Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-425/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MH, zbog kaznenog djela iz čl. 315.a st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika MH protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-130/2026-7 od 30. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog MH odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog MH produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 315.a st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni MH po branitelju, odvjetniku Josipu Vugrinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i istražni zatvor ukine, odnosno „da se okrivljenika smjesti u Dom za odrasle osobe u Orehovici“.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda se okrivljenik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijajući rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da kritične zgode nije bio napadač, već je postupao refleksno nakon što je zadobio ozljede po glavi, koje nisu nigdje evidentirane, te da se radilo o njegovoj reakciji na pretjeranu silu koja je prema njemu primijenjena od strane djelatnica Doma za odrasle osobe u Orehovici. Tim žalbenim razlozima okrivljenik ustvari osporava osnovanu sumnju s tvrdnjom da njegovo postupanje valja razmotriti sa stajališta nužne obrane.

7. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio postajanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti u optužnici, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud. Tako sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iz iskaza žrtve RH, medicinske sestre, te svjedočkog iskaza JH, zdravstvene djelatnice, u Domu za odrasle osobe u Orehovici, proizlazi da je inkriminirane zgode okrivljenik kao korisnik doma, s ciljem da onemogući zaposlenicu tog doma RH, medicinsku sestru, koja ga je pokušala spriječiti u bijegu iz doma i vratiti u njegovu sobu, fizički nasrnuo na istu na način kako mu je to stavljeno na teret te joj je nanio laku tjelesnu ozljedu, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije za istu. Navedeni dokazi su, unatoč obrani okrivljenika, dostatni za zaključak o postojanju potrebitog stupnja vjerojatnosti da je okrivljenik, na način kako mu je stavljeno na teret, počinio kazneno djelo za koje se tereti, dakle, da nije postupao u nužnoj obrani kako se to tvrdi u žalbi.

8. Također nije u pravu okrivljenik kada sadržajno osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, to jest istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da nije agresivna osoba, da se samo radilo o reakciji jedne bolesne osobe na pretjeranu silu uslijed koje je i sam zadobio ozljedu, da je bez roditeljske skrbi odnosno bilo kakve obiteljske skrbi, bez boravišta i prebivališta, da je njegova sudbina doživotni boravak u Domu za odrasle osobe u Orehovici, a ne istražni zatvor, zbog čega predlaže smještaj u tom domu.

9. Naime, iz svjedočkih iskaza žrtve RH i svjedokinje JH, koje kao zdravstvene djelatnice u Domu za odrasle osobe u Orehovici od prije poznaju okrivljenika kao pacijenta, proizlazi da je okrivljenik i ranije iskazivao agresivne ispade, koju činjenicu potvrđuje i socijalna anamneza za okrivljenika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec, od 29. listopada 2025., o okrivljenikovoj sklonosti agresivnom ponašanju, autoagresiji i heteroagresiji, s time da se agresivno ponašao prema ZH, također zaposlenici Doma za odrasle osobe Orehovica. Kad se navedenim utvrđenjima dodaju rezultati psihijatrijskog vještačenja okrivljenika prema kojima je okrivljenik osoba nedovoljnog duševnog razvitka, čiji intelektualni deficit seže do područja lake mentalne retardacije, uz prisutni mješoviti poremećaj ličnosti, s dominantno nezrelim, nestabilnim i disocijalnim crtama, uz ADHD, zbog kojih težih duševnih smetnji postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, odnosno počinjenja još težeg kaznenog djela, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna opasnost da bi okrivljenik, prije svega zbog svojih težih duševnih smetnji, zbog kojih je, prema mišljenju vještaka, u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, mogao ponoviti kazneno djelo.

10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor jer predvidivo nije za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza, kod čega žalitelju valja navesti da ZKP/08 u katalogu taksativno propisanih mjera opreza iz čl. 98. st. 2., ne predviđa mjeru opreza koja se sugerira žalbom.

11. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 14. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke