REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-152/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mihael Perković, odvjetnik u OD Mrklić & Partneri j.t.d. iz Splita, protiv tuženika: 1. ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon zaključene glavne rasprave održane 9. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti tuženika, dana 14. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., i potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, kao što je ništetan i njegov Dodatak sklopljen dana 1.6.2026. g., i potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 1.6.2026. g., pod brojem OV-2877/2026, a koji ugovor i dodatak su sklopljeni između ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja.

II. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću da briše zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22.7.2024. g., između ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja, potvrđenog od strane Joška Pandže javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024, a koja zabilježba se vodi pod brojem Z-1815/2024, i koja je zabilježena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 266 m[2] , i zgrada mješovite uporabe, Klek, Peća 3, površine 108 m[2] , K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 61 m[2] , K. O. [katastarska općina] , Z. U. [broj ZK uloška].

III. Dužni su tuženici pod 1) ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) EB OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici RB, OIB: [osobni identifikacijski broj] nastali parnični trošak u iznosu od 1.659,27 EUR-a, zajedno s zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženik pod 1 kao primatelj uzdržavanja i tužena pod 2 kao davateljica uzdržavanja, dana 22. 7. 2024., sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a koji ugovor je potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024. Predmetnim ugovorom tužena pod 2 se obvezala uzdržavati tuženika pod 1 do njegove smrti, a tuženik pod 1 je dozvolio da nakon njegove smrti, sva pokretna i nepokretna imovina uključujući nekretnine i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m[2] , od toga dvorište površine 266 m i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m[2] , pređe u vlasništvo tužene pod 2. Predmetni ugovor je u vlasničkim listovima za predmetne nekretnine zabilježen pod brojem Z-1815/2024. Pobuda za zaključenje predmetnog Ugovora nije životna dob i narušeno zdravlje tuženika pod 1, kako je navedeno u ugovoru, nego je pobuda ugovora da se tužiteljica i RBM, odnosno kćeri tuženika pod 1, i SB tadašnje supruge tuženika pod 1, a kao njegovi zakonski nasljednici isključe iz sudjelovanja u ostavinskom postupku po smrti tuženika pod 1 i eventualnom nasljeđivanju njegove imovine. Naime, u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, tuženiku pod 1 ne treba nikakvo uzdržavanje, kao što mu ne treba ni danas, jer je on dobrog zdravlja, a sve suprotno utvrđenjima iz čl. 1. predmetnog ugovora. Nadalje, nedugo prije zaključenja predmetnog ugovora između tuženika, tuženik pod 1 je predložio tužiteljici sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju istog sadržaja, a po kojem bi tužiteljica bila davateljica uzdržavanja, a sve iz razloga narušenih obiteljskih odnosa između tuženika pod 1., njegove bivše supruge SB (s kojom se razveo 27.6.2024. g., dakle nakon sklapanja predmetnog ugovora) i njegove kćeri RBM, a kako bi sada bivšu suprugu i kćer RBM isključio iz eventualnog nasljeđivanja njegove imovine. Nakon što tužiteljici navedeni razlog nije bio prihvatljiv jer ga je smatrala nemoralnim, tuženik pod 1 je s tuženom pod 2 sklopio predmetni ugovor zbog prethodno navedene, nedopuštene pobude. Predmetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju tuženik pod 1 je raspolagao i imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu tužitelja pod 1 i njegove sada bivše supruge SB. Naime, tuženik pod 1 i SB (brak su sklopili brak 27.7.1980. g., a koji brak je prestao dana 27.6.2024. g.), su nekretnine koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m2, od toga dvorište površine 266 m2 i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m2, stekli 1996 g., predmetna zgrada je bila prizemnica u trenutku kupovine, a tuženik pod 1 i njegova bivša supruga su je nakon kupovine i nadograđivali. Jasno je da tuženik pod 1 nije mogao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagati predmetnim nekretninama bez suglasnosti svoje bivše supruge SB jer su te nekretnine u trenutku zaključenja predmetnog ugovora činile bračnu stečevinu. Slijedom navedenog tužiteljica je podnijela ovu tužbu i predložila da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženici ističu kako tužiteljica u tužbi navodi kako je njoj otac (tuženik pod 1.) predložio da s njim sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju – no ona to nije htjela učiniti. Kao razlog tome navodi svoj stav da bi ovo bilo „nemoralno“ prema bivšoj supruzi odnosno majci SB i drugoj kćeri odnosno sestri RBM. Dakle, tužiteljica u tužbi priznaje kako je njoj ponuđeno da sklopi Ugovor koji sada želi utvrditi ništetnim – uz napomenu kako bi se djeca valjda trebala brinuti o starim i bolesnim roditeljima (no o tom, potom). No to tužiteljica nije željela učiniti, jer je kako tvrdi – takav čin smatrala nemoralnim – iako nikakve zapreke nisu postojale da ona majci i sestri „prepusti“ dio Nekretnine za koji smatra da im pripada. Što se tiče Bračne stečevine – ona će se raspravljati u zasebnoj parnici. No prije nego prijeđu na obrazlaganje dodatnih razloga zbog čega stavovi tužiteljice nisu održivi – tuženici će još neke činjenice učiniti nespornim – a radi lakšeg sagledavanja cjelokupne situacije. Prvenstveno, tuženici ističu kako nije sporno da je brak između tuženika pod 1. i njegove bivše supruge SB razveden 27.06.2024.g. Isto tako, nije sporno ni da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 22.07.2024.g. dakle nakon razvoda braka. Što se tiče tuženikove bivše supruge SB (dakle majka tužiteljice) – ona je iz zajedničkog domaćinstva u mjestu [adresa] odselila još i prije formalnog razvoda braka – te još od Siječnja 2024. ima boravište u mjestu [adresa]. Sada bi se valjalo kronološki vratiti na početak 2024.godine - pa razmotriti u kakvoj se životnoj situaciji nalazi tuženik pod 1. Dakle, supruga SB je od njega odselila – a i iz samog historijata Tužbe bi se dalo zaključiti kako se druga kćer, RBM na neki način „priklonila Majci“ – i s tuženikom ne želi imati nikakav kontakt – što je opet njezino pravo. Kod takvog stanja stvari – tuženik pod 1., kada je ostao doslovno sam – obraća se za pomoć upravo Tužiteljici – te njoj nudi da ga uzdržava. To tužiteljica ne želi prihvatiti – iz razloga čiju će opravdanost utvrditi sud – ali ju kako vidimo smeta da ga uzdržava netko treći. U takvoj nezavidnoj životnoj situaciji – jedina osoba koja stoji na raspolaganju tuženiku pod 1. jest njegova nećakinja (tužena pod 2.). Što se tiče njegovog zdravstvenog stanja – tuženik pod 1. kao umirovljenik od gotovo 70 godina – može ustvrditi da se njegovo zdravlje može opisati kao „relativno dobro“ – no zar je potrebno obrazlagati kako se čovjeku od 70 godina zdravlje može samo pogoršavati! Osim toga, punomoćnik tuženika želi istaknuti kako nipošto ne želi zajedničke poslove dijeliti na, u nedostatku boljeg izraza „muške i ženske“ - ali u ime tuženika pod 1. mora naglasiti kako on nije vičan „kućanskim poslovima“ a tu se misli na čišćenje i održavanje domaćinstva, pranje i peglanje rublja i slično. Stoga tuženik pod 1. ističe kako je primarni motiv za sklapanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio da sebi osigura – dostojanstvenu starost. Tuženici smatraju kako je općepoznata činjenica da starijim muškarcima koji žive sami - prijeti opasnost da se prepuste neurednom životnom stilu – da žive u nečistim prostorijama i nose prljavu odjeću – a što tuženik pod 1. svakako želi izbjeći. A što se tiče neminovno nadolazeće starosti i bolesti – Tuženik pod 1. želi imati nekoga kome se može obratiti za pomoć – kada ga je uža obitelj već napustila. Na kraju krajeva, želi imati nekoga s kim će popiti kavu i popričati – pa postavlja pitanje Šta je tu nemoralno? Druga bi pak stvar bila da tuženik nije tužiteljici nudio da ga uzdržava – nego da je kriomice njoj iza leđa sklopio Ugovor s trećom osobom. No u situaciji kada je tužiteljici ponuđeno da ga uzdržava – a ona to nije htjela – ne postoje nikakve zapreke da tuženik raspolaže svojom imovinom kako to njemu najbolje odgovara – u ovim godinama i u ovakvoj životnoj situaciji. To što je ovakav razvoj događaja sasvim slučajno suprotan ekonomskim interesima tužiteljice i njezine majke odnosno sestre – tuženik pod 1. samo može lakonski zaključiti kako su one, da se ne zamjeri na kolokvijalnosti : “O tome trebale ranije misliti …“ Slijedom navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev - odbiti u cijelosti.

3. Ovaj sud je presudom poslovni broj P-200/2024-10 od 20. veljače 2025. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon čega je povodom žalbe tužiteljice, Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-877/2025-3 ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u točki I. podneskom od 6. lipnja 2026. (list 80-82 spisa), a tuženik se nije usprotivio preinačenju tužbe.

5. Izvedeni su dokazi uvidom u sve isprave priložene spisu , Izvadak iz BZP-a broj ZK uloška brojevi [broj ZK uloška], Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 2024. te Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. lipnja 2026., saslušanjem svjedoka SB i RBM te saslušanje tužiteljice i tuženika pod 1.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 22. srpnja 2024. između između ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja doživotnog uzdržavanja i EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice doživotnog uzdržavanja, kao i Dodatak sklopljen dana 1.6.2026. g., i potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 1.6.2026. g., pod brojem OV-2877/2026, ništetan pravni posao uz nalog zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću da briše zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 22.7.2024. g., između ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja doživotnog uzdržavanja i EB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice doživotnog uzdržavanja, potvrđenog od strane Joška Pandže javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV - 4598/2024, a koja zabilježba se vodi pod brojem Z-1815/2024, i koja je zabilježena u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 266 m[2] , i zgrada mješovite uporabe, [adresa], površine 108 m[2] , K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 61 m[2] , K. O. [katastarska općina] , Z. U. [broj ZK uloška].

8. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. srpnja 2024., koji ugovor je potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića dana 22.7.2024. g., pod brojem OV-4598/2024 proizlazi da se predmetnim ugovorom tužena pod 2 obvezala uzdržavati tuženika pod 1 do njegove smrti, a tuženik pod 1 je dozvolio da nakon njegove smrti, sva pokretna i nepokretna imovina uključujući nekretnine i to: čest. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], ukupne površine 374 m[2] , od toga dvorište površine 266 m[2] i zgrada mješovite uporabe, [adresa] površine 108 m i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], upisana u Z. U. [broj ZK uloška], dvorište površine 61 m[2] , pređe u vlasništvo tužene pod 2.

9. Iz Dodataka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen dana 1. lipnja 2026., i potvrđen od strane Joška Pandže, javnog bilježnika iz Metkovića, dana 1. lipnja 2026., pod brojem OV-2877/2026 proizlazi da ugovorne stranke dopunjuju postojeći Ugovor o doživotnom uzdržavanju navodeći kako je predmet ugovora samo ona imovina koja pripada ĆB, bez onog dijela koji ima pripasti njegovoj bivšoj supruzi SB na ime bračne stečevine.

10. Tužiteljica tvrdi da pobuda za zaključenje predmetnog Ugovora nije životna dob i narušeno zdravlje tuženika pod 1, kako je navedeno u ugovoru, nego je pobuda ugovora da se tužiteljica i RBM, odnosno kćeri tuženika pod 1, i SB tadašnje supruge tuženika pod 1, a kao njegovi zakonski nasljednici isključe iz sudjelovanja u ostavinskom postupku iza smrti tuženika pod 1 i eventualnom nasljeđivanju njegove imovine te da je raspolagao nekretninama bez suglasnosti svoje bivše supruge SB jer da su te nekretnine činila bračnu stečevinu.

11. Iz iskaza svjedoka SB proizlazi da je imala uvid u Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je tuženik sklopio pa može kazati da je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina u [adresa] koja u cijelosti predstavlja bračnu stečevinu nje i bivšeg supruga, tuženika pod 1. U tijeku je postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku radi utvrđenja bračne stečevine. Po njezinom mišljenju predmetni ugovor je sklopljen iz čistog koristoljublja, a iz nikakve moralne pobude. Poznato joj je da je tuženik pod 1. prvo ponudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju tužiteljici, ali je ona to odbila iz moralnih razloga prema njoj i sestri RBM. Tužiteljica joj je rekla da je ona odbila sklapanje tog ugovora jer je bila ljuta i frustrirana, kao što je i prethodno kazala iz onih moralnih razloga prema majci i sestri i to je shvatila kao način da se nje liši raspolaganja s imovinom ili bilo kakvog dobitka imovine. Ona joj je rekla kako su baš to tuženikove riječi jer je on bio u strahu da bi ona nekoga dovela u tu nekretninu. Nekretnina u [adresa] je u naravi kuća, dvorište i parking. Kuća je kupljena 1998. godine. Kuća je bila prizemnica, oni su je kasnije nadogradili, izgradili kat i renovirali. Tuženikovo zdravstveno stanje je, dok su bili u braku, bilo dobro, a po njezinim saznanjima i sada je dobro.

12. Svjedok RBM je iskazala kako joj je sestra - tužiteljica kazala da je bilo rečeno da će ona s ocem sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sestra je rekla da ona ne želi njih zakinuti i da to ne ide mimo nje i majke, tako da ugovor nije sklopljen. Po njezinom mišljenju ocu je bilo najvažnije da on s nekim sklopi ugovor kako bi majku isključio iz svega, odnosno da majka ostane bez ičega. Ona od 4. mjeseca prošle godine nema kontakt s ocem, iako su i nakon toga u telefonskom kontaktu, jer se od tada makla pošto nije više mogla slušati pogrdne riječi o majci, a i morala se maknuti radi svog zdravstvenog stanja jer to više nije mogla podnositi. Otac je rekao da njemu treba netko tko će stati na njegovu stranu pa je sklopio ugovor s tuženicom pod 2 s kojom nije razgovarao 15 godina i koju je isto nazivao pogrdnim imenima. Neistiniti su navodi tuženice pod 2 iz podnesaka kako je ona stalno ljetovala u kući u [adresa], ona se tu pojavila zadnje dvije godine, a 15 godina prije toga uopće nije dolazila, niti je, kao što je već rekla, pričala s njezinim ocem. Po njenom mišljenju ovaj ugovor je otac sklopio iz razloga što je smatrao da su oni na strani majke, jer su kontaktirali s majkom, a što je i normalno, a ona nije birala strane jer su oni njoj otac i majka. Njoj je sestra kazala da je njoj otac ponudio sklapanje ugovora iz razloga jer će majka naći nekoga pa će nekoga dovesti pa će taj netko uzeti nešto od imovine. Zna da je kuća u [adresa] kupljena 90 i neke godine, a kada se ona udavala 2008. godine već su bili izgrađeni apartmani.

13. Tužiteljica RB je iskazala da je otac prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju htio s njom sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju i na taj način ih je htio zaštititi od njihove majke govoreći kako će majka naći nekog novog pa će im uzeti imovinu. U ugovor je htio staviti uvjet da samo on može raskinuti ugovor. Nije pristala na sklapanje takvog ugovora radi majke i sestre jer joj je to bilo potpuno nemoralno. Pretpostavila je da će otac s njihovom rodicom potpisati takav ugovor jer motiv nije bilo uzdržavanje, već bijes i ljutnja prema njima. Pobuda za sklapanje ugovora je nemoralna, a osim toga raspolagao je imovinom koja je i imovina njezine majke jer bračna stečevina još nije utvrđena. Ona je ocu bila predložila da oni to odmah ostave njoj i sestri, odnosno da on njoj, a majka sestri ili obrnuto, a on na to nije pristao jer ga je držao samo bijes. Prizemnica u [adresa] je kupljena 1998., kasnije se nadograđivala i širila, misli da je rađena sve do negdje do 2006., a sve za vrijeme trajanja braka roditelja. Nema spoznaja o tome da bi tuženica pod 2. izvršavala obveze iz ugovora prema njenom ocu.

14. Tuženik pod 1. ĆB je iskazao da je njegov odvjetnik u spis dostavio liječničku potvrdu iz koje proizlazi od kojih sve bolesti boluje te da je narušenog zdravlja, a ima blizu 70 godina. Svojoj kćeri je nudio sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju s tim da to nije nudio iz neke pobude, već iz razloga što nije imao nikoga blizu sebe da mu pomogne u svakodnevnim potrebama jer je sam čistio i prao dok je mogao, a sada to više ne može zbog bolesti. Kćer je rekla da je to skupo da su troškovi sklapanja takvog ugovora oko 1.000,00 EUR-a. On je našao kćer od svoje sestre s kojom je sklopio ugovor, s tim da naglašava da je ovaj ugovor sklopio iz potrebe, a ne iz neke pobude. Što se tiče nekretnine u [adresa], točno je da je ona kupljena i dograđivana za vrijeme trajanja bračne zajednice, međutim, bivša supruga nije ništa doprinijela stjecanju te imovine jer je cijelo vrijeme živjela u [adresa]. On je prodao svoju kuću u [adresa] te još 4-5 zemalja u [adresa] te novac uložio u ovu kuću u [adresa], iz čega proizlazi da je to njegova vlastita imovina. Tuženica pod 2. živi u [adresa], ali svaki petak i vikend dolazi u [adresa] tako da mu očisti, opere robu i skuha za 5 dana.

