Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-433/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene DP, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene DP protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-224/2026-29 od 30. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optužene DP odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optužene DP produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, i to nakon što je dana 30. srpnja 2026. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optužena proglašena krivom za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. svibnja 2026. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optužena DP po braniteljici, odvjetnici Marceli Šprem-Veljavečki, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optužena kada rješenje sadržajno pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 s tvrdnjom „…da rješenje ne sadrži konkretne, dostatne, individualizirane i relevantne razloge…“, koju tvrdnju ničim ne argumentira niti konkretizira, s obzirom da se žalbeni razlozi isključivo odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije u pravu optužena kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, s tvrdnjom da višestruka kaznena osuđivanost ne može biti dovoljna za zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, pogotovo imajući u vidu njezin kritični odnos prema počinjenom djelu (priznanje djela, izraženo kajanje i žaljenje), kod čega ukazuje na činjenicu da je majka troje malodobne djece za koje skrbi. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost proizlazi iz sklonosti optužene činjenju kaznenih djela protiv imovine, koja sklonost proizlazi iz ranije pravomoćne osuđivanosti (u dva navrata) također za kaznena djela krađe, zatim nepravomoćne osuđivanosti za kazneno djelo krađe, u kojem kaznenom predmetu su optuženoj bile izrečene mjere opreza koje je prekršila počinjenjem kaznenog djela za koje je nepravomoćno proglašena krivom u ovom kaznenom predmetu. Kad se tome doda činjenica da je optužena nezaposlena, da se uzdržava od socijalne pomoći, zbog čega se osnovano može zaključiti da kaznena djela krađe čini, između ostalog, i zbog pribavljanja materijalnih sredstava potrebnih za egzistenciju, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi optužena boravkom na slobodi mogla nastaviti sa činjenjem kaznenih djela protiv imovine, unatoč činjenici da je majka troje maloljetne djece, s obzirom da ju ta činjenica ju nije sprječavala u činjenju kaznenih djela protiv imovine, te priznanju djela. Zbog navedenih razloga nije u pravu optužena kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.
7. S obzirom da optuženu od počinjenja kaznenog djela za koje je nepravomoćno proglašena krivom u ovom postupku nisu odvratile ranije pravomoćne i nepravomoćna osuda, niti naložene mjere opreza, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja iteracijske opasnosti protiv optužene potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se iteracijska opasnost mogla prevenirati blažim mjerama, koje su optuženoj već bile određene i koje je optužena prekršila.
8. Zbog navedenih razloga žalba optužene nije osnovana, zbog čega je valjalo, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 14. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke