Republika Hrvatska

Općinski sud Sisku

Prekršajni odjel

Petrinja, Trg dr. F. Tuđmana 12

Poslovni broj: Pp-538/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Aniti Čalić, uz sudjelovanje Tatjane Kuhar kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.; nastavno: ZZNO) u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijska postaja Petrinja, klasa: 211-07/26-5/3682, urbroj: 511-10-12-02-26-1 od 20. veljače 2026., nakon provedene glavne rasprave održane 2. lipnja 2026. i 10. kolovoza 2026., dana 13. kolovoza 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni TK, sin TK i BK, djevojački T, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, CNC operater i programiranje CNC strojeva, zaposlen, mjesečna primanja oko 1.000,00 eura, vlasnik osobnog automobila marke Ford iz 2010., živi u izvanbračnoj za jednici, otac troje maloljetne djece, prekršajno osuđivan

k r i v  j e

što je:

I. 9. siječnja 2026. oko 15.30 sati u obiteljskoj kući u [adresa] počinio tjelesno nasilje nad svojim djetetom ŽK rođ. **.**.2020. na način što ga je tjelesno kažnjavao zbog neposluha udarajući ga rukom po stražnjici, a što je kod djeteta ŽK izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti

II. dakle, počinio nasilje u obitelji tjelesnim kažnjavanjem djeteta

III. čime je počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 2. ZZNO

IV. Na temelju članka 22. stavak 5. ZZNO okrivljeniku se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura (tisućusedamstoeura)

V. Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti presude u 5 (pet) obroka. Ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) mjeseci od pravomoćnosti presude uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. PZ smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

VI. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi članka 138. stavak 2. točka 3. PZ okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava sisačko-moslavačka, Policijska postaja Petrinja podnijela je optužni prijedlog klasa: 211-07/26-5/3682, urbroj: 511-10-12-02-26-1 od 20. veljače 2026. protiv okrivljenog TK, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 2. ZZNO.

2. Upitan kakav stav zauzima prema optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu je optužbom stavljen na teret.

3. U iskazu je okrivljenik naveo da je bio u braku s bivšom suprugom HK i imaju troje zajedničke maloljetne djece, sina PK starog 8 godina, kćer ĆK staru 7 godina i sina ŽK starog 5 godina. Razveli su se prije otprilike tri godine. On sada živi u [adresa], na adresi [adresa] sa svojom izvanbračnom družicom DK. Djeca žive s majkom, ali dolaze na redovite susrete kod njega utorkom i četvrtkom od 17.00 do 20.00 sati, te vikendom od petka u 19.00 sati do nedjelje do 19.00 sati. Ove kritične zgode 9. siječnja 2026., misli da je bio na godišnjem odmoru, pa su djeca bila kod njega u kući na adresi boravišta u [adresa]. Toga dana najmlađi sin ŽK koji je rođen **.**.2020. cijeli dan je bio jako lošeg ponašanja i nikako ga nije mogao disciplinirati. Dijete ŽK je najprije maltretirao i naguravao brata PK, a onda se okomio na sestru ĆK koju je udarao i gurao unatoč njegovim konstantnim upozorenjima da s time prestane jer su PK i ĆK zbog toga bili uznemireni. U jednom trenutku kćer ĆK je stajala na polovici stepeništa leđima okrenuta prema donjem dijelu stepeništa, a dijete ŽK je bio na vrhu stepeništa i pošao je prema njoj s očitom namjerom da ju ponovno udari tako da je podigao nogu da ju udari nogom u predio trbuha. Bio je u blizini pa ga je zaustavio i onda ga je lagano udario rukom po stražnjici. Svjestan je da se djeca ne smiju tjelesno kažnjavati, ali ponavlja da ga nije jako udario, već je samo pokušao doprijeti do njega da prestane s takvim ponašanjem prema bratu i sestri s obzirom da ga nikako nije uspijevao smiriti. Navodi da je povisio ton kada se obraćao djetetu ŽK, ali mu namjera nije bila da bude nasilan prema njemu već da ga nekako disciplinira jer se ponašao nemoguće. Sin ŽK se uplašio kada ga je udario po stražnjici jer ga inače tjelesno ne kažnjava i dozvoljava da se uznemirio i da je bio uplašen, ali je već nakon sat vremena prestao plakati i promijenio je svoje ponašanje, te više nije maltretirao brata i sestru. Žao mu je što je udario dijete po stražnjici, ali je njegovo ponašanje toga dana bilo nemoguće i potencijalno opasno jer je kćer ĆK mogla pasti niz stepenice da ju je uspio udariti nogom kao što je to namjeravao. Napominje da je ŽK jako razmažen u odnosu na drugo dvoje djece jer mu majka dopušta da radi što hoće i zabranjuje starijoj djeci da se brane od njegovih agresivnih ispada. Cijeli događaj je vidjela i njegova izvanbračna družica DK.

4. U dokaznom postupku ispitane su svjedokinje HK i DK, te je pročitana dokumentacija koja prileži spisu,: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 15. siječnja 2026., zapisnik o ispitivanju svjedokinje HK od 13. siječnja 2026. i izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Petrinja od 13. siječnja 2026., a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 11. svibnja 2026.

5. Svjedokinja HK iskazala je da je bila u braku s okrivljenim TK, a imaju troje zajedničke maloljetne djece, sina PK starog 8 godina, kćer ĆK staru 7 godina i sina ŽK starog 5 godina. Razveli su se prije gotovo četiri godine. Nakon razvoda sudskom presudom je određeno da djeca žive s njom, ali odlaze na redovite susrete s ocem utorkom i četvrtkom od 17.00 do 20.00 sati, te vikendom od petka u 19.00 sati do nedjelje do 19.00 sati, kao i polovicu školskih praznika. Kritične zgode 9. siječnja 2026. bili su školski praznici i djeca su bila kod okrivljenog TK u [adresa]. U jednom trenutku dobila je poruku od okrivljenika na WhatsApp aplikaciji u kojoj je napisao nešto u smislu da je sin ŽK od njega dobio po guzici jer je kćer ĆK udarao šakama. Kada su se djeca vratila kući od oca razgovarala je sa sinom ŽK i pitala ga što se dogodilo kod oca, a on joj je ispričao da se svađao sa sestrom ĆK i da je u toj svađi udario sestru ĆK, a da je onda njega otac okrivljeni TK udario po stražnjici, te da ga je počupao za kosu i povukao za uši. Dijete nije imalo nikakve vidljive ozljede, ali je bio uznemiren zbog toga i poslije nije rado išao kod oca, te je čak govorio neprimjerene stvari kao npr. da će on istući tatu kada naraste ako ga ovaj opet udari. Ovo nije bio jedini put da je okrivljenik fizički disciplinirao djecu i ona je sve to ispričala u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, te su oni nakon razgovora sa svim članovima obitelji, uključujući i djecu, upozorili okrivljenika na to da ne smije tjelesno kažnjavati djecu jer da će se u protivnom promijeniti odluka o susretima s djecom i da neće moći viđati djecu. Nastavno je iskazala kako želi da djeca imaju kontakt s ocem i da provode vrijeme s njim, ali ne želi da bude ikakvog nasilja prema djecu, niti da oni budu izloženi nekom nasilničkom ponašanju jer smatra da se sve može riješiti i drugim odgojnim metodama. Ona nikada tjelesno ne kažnjava djecu i ne želi da ih netko drugi tjelesno kažnjava. Smatra da je dijete ŽK malo više agresivan prema bratu i sestri nakon što su nastali problemi između bivšeg supruga i nje, te da je to djetetova reakcija. ŽK ide u vrtić, te se dobro slaže s drugom djecom u vrtiću, a u dobi je kada upoznaje svoje osjećaje i samog sebe, pa je možda zbog toga malo nemirniji od ostale djece. Na poseban upit je odgovorila da je o događaju odmah obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad. Na upit okrivljenika je odgovorila da ona nije djeci zabranila da s bakom i djedom razgovaraju o njoj ili djeci i kućanstvu. Dijete ŽK joj nije rekao da je te zgode udarao ili maltretirao brata PK, niti joj je to rekao PK.

6. Svjedokinja DK iskazala je da je izvanbračna družica okrivljenog TK koji iz braka s bivšom suprugom ima troje maloljetne djece sina PK, kćer ĆK i sina ŽK koji su u dobi od 5 do 8 godina. Najmlađi je sin ŽK koji zna biti vrlo agresivan prema starijem bratu i sestri koje često udara rukama i nogama, te mu se teško može objasniti da takvo ponašanje nije dobro jer kada mu se nešto zabrani onda plače. Smatra da je dijete ŽK razmažen. Kritične zgode 9. siječnja 2026. bili su u kući u [adresa], CK [adresa], a okrivljenikova djeca PK, ĆK i ŽK bili su kod okrivljenika s obzirom da djeca inače žive s majkom, ali redovito posjećuju okrivljenika sukladno odluci suda. Toga dana maloljetni ŽK koji je u dobi od 5 godina najprije je naguravao osmogodišnjeg brata PK gurajući ga u više navrata prema staklenim vratima. Odvraćala ga je od takvog ponašanja tako da mu je stalno govorila da to ne smije raditi, da bi mogao ozlijediti brata i slično, te je nakon dugotrajnih razgovora ipak to prestao raditi, ali je onda počeo zamahivati nogama prema sestri ĆK kao da će ju udariti nogom podižući nogu visoku u zrak u njezinom smjeru. Dijete ĆK je stajala u blizini stepeništa i bilo ih je strah da bi ju mogao udariti i da bi ona mogla pasti niz stepenice. Okrivljenik i ona su mu govorili da to prestane raditi, ali on nije poslušao već je i dalje zamahivao nogom prema sestri. Potom ga je okrivljenik jednom lagano udario rukom po stražnjici samo da bi ga malo uplašio da prestane s takvim ponašanjem jer razgovor nije imao učinka. To nije bio jak udarac i nije ozlijedio dijete, već ga je samo lagano udario po stražnjici da bi ga malo uplašio. Maloljetni ŽK se zbog toga jeste uznemirio i malo uplašio, te se rasplakao, ali je prestao s nasilnim ponašanjem prema bratu i sestri. ŽK se vrlo brzo smirio i nastavio se normalno igrati. Ističe da je okrivljenik brižan otac, da nije nasilan, niti je kada fizički kažnjavao djecu, već naprotiv provodi vrijeme s njima, igraju se, izvodi ih u šetnje i park, te im svašta kupuje, tako da je po njezinom mišljenju dobar i brižan otac.

7. Uvidom u izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji Policijske postaje Petrinja utvrđeno je da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Petrinja dostavio dopis u kojem se navodi da su zaprimili obavijest HK iz [adresa] da je okrivljeni TK "udario po guzici" njihovo zajedničko maloljetno dijete ŽK jer da je isti udarao šakama maloljetno dijete ĆK, a o čemu je okrivljenik obavijestio majku HK SMS porukom.

8. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije utvrđeno je da je okrivljenik jednom osuđen za prekršaj iz članka 22. ZZNO, dva puta kažnjen zbog prekršaja protiv sigurnosti prometa (članak 53. stavak 4. i članak 238. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), te jednom kažnjen za prekršaj iz članka 16. stavak 1. točka 1. Zakona o prebivalištu.

9. U ovako provedenom postupku analizirajući iskaz okrivljenika, svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se optužbom tereti.

10. Nesporno je da je okrivljenik otac žrtve djeteta ŽK rođenog **.**.2020., pa se nesporno radi o osobama na koje se primjenjuju odredbe ZZNO u smislu članka 8. ZZNO. Nadalje, okrivljenik ne osporava da je kritične zgode 9. siječnja 2026. oko 15.30 sati u obiteljskoj kući u [adresa] tjelesno kažnjavao svoje dijete ŽK zbog neposluha tako da ga je udario rukom po stražnjici. Okrivljenik ne osporava da se dijete ŽK zbog tog udarca uznemirio i da je bio uplašen. Dakle, okrivljenik ne osporava da je postupio na način kako je to opisano u optužbi, odnosno ne osporava odlučne činjenice inkriminiranog postupanja za koje ga se tereti. Takvo utvrđenje proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedokinja HK i DK koje su iskazivale uvjerljivo i detaljno, te je sud njihove iskaze prihvatio kao istinite. Tako iz iskaza svjedokinje HK koja je majka žrtve djeteta ŽK proizlazi da joj je okrivljenik poslao poruku na WhatsApp aplikaciji u kojoj je napisao da je "sin ŽK od njega dobio po guzici jer je kćer ĆK udarao šakama", a razgovoru s djetetom ŽK po povratku kući dijete ŽK joj je također ispričao da je u svađi udario sestru ĆK, a da je onda otac okrivljeni TK njega udario po stražnjici. Dijete ŽK nije zadobio ozljede, ali je bio vidno uznemiren. I iz iskaza svjedokinje DK koja je izvanbračna družica okrivljenika proizlazi da je kritične zgode dijete ŽK bilo u posjeti kod okrivljenika, te da je naguravao starijeg brata PK, a onda zamahivao nogama prema sestri ĆK, pa kada nije poslušao okrivljenika i nju da to prestane raditi, okrivljenik ga je udario rukom po stražnjici s ciljem da ga uplaši pri čemu ga nije ozlijedio, ali se dijete ŽK uznemirio i uplašio.

11. Dakle, iz iskaza okrivljenika i drugih provedenih dokaza proizlazi nedvojbeno utvrđenje da je kritične zgode u obiteljskoj kući u kojoj su njegova maloljetna djeca bila u posjeti, dijete ŽK koji je bio u dobi od pet godina tjelesno kažnjavao zbog neposluha udarajući ga rukom po stražnjici, a što je kod djeteta JK izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti. Takvim postupanjem okrivljenik je ostvario sva obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 5. u vezi članka 10. stavak 1. točka 2. ZZNO, odnosno počinio nasilje u obitelji tjelesnim kažnjavanjem djeteta zbog čega je proglašen krivim. Prema odredbi članka 10. stavak 1. točka 2. ZZNO svako tjelesno kažnjavanje djece ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci predstavlja nasilje u obitelji, pa okolnost koju okrivljenik ističe u svojoj obrani da je žrtvu dijete ŽK "lagano" udario po stražnjici, odnosno da taj udarac nije bio jak i da dijete nije zadobilo ozljede nije od utjecaja na prednja utvrđenja. Isto tako, sud nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem insinuira da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani, odnosno da je tjelesno kažnjavao dijete ŽK udarcem rukom po stražnjici iz razloga što je starija kćer dijete ĆK stajala na sredini stepeništa, a da je dijete ŽK podigao nogu u zrak dok je stajao na vrhu stepeništa s namjerom da ju udari nogom zbog čega se uplašio da bi dijete ĆK mogla pasti niz stepenice, pa da je udarcem pokušao doprijeti do djeteta ŽK. Ovo iz razloga što sam okrivljenik u svom iskazu navodi da je prije nego što je u toj situaciji dijete ŽK udario rukom po stražnjici, prvo dijete ŽK zaustavio u toj namjeri, a tek onda ga udario po stražnjici s namjerom da ga disciplinira. Dakle, okrivljenik je najprije dijete ŽK zaustavio, a onda ga udario po stražnjici (s namjerom da ga disciplinira), pa evidentno nije postupao u nužnoj obrani.

12. Odlučujući o vrsti i visini kazni sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje su od utjecaja na to da sankcija bude lakša ili teža za okrivljenika. Tako je olakotnim cijenio činjenicu da okrivljenik ostvaruje skromne prihode od oko 1.000,00 eura, a u obvezi je uzdržavati troje maloljetne djece, dok je otegotnom cijenjena okolnost da je prekršajno osuđivan, pa tako je jednom osuđen i za prekršaj iz članka 22. stavak 1. ZZNO. Uzimajući u obzir ovako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog prekršaja, na temelju članka 22. stavak 5. ZZNO okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.700,00 eura, dakle u zakonom propisanom minimumu novčane kazne za taj prekršaj (članak 22. stavak 5. ZZNO – novčana kazna od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana), držeći da će se ovakvom kaznom postići svrha kažnjavanja, a okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Uvažavajući visinu izrečene kazne i materijalne prilike okrivljeniku određena je obročna otplata kazne. Ukoliko okrivljenik u određenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno odredbi članka 152. stavak 3. PZ smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

13. Okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, a koji je u ovom predmetu odmjeren u skladu s duljinom trajanja i složenošću provedenog postupka, te materijalnim prilikama okrivljenika.

U Petrinji, 13. kolovoza 2026.

Sutkinja

Anita Čalić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 (osam) dana po primitku presude, putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju

2. Okrivljeniku

3. Žrtvi (putem z.z.)