Poslovni broj Gž-1963/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tehnika d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 274, OIB 73037001250, zastupanog po punomoćnici Andreji Čečuk, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika ... iz ABC, ABC, ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri, odvjetnicima u Varaždinu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-46/2024-11 od 16. listopada 2024., dana 14. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Psp-46/2024-11 od 16. listopada 2024., potvrđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za posjedovnom zaštitom kojom je traženo utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu gradilišta ABC na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i točno određenih pokretnina (teretnog dizala, nadstrešnice za prolaz ljudi, toranjske dizalice, ograda, metalnog i PVC pletiva i dr., sve pobliže opisano u izreci), zatim nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i posjedu pokretnina što se nalaze na ovim nekretninama (osam uredskih kontejnera, nadstrešnice, drvenog podesta i daščane ograde, NOE tornja za vertikalnu komunikaciju, jednog kontejnera sa sanitarnim čvorom, jednog kontejnera-kuhinje, elektro-ormara za napajanje kontejnerskog naselja, korita za vodu i vanjske vodovodne armature), potom u posjedu dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u ABC k. o. [katastarska općina] (otvorenog skladišta te posjedu malog kontejnera za smještaj čuvara, metalne kolne dvokrilne ograde, dvokrakog drvenog stubišta, razvodnog ormara, armature i ograde od armaturnih mreža, drvene građe i malog kontejnera za otpad), kao i dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te posjedu nadstrešnice od elemenata cijevne skele, drvenih mosnica te armaturnog pletiva od metala i PVC materijala koji se nalaze na ovim nekretninama; kao i kojim je tužitelj tražio da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tužitelju vrati u posjed gradilište tj. nekretnine sa svom pripadajućom opremom, materijalom i strojevima, te je ujedno odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere kojim će se tuženiku naložiti uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana izvođenja daljnjih radova na izgradnji objekta ..., dok su točkom III. izreke tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Pravovremenu žalbu protiv rješenja izjavio je tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu gradilišta nebodera ... ... na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i nekretninama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te dijelovima nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iste katastarske općine na kojima se nalaze strojevi, materijal i oprema tužitelja pobrojana u samom tužbenom zahtjevu, uz tvrdnju da ga je tuženik smetao u posljednjem i mirnom posjedu navedenih nekretnina na način da je uz pomoć sudskog ovršitelja, po ishođenom rješenju o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Splitu u predmetu poslovni broj Ovr- 1566/2019 od 17. listopada 2019. i iako za to nije bilo naloga u privremenoj mjeri, nasilno ušao i u posjed zgrade i dvorišta s druge strane ceste, a koje se nalaze u najmu tužitelja i s gradilištem na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne čine nikakvu cjelinu. Tvrdnju o tome da bi ga tuženik smetao i u posjedovanju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju je postojalo rješenje o određivanju privremene mjere čime je tužitelju naloženo predati tuženiku gradilište u posjed, tužitelj temelji na tvrdnji da o donesenoj mjeri i uredovanju nije obaviješten, da su u rješenju o privremenoj mjeri pojedinačno navedene pokretnine koje se tuženiku imaju predati u posjed kao dijelovi gradilišta, među kojima se ne nalaze pokretnine zahtijevane tužbom i prijedlogom za osiguranje, s time što posebno ističe da je u postupku povodom žalbe tužitelja odluka o privremenoj mjeri ukinuta.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje:

- da tuženik ne spori da se nalazi u posjedu gradilišta nebodera ABC, no tvrdi da mu je posjed nekretnina i građevinske opreme predan od strane sudskog ovršitelja, u postupku provedbe rješenja o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/2019 od 17. listopada 2019.,

- da je tuženik u posjed nekretnina zaista stupio temeljem rješenja o osiguranju - određivanjem privremene mjere Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/2019 od 17. listopada 2019., koja je provedena 18. listopada 2019. uz pomoć sudskog ovršitelja Općinskog suda u Splitu,

- da je sudski ovršitelj LĆ, saslušan u ovom postupku kao svjedok, istaknuo da se prilikom ročišta zakazanog za provedbu privremene mjere, na licu mjesta za tužitelja nije pojavio nitko izuzev jednog zaštitara koji se predstavio kao osoba koja zastupa tužitelje, da je uredovanje trajalo nekoliko sati i da su tom prilikom bravari promijenili potrebne brave.

7. Budući da je utvrđeno da se tuženik u posjedu nekretnina i opreme te strojeva za građenje nalazi temeljem odluke suda o određivanju , i kasnijoj provedbi privremene mjere, ocjena je suda prvog stupnja da tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu u smislu članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) jer nema elemenata protupravnosti, odnosno ne postoji samovlasno smetanje. Podredno, analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao niti da je bio posjednik uređaja i građevinske opreme na nekretninama koje navodi jer je svoj posjed napustio, a sklapanjem ugovora sa društvom ..., čiji je tužitelj osnivač, prema kojem bi sva oprema bila iznajmljena društvu ..., pokušao je izbjeći najavljeno uredovanje suda radi provedbe privremene mjere, što je potvrdio nadzorni inženjer gradilišta ČĆ, kojeg je sud prvog stupnja saslušao u svojstvu svjedoka. Iz iznesenih razloga odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, dok prijedlog za određivanje privremene mjere odbija zato što tužitelj nije dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbine, kao ni opasnost da bez određivanja privremene mjere tražbinu neće moći ostvariti. Odluku o troškovima postupka niži sud temelji na članku 154. ZPP (u naravi članku 154. stavku 1. u vezi članka 155. ZPP) i relevantnim odredbama tarife koja uređuje zastupanje odvjetnika.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

9. U konkretnom slučaju u postupku koji je prethodio odluci i samom pobijanom rješenju nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer rješenje ima jasno obrazložene razloge i može se ispitati, izreka rješenja nije proturječna sama sebi ni razlozima odluke, a sud prvog stupnja iznio je razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osim toga, sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje, a na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenio materijalno pravo.

10. Naime, člankom 22. stavkom 1. ZVDSP određeno je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda i naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ukoliko dokaže da su ispunjeni opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz članka 22. stavka 2. ZVDSP, a to su posljednji mirni posjed i nastalo smetanje.

11. Člankom 20. ZVDSP određena je zabrana samovlasti, pa je tako svaka samovlast zabranjena i bez obzira kakav posjed posjednik ima, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed (stavak 1.), dok je stavkom 2. istog članka propisano da samovlasno smeta nečiji posjed onaj koji bez volje posjednika oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava. Samovlasno smetanje pritom, ne postoji ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela donesenom na temelju zakona koji to dopušta, no samovlasno je smetanje i kada je čin oduzimanja i smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona (članak 20. stavak 4. ZVDSP).

12. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno predstavlja li tuženikov posjed gradilišta i građevinske opreme samovlasno smetanje ili je pak riječ o posjedu u koji je tuženik uveden odlukom suda – rješenjem o određivanju privremene mjere Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/2019 od 17. listopada 2019.

13. Tužitelj pritom ističe da je riječ o odluci o osiguranju koja nije uključivala čitavu građevinsku opremu zatečenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već samo onu koja je poimenično navedena u citiranom rješenju, a tvrdi da je tuženik nezakonito, nakon provedenog uredovanja suda, stavio svoj lokot i onemogućio tužitelju posjed i drugih nekretnina preko puta ceste, koje je tužitelj koristio kao zakupnik temeljem ugovora o zakupu s trgovačkim društvima ABC i [trgovačko društvo], no koje nisu bile predmet postupka osiguranja. Na koncu, ukazuje i da je odluka Općinskog suda u Splitu koja je navodni temelj postupanja tuženika, pravomoćno ukinuta, a prijedlog za osiguranje je odbijen kao neosnovan. Protivi se i tvrdnjama da bi napustio posjed nekretnina i pokretnina, ukazujući da predmetom ugovora što ga je sklopio sa trgovačkim društvom ..., nisu bile sve nekretnine ni na njima nalazeća građevinska oprema.

14. Međutim, ovi žalbeni navodi tužitelja ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

15. Naime, i ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda prema kojem su se stranke nalazile u poslovnom odnosu gdje se tužitelj obvezao izvršiti ugovorene radove na izgradnji nebodera ... B u ..., dok se tuženik obvezao izvedene radove platiti, s time što nije sporno da je radi razmirica stranaka u pogledu financiranja radova, tužitelj s danom 1. listopada 2019. raskinuo ugovor i počeo s demontažom opreme, a zbog čega je tuženik pred Općinskim sudom u Splitu pokrenuo postupak određivanja privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranila daljnja demontaža i odvoz građevinskog materijala i opreme i gdje je pod poslovnim brojem Ovr-1566/19 dana 17. listopada 2019. donesena odluka kojom je usvojen prijedlog ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja.

16. Tužitelj nije u pravu kada tvrdi da bi posjed tuženika bio samovlastan jer iz rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/19 od 17. listopada 2019. proizlazi da je tim rješenjem prihvaćen prijedlog tuženika za osiguranje nenovčane tražbine – predajom u posjed gradilišta ... i pripadajuće opreme, strojeva i materijala ovdje tuženiku kao predlagatelju osiguranja, i to zabranom tužitelju kao protivniku osiguranja, da demontira i odvozi građevinski materijal, strojeve i opremu, a posebice opremu koja se poimenično navodi, kao i nalogom tužitelju da ovdje tuženiku preda u posjed gradilište ... na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u [adresa], kao i svu postojeću opremu, strojeve i građevinski materijal što se nalazi na gradilištu, te da mu omogući nesmetan pristup gradilištu, strojevima i opremi te njihovu uporabu i korištenje.

17. Činjenica što se u spornom rješenju o osiguranju navodi samo dio građevinske opreme zatečene prema tvrdnjama tužitelja, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao nekretnini na kojoj se neposredno nalazi zgrada u izgradnji, nije relevantno kraj činjenice što je iz točke I. citiranog rješenja o osiguranju vidljivo da su u njemu navedene samo one pokretnine koje je tužitelj kao osobito važne istaknuo u prijedlogu za osiguranje, dok je rješenjem o osiguranju tužitelju naložena zabrana odvoza svog građevinskog materijala, strojeva i opreme koja bi se i mimo opisanih pokretnina, zatekla na gradilištu. Osim toga, istom privremenom mjerom ovdje tužitelju je naloženo predati tuženiku u posjed čitavo gradilište, za kojeg se zaista potom u rješenju o osiguranju navodi da se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no za kojeg je i iz samog zapisnika o pregledu od 16. listopada 2019. (list 226-230 spisa), vidljivo da obuhvaća i okolne nekretnine koje predstavljaju ne samu neposrednu zonu izgradnje nebodera, već uključuje i površine gdje se nalazi materijal i oprema pa su prema tome i one obuhvaćene građevinskim radovima (zona 2), odnosno područja organizirana radi zaštite kretanja pješaka (zona 3). Nadalje, ovaj sud žalitelja upućuje i na sadržaj zapisnika Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/2019 od 18. studenog 2019. o provedbi privremene mjere i iskaz svjedoka ZĆ, sudskog ovršitelja saslušanog pred prvostupanjskim sudom, koji je tog dana i proveo privremenu mjeru, a iz kojih ne bi proizlazilo da bi tuženik, kako to tužitelj tvrdi, naknadno zauzimao neke druge površine koje ne predstavljaju gradilište. Naime, iz sadržaja citiranog zapisnika vidljivo je da tužitelj nije bio prisutan ročištu za provedbu privremene mjere, no provedbi je bio prisutan glavni nadzorni inženjer ČĆ (u ovom postupku također saslušan kao svjedok), kao i punomoćnik treće osobe ABC (tvrtke kćeri tužitelja) koji je u tom postupku prigovarao provedbi privremene mjere tvrdeći da se tuženiku eventualno može predati u posjed samo jedna čes tica, no da se ne mogu ovršiti stvari koje bi se kako tvrdi, nalazile na drugim nekretninama. Nadalje, iz istog zapisnika vidljivo je da je ovdje tuženiku predano čitavo gradilište, zajedno sa zatečenom opremom i strojevima koje tužitelj do tada s gradilišta nije uspio ukloniti.

18. Ovaj sud stoga u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda o tome da radnje tuženika ne predstavljaju smetanje jer izostaje element samovlasti iz članka 20. ZVDSP. Protivno tome, oduzimanje nekretnina i građevinskih strojeva, opreme i materijala koji su se nalazili na gradilištu nebodera ... iz posjeda tužitelja i njihova predaja u posjed tuženiku, temeljila se na odluci suda – rješenju o osiguranju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1566/2019 od 17. studenog 2019., kojim je takvo osiguranje određeno, i koju je sudski ovršitelj proveo slijedećeg dana. Tužitelj u tijeku ove parnice nije dokazao da bi tuženik svojim radnjama, nakon održanog ročišta za provedbu privremene mjere, poduzimao neke daljnje radnje kojima bi smetao tužiteljev posjed drugih nekretnina koje mu ne bi bile predane u posjed prilikom provedbe mjere osiguranja, već upravo suprotno, iz zapisnika Općinskog suda u Splitu proizlazi da je ovdje tuženiku predano u posjed čitavo područje gradilišta, odnosno sve zone uključujući i nekretnine na kojima je tužitelj kao izvođač radova skladištio opremu, i što je djelomično nabrojano u samom zapisniku.

19. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u radnjama tuženika ne postoji protupravnost jer je tuženik u posjed nekretnina, građevinskih strojeva i opreme stupio na temelju sudske odluke – rješenja o osiguranju, pa se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda od strane tuženika, zbog čega je odbijen zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite. Na žalbene navode tužitelja da je ovrha trebala biti provedena samo na nekretnini koja je navedena u rješenju osiguranju, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], treba istaknuti i da je tužitelj kao protivnik osiguranja bio ovlašten u postupku osiguranja štititi svoja prava odgovarajućim pravnim sredstvima propisanim Ovršnim zakonom ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), pa je tako u slučaju da je došlo do nekih nepravilnosti u provedbi ovrhe, mogao takav zahtjev neovisno o izjavljenoj žalbi protiv rješenja o osiguranju, uputiti ovršnom sudu, no što je neodlučno za ishod ovog parničnog postupka.

20. Za ishod ove parnice nije relevantno niti to što je rješenje o osiguranju Općinskog suda u Splitu temeljem kojeg je tuženik uveden u posjed, ukinuto u žalbenom postupku, obzirom da se pitanje pravnih posljedica neopravdano određenih privremenih mjera prosuđuje sukladno članku 354. stavku 1. OZ, no što nije predmet postupka radi smetanja posjeda. Konačno, tužitelju treba ukazati i da je, u slučaju da je tuženik zbog pravomoćno odbijenog prijedloga za osiguranje ili drugih razloga izgubio pravo na posjed pokretnina, tužitelj ovlašten pravom vlasničkom tužbom ili tužbom predmijevanog vlasnika, tražiti predaju pokretnina u posjed.

21. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan temeljem gore izloženog, to nije potrebno daljnje obrazlaganje podrednih razloga zbog kojih je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo i kada je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 346. stavkom 1. OZ za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovačne tražbine tužitelja.

23. Tužitelj drži da je trebao uspjeti sa zahtjevom te mu se stoga imao dosuditi i parnični trošak, no kako je utvrđeno da žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, to nisu osnovani niti njegovi navodi kojima odluku o trošku pobija iz ovih razloga.

24. Slijedom iznesenog, a primjenom članka 380. točke 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 14. kolovoza 2026.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić