REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2116/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15A, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri, protiv tužene VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvane tužene, dana 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o je

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Medine Karahasanović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-100996/2022 od 19. svibnja 2023. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 66,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 12,07 eura od dana 22. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 29,56 eura od dana 24. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 12,91 eura od dana 24. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 12,35 eura od dana 22. svibnja 2021. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Medine Karahasanović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-100996/2022 od 19. svibnja 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 39,82 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. svibnja 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 155,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 8. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Medine Karahasanović iz Zagreba donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-100996/2022 dana 19. svibnja 2023. kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 66,89 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim, na iznos od 12,07 eura od dana 22. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 29,56 eura od dana 24. veljače 2021. do isplate, na iznos od 12,91 eura od dana 24. travnja 2021. do isplate, te na iznos od 12,35 eura od dana 22. svibnja 2021. do isplate, sve uz naknadu troškova ovršnog postupka.

2. Tužena je pravovremeno podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi ističući kako je nekretninu za koju se tereti da nije podmirila režije, prodala 2020., da više nije vlasnik iste, a da je do trenutka prodaje navedena nekretnina bila pod najmom. Također, predlaže tužitelju da provjeri uplatu koju je izvršila pravna osoba u iznosu od 79,21 eura u travnju 2023., a koja se odnosi na predmetnu nekretninu te da izvrši provjeru stanje duga.

3. Sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-2116/23-2 dana 25. siječnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno članku 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj se na navode tužene iz odgovora na tužbu očitovao podneskom od 24. ožujka 2024. kojim ističe kako potraživanje koje je predmet ovog pravnog spora proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 185039201401 koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi A. [adresa], D. Ivančana 2, Zagreb koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Budući da je predmetni Ugovor sklopljen sukladno Zakonu o tržištu toplinske energije (Narodne novine broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) koji čl. 11. st. 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovoga članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika isti se primjenjuje i na tuženika. Navedeni ugovor sklopljen je dana 8. veljače 2014. od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika, a na isti se primjenjuju i odredbe Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15) osobito čl. 4. kojim je propisano kako ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju upravo kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika. U Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije upravo je tuženik naveden kao krajnji kupac pod šifrom: 2585864 te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Navedena odluka donesena je na temelju odluke većine glasova suvlasnika koji se računaju po suvlasničkim dijelovima te se primjenjuje na sve krajnje kupce navedene u Odluci. Tužitelj također ističe kako je iz utuženih računa vidljivo kako je upravo tužena evidentirana kao krajnji kupac pod šifrom 31730260043 te da joj uredno ispostavljani računi za isporučenu toplinsku energiju za poslovni prostor na adresi [adresa].

5. Tužitelj nadalje ističe kako je krajnji kupac kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju dužan o svakoj promjeni koja se odnosi na stambeni/poslovni prostor obavijestiti tužitelja u roku od osam dana od nastale promjene i dostaviti relevantnu dokumentaciju temeljem koje tužitelj u svojim evidencijama može za određeni poslovni ili stambeni prostor provesti promjene vlasnika, korisnika, naziva/imena i prezimena, OIB [osobni identifikacijski broj]a i ostalih sličnih podataka. Na navedenu obvezu krajnji kupac upozoren je i na svakom ispostavljenom računu za isporučenu toplinsku energiju, a sve sukladno Općim uvjetima za isporuku toplinske energije. Tužitelj ističe kako je dana 2. studenog 2022. zaprimio Zahtjev za promjenu krajnjeg kupca zajedno uz vjerodostojnu dokumentaciju iz koje proizlazi da je došlo do promjene krajnjeg kupca (Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. svibnja 2021.) te da je nakon zaprimljenog Zahtjeva tužitelj postupio po istom i izvršio promjenu evidentiranog krajnjeg kupca. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da se potraživanje koje je predmet ovog spora odnosi na mjesece 11/20, 01/21, 03/21 te 04/21, a da je do prodaje nekretnine došlo 14. svibnja 2021., tužitelj smatra kako je razvidno da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine te da je prema tome osnovano i potraživanje tužitelja prema tuženiku. Poziva se na čl. 2. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14, 129/15) kojim je kupac definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, tuženik je nesporno u utuženom razdoblju bio vlasnik predmetnog poslovnog prostora pa je prema tome isti i obveznih plaćanja utuženih računa te je dokazano da je tužitelj u utuženom razdoblju osnovano ispostavljano račune za isporučenu toplinsku energiju. Također, tužena je obvezu obavještavanja tužitelja o promjeni koja se odnosi na stambeni/poslovni prostor izvršila tek 2. studenog 2022. pa je i prema tome nesporno da je neosnovan prigovor pasivne legitimacije i nepostojanja pravnog odnosa, a budući da razvidno proizlazi kako je tuženik osnovano zaveden kao krajnji kupac toplinske energije. U odnosu na navode tuženika kako je predmetno dugovanje podmireno, tužite lj ističe kako iz dostavljene potvrde o plaćanju proizlazi da je ista izvršena dana 28. travnja 2023. te da se odnosi za plaćanje po šifri krajnjeg kupca 2585089. Iz utuženih računa je vidljivo kako se isti odnose za poslovni prostor na adresi [adresa] te da se odnose na šifru krajnjeg kupca: 2585864. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je tuženik evidentiran kao krajnji kupac toplinske energije za poslovni prostor sa šifrom krajnjeg kupca 2585089 te šifrom krajnjeg kupca 2585864 nesporno je da se dostavljena potvrda o plaćanju ne odnosi na ovo potraživanje koje je nepodmireno u cijelosti. Slijedom svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tuženu na naknadu troškova ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

6. Tužena se na navode tužitelja nije očitovala iako je predmetni podnesak uredno zaprimila niti je ista iako uredno pozvana pristupila na ročište zakazano za dan 2. srpnja 2026. (poleđina lista 86 spisa – dostavnica za predmetni podnesak i poziv za ročište).

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 31. kolovoza 2022., presliku uplate sa lista 28 spisa, Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 185039201401, Odluku suvlasnika sa lista 50 spisa uz popis suvlasnika, prijepis utuženih računa sa lista 63-70 spisa, Zahtjev za promjenu podataka u matičnoj evidenciji krajnjih kupaca toplinske energije sa lista 71 spisa, te Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 14. svibnja 2021.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za studeni 2020. te siječanj, ožujak i travanj 2021.

10. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija tužene, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sud ukazuje kako je odredbom čl. 39. OZ-a propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim treba ovrhu provesti i po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Sud je uvidom u priloženi ovršni prijedlog utvrdio kako isti sadrži potrebne podatke, a temeljem izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja kao vjerodostojne isprave. Nadalje, izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a, kojim je propisano da su vjerodostojne isprave račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze kako je to prethodno navedeno te je pregledom priloženog izvoda iz poslovnih knjiga utvrđeno da isti udovoljava traženim pretpostavkama i predstavlja vjerodostojnu ispravu sastavljenu sukladno odredbi članka 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) kao i citiranom članku OZ-a.

12. Odredbom čl. 3. toč. 6. Zakona o energiji (Narodne novine br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15) propisano je kako se pod energijom smatra primarni energent i/ili transformirani oblik energije, električna energija, toplinska energija, plin, nafta i naftni derivati, dok je točkom 12. istog Zakona propisano da je kupac pravna ili fizička osoba koja kupuje energiju.

13. Na temelju čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 i 129/15, dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

14. Nadalje, odredbom čl. 3. Općih uvjeta propisani su odnosi između kupca toplinske energije i krajnjih kupaca, pri čemu se odnos između njih regulira ugovorom o potrošnji toplinske energije, a sklapaju ga kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

15. Na temelju odredbe čl. 18. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23, dalje ZOO) tužena je kao sudionik u obveznom odnosu dužna postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnjom dobrog domaćina), kao i pridržavati se načela savjesnosti i poštenja sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a te je u tom smislu tužena bila dužna obavijestiti tužitelja o bilo kakvim nastalim promjenama, a što ista nije učinila u utuženom razdoblju već nakon istog točnije 2. studenog 2022. niti je tijekom postupka tvrdila da je to učinila ranije, a u konačnici predmetna nekretnina je prodana 14. svibnja 2021. što je također nakon utuženog razdoblja koje se odnosi na studeni 2020., potom siječanj, ožujak i travanj 2021. kada je tužena bila vlasnik i korisnik iste. Isto tako, valja naglasiti da tužitelj obavlja specifičnu djelatnost - pružanje usluge isporuke toplinske energije velikom broju fizičkih i pravnih osoba i da korisnike utvrđuje prema svojoj evidenciji, a koja je sastavljena na temelju prijava i odjava.

16. Navedenim jasno proizlazi kako tužitelj nije ovlašten samoinicijativno mijenjati podatke u matičnim evidencijama, a budući iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tužena dostavila bilo kakvu dokumentaciju koja bi bila razlog razduživanja u matičnim evidencijama prije ili u utuženom razdoblju, već da je ista navedeno učinila nakon utuženog razdoblja, a kako je to prethodno navedeno.

17. Vezano za djelatnost isporuke toplinske energije u zgrade sa stanovima, svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina nekretnine su krajnji kupci na koje se raspodjeljuje toplinska energija koja je isporučena na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto na ulazu u zgradu, a sve prema načinu određenom Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine br. 99/14, 27/15, 124/15, 67/2025, dalje Pravilnik). Kako među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj nesporno isporučio toplinsku energiju u predmetnu stambenu zgradu na adresi A. [adresa] V 46, Zagreb, na jedinstveno obračunsko mjesto u predmetnom razdoblju te da je ukupno isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova stambene zgrade sukladno odabranom modelu i odredbama Pravilnika, temeljem članka 84. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) tužena, kao suvlasnik nekretnine na čijem suvlasničkom dijelu je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine, dužna je podmiriti obveze na povremena davanja koja uključuju i naknade dobavljaču toplinske energije.

18. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 6. rujna 2022., te sa stanjem na dan 31. kolovoza 2022. i prijepise računa sa lista 63-70 spisa, sud je utvrdio da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zavedena tužena, što je vidljivo i iz Zahtjeva za promjenu podataka sa lista 71 spisa gdje je vidljivo kako je kao krajnji kupac do tog trenutka 2. studenog 2021. naznačena VO, a da je novi kupac i krajnji korisnik temeljem Ugovora o kupoprodaji ĐO iz [adresa] što je sud nadalje utvrdio uvidom u isti na listu 73-75 spisa . Za istaknuti je i kako tužena navedenu dokumentaciju i navode tužitelja iz podneska od 4. ožujka 2024. nije osporila niti djelomično. Nadalje, sud je iz navedene dokumentacije utvrdio i kako se utuženo potraživanje odnosi na studeni 2020., siječanj, ožujak i travanj 2021. u ukupnom iznosu od 66,89 eura.

19. Uvidom u Ugovor o isporuci toplinske energije broj 185039201401 od 8. rujna 2014., sud je utvrdio kako je isti sklopljen između tužitelja kao kupca toplinske energije i suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kao krajnjih kupaca radi opskrbe toplinskom energijom te da je na popisu pod rednim brojem 7. naznačena i tužena.

20. Dakle, slijedom navedenog evidentno je kako je predmetna usluga u utuženom razdoblju u studenom 2020., siječnju, ožujku i travnju 2021. pružena na adresi u [adresa], kao i da je istu pružio tužitelj, a tužena u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a ničime nije osporila navode tužitelja o pruženoj usluzi na predmetnoj adresi, već je ista dokazala da je izvršila promjenu vlasnika i korisnika predmetne nekretnine nakon utuženog razdoblja 2. studenog 2022., čime sud prigovore tužene o pasivnoj legitimaciji smatra neosnovanim i paušalnim te usmjerenim na izbjegavanje plaćanja predmetne obveze.

21. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužena bila vlasnik stambenog prostora na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca 2585864 pod kojom je i vođena tužena, a što tužena ničim nije osporila, te koja šifra je naznačena i na izvatku iz poslovnih knjiga i na ispisu utuženih računa sa lista 63-70 spisa, te da je tužena navedenom nekretninom raspolagala kao svojom imovinom u smislu čl. 166. st. 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) u gore navedenom utuženom razdoblju.

22. Kako iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tužena tijekom utuženog razdoblja bila evidentirana kao vlasnik i kao korisnik usluge tužitelja, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na tuženoj je bio teret da dokaže da je, prije ili u utuženom razdoblju pisanim putem obavijestila tužitelja o prenošenju obveze na novog korisnika odnosno o odjavi dosadašnjeg korisnika ili o valjanom izdvajanju iz zajedničkog sustava grijanja. Kako tužena nije predočila dokaz na navedenu okolnost, odnosno predočila je dokaz da je navedeno učinila nakon utuženog razdoblja 2. studenog 2022. nakon prodaje predmetne nekretnine 14. svibnja 2021., sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio kako tužena nije obavijestila tužitelja, prije utuženog razdoblja o promijeni korisnika nekretnine na način propisan odredbom čl. 42. Općih uvjeta niti o izdvajanju iz sustava zajedničkog grijanja, te je time tužena pasivno legitimirana u ovom postupku.

23. Na temelju utvrđenja da je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta kojoj je pružena usluga isporuke toplinske energije, dakle, potrošač toplinske energije, to je tužena u obvezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a.

24. Nadalje, sukladno čl. 9. st. 1. Ugovora uređeno je da će krajnjim kupcima koji ne plate račun u roku dospijeća, kupac obračunati zakonsku zateznu kamatu i iskazati je u narednom računu dok je sukladno čl. 10. Ugovora ugovoreno da krajnji kupci mogu pisanim prigovorom djelomično ili u cijelosti kupcu osporiti račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a nesporni dio dužni su platiti u roku dospijeća.

25. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe se da iz izvatka iz poslovnih knjiga i preslike utuženih računa jasno proizlaze datumi očitanja, stanje brojila, potrošnja i cijena, odnosno svi podaci na temelju kojih su dobiveni iznosi navedeni u svakom pojedinačnom računu.

26. Uvidom u prijepise računa sa lista 63-70 spisa, razvidno je da su isti ispostavljani na ime VO, ovdje tužene, za uslugu isporuke toplinske energije na adresi u [adresa], šifra krajnjeg kupca šifra krajnjeg kupca 2585864, gdje račun za studeni 2020. dospijeva 21. prosinca 2020., za siječanj 2021. dospijeva 23. veljače 2021., za ožujak 2021. dospijeva 23. travnja 2021. i za travanj 2021. dospijeva 21. svibnja 2021.

27. Također, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako tuženoj kao obvezniku plaćanja cijene komunalne usluge za pruženu komunalnu uslugu budući je vlasnik/korisnik predmetne nekretnine nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada za vodovodne usluge naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi.

28. Obzirom tužena tijekom postupka nije podnijela sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojega bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje za isporučenu uslugu toplinsku energije za utuženo razdoblje, niti da je navedeno potraživanje podmirio stari ili novi najmoprimac niti da je o takvoj izmjeni podataka obavijestila tužitelja, te je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, kako je gore obrazloženo, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, te je tužitelj dokazao da je navedena usluga pružena na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju, kao i visinu istoga u iznosu od 66,89 eura, to je tužena primjenom odredbe 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta te odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO - a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene tražbine u iznosu od 66,89 eura.

29. Također, sud ukazuje kako je u odnosu na presliku uplate koju je tužena dostavila u spis i koja glasi na iznos od 79,21 eura jasno vidljivo da se ista odnosi na podmirenje duga po računu broj 2585089-202208-4, a da je pri tome važno istaknuti kako se navedeni broj ne odnosi niti na jedan od utuženih računa u ovom postupku, što je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa sa lista 63 - 70 spisa.

30. Obzirom da u trenutku pokretanja ovršnog postupka nisu bili plaćeni utuženi računi, tužitelj je imao dospjelo i nepodmireno potraživanje prema tuženoj pa je temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a bio ovlašten pokrenuti postupak prisilne naplate.

31. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. ZOO-a) s obzirom da tužena nije podmirila utužene račune do dana dospijeća naplate istih po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koje datume dospijeća je sud utvrdio uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te ispis utuženih računa sa lista 63-70 spisa.

32. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a platni nalog je u odnosu na iznos od 66,89 eura i pripadajuće kamate održan na snazi kako je navedeno u točki I. izreke presude.

33. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

34. Nadalje, sud ističe kako je u točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 39,82 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

35. Obzirom se postupak, povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom članka 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, dalje Tarifa), sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 66,89 eura pa je tako tužitelju priznat trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 uz pripadajući PDV od 25% , te trošak sudske pristojbe na presudu u visini od 30,00 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 9/21), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 155,00 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. Izreke. Naime, kako se slijedom gore navedenog uzima da se sada radi o jedinstvenom trošku koji se ne razdvaja, tako niti tužitelj nema pravo na priznanje troška sastava prijedloga za ovrhu koji sada predstavlja tužbu, niti ostalih troškova navedenih u ovršnom postupku, a pri tome se posebice vodeći kako se radi o sporu do 132,72 eura čime tužitelj kao punomoćnik odvjetnik prema važećoj Tarifi ima pravo na jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak te pripadajući PDV ukoliko je obveznik plaćanja istog. U konkretnom predmetu postupak je započeo kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je izjavljen prigovor, slijedom čega je postupak nastavljen kao parnični, sve u okviru istog predmeta i između istih stranaka. S obzirom na navedeno, radi se o jedinstvenoj pravnoj stvari i procesnom kontinuitetu postupka, zbog čega stranke u ovom postupku imaju pravo na jednu (jedinstvenu) nagradu za zastupanje, a ne na zasebne nagrade za ovršni i parnični postupak. Posebno se ističe da se radi o sporu male vrijednosti, slijedom čega bi priznavanje odvojenih nagrada bilo protivno načelu razmjernosti troškova u odnosu na vrijednost predmeta spora.

36. Također je za ukazati kako pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

37. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

38. Tužena nije potraživala naknadu troškova postupka u trenutku zaključenja glavne rasprave.

Zagreb, 13. kolovoza 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- tuženoj

U Zagrebu, dana 13. kolovoza 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja