REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-511/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić, izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice pod 1) RZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i pod 2) RZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Ani Jadrić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika OTP banke d .d. SPLIT, OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku iz odvjetničkog društva Anić & Anić u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu 1. i 2. tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3124/23-16 od 23. travnja 2026. u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice RZJ i RZ, obje iz Splita, kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3124/23- 16 od 23. travnja 2026. u točki I izreke.

r i j e š i o  j e

II Prihvaća se žalba 1.tužiteljice RZJ iz [adresa], kao osnovana te se preinačava presuda u točki II izreke tako da ista sada glasi:

"Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61 OIB: 52508873833, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) VZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.400,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev 1. tužiteljice za troškove postupka odbija kao neosnovan."

III Odbijaju se tužiteljice sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3124/23-16 od 23. travnja 2026. suđeno je:

" I. Dužan je tuženik OTP banka d.d. Split, OIB: 52508873833, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) VZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.384,46 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-0,94 EUR teče od 11. prosinca 2006. g. do isplate,

-1,71 EUR teče od 10. ožujka 2008. g. do isplate,

-0,47 EUR teče od 10. listopada 2008. g. do isplate,

-5,65 EUR teče od 10. studenog 2008. g. do isplate,

-3,73 EUR teče od 10. prosinca 2008. g. do isplate,

-14,73 EUR teče od 12. siječnja 2009. g. do isplate,

-20,17 EUR teče od 4. ožujka 2009. g. do isplate,

-14,59 EUR teče od 3. travnja 2009. g. do isplate,

-14,52 EUR teče od 5. svibnja 2009. g. do isplate,

-13,43 EUR teče od 11. svibnja 2009. g. do isplate,

-12,77 EUR teče od 10. lipnja 2009. g. do isplate,

-14,62 EUR teče od 10. srpnja 2009. g. do isplate,

-10,02 EUR teče od 11. kolovoza 2009. g. do isplate,

-10,77 EUR teče od 5. listopada 2009. g. do isplate,

-10,63 EUR teče od 4. studenog 2009. g. do isplate,

-12,58 EUR teče od 3. prosinca 2009. g. do isplate,

-15,38 EUR teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate,

-18,37 EUR teče od 3. veljače 2010. g. do isplate,

-18,96 EUR teče od 3. ožujka 2010. g. do isplate,

-26,54 EUR teče od 2. travnja 2010. g. do isplate,

-23,57 EUR teče od 4. svibnja 2010. g. do isplate,

-26,51 EUR teče od 2. lipnja 2010. g. do isplate,

-37,51 EUR teče od 5. srpnja 2010. g. do isplate,

-34,19 EUR teče od 4. kolovoza 2010. g. do isplate,

-45,67 EUR teče od 31. kolovoza 2010. g. do isplate,

-52,84 EUR teče od 10. rujna 2010. g. do isplate,

-42,15 EUR teče od 11. listopada 2010. g. do isplate,

-44,22 EUR teče od 10. studenog 2010. g. do isplate,

-53,09 EUR teče od 10. prosinca 2010. g. do isplate,

-64,81 EUR teče od 10. siječnja 2011. g. do isplate,

-51,63 EUR teče od 10. veljače 2011. g. do isplate,

-55,72 EUR teče od 10. ožujka 2011. g. do isplate,

-49,93 EUR teče od 11. travnja 2011. g. do isplate,

-63,03 EUR teče od 10. svibnja 2011. g. do isplate,

-72,01 EUR teče od 10. lipnja 2011. g. do isplate,

-107,58 EUR teče od 4. kolovoza 2011. g. do isplate,

-95,53 EUR teče od 18. kolovoza 2011. g. do isplate,

-78,41 EUR teče od 12. rujna 2011. g. do isplate,

-72,01 EUR teče od 10 listopada 2011. g. do isplate,

-73,47 EUR teče od 10. studenog 2011. g. do isplate, i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 11. prosinca 2006. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2023. g. izračunava prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te

-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je isplatu iznosa od 1.384,46 EUR s pripadajućim kamatama solidarno s tužiteljicom pod 1) zatražila tužiteljica pod 2) RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Žalbu protiv presude su podnijele tužiteljice zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ukazuju na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava iz dokaznog postupka i samih tih isprava. Iz čl. 9. točke 9.1.1. Ugovora o kreditu proizlazi solidarnost obveze ovih tužiteljica. Stoga, neovisno o tome tko je plaćao kredit, tužiteljica ad. 1.) ili tužiteljica ad. 2.), iste kao solidarne, ranije dužn ice, a sada vjerovnice, imaju pravo solidarno utužiti predmetnu tražbinu. U svakom slučaju tužiteljici ad. 1.) pripada trošak postupka, jer je u cijelosti uspjela u sporu. Traže troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Neosnovano tužiteljice u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

5.1.Ovaj sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica pod 1) i 2) za isplatu iznosa od 1.384,46 EUR s pripadajućim kamatama, solidarno od tuženika, koji predstavlja razliku između obračunatih i plaćenih mjesečnih anuiteta koje je tuženik zaračunavao uslijed nezakonitog ugovaranja valutne klauzule u valuti CHF.

6.1. Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužiteljice pod 1), kao korisnika kredita, dana 17. srpnja 2006. g. sklopljen Ugovor o kreditu broj 56930/06 s valutnom klauzulom na iznos od 18.093,00 CHF s rokom otplate od 60 mjeseci te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po prodajnom tečaju za CHF na dan ispunjenja obveze. Nadalje, nije sporno ni da je tužiteljica pod 1) dana 10. studenog 2011. g. u cijelosti otplatila kredit.

7. U žalbenom postupku je sporno da li je 2.tužiteljica otplaćivala kredit, da li ista kao solidarni dužnik, sada vjerovnik ima također pravo utužiti predmetnu tražbinu i odluka o troškovima postupka.

8. iz provedenog dokaznog postupka i obrazloženja suda proizlazi:

- da sud nije prihvatio tvrdnju tužiteljice pod 1) da nije otplaćivala kredit osobno već da su se rate kredita podmirivale ugovorenim trajnim nalogom na plaći njene majke jer tako ne proizlazi ni iz dokumentacije u spisu ni iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Ines Lozić, a tuženik je u odgovoru na tužbu izričito naveo da je rate kredita podmirivala tužiteljica pod 1);

- da su tužiteljice uz tužbu dostavile pregled uplata po kreditu iz kojeg ne proizlazi da su rate kredita cijelo vrijeme otplate kredita, a kako je to u iskazu navela tužiteljica pod 1), plaćane s računa tužiteljice pod 2) niti je tužiteljica pod 2) na tu okolnost dostavila bilo kakav dokaz;

- da jedina zabilježena uplata s računa tužiteljice pod 2) je u iznosu od 2.000,00 kn i to 18. kolovoza 2011.;

- da s obzirom da je kredit na ime tužiteljice pod 1) otplaćen cijelosti, sve i da su pojedine rate kredita plaćale treće osobe, u ovom slučaju samo jednom od strane tužiteljice pod 2), u postupku nije utvrđeno da ta uplata nije izvršena u ispunjenju obveze tužiteljice pod 1) kao korisnika kredita (odredba čl. 161. st. 1. ZOO-a).

9. Sud je pravilno ocijenio da tužiteljica pod 2), kao solidarni dužnik, radi ništetnosti odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli u CHF nije stekla pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a radi čega je njen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.384,46 EUR s pripadajućim kamatama, odbio kao neosnovan.

10. Tužiteljice u žalbi pogrešno izjednačavaju svoju prvotnu ugovornu obvezu bankarskog duga sa statusom vjerovnika u postupku vraćanja stečenog bez osnove. Činjenica da su u Ugovoru o kreditu bile sudužnici (solidarni dužnici prema banci) ne čini ih automatski "solidarnim vjerovnicima" u parnici za vraćanje preplaćenih iznosa. Pravo na povrat novčanih iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi (valutne klauzule u CHF) pripada isključivo onoj osobi iz čije je imovine preplata stvarno izvršena (čija je imovina umanjena), a ne bilo kojem potpisniku ugovora. Sud je na temelju financijskog vještačenja vještakinje Ines Lozić utvrdio da je sve rate kredita (osim jedne uplate od 2.000,00 kn) stvarno otplatila tužiteljica pod 1). Samim time, imovina tužiteljice pod 2) nije umanjena u korist banke, pa ona nema aktivnu legitimaciju potraživa ti taj novac natrag. Čak i za onu jednu utvrđenu uplatu od 2.000,00 kn, sud je ispravno primijenio pravilo da treća osoba može ispuniti obvezu dužnika. Ta se uplata pravno smatra ispunjenjem obveze u ime tužiteljice pod 1). Time se gasi dug prema banci, al i se ne dira neovisno pravo tužiteljice pod 2) da od banke traži povrat na temelju ništetnosti, jer je uplaćivala tuđi dug.

11. Sud je pogrešno primijenio odredbu čl.154.st.4. ZPP-a kada je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U ovoj pravnoj stvari radi se o dvije tužiteljice (suparničari) čiju procesnu sudbinu i uspjeh sud mora ocjenjivati odvojeno, bez obzira na to što ih zastupa isti punomoćnik. Prema Zakonu o parničnom postupku, suparničari su u pravilu samostalne stranke. Uspjeh ili neuspjeh jednog suparničara ne smije ići na štetu ili u korist drugoga. 1. tužiteljica je uspjela 100% i ona ima potpuno pravo na naknadu svojih troškova postupka od tuženika prema načelu uzročnosti i uspjeha (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

12. Troškovi 1. tužiteljice odnose se na trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1.OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 24.10.2024. (Tbr.9.st.1.OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 4.3.2024. (Tbr.9.st.1.OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 22.4.2025. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 22.1.2026. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 200,00 eura i troška vještačenja u iznosu od 400,00 eura, ukupno 1.400,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev 1.tužiteljice nije osnovan, jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno odredbi čl. 155.st.1. ZPP-a.

13. Slijedom iznijetog žalba tužiteljice u pogledu točke I. je odbijena kao neosnovana sukladno odredbi čl. 368.st.1. Zakona o parničnom postupku, dok je točka II izreke presude u pogledu troškova postupka preinačena sukladno odredbi čl. 380.točka 3. ZPP-a.

14. Zahtjev tužiteljica za naplatu troškova žalbenog postupka sud je odbio kao neosnovan, jer je 1. tužiteljica uspjela samo sa sporednim potraživanjem u pogledu troškova, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena, sukladno odredbi čl. 166.st.1. i 2. ZPP-a.

U Požegi, 13. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević