Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1239/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Varaždina, Gradonačelnika, Varaždin, Trg Kralja Tomislava 1, OIB: 13269011531, radi prestanka službe na određeno vrijeme nakon isteka vježbeničkog staža, 7. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Varaždina, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-132-01/25-01/1, URBROJ: 2186-1-04-01/1-25-2 od 3. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-132-01/25-01/1, URBROJ: 2186-1-04- 01/1-25-2 od 3. travnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Varaždina, Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-132- 01/24-01/1, URBROJ: 2186-1-05/1-25-3 od 3. veljače 2025. kojim je tužitelju, raspoređenom u svojstvu vježbenika na radno mjesto upravnog referenta za javna davanja u Upravnom odjelu za gradnju i komunalno gospodarstvo Grada Varaždina, utvrđen prestanak službe na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža zbog isteka vježbeničkog staža (točka 1. izreke), s danom 5. veljače 2025. (točka 2. izreke), a žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka 3. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi i tijekom ovog upravnog spora u bitnom navodi da je formulacijom razloga prestanka službe jasno vidljivo da je služba tužitelja de facto prestala otkazivanjem utemeljenim na protuzakonitom ocjenjivanju vježbenika, a ne istekom roka kako je to tek paušalno navedeno u izreci rješenja, čime je onemogućeno pravo tužitelja da bude primljen u službu na neodređeno vrijeme i bez javnog natječaja a kako je to propisano člankom 91. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Osporava navode tuženika da je rješenje o prestanku službe tek deklaratornog značenja te da ne postoji nikakva obveza zadržati vježbenika u službi na neodređeno vrijeme nakon proteka vježbeničkog staža jer tada rješenje o prestanku službe ne bi bilo utemeljeno na ocjenjivanju kompetentnosti i stečenih vještina , a niti bi za donošenje istoga bilo mjerodavno izvješće mentorice. Takvim tumačenjem upravno tijelo odriče svaki značaj žalbi i zakonom propisanom žalbenom postupku te naglasak stavlja na puno i isključivo diskrecijsko pravo odlučivanja što , s obzirom da je riječ o javnoj službi, nije zakonito. U nastavku tužbe opisuje tijek vježbeničkog staža o od primitka u službu u svojstvu vježbenika za osposobljavanje za rad na poslovima radnog mjesta upravni referent za javna davanja u Upravnom odjelu za gradnju i komunalno gospodarstvo Grada Varaždina te iznosi svoje tumačenje programa osposobljavanja za službu i obavljanje vježbeničke prakse u tom odjelu. Smatra da mu je, s obzirom da je položio državni stručni ispit i da je u upravnom tijelu postojalo slobodno radno mjesto za koje je ispunjavao propisane uvjete, služba trebala biti produžena na neodređeno vrijeme, a kako je to predviđeno člankom 91. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi . Napominje da ocjena mentora nigdje nije propisana kao uvjet, pri čemu osobito ističe da nikad nije bio osobno upoznat sa sadržajem izvješća mentorice , a niti mu je omogućeno da se na isto očituje, iako se odlučivalo o njegovom pravu i interesu. U tužbi nadalje opisuje neadekvatne uvjete pod kojima je vršio vježbu i povrede koje je za vrijeme rada proživio, počevši od poslova koji nisu ulazili u opis poslova radnog mjesta do neadekvatnog ponašanja i postupanja drugih službenika, osobito mentorice, u odnosu na tužitelja, pri čemu osobito upire na navode mentorice iznesene u izvješću o radu tužitelja, vezane uz njegovu osobu kao i okolnosti koje je mentorica okarakterizirala kao postojanje povrede službe u vidu uznemiravanja drugog službenika od strane tužitelja. Zaključuje da ocjena vježbenika, za koju smatra da je činjenično i pravno neosnovana i neutemeljena, nije pretpostavka produljenju službe već isključivo uvjet položenog državnog stručnog ispita i postojanja slobodnog radnog mjesta radi čega je pobijano rješenje o prestanku službe protivno člancima 91 . i 94. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi utemeljeno na ocjeni odnosno izvješću mentorice a što je u izravnoj vezi sa nemogućnošću zapošljavanja vježbenika tužitelja na neodređeno. Slijedom navedenog sudu predlaže poništiti rješenje tuženika od 3. travnja 2025. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. veljače 2025. kao i naložiti tuženiku da vrati tužitelja u službu uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode te navodi kako je netočna tvrdnja tužitelja da je služba tužitelja kao vježbenika prestala otkazivanjem . Osporavano rješenje, potvrđeno pobijanim rješenjem tuženika, deklaratorne je naravi kojim se konstatiraju određeni pravni učinci koji su nastupili po sili odredbe članka 112. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Citira članak 111. stavak 1., članak 112. i članak 86. stavke 2. i 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaključuje kako iz navedenih odredaba proizlazi da se vježbenici, kao što je to u konkretnom slučaju bio tužitelj, primaju u službu na određeno vrijeme i to konkretno na period od 12 mjeseci koliko im traje vježbenički staž. Istekom zakonom propisanog roka njihova služba prestaje, ako već ranije nije prestala na neki drugi zakonom propisan način, te upravno tijelo tu činjenicu, koja je dakle nastupila neovisno od upravnog tijela, samo konstatira u rješenju o prestanku službe. Dakle, tužiteljeva služba nije prestala donošenjem pobijanog rješenja, već istekom zakonom propisanog roka, pa ni ne može oživjeti njegovim poništavanjem već je tužitelju služba prestala istekom vježbeničkog staža, odnosno 5. veljače 2025. Nastavno osporava sve činjenične navode iz tužbe, a osobito da je tužitelj obavljao poslove koji nisu ulazili u opis poslova radnog mjesta za koje se trebao kao vježbenik osposobiti , kao i navode u vezi s izvješćem mentora o radu vježbenika te smatra da isti nisu od utjecaja na zakonitost pobijanih rješenja ili na donošenje drukčije odluke. Napominje kako se vježbeniku služba na određeno vrijeme može produžiti u službu na neodređeno vrijeme samo za vrijeme trajanja službe, a ne po prestanku službe, a u odnosu na izvješće mentora o radu vježbenika navodi kako se tu ne radi o ocjeni vježbenika radi čega navedeno izvješće nije niti trebalo biti dostavljeno tužitelju niti on to izvješće ima pravo pobijati pravnim lijekovima. Pritom osobito napominje da, i u slučaju da je izvješće mentora bilo pozitivno, upravno tijelo bi imalo ovlast donijeti deklaratorno rješenje o prestanku službe. Slijedom iznesenog, a budući da je tužbeni zahtjev rezultat pogrešnog i paušalnog tumačenja citiranih zakonskih odredbi i osporavanih upravnih akata, sudu predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sve isprave koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu. Sud je odgovor na tužbu tuženika dostavio tužitelju te je održao raspravu 15. srpnja 2026., a kojim radnjama je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24. i 39/26., dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. ZUS-a), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka sadržanih u spisu predmeta proizlazi kako je tužitelj rješenj ima Grada Varaždina, Upravnog odjela za gradnju i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-132-01/24-01/1, URBROJ: 2186-1-05/1-24-1 od 12. siječnja 2024. i KLASA: UP/I- 119-01/24-01/2, URBROJ: 2186-1-04-01/3-24-1 od 2. veljače 2024. primljen u službu u svojstvu vježbenika u Grad Varaždin, Upravni odjel za gradnju i komunalno gospodarstvo, za osposobljavanje za rad na poslovima radnog mjesta upravni referent za javna davanja te je utvrđen početak obavljanja vježbeničkog staža s danom 5. veljače 2024.

7. Ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 3. travnja 2025. potvrđeno je rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. veljače 2025. kojim je utvrđen prestanak službe na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža zbog isteka vježbeničkog staža na način da služba prestaje s danom 5. veljače 2024.

8. Člankom 86. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine 86/08., 61/11., 4/18., 112/19.) propisano je da se vježbenici primaju putem javnog natječaja koji se provodi u skladu s odredbama ovoga Zakona (stavak 1.), da se vježbenici primaju u službu na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža (stavak 2.) te da vježbenički staž traje 12 mjeseci.

9. Prema članku 112. istog Zakona služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka, ako ne prestane ranije na drugi način propisan zakonom.

10. Prema članku 111. istog Zakona o prestanku službe donosi se rješenje u roku od osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe (stavak 1.), a žalba protiv rješenja o prestanku službe ne zadržava izvršenje rješenja u slučaju kada je dan prestanka službe određen ovim Zakonom (stavak 2.).

11. Prema članku 91. istog Zakona vježbeniku koji položi državni stručni ispit služba se može produžiti na neodređeno vrijeme ako u upravnom tijelu postoji slobodno radno mjesto za koje ispunjava propisane uvjete.

12. Dakle, imajući na umu naprijed citirane pravno relevantne odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi , sud nalazi kako su javnopravna tijela zakonito utvrdila prestanak službe jer se u konkretnom slučaju radi o isteku službe na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža od 12 mjeseci u smislu jasnih naprijed citiranih odredbi 86., 112. i 111. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

13. Prigovori tužitelja navedeni u tužbi ne mogu utjecati na drukčije rješenje ove upravne stvari s obzirom na da je trajanje vježbeničkog staža propisano člankom 86. stavkom 3. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, radi čega se, a suprotno tvrdnjama tužitelja, rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela doneseno u smislu članka 111. u vezi s 112. navedenog Zakona može imati isključivo deklaratoran karakter.

14. Stoga, a budući da je u konkretnom slučaju vježbenički staž u trajanju od 12 mjeseci započeo 5. veljače 2024., to sud nalazi kako je tuženik zakonito potvrdio prvostupanjsko rješenje kada je utvrdio da je navedeni vježbenički staž istekao 5. veljače 2025.

15. Sud nadalje, a suprotno navodima iz tužbe, nalazi kako je tuženik imao mogućnost da u smislu članka 91. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi produži službu tužitelju, kao vježbeniku koji je položio državni stručni ispit, na neodređeno vrijeme ako u upravnom tijelu postoji slobodno radno mjesto za koje ispunjava propisane uvjete . Međutim, navedenu mogućnost tuženik nije odabrao i sud u pravilnost takve odluke ne može ulaziti budući da se tu radi o iznimci od vođenja upravnog spora u smislu članka 4. stavka 2. ZUS-a. Naime, mjerodavni materijalni propis (članak 91. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi) jasno propisuje kako javnopravno tijelo ima mogućnost, međutim, ne i obvezu produženja na neodređeno službe na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža.

16. Ostale tužbene navode koji se odnose na uvjete rada tužitelja, poslove koje je obavljao, ponašanje drugih službenika prema tužitelju, osobito mentorice , kao i sadržaj njenog izvješća, te tko je zaposlen u Gradu Varaždinu u razdoblju nakon prestanka vježbeničkog staža tužitelja, sud nije razmatrao jer se ne radi o pravno relevantnim činjenicama važnim za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari pa stoga navedene okolnosti ne mogu biti predmet razmatranja u ovom upravnom sporu radi čega je sud dokazne prijedloge tužitelja u tom smislu i odbio.

17. Slijedom navedenog, a suprotno navodima tužitelja, sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, radi čega je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora odbijen je točkom II izreke ove presude pozivom na članak 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Zagrebu 7. kolovoza 2026.

Sutkinja

Dijana Filipčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis