REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] P 5
Poslovni broj: Us I-647/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljica 1. PD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i 2. VD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), obje iz Viškova, Pešćićići 34a, koje zastupa opunomoćenica Renata Lukežić Juretić (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnica u Rijeci, Đure Šporera 8, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (OIB: 53969486500), Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi posvojenja djeteta, 14. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 552-03/25-01/04, URBROJ: 524-11-01/1-26-4 od 27. veljače 2026. godine.
II. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da zahtjev tužiteljica od 13. studenoga 2024. tretira kao predstavku kojom tužiteljice predlažu da po službenoj dužnosti bude pokrenut postupak posvojenja djeteta mlt. ED, te da obavijest o tome postoje li uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti dostavi tužiteljicama u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, da tužiteljicama PD i VD nadoknadi troškove ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.100,00 (tisuću sto) eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika, KLASA: KLASA: UP/II-552-03/25-01/04, URBROJ: 524- 11-01/1-26-4 od 27. veljače 2026. odbačena je žalba tužiteljica izjavljena zbog propuštanja prvostupanjskog tijela da u propisanom roku donese rješenje o zahtjevu tužiteljica za posvojenje djeteta ED (rođ. **.**.2020.). Tuženik obrazlaže, u bitnome, da šutnja uprave u odnosu na predmetni zahtjev nije mogla nastupiti budući da se postupak zasnivanja posvojenja pokreće i vodi po službenoj dužnosti (članak 208. Obiteljskog zakona, „Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, vezano uz članak 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Rješenje od 27. veljače 2026. doneseno je tijekom ovosudnog spora poslovnog broja Us I-647/2026, koji su tužiteljice pokrenule zbog šutnje tuženika pri odlučivanju o spomenutoj žalbi tužiteljica.
2. Tužiteljice osporavaju zakonitost tuženikove odluke i tvrde, u bitnome, sljedeće. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za pokretanje upravnog postupka. Tužiteljice su u životnom partnerstvu od 2020., od 2021. upisane su u Registar udomitelja, dok su od 2024. upisane i u Registar posvojitelja, što znači da imaju aktivnu adoptivnu sposobnost. U svojoj udomiteljskoj obitelji udomile su dvoje djece, među kojima je i mlt. ED, čijim biološkim roditeljima je oduzeta roditeljska skrb. Tužiteljice i ED stvorili su izrazitu emocionalnu povezanost, te mu tužiteljice žele zauvijek pružiti dom, ljubav i obitelj, zbog čega su i pokrenule postupak za posvojenje. Pri tome su tužiteljice naišle na otpor sustava uslijed svoje spolne orijentacije, zbog čega su stavljene u nepovoljniji položaj od drugih osoba u jednakoj situaciji. Pri odlučivanju javnopravnih tijela glavna bi vodilja trebalo biti načelo najboljeg interesa djeteta, odnosno dobrobit djeteta. Tužiteljice ovdje traže posvojenje djeteta koje im je povjereno na posvojenje u dobi od deset mjeseci, te s njima živi skoro šest godina. Pozivaju se i na međunarodne pravne izvore, ustavne odredbe i upravnosudsku praksu, za koju smatraju da ide u prilog njihovoj argumentaciji. Tužiteljice predlažu da Sud poništi osporavano tuženikovo rješenje. Traže i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.100,00 eura.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Prema članku 208. Obiteljskog zakona, postupak zasnivanja posvojenja pokreće i vodi po službenoj dužnosti Hrvatski zavod za socijalni rad nadležan prema prebivalištu ili boravištu djeteta.
6. Pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti uređeno je člankom 42. ZUP-a. Taj članak glasi:
„(1) Postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.
(2) Kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa.
(3) Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. (4) Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.“ 7. Podneske stranaka potrebno je tumačiti i tretirati u skladu s bitnim pravnim obilježjima njihova sadržaja. Točno je da se upravni postupak radi zasnivanja posvojenja pokreće po službenoj dužnosti. No, upravo je zbog toga zahtjev tužiteljica od 13. studenoga 2024. trebalo tretirati kao predstavku (inicijativu, prijedlog) za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti, u smislu članka 42. ZUP-a. Taj je propust javnopravnih tijela dovoljan za usvajanje tužbenog zahtjeva.
8. Pritom se javni interes, u smislu članka 42. stavka 1. ZUP-a, ovdje sastoji u ostvarivanju dobrobiti i najboljeg interesa djeteta.
9. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništio osporavano rješenje tuženika, uz nalog prvostupanjskom tijelu da predmetni zahtjev tužiteljica tretira kao predstavku kojom tužiteljice predlažu da po službenoj dužnosti bude pokrenut postupak posvojenja mlt. ED, te da obavijest o tome postoje li uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti dostavi tužiteljicama u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu. Predmet ovoga spora jest ocjena zakonitosti odluka javnopravnih tijela što se odnose na odbacivanje žalbe zbog nepostojanja pretpostavki za pokretanje upravnog postupka, kao procesnu odluku koja može biti samostalno osporavana, neovisno o meritumu upravne stvari. U tom pogledu, poništenjem osporavanog rješenja Sud nije predmet vratio na ponovno odlučivanje, već je sam riješio stvar.
10. Pri ocjeni postoje li u predmetnom slučaju uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, te – u slučaju pokretanja postupka – pri rješavanju upravne stvari, javnopravna tijela ne smiju diskriminirati tužiteljice po osnovi spolne orijentacije niti statusa njihove zajednice, vodeći pritom računa o odredbama mjerodavnog posebnog i općeg protudiskriminacijskog zakonodavstva (članak 6. stavak 3. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, „Narodne novine“, broj 92/14 i 98/19; Zakon o suzbijanju diskriminacije, „Narodne novine“, broj 85/08 i 112/12), te o dosadašnjoj s time povezanoj upravnosudskoj i ustavnosudskoj praksi.
11. Prvostupanjsko tijelo dužno je u roku iz točke II. izreke ove presude tužiteljicama dostaviti obavijest neovisno o tome utvrdi li da postoje ili da ne postoje pretpostavke za pokretanje upravnog postupka po službenoj dužnosti. Ako to tijelo obavijesti tužiteljice da ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, ili ako u navedenom roku tužiteljicama ne dostavi nikakvu obavijest, tužiteljice su ovlaštene izjaviti prigovor iz članka 42. stavka 4. ZUP-a, uz daljnju s time povezanu zaštitu u upravnom postupku i upravnom sporu.
12. U izvršenju ove presude javnopravna su tijela vezana odredbama članka 151. ZUS-a.
13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljice nisu pozvane na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).
14. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25), u okviru troškovnika podnesenog do donošenja presude, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koje tužiteljice mogu ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), uvećano za 10% za drugog tužitelja / tužiteljicu, tj. ukupno 1.100,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.
U Rijeci 14. kolovoza 2026.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetnici Renati Lukežić Juretić, Rijeka, V [adresa] 8
- Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78