REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Broj: P-494/2023-26

Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv tuženika: 1/ GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2/ OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21240, oboje zastupani po punomoćniku Mariju Graniću, odvjetniku u Splitu, radi predaje u posjed, 14. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Budući je tužitelj isključivi korisnik grobnog mjesta broj 129 na grobnom mjestu u [adresa] to su ga dužni tuženici u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe učiniti slobodnim od osoba i stvari, te ukloniti postavljenu kamenu/mramornu ploču, postolje i dvije kamene/mramorne vaze, dok se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži predaja u posjed grobnog mjesta broj 129 na grobnom mjestu u [adresa] tužitelju.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.553,10 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od donošenja prvostupanjske odluke, po stopi koje se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 09. veljače 2023. podnio tužbu u kojoj navodi da je tužitelj nositelj prava korištenja grobnog mjesta broj 129 na groblju u [adresa], kojeg je stekao plativši ga prije više od 20 godina, u tadašnjoj mjesnoj zajednici [adresa]. Prije 2 godine tuženici su ničim izazvani počeli svojatati grobno mjesto spomenuto u točki 1. tužbe, te tužitelju priječe korištenje. Dapače, sprejom su napisali svoja imena te naknadno postavili kamenu/mramornu nadgrobnu ploču, postolje i dvije vaze. Tužitelj je pokušao mirnim putem dati tuženicima do znanja da je to njegovo grobno mjesto, koje je platio, te da u tom pogledu nemaju što tražiti ali su se oni na to oglušili.

2. Tuženici su podnijeli odgovor na tužbu u kojem navode da je Zakonom o grobljima (NN 19/98, 50/12, 89/17) propisano da je groblje ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine. Člankom 2. Zakona o grobljima propisano je da su groblja komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba, na čijem se području nalaze. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je svojom odlukom utvrditi potrebu izgradnje groblja radi ukopa umrlih sa svog područja, ako ukop nije osiguran na području druge jedinice lokalne samouprave. Prostornim planom JLS- a se utvrđuje izgradnja, odnosno rekonstrukcija groblja, a to se mora temeljiti na programu uređenja groblja utvrđenom za vremensko razdoblje od najmanje 30 godina. Temeljem odredbe članka 10. Zakona o grobljima grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (u daljnjem tekstu: uprava groblja). Upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, održavanje i rekonstrukciju groblja... Odredbom članka 13. Zakona o grobljima propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje protiv kojeg se žalba može izjaviti nadležnom tijelu za komunalne poslove JLS-a. Tužitelj nije dokazao da je kod pravne osobe koja upravlja grobljem u [adresa] upisan kao vlasnik, a niti kao nositelj prava korištenja predmetnog grobnog mjesta. Dakle, osporava se aktivna legitimacija za vođenje ovog spora. Dokazni prijedlozi koje predlaže tužitelj su irelevantni jer je jedini način dokazivanja tvrdnji o pravu korištenja grobnog mjesta dostava Rješenja izdanog u upravnom postupku o dodjeli prava korištenja grobnog mjesta. Tužitelj zapravo svoju legitimaciju za vođenje ovog spora izvodi iz navodnog posjedovanja predmetnog grobnog mjesta preko 20 godina, što najprije nije točno jer su posjednici tog grobnog mjesta od izgradnje aneksa mjesnog groblja u [adresa] tuženici, a i pravno je irelevantno budući da je ovdje očito riječ o sporu između tužitelja kao fizičke osobe i pravne osobe koja upravlja grobljem na kojem se nalazi navedeno grobno mjesto o pravu korištenja grobnog mjesta, te vlasništvu opreme i uređaja groba, a o tome se ne može odlučivati u parničnom postupku, jer se sporovi o vlasništvu između fizičkih osoba kao tužitelja i pravnih osoba kojima su povjereni poslovi upravljanja grobljem o pravu korištenja grobnog mjesta i upisu u grobni očevidnik s obzirom na odredbe članka 13., 14. i 15. Zakona o groblju, ne spadaju u sudsku nadležnost, pa za rješavanje takvog spora ne bi bio stvarno nadležan sud. U svakom slučaju osporava se i aktivna i pasivna legitimacija te se ističe prigovor stvarne nenadležnosti naslovnog suda u ovoj pravnoj stvari.

3. Predmet spora je grobno mjesto broj 129 na grobnom mjestu u [adresa], predaja u posjed te nalog tuženicima učiniti slobodnim od osoba i stvari, te ukloniti postavljenu kamenu/mramornu ploču, postolje i dvije kamene/mramorne vaze.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da tuženici obavili određene radove na spornom grobnom mjestu.

6. Sporno je da li je tužitelj posjednik prava korištenja predmetnog grobnog mjesta.

7. Svjedok NČ sin pok. L, je iskazao da je bio učitelj u Osnovnoj školi u Tijarici u razdoblju od 1968.-1993., te da je bio tajnik mjesne zajednice, a da je PČ izdavao potvrde o grobnim mjestima. Radi se o novo izgrađenom dijelu groblja, te je mjesna zajednica određivala i izdavala potvrde temeljem projekta u kojem su bila numerirana grobna mjesta. U tim potvrdama je navedeno koje je grobno mjesto kojoj osobi dodijeljeno. Po mjestu se pričalo da ovo grobno mjesto koje pripada FČ bilo prazno, a onda je došao netko drugi i sagradio svoj spomenik. Prilikom izgradnje groblja napravljen je projekt kojega je sačinio inženjer G iz [adresa]. U tom projektu je točno prikazano kako bi groblje trebalo izgledati sa grobnim mjestima, a kada je dodjeljivano pravo korištenja osobe su dobile i upute kako točno grobnicu treba na pojedinom mjestu sagraditi. Dakle nije mogao korisnik sagraditi bilo što. Ovaj aneks groblja je izgrađen 1984. ili 1985. godine.

8. Svjedok JČ sin pok. PČ, brat tužitelja, je iskazao da on zna da je njemu O (PČ, što je kasnije objasnio u svom iskazu) rekao: "Evo tebi grobno mjesto blizu brata". Grobno mjesto koje svjedok ima nalazi se u blizini grobnog mjesta koje je uzeo njegov brat, a ne može točno opisati položaj te grobnice na groblju. Zna da ide po redu grobnica od DČ, on, LČ i ŽČ. To što je naveo bio bi jedan red grobnih mjesta. Brat mu je nešto spominjao da ima problema sa VČ u pogledu svog grobnog mjesta ali ne zna točno kakvih. Nadalje, svjedok je iskazao da je njegov brat kupio grobnicu prije 30 godina i više.

9. Svjedok BČ sin pok. N, je iskazao da je njemu poznato da je SČ radio grube radove na groblju: iskop i salijevanje grobnice, a te radove je radio po dogovoru sa određenim osobama koje su ga angažirale. Zna da je SČ tako napravio dvije grobnice, jednu za sebe, a drugu za CČ. Te grobnice su jedna do druge. U jednoj je sada sahranjen CČ, a drugu je SČ prodao GČ. Svjedok je iskazao da je on neko vrijeme bio dopredsjednik Mjesnog odbora u [adresa], pa je zato imao uvid u projektnu dokumentaciju groblja. Zato zna da je LČ bio upisan na jednom grobnom mjestu i to gledano s prolaza desne strane, prva grobnica je od CČ a druga je bila upisana na ĆČ. Upravo ta grobnica na koju je bio upisan LČ je grobnica koju je SČ prodao P GČ. Ne zna što je značio taj upis na ĆČ jer su se ljudi dogovarali sa predsjednikom Mjesnog odbora PČ gdje će se upisivati. Mještani su za upis na grobno mjesto plaćali po 50 maraka. Je li LČ platio 50 maraka, to ne zna. Na poseban upit punomoćnika tužitelja tko je prodavao grobna mjesta na groblju, odgovorio je da je prodavao PČ. OČ i GČ su kupili grobnicu od SČ, oko 2000. godine. Na poseban upit punomoćnika tužitelja kada je vidio u projektu groblja da je upisan LČ, odgovorio je da je to vidio kada je bio dopredsjednik Mjesnog odbora 1998., a možda i 2000. godine. Svakako je izvršio uvid u mapu kada ga je to OČ zamolio i tada je vidio da je na grobnom mjestu upisan LČ. OČ sada zna tko je upisan na tom grobnom mjestu, ali to nije znao kada je kupovao grobnicu. OČ, kada je saznao da je LČ upisan na grobnom mjestu, se iznenadio, te je razgovarao sa SČ i zajedno s njim išao kod javnog bilježnika radi davanja izjave o prodaji tog grobnog mjesta. Na poseban upit suca jesu li izdavane kakve isprave o pravu korištenja grobnih mjesta prilikom kupnje, odgovorio je da on osobno nema nikakvu ispravu, ne zna jesu li se izdavale kakve isprave ili potvrde, možda se izdavala potvrda u formi uplatnice za uplatu od 50 maraka. Plaćanje iznosa od 50 maraka se vršilo u gotovini, te ne postoje evidencije o tim uplatama. Evidencija o tome kome pripada koje grobno mjesto se vršilo na način da se išlo PČ, njemu se platilo 50 maraka i on je upisao podatke o kupcu u bilježnicu ili u mapu. Mapa se popunjavala kako je tko od mještana dolazio radi kupnje, a groblje se radilo i proširivalo još od 80-ih godina.

10. Svjedok RČ sin pok. F, je iskazao da on zna da postoje neke nesuglasice između HČ i GČ i VČ oko grobnice. O tome zna samo da GČ i OČ tvrde da su kupili grobnicu od SČ. LČ je tada bio u Njemačkoj, nije ga baš viđao.

11. Svjedok PČ sin pok. J, je iskazao da on poznaje ĆČ i on je platio za grobno mjesto, a ovaj drugi i njegov brat oni nisu platili, a napravili su grobnicu na Božinom mjestu. Na upite suca da objasni tko je HČ, tko je brat od FČ, te da objasni tko je GČ i tko je OČ nije mogao dati jasan odgovor. Ne zna kako se zove brat od HČ, ne zna tko su tužitelji niti tko su tuženici. Također, svjedok nije mogao jasno odgovoriti tko je od stranaka napravio grobnicu i tko je što platio. Na upit suca da li je HČ platio za kakvo grobno mjesto na [adresa] odgovorio je da je platio, a platio je i njegov brat za kojeg svjedok ne zna kako se zove. Ne zna kako se zove njegov brat jer je to sve radio tajnik škole KČ, a za sebe je rekao da je on bio predsjednik mjesne zajednice više od 20 godina, a ne zna u kojem razdoblju. Bio je predsjednik za vrijeme kada se radilo groblje, za groblje je bio zadužen tajnik. Plaćanjem grobnih mjesta bavio se KČ koji je donio knjigu u kojoj je pisalo tko je sve platio. Na upit punomoćnika tužitelja je li mjesna zajednica vodila evidenciju o tome tko je platio za grobna mjesta svjedok je odgovorio da je se izdavala potvrda svakome tko je platio grobno mjesto.

12. Svjedok EČ sin pok. GČ, je iskazao da je rođen i odrastao u [adresa]. Poznaje i tužitelja i tuženike iz mjesta [adresa]. On i njegova tri brata SČ i pokojni D su imali zajedničku grobnicu koju je njegov brat SČ prodao prije 20 godina, to grobno mjesto P ili GČ ne zna točno kojem.

13. Svjedok SČ sin pok. GČ, je iskazao da on poznaje sve stranke iz mjesta [adresa]. Imao je grobnicu na groblju u [adresa] koju je prodao GČ i VČ. Na poseban upit punomoćnika tužitelja na koji način je stekao to grobno mjesto tj. grobnicu koju je prodao svjedok nepovezano govori te je najprije spomenuo oca koji je platio oca koji je platio grobnicu pa je ponovno spomenuo 800 njemačkih maraka, a na ponovljeni upit punomoćnika tužitelja da objasni da li je grobnicu stekao kupnjom, uzurpacijom ili na drugi način svjedok ne može dati konkretan odgovor te spominje natječaj za groblje okupljanje 40-50 ljudi u nizu nepovezanih rečenica. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da odgovori sa da ili ne da li je on kupio tu grobnicu utvrđuje se kako svjedok izgovara niz nepovezanih rečenica o tome da je PČ otišao iz mjesne zajednice i druge nerazumljive i nepovezane rečenice.

14. Tužitelj LČ saslušan kao stranka je iskazao da je tu spornu grobnicu zakupio još prije 25 godina u mjesnoj zajednici [adresa] kod osobe PČ zvanog Ž koji je vodio te poslove oko prodaje grobnica. Ta grobnica je bila izgrađena u betonskom dijelu, a nije imala na sebi poklopac. Sve je to bilo zapisano u knjigama u mjesnoj zajednici [adresa]. Nakon par godina njega je upozorio remeta RČ da je iz te moje grobnice počeo rasti orah. Nakon toga je on taj orah koji je počeo rasti iz grobnice posjekao, te je napravio poklopac i zatvorio grobnicu. Isto tako na tu grobnicu je na njenoj površini navukao malo mramora, obrusio tako da izgleda sami beton. Prije 3-4 godine kada je išao u crkvu on je vidio da je na toj njegovoj grobnici crna kamena ploča sa natpisom obitelj VČ. Na pitanje punomoćnika tuženika tužitelj je odgovorio da je: čitav život radio u Njemačkoj, u Hrvatsku je dolazio povremeno. On nema nikakav pisani trag o kupnji grobnice u mjesnoj zajednici [adresa], imao je i to se godinama negdje zagubilo, a PČ mu je rekao da je to njegova grobnica i vjerojatno da toga nije bilo ne bi se moglo upisati na njegovo ime.

15. Tuženik pod 1. GČ, saslušan kao stranka je iskazao da se on sjeća da je prije nekih 20- tak godina njegov brat OČ rekao da SČ prodaje grobnicu na groblju u [adresa] i da hoće li oni tu grobnicu kupiti. On je rekao da je suglasan da kupe tu grobnicu, te su tada platili SČ traženi iznos, a koliko je to bilo točno ne sjeća se, moguće nekih 6.000,00 maraka, za tu grobnicu. Ta grobnica je bila izgrađena u grubim betonskim radovima. Nakon toga se ništa posebno oko te grobnice nije dešavalo. Ima 2-3 godine da je LČ počeo svojatati tu grobnicu, pa su oni stavili nadgrobni spomenik da se zna da je njihova. Evidencije koje su vođene su nikakve, SČ je radio grobnice i tko je njemu platio on mu je napravio grobnicu. Poznata mu je osoba PČ i nije mu poznato da bi on vršio evidenciju grobnih mjesta u [adresa].

16. Tuženik pod 2. OČ je iskazao da se u cijelosti pridružuje iskazu svoga brata tuženika pod 1. GČ, te njegovom iskazu te odgovorima na pitanja koja je on dao nema što za dodati.

17. Prema čl, 21. st. 6 Zakona o grobljima ("Narodne novine" br. 78/25, u nastavku: ZOG) korisnik grobnog mjesta stječe pravo korištenja grobnog mjesta pravomoćnošću rješenja o dodjeli grobnog mjesta na korištenje i plaćanjem naknade za dodjelu grobnog mjesta. Prijelaznom odredbom čl. 48. ZOG je propisano da korisnici grobnih mjesta koji su pravo korištenja grobnog mjesta stekli do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, bez obzira na to jesu li to pravo stekli na određeno ili neodređeno vrijeme, s danom stupanja na snagu ovoga Zakona postaju korisnici grobnih mjesta na neodređeno vrijeme.

18. Ovo je mjerodavna odredba Zakona o grobljima za konkretni slučaj.

19. Naime, kako će biti obrazloženo u nastavku aneks groblja u [adresa] je izgrađen 1984/85, dakle prije stupanja na snagu Zakona o grobljima iz 1998., pa se stoga se na dodjelu prava korištenja iz toga vremena ne mogu izravno primjenjivati formalni zahtjevi aktualnog Zakona o rješenju i grobnom očevidniku. Tadašnji načini evidencije (bilježnica, mapa, potvrda o uplati) bili su jedini raspoloživi instrumenti.

20. Iz iskaza saslušanih svjedoka NČ koji je bio tajnik Mjesne zajednice Tijarica u razdoblju kad aje se sporno groblje gradilo imao je neposredni, profesionalni uvid u cjelokupni sustav dodjele grobnih mjesta u aneksu groblja. Nije u krvnom niti poslovnom srodstvu sa strankama. Ovaj svjedok izrijekom kaže da je PČ izdavao potvrde o grobnim mjestima, da je aneks groblja izgrađen 1984/1985 prema projektu inženjera V, da su mjesta numerirana i da je svaka osoba dobila upute za gradnju grobnice, te je mjesna zajednica određivala i izdavala potvrde temeljem projekta u kojem su bila numerirana grobna mjesta. U tim potvrdama je navedeno koje je grobno mjesto kojoj osobi dodijeljeno. Dakle, ovaj svjedok potvrđuje da je tadašnja evidencija postojala i sastojala se od projekta, numeracije, potvrde i upute za gradnju. Isto tako nikakva formalna rješenja nisu se izdavala.

21. Svjedok BČ koji je bivši dopredsjednik Mjesnog odbora Tijarica je iskazao da je on imao neposredan uvid u projektnu dokumentaciju groblja, te nije srodnik ni poslovni partner stranaka. Iz njegovog iskaza je nedvojbeno da je vidio projektnu dokumentaciju, mapu groblja te potvrdio da je u njoj grobno mjesto br. 129. bilo upisano da ĆČ. Svjedok opisuje mehanizam upisa: plaćanje 50 DEM PČ koji upisuje u bilježnicu ili mapu. Također navodi i da je OČ saznao za upis na ĆČ i iznenadio se, te je nakon toga s SČ otišao kod javnog bilježnika.

22. Sud je cijelosti prihvatio iskaz NČ jer je nezainteresiran za ishod postupka, njegov iskaz nije proturječan. Sud je prihvatio i kao vjerodostojan iskaz BČ jer je imao neposredan uvid u projektnu dokumentaciju.

23. Iskaz svjedoka BČ o upisu u mapu direktno dokazuje valjanu pravnu osnovu iz čl. 20. st. 3. ZOG na temelju koje tužitelj može zahtijevati i formalni upis u grobni očevidnik. Ujedno je i temelj za zaključak da tužiteljev upis u projektnoj dokumentaciji MZ predstavlja dovoljan dokaz stjecanja prava u smislu čl. 48. ZOG.

24. Svjedok JČ koji je brat tužitelja opisuje red grobnih mjesta: DČ, on, LČ, B što ses podudara i sa iskazom svjedoka BČ, te potvrđuje da je njegov brat kupio grobnicu prije 30 godina i više.

25. Sud je prihvatio ovaj iskaz kao vjerodostojan jer je neproturječan te je u skladu i sa iskazom svjedoka BČ i NČ. Dakle, činjenica što je svjedok brat tužitelja ne umanjuje njegovu dokaznu vrijednost kada podupire iskaze dvojice neutralnih svjedoka.

26. Svjedok PČ koji je bio predsjednik MZ Tijarica dulje od 20 godina i koji je prema svim iskazima bio ključna osoba oko dodjele grobnih mjesta, bez srodničkih ili poslovnih veza sa strankama je izričito iskazao da je tužitelj platio, a ovaj drugi i njegov brat da nisu nego da su napravili grobnicu na Božinom mjestu. Iako je iskaz ovog svjedoka djelomično konfuzan jer u sudnici ne prepoznaje stranke, iskaz je konzistentan u pogledu postojanja činjenica jer svjedok iskazuje suglasno iskazu svjedoka NČ koji navodi da je TČ vodio knjige plaćanja, a PČ kaže da je tajnik škole TČ bio taj koji je donio knjigu.

27. Svjedok SČ je prema navodima tuženika prethodni posjednik grobnog mjesta te ga je prodao tuženicima. Izravno je zainteresiran za ishod spora jer njegova "prodaja" ovisi o tome da je imao valjano pravo prenijeti. Međutim na neposredno pitanje kako je on stekao grobno mjesto dao je niz nepovezanih rečenica: spominje oca koji je platio, zatim 800 DEM, natječaj, 40-50 ljudi. Dakle, ovaj iskaz u svom najbitnijem dijelu u vezi načina stjecanja je potpuno nevjerodostojan.

28. Svjedok EČ koji je brat svjedoka SČ ima posredna saznanja te samo potvrđuje već nesporno činjenicu da je njegov brat prodao grobnicu tuženicima, ali ne zna na koji način bi njegov brat stekao korištenje.

29. Svjedok RČ koji je kao remeta upozorio upravo tužitelja da iz grobnice raste orah u tom dijelu potvrđuje da je tužitelj imao kontinuiranu vezu s grobnicom i intervenirao na njoj tako što je posjekao orah, stavio poklopac, obložio.

30. Što se tiče iskaza tuženika oni upravo iskazuju da su grobnicu kupili od SČ, dakle od fizičke osobe, a ne od MZ Tijarica, ne tvrde da im je SČ predočio ikakvu ispravu o svom pravu.

31. Dakle, u ovom postupku tužitelj je dokazao da je stekao pravo korištenja grobnog mjesta br. 129 na groblju u [adresa] plaćanjem odgovorajuće naknade i pusom u prjektnu dkumentaciju, tada jedinom obliku dodjele koji e postojao, a štop je utvrđeno konzistentnim iskazima svjedoka NČ, BČ i PČ, koji se međusobno potvrđuju u svim bitnim elementima i nije osnaženo nijednim protuiskazom koji bi ukazivao na drugačije stanje.

32. Sukladno čl. 48. ZOG takvo pravo korištenja stečeno prije stupanja na snagu novog ZOG automatski je postalo pravo korištenja na neodređeno vrijeme.

33. S druge strane tuženici nisu dokazali da je SČ imao valjano pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta koje bi mogao prenijeti, a čak i da jest — prijenos bez pisanog ugovora s javnobilježnički ovjerenim potpisima je ništetan sukladno čl. 18. st. 6. i 7. ZOG.

34. Prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda je neosnovan jer se radi o sporu između fizičkih/privatnih osoba koji tvrde da imaju pravo korištenja. Takav spor nije upravna stvar nego parnična stvar pred redovnim sudom jer se sporovi o pravu korištenja grobnog mjesta između fizičkih osoba rješavaju pred parničnim sudom.

35. Nisu osnovani prigovori tuženika o nepostojanju aktivne i pasivne legitimacije jer tužitelj koji tvrd da je korisnik grobnog mjesta ima posebno subjektivno imovinsko pravo koje mu daje legitimaciju za podnošenje tužbe protiv tuženika koji i ne spore da faktično drže sporno grobno mjesto.

36. Dio zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed tužitelju grobnog mjesta je odbijen kao neosnovan s obzirom da je Zakonom o grobljima („Narodne novine“ br. 78/25 i 80/25) propisano u odredbi čl. 2. h. da je korisnik grobnog mjesta fizička ili pravna osoba koja je ovlaštena koristiti grobno mjesto. Prema tome grobno mjesto ne može biti u posjedu fizičkih osoba, već postoji samo pravo korištenja grobnog mjesta.

37. Uklanjanje se temelji na analognoj primjeni vindikacijske zaštite nositelja prava korištenja grobnog mjesta i to negatorne tužbe iz čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i odredbe čl. 18. st. 1. ZOG (oprema i uređaji groba smatraju se nekretninom vezanom uz pravo korištenja.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) i Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 2. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.) . Troškovi tužitelja se odnose na zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za - sastav tužbe 200 eur, ročište 25.10.2024 200 eur, podnesak 22.01.2025. 200 eur, ročište 11. 03 2025. više od 1 sat 300 eur, 21. 05. 2025. više od 1 sat 300 eur, ročišta 10. 02. 2026 200 eur, 30. 03. 2026. 200 eur, 06. 05. 2026. 200 eur, 30. 06. 2026. 200 eur, ukupno 2000 eur, sa PDV-om 500 eur, prisotjba tužbe 26,55 eur i presude 26,55 eur sveukupno iznosi 2.553,10 eur.

U Sinju, 14. kolovoza 2026.

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika