Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-431/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JD, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog JD protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-258/2026-9 od 30. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog JD odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog JD produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju, odvjetniku Goranu Ficku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine, odnosno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Premda se okrivljenik žali zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ tj. povrede kaznenog zakona, u žalbi ne navodi o kojoj povredi iz čl. 469. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove, već isključivo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti u podignutoj optužnici, s bitnim tvrdnjama da nema dokaza da bi u vozilu prevozio osam državljana Narodne Republike Kine u okviru međunarodno organiziranog krijumčarskog lanca, s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi, da bi bio svjestan da isti nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, da rezultati pretrage njegovih mobitela, čiji sadržaj se navodi u pobijanom rješenju, ne upućuju na zaključke kakve izvodi sud prvog stupnja u pobijanom rješenju, s time da ispitane svjedokinje, državljanke Narodne Republike Kine, koje je također prevozio u vozilu iskazuju u prilog njegovoj obrani.
7. Naime, prije svega valja navesti da se okrivljenik brani šutnjom, dakle nije iznosio obranu. Nadalje, iz službene zabilješke policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin od 9. lipnja 2026. proizlazi da je okrivljeni zatečen u Varaždinu od strane policijskih službenika kako u vozilu prevozi osam državljana Narodne Republike Kine, koji su u Republiku Hrvatsku ušli ilegalno, jer nisu imali uvjete za zakoniti ulazak, kao niti boravak u Republici Hrvatskoj. S obzirom da je okrivljenik radi prijevoza navedenih državljana Narodne Republike Kine došao u Republiku Hrvatsku čak iz Ukrajine, sud prvog stupnja osnovano je zaključio o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik djelovao u okviru međunarodnog krijumčarskog lanca, uz svijest o svim okolnostima djela, pri čemu je postupao iz koristoljublja, jer doista nije uvjerljivo i životno da bi došao iz Ukrajine u Republiku Hrvatsku kako bi prevozio nepoznate osobe ne očekujući za to novčanu naknadu. U prilog navedenog zaključka govore i rezultati pretrage mobitela okrivljenika, čiji sadržaj se navodi u pobijanom rješenju. Pravilnost navedenog utvrđenja ničim nije dovedena u pitanje svjedočkim iskazima državljanka Narodne Republike Kine, koje je okrivljenik prevozio u vozilu, o njihovom navodnom turističkom boravku u Republici Hrvatskoj, uzimajući u obzir u njihovim iskazima opisan način dolaska u Republiku Hrvatsku iz Narodne Republike Kine. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje.
8. Također nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl.123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, s tvrdnjom da se utvrđenje navedene opasnosti gotovo isključivo temelji na činjenici stranog državljanstva i ne imanja prebivališta i boravišta u [adresa], pri čemu se zanemaruje da ni na koji način nije pokušao pobjeći, skrivati se ili na drugi način ometati kazneni postupak.
9. Naime, suprotno žalbenim navodima kojima se pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, i prema ocjeni ovog suda činjenica da je okrivljeni državljanin Ukrajine, gdje ima prebivalište, s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljeni boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina.
10. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv okrivljenog potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, pri čemu valja imati u vidu da je okrivljeni državljanin Ukrajine i da na teritoriju Republike Hrvatske nema regulirano boravište. Stoga, uzimajući u obzir ranije navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, kao i samu prirodu terećenog kaznenog djela koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predvidivo nije realno za očekivati da bi se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen mogla postići mjerama opreza.
8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, zbog čega je valjalo je temeljem čl. 493. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 14. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