15. Prema odredbi čl. 579. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 –dalje ZOO) (1) Ugovorom o doživotnom uzdržavanju (uz prijenos imovine nakon smrti) (u daljnjem tekstu: ugovor o doživotnom uzdržavanju) obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

(2) Ugovorom iz stavka 1. ovoga članka odredit će se sadržaj uzdržavanja kojim se, među ostalim, određuje mjesto stanovanja primatelja uzdržavanja (u njegovu stambenom prostoru, u stambenom prostoru davatelja uzdržavanja, u specijaliziranoj ustanovi ili u drugom odgovarajućem smještaju), obveza prehrane, njege i brige o zdravlju primatelja uzdržavanja te zadovoljavanja njegovih ostalih osnovnih životnih potreba, snošenje troška režija i pogreba primatelja uzdržavanja.

(3) Ako nije drukčije ugovoreno, ugovorom o doživotnom uzdržavanju obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koji su predmet toga ugovora.

16. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. Ocjenjujući sve dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

18. Među strankama nije sporno da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku parnica između tuženika i bivše supruge SB (a u međuvremenu je i donesena nepravomoćna presuda), radi utvrđenja bračne stečevine.

19. U skladu s uputom Županijskog suda u Splitu trebalo je, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj volji svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. U konkretnog slučaju odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja treće osobe. Prema tome, trebalo je utvrditi postojanje savjesnosti i poštenja.

20. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je imovina koja je bila predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina tuženika i njegove bivše supruge SB jer je kupljena za vrijeme trajanja braka te je nadograđivana i uređena također za vrijeme trajanja braka. Po stavu višeg suda ništav je ugovor kojim jedan od bračnih drugova otuđi ili optereti nekretninu koja je zajednička imovina bračnih drugova ili otuđi svoj dio u takvoj imovini. Nadalje je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tuženica pod 2., koja je nećakinja tuženika pod 1., ljetovala u kući tuženika i njegove bivše supruge, tako da je ista mogla znati da je imovina koja je predmet ugovora bračna stečevina. Ističe se da tuženici sklapanjem Dodatka Ugovoru o doživotnom uzdržavanju priznaju činjenicu da nekretnina koja je predmet ugovora predstavlja bračnu stečevinu.

21. Po stavu ovog suda tužiteljica i dalje nije dokazala da je osnovna pobuda sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinsko pravnih odnosa, a ne uzdržavanje primatelja uzdržavanja, jer je utvrđeno da je tuženik, odnosno njen otac, prije sklapanja predmetnog ugovora i tužiteljici ponudio sklapanje ugovora, na što ona nije pristala, a neovisno o tome ugovor je ništetan iz prethodno navedenih razloga. Iz iskaza stranaka te svjedoka RBM i SB proizlazi da je tužitelj prije sklapanja predmetnog ugovora htio s tužiteljicom sklopiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Međutim, tužiteljica nije pristala na sklapanje takvog ugovora navodeći da je to smatrala nemoralnim radi majke i sestre. Osim toga, tužitelj je priložio i liječničku potvrdu iz koje proizlazi da boluje od bolesti navedenih u toj potvrdi, a i starosti je 70 godina (rođen 1956.) pa se ne bi moglo kazati da mu nije potrebno uzdržavanje.

22. S obzirom da je ništetan osnovni ugovor, ništetan je i dodatak tom ugovoru iz istih razloga.

23. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice, s tim da će se nakon pravomoćnosti presude brisati zabilježba Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi ovog suda.

24. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje u tekstu ZPP), a tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak jednog obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 EUR-a, trošak zastupanja na ročištima od 6. prosinca 2024., 22. siječnja 2025. i 9. lipnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR-a, trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 EUR-a, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, uvećano za 25% PDV-a, u iznosu od 1.500,00 EUR-a te trošak sudskih pristojbi za tužbu, žalbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR-a, odnosno ukupan iznos od 1.659,27 EUR-a.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 14. kolovoza 2026.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. OD Mrklić & Partneri j.t.d. iz Splita, eOglasna ploča

2. Stipe Cvitanović, odvjetnik u Metkoviću, eOglasna ploča