela (koji je NH stekla nasljeđivanjem iza OH),

– da je na temelju darovnog ugovora od 26. kolovoza 1983. dana 30. kolovoza 1983. uknjiženo prava vlasništva na dijelu nekretnine LH (60/120 dijela) u korist MH, pa je tako ista postala suvlasnica cijele nekretnine u 109/120 dijela, dok je u preostalom dijelu od 11/120 dijela nekretnina ostala u vlasništvu RH,

– da je suvlasnički dio RH temeljem nasljeđivanja stekao ZH (upis 9. listopada 1999. pod brojem Z-9765/99),

– da je na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju suvlasnički dio MH od 109/120 dijela stekla DH, prednica tuženice.

7. Nadalje, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P- 1904/72 od 12. veljače 1973. utvrđeno je da je tamo tužitelj LH vlasnik II kata kuće u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženi OH pok. RH, po svojim zakonskim nasljednicima TH i MH dužan trpjeti da tužitelj temeljem ove presude ishodi prijenos prava vlasništva II kata kuće u [adresa], s time da je do donošenja posebnih provedbenih propisa o uknjižbu etažnog vlasništva tuženik dužan trpjeti da se tužitelj uknjiži kao suvlasnik 1/2 dijela navedene nekretnine. Na temelju te presude je u zemljišnoj knjizi izvršen upis od 27. kolovoza 1973. pod poslovnim brojem Z-1669/65, kako je to ranije navedeno.

8. Također je za predmetni dio zgrade izdana građevinska i uporabna dozvola investitoru LH (rješenje Općinskog sekretarijata za inspekcijske službe broj UP/I-03-5680-1-1970. od 11. svibnja 1970., Građevinsku dozvolu od 22. prosinca 1965.).

9. Tužitelj ZH iskazao je da je svoj suvlasnički dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem iza oca RH. Ta nekretnina u naravi predstavlja kuću koja se sastoji od prizemlja i prvog kata, pri čemu su površine prizemlja i prvog kata približno jednake, možda je površina prvog kata nešto veća. Kuća se prvotno sastojala samo od prizemlja i tada su vlasnici bili tužiteljevi baka i djed OH i NH. Negdje 1974. ili 1975. podignut je ovaj prvi kat odnosno taj kat je digla tužiteljeva teta MH. Ona najprije nije bila ni upisana kao vlasnik nego je ishodila presudu na temelju kojeg se upisala kao vlasnica nekretnine u pola dijela, iako taj njezin kat nikad nije upisan u zemljišne knjige. Nakon što je ishođen upis prava vlasništva u njezinu korist nije bilo nikakvog dograđivanja, širenja, prenamjene te nekretnine, odnosno prvog kata. Nije se diralo niti u gabarite prizemlja. Najprije je umro tužiteljev djed OH i njegov sluvlasnički su nasljedili supruga NH, sin RH i kći MH. Nakon toga umrla je NH, a nju su nasljedili njezina djeca MH i RH. Tužitelj je nakon smrti njeovog oca u cijelosti nasljedio njegov suvlasnički udio jer se tako sporazumio sa svojim bratom i sestrom. Na taj način tužitelj je stekao udio od 11/120 dijela cijele nekretnine. Da nije bilo ove presude iz 1973. tužiteljev otac bio bio vlasnik u 1/6 dijela cijele nekretnine, a upravo je zbog presude vlasnik 11/120 suvlasničkog dijela.

10. Tuženica ZHE iskazala je da je svoj suvlasnički dio nekretnine stekla od majke DH nasljeđivanjem, a ona ga je bila stekla također nasljeđivanjem od MH. Ta nekretnina, odnosno ta kuća sastoji se od suterena koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] te posebno od prizemlja i jednog kata koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica]. Na toj k. č. [katastarska čestica] je postojao stari dio kuće koji je nadograđen s katom. OH koji je bio vlasnik te nekretnine dozvolio je LH nadogranju kata, kojeg je on izgradio svojim sredstvima. LH je time stekao vlasništvo tog nadograđenog kata. Zbog toga taj kat ne bi niti trebao ulaziti u raspodjelu bez obzira što nekretnina nikad nije etažirana. LH je upisao svoje vlasništvo na temelju presude ali ti udjeli ne odgovaraju stvarnom stanju nekretnine, odnosno površini kata. Tuženica kao njihova nasljednica stoga ima pravo vlasništva tog kata u 1/1 dijela te bi trebalo u tom smislu izvršiti etažiranje, a podjela suvlasništva bi se trebala odnositi samo na prizemlje. Smatra da je moguće podjeliti geometrijski nekretninu 1658/1 jer se ona sastoji od dva pomoćna objekta bez infrastrukture. Ne zna u kojem suvlasničkom udjelu u odnosno na cijelu nekretninu bi bio upisan RH da nije provedena presuda iz 1973. u zemljišnim knjigama. Nema saznanja o tome da li je u tijeku nasljeđivanja dolazio do kakvih osporavanja suvlasničkih udjela, misli da je ali ne zna točno.

11. Dakle, na temelju ovih dokaza, koji su ujedno i jedini dokazi koje su stranke predložile o veličini suvlasničkih udjela na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da veličina suvlasničkih udjela odgovara upisu u zemljišnoj knjizi. Naime, na temelju rješenja Općinskog sekretarijata za inspekcijske službe broj UP/I-03-5680-1-1970. od 11. svibnja 1970., Građevinske dozvolu od 22. prosinca 1965. i presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1904/72-30 od 12. veljače 1973. utvrđeno je da su točni činjenični navodi tuženice da je njezin prednik LH dogradio kat na objektu izgrađenom na predmetnom zemljištu. Točno je i to da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1904/72 od 12. veljače 1973. utvrđeno je da je LH vlasnik upravo tog dijela nekretnine. Međutim, kako nekretnina još nije bila etažirana u samoj je presudi izrijekom određeno je do donošenja posebnih provedbenih propisa o uknjižbu etažnog vlasništva tuženik OH dužan trpjeti da se tužitelj uknjiži kao suvlasnik 1/2 dijela navedene nekretnine. Na temelju te presude je u zemljišnoj knjizi izvršen upis od 27. kolovoza 1973. pod poslovnim brojem Z-1669/65, kako je to ranije navedeno.

12. Budući da u spisu nema niti jednog dokaza da se stanje objekta u građevinskom smislu izmijenilo od trenutka na koji se odnosi pravomoćnost presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1904/72 od 12. veljače 1973. (nema dokaza ni tvrdnji da je došlo do pregradnje, dogradnje, nadogradnje ili bilo koje druge preinake koja bi bila od utjecaja na veličinu korisnih površina, a time i suvlasničkih udjela), a ovaj sud nije ovlašten preispitivati utvrđenja pravomoćne sudske presude, odnosno o stvari o kojoj je pravomoćno odlučeno ne može se u redovnom postupku ponovno meritorno raspravljati i odlučivati te utvrđenja u sudskoj odluci treba smatrati istinitima (članak 333. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), nedvojbeno je da je prednik tuženice stekao izgradnjom drugog kata objekta pravo vlasništva od 1/2 dijela cijele nekretnine, kako je to određeno citiranom presudom i upisano u zemljišne knjige.

13. Stalni sudski vještak geodetske struke Ivan Sobol je u svom nalazu i mišljenju identificirao nekretnine koje su predmet ovog postupka. Vještak je utvrdio i na Skici lica mjesta (Prilog 3) prikazao stambeni objekt unutar zahvata prijepora. Stambeni objekt prikazan je zelenom ispunom, te označen crvenim slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L- M-A. Stambeni objekt nalazi se na: dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama A-B-C-D-N-M- A, koja je u suvlasništvu [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama D-E-R-P-O-N-A, koja je u vlasništvu VH, [adresa], dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama E-F-G-S-P-R-E, koja je u suvlasništvu ZH, [adresa] i SH [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama G- H-T-S-G, koja je u suvlasništvu PH [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i SH [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama H-I-J-U-T-H, koja je u suvlasništvu Jelača Marija, B. Stipčić 35, Rijeka i Jelača Marija, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama J-K-O-P-S-T-U-J, koja je u suvlasništvu PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZHE, OIB: [osobni identifikacijski broj], Brig 57, Rijeka i dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama K-L-M-N-O-K, koja je u suvlasništvu ZH, [adresa] i ZHE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Također je vještak na Skici lica mjesta (Prilog 4) prikazo pomoćni objekt unutar zahvata prijepora. Pomoćni objekt prikazan je zelenom ispunom i označen crvenim brojevima 1-2-3-4-1. Pomoćni objekt nalazi se na dijelu k. č. [katastarska čestica], označen točkama 1-2-3-4-1, koja je u suvlasništvu Bakarčić Marin, [adresa] i Vlahov [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Vještak zaključuje da se stambeni objekt prostorno nalazi na više katastarskih čestica različitih vlasničkih struktura, zbog čega geometrijska dioba predmetnih nekretnina nije tehnički provediva.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke ŠH proizlazi da za građevinu – kuću na adresi [adresa] nije predočena građevinska dokumentacija niti dokaz legalnosti (uporabna dozvola). Kuća je sagrađena na više čestica, a gruntovno stanje čestica nije usklađeno sa upisom u katastarskom operateru. Zbog navedenog, nije moguća dioba nekretnine označene u zemljišnim knjigama kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavom etažnog vlasništva prema suvlasničkim udjelima parničnih stranaka. Vještak je na prijedlog stranaka procijenio i tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina koja ukupno iznosi 202.100,00 eura.

15. Sud je nalaze vještaka prihvatio kao stručne i objektivne jer su argumentirano odgovorili na danu zadaću i svoje su mišljenje potkrijepili jasnim i provjerljivim činjenicama, a stranke nisu imale primjedbi ni na jedan od nalaza i mišljenja.

16. Ovdje treba reći da sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženice da se da zadaća vještaku građevinske struke se procijeni prvi kat kuće te da da mišljenje kako to utječe na suvlasničke omjere u kući, jer je u tijeku postupka utvrđeno da su neosnovani prigovori tuženice da je kat kuće njezino izvanknjižno vlasništvo i da nije predmet razvrgnuća (odlomak 12. obrazloženja ove presude).

17. Prema odredbi članka 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV-a) kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. ovoga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, a prema stavku 4. ako dioba iz stavka 2. ovoga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

18. Nesporno je da se stranke nisu sporazumjele o načinu razvrgnuća njihove suvlasničke zajednice, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka geodetske i građevinske struke utvrđeno je da nije moguća geometrijska dioba nekretnina, kao niti dioba uspostavom etažnog vlasništva. Također u konkretnom slučaju niti jedna stranka nema pravo na razvrgnuće isplatom, jer to u ovoj situaciji nije posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, niti je koja od stranka učinila vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog (ili da ima suvlasnički udio od bar 9/10), sve u smislu članka 51. ZV-a. Slijedom navedenog, sud je odlučio da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos među strankama podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Za takvu diobu nije zapreka niti okolnost što je objekt izgrađen i na dijelu nekretnina u vlasništvu trećih osoba jer ta okolnost ne isključuje pravni promet nekretninom.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 54. ZV-a te članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a. Naime, parnični troškovi koji se tiču isključivo razvrgunća su troškovi provedenih vještačenja i te troškove stranke snose razmjerno suvlasničkim udjelima. S druge strane, tužitelj je pokrenuo izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice, ali je taj postupak obustavljen s obzirom da je tuženik osporio suvlasnički omjer tužitelja kako je bio upisan u zemljišnoj knjizi te je tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. To je tužitelj i učinio podnošenjem ove tužbe te je sa svojim zahtjevom uspio u pogledu dokazivanja činjenica koje su bile sporne, zbog čega mu ocjeni ovog suda treba dosuditi sav ostali parnični trošak u cijelosti primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Polazeći od vrijednosti predmeta spora kako je označeno u tužbi (VPS 101.000,00 kn, sada 13.405,00 eura) te primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa) sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 26. travnja 2024. 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištima održanim 16. studenoga 2023., 15. veljače 2024., 12. travnja 2024., 24. listopada 2025. i 13. srpnja 2026. 500,00 eura po radnji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sveukupno 3.500,00 eura, što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife) iznosi 4.375,00 eura. Tužitelju pripada i trošak pristojbe na tužbu 90,25 eura i presudu 127,01 eura. Tužitelj je u cijelosti snosio predujam za troškove vještačenja u iznosu od 2.089,45 eura, a razmjerno suvlasničkom udjelu od 1/6 dijela tuženik mu je primjenom članka 54. ZV-a dužan naknaditi 1.741,20 eura. Ukupno, radi se o iznosu od 6.333,46 eura. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

20. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 14. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku