REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Svetog Florijana 2
Poslovni broj Kž-275/2026-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Damira Ronka kao predsjednika vijeća, te Mile Solde, kao izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EĆ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje KZ/11.) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po braniteljici odvjetnici Ana-Mariji Bogović protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: K-208/2026-5. od 26. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenika EĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu a na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. 126/19. 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26. dalje ZKP/08.) produljen je istražni zatvor okrivljeniku ŽĆ a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengensko sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po braniteljici odvjetnici Ana-Mariji Bogović zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje te da ga pusti na slobodu, a podredno da prihvati njegovu žalbu i preinači pobijano rješenje te mu odredi jamstvo u iznosu od 1.000,00 eura i mjere opreza.
3. U žalbi po braniteljici okrivljenik osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo kao opće pretpostavke za istražni zatvor, te postojanje posebnog razloga za istražni zatvor u vidu opasnosti da će okrivljenik pobjeći.
4. Žalba okrivljenika nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada po braniteljici tvrdi da ne postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11. Suprotno brojnim žalbenim navodima okrivljenika kojima pobija postojanje takve osnovane sumnje, ovaj drugostupanjski sud nalazi da osnovana sumnja postoji i da se ona zasniva na dokazima navedenima u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja. Uza sve što je prvostupanjski sud u navedenoj točki u kojoj je obrazložio svoje utvrđenje o postojanju osnovane sumnje na učin kaznenog djela naveo, valja dodati da je ta osnovana sumnja već i formalno potvrđena kada je prvostupanjski sud potvrdio optužnicu ODO-a u Slavonskom Brodu a pogotovo kada je na raspravi održanoj 26. lipnja 2026. donio i nepravomoćnu prvostupanjsku presudu kojom je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Prema tome, osnovana sumnja na počinjenje kaznenog djela i dalje postoji, ona je sada, donošenjem osuđujuće prvostupanjske presude i pojačana do najviše moguće granice, te žalbeni navodi okrivljenika po braniteljici koji je osporavaju nisu osnovani.
6. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima pokušava osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju posebnog razloga za istražni zatvor iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. odnosno o opasnosti da će okrivljenik, ako ga sud pusti na slobodu pobjeći. Za ovakvo svoje utvrđenje prvostupanjski sud je iznio razloge u točki 8. pobijanog rješenja koje pravilnim smatra i ovaj drugostupanjski sud. Ono osnovno i najvažnije što predstavlja opasnost od bijega je upravo činjenica da je okrivljenik stranac i to državljanin države koja ne izručuje svoje državljane Republici Hrvatskoj radi kaznenog progona. Stoga je realno za očekivati da bi okrivljenik, kada bi bio pušten na slobodu otišao u državu svoga prebivališta gdje mu uostalom živi i obitelj, a odatle ga tijela kaznenog progona RH ne bi mogla prisilno dovesti, odnosno od njegove slobodne volje bi zavisilo da li će se ili neće odazvati na izdržavanje kazne zatvora na koju je nepravomoćno osuđen. Sve navedeno je pravilno u pobijanoj odluci zaključio i obrazložio i prvostupanjski sud a žalbeni navodi kojima okrivljenik pobija takvu opasnost nisu osnovani.
7. Nije osnovana žalba okrivljenika niti u dijelu u kojem zagovara izricanje jamstva i mjera opreza. Po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda mjerama opreza ne bi se mogla ostvariti svrha koja se postiže istražnim zatvorom, jer bi u slučaju kršenja mjera opreza odnosno odlaska u Ukrajinu i neodazivanju na pozive suda okrivljenik prošao bez ikakvih posljedica budući da bi bio nedostupan tijelima kaznenog progona RH. U odnosu na jamstvo valja istaći da okrivljenik u RH nema mogućnost boravka, nema ni financijskih sredstva da bi si mogao platiti neki smještaj u RH dok čeka završetak kaznenog progona pa je bio u pravu prvostupanjski sud kada je u pobijanom rješenju našao da postoje okolnosti koje isključuju primjenu jamstva.
8. Zbog svega naprijed navedenoga nije osnovana žalba okrivljenika.
9. Kako je sud našao da ne stoje žalbeni razlozi na koje se poziva okrivljenik, a ispitujući pobijanu rješenje po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., sud nije našao da postoji povreda odredaba kaznenog zakona iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu.
Požega, 13. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
