Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-430/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VM, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-247/2026-7 od 24. srpnja 2026., u sjednici održanoj 14. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. u svezi s čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a protiv okrivljenog VM produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od uhićenja, odnosno od 25. lipnja 2026. nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni VM putem braniteljice Nele Pilipović Ramušćak, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu pobijano rješenje ukine ili preinači i istražni zatvor zamijeni nekom ili kombinacijom više mjera opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-504/2026 od 12. kolovoza 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda je u uvodu žalbe naznačeno da se ona podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, valja primijetiti da okrivljenik tu žalbenu osnovu zapravo ne obrazlaže niti konkretizira. Stoga je pobijano rješenje u tom segmentu ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nije uočeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP -a, ali ni bilo koju od drugih povreda zakona na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da okrivljenik ne osporava zakonske pretpostavke na temelju kojih mu je u ovom kaznenom postupku produljen istražni zatvor, već i dalje inzistira na stavu da se svrha istražnog zatvora u njegovom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera opreza, ističući pri tome da se u inkriminiranom događaju zapravo radilo o nesporazumu i nesuglasicama između njega i žrtve, pri čemu su oboje kritične zgode bili alkoholizirani, te da je njegovo opisano ponašanje posljedica mentalne neuravnoteženosti i psihičkih problema koji kulminiraju konzumacijom alkohola.

7. Valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud, pored nespornih zakonskih osnova za produljenje istražnog zatvora, pravilno utvrdio i nužnost primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile opravdano zaključivši da se blažim zakonskim mjerama u predmetnom slučaju ne bi uspješno ostvarila njegova svrha, a to je otklanjanje tzv. iteracijske opasnosti. Naime, imajući u vidu okrivljenikov višestruki kazneni i prekršajni recidivizam, pri čemu upadaju u oči njegove ranije pravomoćne osude zbog prekršaja i kaznenih djela s obilježjima nasilništva, kao i činjenicu da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je bez opravdanog razloga i povoda fizički napao žrtvu HM, pri čemu je pokazao izrazitu upornost u počinjenju predmetnog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, s obzirom da njegov fizički napad na razini osnovane sumnje nije prestao sve dok ga nije spriječila treća osoba, AM, koja ga je uporabom fizičke snage uspjela odvući od žrtve, sud prvog stupnja je s pravom utvrdio da sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na to da blaže zakonske mjere u konkretnom slučaju ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Kada okrivljenika od ponavljanja protupravnog i kažnjivog ponašanja s elementima nasilja, u ovom času za sada na razini osnovane sumnje, nisu odvratile mnogobrojne prekršajne i kaznene sankcije, onda je nerealno očekivati da će ga od toga odgovoriti mjere opreza ili istražni zatvor u domu. Osim toga žalitelj sam potvrđuje da je mentalno neuravnotežen i da ima psihičkih problema koji kulminiraju konzumacijom alkohola, što je dodatna okolnost da bi na slobodi ponovio isto ili istovrsno kazneno djelo.

8. Slijedom iznijetih razloga valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 14. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić