REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P 1095/26-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mladenu Vuškoviću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz Nečujma, Supetarska 18, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 30. lipnja 2026. g. u prisutnosti pun. tužitelja i tuženika pod 1) i odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 2), dana 14. kolovoza 2026. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužni su tuženici pod 1) KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 108.047,64 EUR s pripadajućim kamatama te za razdoblje od 30. lipnja 2022. g. pa nadalje iznos od po 1.076,40 EUR mjesečno koji se svakog 30. lipnja naredne godine uvećava za daljnjih 10% s pripadajućim kamatama.''
II.Dužni su tuženici pod 1) KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2) ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 37.884,26 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:
-26,70 EUR teče od 5. lipnja 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. srpnja 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. kolovoza 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. rujna 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. listopada 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. studenog 2002. g. do isplate,
-26,70 EUR teče od 5. prosinca 2002. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. siječnja 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. veljače 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. ožujka 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. travnja 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. svibnja 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. lipnja 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. srpnja 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. kolovoza 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. rujna 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. listopada 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. studenog 2003. g. do isplate,
-30,70 EUR teče od 5. prosinca 2003. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. siječnja 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. veljače 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. ožujka 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. travnja 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. svibnja 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. lipnja 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. srpnja 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. kolovoza 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. rujna 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. listopada 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. studenog 2004. g. do isplate,
-35,30 EUR teče od 5. prosinca 2004. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. siječnja 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. veljače 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. ožujka 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. travnja 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. svibnja 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. lipnja 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. srpnja 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. kolovoza 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. rujna 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. listopada 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. studenog 2005. g. do isplate,
-40,60 EUR teče od 5. prosinca 2005. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. siječnja 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. veljače 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. ožujka 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. travnja 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. svibnja 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. lipnja 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. srpnja 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. kolovoza 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. rujna 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. listopada 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. studenog 2006. g. do isplate,
-46,69 EUR teče od 5. prosinca 2006. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. siječnja 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. veljače 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. ožujka 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. travnja 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. svibnja 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. lipnja 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. srpnja 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. kolovoza 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. rujna 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. listopada 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. studenog 2007. g. do isplate,
-53,69 EUR teče od 5. prosinca 2007. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. siječnja 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. veljače 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. ožujka 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. travnja 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. svibnja 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. lipnja 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. srpnja 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. kolovoza 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. rujna 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. listopada 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. studenog 2008. g. do isplate,
-61,75 EUR teče od 5. prosinca 2008. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. siječnja 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. veljače 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. ožujka 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. travnja 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. svibnja 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. lipnja 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. srpnja 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. kolovoza 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. rujna 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. listopada 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. studenog 2009. g. do isplate,
-71,01 EUR teče od 5. prosinca 2009. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. veljače 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. ožujka 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. travnja 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. svibnja 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. lipnja 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. srpnja 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. kolovoza 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. rujna 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. listopada 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. studenog 2010. g. do isplate,
-81,66 EUR teče od 5. prosinca 2010. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. siječnja 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. veljače 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. ožujka 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. travnja 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. svibnja 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. lipnja 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. srpnja 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. kolovoza 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. rujna 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. listopada 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. studenog 2011. g. do isplate,
-93,91 EUR teče od 5. prosinca 2011. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. siječnja 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. veljače 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. ožujka 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. travnja 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. svibnja 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. lipnja 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. srpnja 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. kolovoza 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. rujna 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. listopada 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. studenog 2012. g. do isplate,
-108,00 EUR teče od 5. prosinca 2012. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. siječnja 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. veljače 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. ožujka 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. travnja 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. svibnja 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. lipnja 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. srpnja 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. kolovoza 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. rujna 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. listopada 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. studenog 2013. g. do isplate,
-124,20 EUR teče od 5. prosinca 2013. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. siječnja 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. veljače 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. ožujka 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. travnja 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. svibnja 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. lipnja 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. srpnja 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. kolovoza 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. rujna 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. listopada 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. studenog 2014. g. do isplate,
-142,83 EUR teče od 5. prosinca 2014. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. siječnja 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. veljače 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. ožujka 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. travnja 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. svibnja 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. lipnja 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. srpnja 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. kolovoza 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. rujna 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. listopada 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. studenog 2015. g. do isplate,
-164,25 EUR teče od 5. prosinca 2015. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. siječnja 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. veljače 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. ožujka 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. travnja 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. svibnja 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. lipnja 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. srpnja 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. kolovoza 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. rujna 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. listopada 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. studenog 2016. g. do isplate,
-188,89 EUR teče od 5. prosinca 2016. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. siječnja 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. veljače 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. ožujka 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. travnja 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. svibnja 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. lipnja 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. srpnja 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. kolovoza 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. rujna 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. listopada 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. studenog 2017. g. do isplate,
-217,22 EUR teče od 5. prosinca 2017. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. siječnja 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. veljače 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. ožujka 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. travnja 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. svibnja 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. lipnja 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. srpnja 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. kolovoza 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. rujna 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. listopada 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. studenog 2018. g. do isplate,
-249,80 EUR teče od 5. prosinca 2018. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. siječnja 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. veljače 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. ožujka 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. travnja 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. svibnja 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. lipnja 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. srpnja 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. kolovoza 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. rujna 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. listopada 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. studenog 2019. g. do isplate,
-287,27 EUR teče od 5. prosinca 2019. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. siječnja 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. veljače 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. ožujka 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. travnja 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. svibnja 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. lipnja 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. srpnja 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. kolovoza 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. rujna 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. listopada 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. studenog 2020. g. do isplate,
-330,37 EUR teče od 5. prosinca 2020. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. siječnja 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. veljače 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. ožujka 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. travnja 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. svibnja 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. lipnja 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. srpnja 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. kolovoza 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. rujna 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. listopada 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. studenog 2021. g. do isplate,
-379,92 EUR teče od 5. prosinca 2021. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. siječnja 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. veljače 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. ožujka 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. travnja 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. svibnja 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. lipnja 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. srpnja 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. kolovoza 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. rujna 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. listopada 2022. g. do isplate,
-436,91 EUR teče od 5. studenog 2022. g. do isplate,
-394,63 EUR teče od 5. prosinca 2022. g. do isplate,
i to po stopi:
-od 18% godišnje u periodu od 5. do 30. lipnja 2002. g.,
-od 15% godišnje u periodu od 1. srpnja 2002. g. do 31. prosinca 2007. g.,
-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,
-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te
-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
dok se u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 37.968,82 EUR s pripadajućim kamatama u periodu od 1. lipnja 2002. g. do 31. prosinca 2022. g. te za isplatu budućih iznosa uvećanih za 15% svake naredne godine počevši od 1. siječnja s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III.Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. studenog 2003. g., koja je evidentirana pod brojem II P 2272/03 i podnesena protiv tuženika PČ, tužiteljica ĐČ navela je da je između tužiteljice, kao zakupodavca, i tuženika, kao zakupca, dana 12. svibnja 1997. g. zaključen Ugovor o zakupu zemljišta označenog kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], ukupne površine 42 m² na adresi [adresa] u [adresa], i to na određeno vrijeme od pet (5) godina koji da je prestao 1. svibnja 2002. g. Tog dana da je tuženik bio dužan predati tužiteljici u posjed zemljište slobodno od osoba i stvari. Tuženik do ugovorenog roka da nije oslobodio zemljište od osoba i stvari niti ga do dana podnošenja tužbe predao u posjed tužiteljici. Ugovor o zakupu da je prestao protekom vremena na koje je sklopljen, što da znači da tuženik posjeduje predmetno zemljište kao nesavjestan posjednik. Zbog takvog ponašanja tuženika tužiteljica da je onemogućena u korištenju svoga zemljišta zbog čega trpi štetu u vidu izmakle dobiti. Dana 1. srpnja 2002. g. između tužiteljice, kao zakupodavca, i t.d. Šolta HT d.d. [adresa], kao zakupca, da je zaključen Ugovor o zakupu predmetnog zemljišta uz ugovorenu mjesečnu zakupninu od 160,00 EUR. Kako tuženik do ugovorenog roka nije oslobodio zemljište od osoba i stvari i predao ga u posjed tužiteljici, tužiteljica da je bila onemogućena predati zakupcu u posjed predmetnu nekretninu odnosno ispuniti ugovornu obvezu, zbog čega joj zakupac nije platio ugovorenu zakupninu. Radi navedenog tuženik da je tužiteljici prouzročio materijalnu štetu u vidu izmakle dobiti, u smislu odredbe čl. 189. st. 1. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 4.032,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu ističući prigovor zastare te navodeći da je plaćao predmetno potraživanje ali da ga tužiteljica nije htjela primiti. Što se tiče t.d. Šolta HT d.d. [adresa] da Ugovor koji je tužiteljica priložila uz tužbu nije valjan, da ovo t.d. nije moglo ni smjelo raditi radi velikih dugova i blokiranog računa. Za peti mjesec 2003. g. da je platio tužiteljici iznos od 1.200,00 kn koji da je tužiteljica naknadno vratila te da su putem telefona dogovorili plaćanje i nastavak rada.
Uz podnesak od 30. ožujka 2005. g. tuženik je dostavio u spis primjerak tužbe protiv tužene pod 1) ĐČ i pod 2) HTP Šolta Nečujam, radi isplate, u kojoj je naveo da radi ponašanja tuženika, odnosno zaključenja Ugovora o zakupu, odbijanja tužene pod 1) primati iznose zakupnine, traži odštetu jer nije mogao raditi i to u visini od 6.000,00 EUR. Predložio je donošenje presude kojom će se tuženoj pod 1) naložiti isplata iznosa od 6.000,00 EUR, a tuženiku pod 2) iznosa od 36.000,00 EUR. Radi se o tužbi podnesenoj dana 1. ožujka 2005. g. te se predmet po toj tužbi vodio pred ovim sudom pod brojem I P 458/05 i okončan je rješenjem o povlačenju tužbe od 6. svibnja 2010. g.
Rješenjem broj II P 2272/03 od 31. siječnja 2012. g. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je sud obaviješten da je tužiteljica preminula. Postupak je nastavljen rješenjem broj II P 2272/03 od 29. kolovoza 2019. g. te su kao tužitelji pod 1) i 2) označeni nasljednici pok. ĐČ: VČ i VČO. Predmet je dobio novi broj P 519/20.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o zakupu nekretnine zaključenog između tužiteljice ĐČ i t.d. Šolta HT d.d. Nečujam dana 1. srpnja 2002. g., Ugovora o zakupu nekretnine zaključenog između tužiteljice ĐČ i tuženika dana 12. svibnja 1997. g., obavijesti Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split od 25. kolovoza 2005. g., Ugovora o cesiji od 16. lipnja 2003. g., Ugovora o cesiji od 28. listopada 2002. g., poštanske uputnice upućene od strane tuženika ĐČ **.**.2003. i saslušanjem tužiteljice ĐČ u svojstvu parnične stranke pred zamoljenim Općinskim sudom u Rijeci.
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem P 519/20 od 18. lipnja 2001. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1) i 2). Odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-3318/21 od 10. svibnja 2022. g. ukinuo presudu u odnosu na tužitelja pod 1) i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi broj P 2353/22.
Tužbeni zahtjev konačno je uređen podneskom od 23. rujna 2022. g. u kojem je jedini preostali tužitelj VČ obavijestio sud da tuženik još uvijek nije predao predmetnu nekretninu u posjed tužitelju te je još uvijek bespravno koristi. Pred ovim sudom da još uvijek traju sudski postupci radi iseljenja broj P 471/21 i radi smetanja posjeda broj Psp 86/21. Ranija tužiteljica da je još 13. listopada 2003. g. ustala tužbom radi iseljenja i predaje sporne nekretnine u predmetu ovog suda II P 2032/03 koji je dobio novi broj P 471/21. Tužitelj da, stoga, traži od tuženika, kao nepoštenog posjednika, počevši od isteka Ugovora o zakupu nekretnine sklopljenog s majkom tužitelja "U Splitu, 12. svibnja 1997. g.", dakle, od 12. svibnja 2002. g. štetu barem u vidu izgubljene dobiti/izmakle koristi koju bi ostvario davanjem u zakup predmetne nekretnine počevši od 12. svibnja 2002. g. pa nadalje, odnosno do sastava podneska te sve do konačne predaje predmetne nekretnine u posjed tužitelju. Navedeno je da je majka i pravna prednica tužitelja s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam dana 1. srpnja 2002. g. sklopila Ugovor o zakupu predmetne nekretnine s mjesečnom zakupninom od 160,00 EUR te je ugovoreno povećanje zakupnine svake godine za 10% počevši od 1. srpnja 2003. g. Tužitelj da je obračunao visinu zakupnine iz Ugovora s tuženikom od 12. svibnja 1997. g. u kojem je bila ugovorena početna mjesečna zakupnina od 200,00 kn s godišnjim uvećanjem od 15% što daje izračun za 1998. g. u visini od 230,00 kn mjesečno, za 1999. g. od 264,50 kn mjesečno, za 2000. g. od 304,18 kn mjesečno, za 2001. g. od 349,80 kn mjesečno i za 2002. g. 402,27 kn mjesečno te je uzeo da ugovoreni iznos mjesečne zakupnine iz zadnjeg razdoblja (2002. g.) u Ugovoru s tuženikom predstavlja osnovicu za izračun izmakle koristi s uvećanjem svake naredne kalendarske godine za po 15%. Stoga ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev u kojem je visina određena prema parametrima Ugovora o zakupu koji je pravna prednica tužitelja zaključila s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam, tužitelju da, u svakom slučaju pripada pravo na izmaklu korist koju bi ostvario iz samog ugovornog odnosa s tuženikom koji je nastavio bespravno koristiti predmet zakupa kao nepošteni posjednik sve do dana sastava podneska, dakle, preko dvadeset godina. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se glavnim tužbenim zahtjevom tuženika za period od 1. srpnja 2003. g. do 30. lipnja 2022. g. obvezati na isplatu iznosa od 108.047,64 EUR u kunskoj protuvrijednosti do 31. prosinca 2022. g. a nakon toga u EUR s pripadajućim kamatama, a od 30. lipnja 2022. g. pa nadalje iznosa od po 1.076,40 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti do 31. prosinca 2022. g. a nakon toga u EUR sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od prvog dana predmetnog mjeseca, koji se iznos svakog 30. lipnja slijedeće godine uvećava za daljnjih 10%. Podredno postavljenim tužbenim zahtjevom zatraženo je tuženika obvezati za period od 1. lipnja 2002. g. do 31. prosinca 2021. g. obvezati na isplatu iznosa od 494.520,96 kn do 31. prosinca 2022. g. a nakon toga u EUR s pripadajućim kamatama, a od 1. siječnja 2022. g. pa nadalje iznosa od po 6.583,79 kn mjesečno do 31. prosinca 2022. g., a nakon toga u EUR sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od petog dana predmetnog mjeseca, i koji se iznos svakog 1. siječnja slijedeće godine uvećava za daljnjih 15%.
Na ročištu od 28. rujna 2022. g. sud je donio rješenje kojim se ne dopušta preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 23. rujna 2022. g.
Rješenjem broj P 2353/22 od 14. studenog 2022. g. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka jer je sud utvrdio da je tuženik preminuo. Postupak je nastavljen rješenjem broj P 2353/22 od 29. kolovoza 2024. g. te su kao tuženici pod 1) i 2) označeni sinovi pok. PČ: KČ i ŠČ. Protiv rješenja o nastavku postupka tuženici pod 1) i 2) izjavili su žalbe koje su rješenjem drugostupanjskog suda broj Gž- 5280/24 od 26. studenog 2024. g. odbijene kao neosnovane te je potvrđeno rješenje o nastavku postupka. Predmet je dobio novi broj P 22/25.
U nastavku postupka, osim već izvedenih dokaza, sud je izveo dokaz pregledom predmeta ovog suda broj P 9663/09 (ranije P2 9663/09) i P 3204/25 (ranije P 471/21 i II P 2032/03), poziva Geodetskog zavoda Rijeka tuženiku pod 1) od 4. rujna 2025. g. u skladu s Odlukom o katastarskoj izmjeni na području Općine Šolta za dio k. o. [katastarska općina] s izvodom iz popisnog lista broj 3025 i katastarskog plana za k. o. [katastarska općina].
Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem P 22/25 od 31. listopada 2025. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-9/26 od 10. ožujka 2026. g. ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi broj P 1095/26.
U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Prije prelaska na ocjenu osnovanosti potraživanja tužitelja te određenje što predstavlja predmet postupka trebalo se osvrnuti na stav suda drugog stupnja iz zadnjeg ukidnog rješenja broj Gž-9/26 od 10. ožujka 2026. g. o rješenju ovog suda s ročišta od 28. rujna 2022. g. kojim se ne dopušta preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 23. rujna 2022. g. Prema ocjeni drugostupanjskog suda u ovom predmetu nije doneseno rješenje o zaključenju prethodnog postupka, u smislu odredbe čl. 292. st. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP) što da znači da je tužitelj ovlašten preinačiti tužbu, a nakon te dozvoljene radnje ovaj sud da je trebao ocijeniti je li preinaka tužbe kojom tužitelj traži iznos zakupnine za cijelo razdoblje u kojem tuženik koristi predmetnu nekretninu bez pravne osnove svrsishodna za konačno rješenje spora, a prema odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.
Kako je u ukinutoj presudi broj P 22/25 od 31. listopada 2025. g. izneseno stajalište da preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 23. rujna 2022. g. nije svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, drugostupanjski sud je takvo stajalište ocijenio nepravilnim obrazlažući svoje suprotno mišljenje na slijedeći način: iz spisa je razvidno da tužbenim zahtjevom prednica tužitelja potražuje naknadu koristi koja se u konkretnom slučaju utvrđuje prema visini zakupnine koju bi tuženik nakon prestanka zakupa bio u obvezi plaćati za period od 2002. g. do 2007. g., dok preinačenim zahtjevom potražuje naknadu koristi za čitavo vrijeme tuženikovog bespravnog korištenja predmetne nekretnine.
Kako je izostalo bilo kakvo obrazloženje nakon predstavljanja što je tužitelj zatražio preinačenom tužbom, može se nagađati da je stav suda drugog stupnja da je preinaku trebalo dopustiti jer se radi o daljnjem razdoblju u kojem tuženici pod 1) i 2), kao nasljednici ranijeg tuženika PČ, i dalje koriste predmet zakupa bez plaćanja bilo kakve naknade.
Stoga je, nakon preinake tužbe iz podneska tužitelja od 23. rujna 2022. g., predmet ovog postupka zahtjev tužitelja, kao jednog od dva nasljednika ranije tužiteljice ĐČ, postavljen kao glavni tužbeni zahtjev, za isplatu iznosa od 108.047,64 EUR s pripadajućim kamatama za razdoblje korištenja nekretnine od 1. srpnja 2003. g. do 30. lipnja 2022. g. te daljnjeg mjesečnog iznosa od 1.076,40 EUR za razdoblje od 30. lipnja 2022. g. pa sve do predaje posjeda nekretnine s uvećanjima svakog 30. lipnja naredne godine za daljnjih 10% s pripadajućim kamatama.
U podredno postavljenom zahtjevu tužitelj je zatražio drugačije iznose, predlažući kao temelj izračuna visinu zakupnine iz Ugovora o zakupu koji je bio zaključen između pravnih prednika stranaka i koji je istekao, a radi se o manjim iznosima. U glavnom zahtjevu, naime, polazna točka bila je visina zakupnine iz Ugovora o zakupu koji je pravna prednica tužitelja zaključila s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam koji nije nikad realiziran jer dio nekretnine u vlasništvu pravne prednice tužitelja nije mogao biti predan u posjed zakupniku iz razloga što ga je bespravno nastavio koristiti pravni prednik tuženika pod 1) i 2).
Pravna prednica tužitelja je u tužbi kao osnovu svog potraživanja navela da se radi o naknadi štete s naslova izmakle koristi, a budući da je pravni prednik tuženika nakon isteka Ugovora o zakupu nastavio bez valjane pravne osnove i protiv njezine volje koristili dio spornog zemljišta za koji bi tužiteljica bila ostvarila dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari.
Prema stavu suda drugog stupnja iz prvog i drugog ukidnog rješenja radi se o vraćanju stečenog bez pravne osnove u visini zakupnine za zemljište koje je pravni prednik tuženika koristio bez ikakve pravne osnove.
Detaljnije u prvom ukidnom rješenju broj Gž-3318/21 od 10. svibnja 2022. g. navedeno je da je zahtjev tužitelja naknada zbog upotrebe tuđe stvari utemeljena na činjenici da je tuženik bez pravne osnove koristio predmetnu nekretninu nakon isteka Ugovora o zakupu, pa da je za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu potrebno primijeniti odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) te slijedom tog osnova odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja kojim se traži naknaditi korist koju je imao korištenjem predmetne nekretnine pri čemu da nije od utjecaja u konkretnom slučaju da li je tuženik ulagao u nekretninu tužitelja.
U drugom ukidnom rješenju broj Gž-9/26 od 10. ožujka 2026. ponovljeno je da je prednica tužitelja u tužbi navela da je prednik tuženika bio nesavjesni posjednik nekretnine i da je, nakon isteka Ugovora o zakupu, nekretninu koristio bez pravne osnove pa je u takvoj činjeničnoj situaciji trebalo primijeniti odredbe ZV-a koje uređuju obvezu nesavjesnog posjednika na naknadu koristi koja se u konkretnom slučaju utvrđuje prema visini zakupnine koju bi tuženik nakon prestanka zakupa bio u obvezi plaćati u iznosu kojeg je realno na tržištu bilo moguće postići i to neovisno o pravnoj kvalifikaciji koju je prednica tužitelja navela. Predmet spora u odnosu na upotrebu sporne nekretnine bez plaćanja naknade za tu upotrebu da valja razriješiti prema odredbi čl. 165. ZV-a kojom je u st. 1. i 6. uređen pravni položaj nepoštenoga posjednika uz vezi s odredbom čl. 18. st. 3. ZV-a koja definira pošteni posjed. Drugostupanjski sud iznio je i ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o posjedu pravnog prednika tuženika bez ovlaštenja na posjedovanje odnosno bez osnove koja bi mu davala pravo na posjed pa da je pravilno pravnog prednika tuženika tretirati nesavjesnim ili nepoštenim posjednikom zemljišta u cijelom promatranom razdoblju i, time, obveznikom isplate tužitelju svih stečenih plodova i onih koje je propustio ubrati, odnosno svih koristi koje je u tom razdoblju od nekretnine imao. Kod toga da valja kao pravilno prihvatiti i pravno shvaćanje da je pravni prednik tuženika u utuženom razdoblju od sporne nekretnine stekao korist barem za iznos zakupnine koju bi inače za istu trebao plaćati pa je ta korist ujedno i ono što je u smislu navedenih odredaba dužan platiti tužitelju.
Kako je drugostupanjski sud dao ocjenu pravne kvalifikacije spora i osnovanosti zahtjeva ovom je sudu preostalo samo utvrditi visinu potraživanja tužitelja.
Ipak, ovaj sud smatra potrebnim navesti neka svoja razmatranja o pravnoj kvalifikaciji spora.
Prema generalnoj odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje ZOO), koji u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
Poseban slučaj stjecanja bez pravne osnove je upotreba tuđe stvari u svoju korist iz odredbe čl. 1120. ZOO-a prema kojoj kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
U konkretnom slučaju radi se o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).
Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).
Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. g. (Su- IV-127/13-8) kada je navedeno:
"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, ali samo u slučaju kada je tužitelj uz isplatu koristi tužbenim zahtjevom tražio predaju nekretnine u posjed.
U konkretnoj pravnoj stvari predaju u posjed pravna prednica tužitelja zatražila je u posebnom predmetu pred ovim sudom koji je pravomoćno okončan: predmetu P 471/21. U tom je predmetu pravna prednica tužitelja ustala tužbom od 13. listopada 2003. g. te je zatražila predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu koja u naravi predstavlja zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 42 m² na adresi [adresa], u postupku koji je započeo pod brojem II P 2032/03. U predmetu je donesena presuda broj P 3204/25 od 8. siječnja 2026. g. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev te je tuženicima pod 1) i 2)-istim tuženicima kao i u ovom postupku, naloženo u roku od 15 dana predati opisanu nekretninu tužiteljima pod 1) VČO i pod 2) VČ. Presuda je potvrđena presudom suda drugog stupnja broj Gž-1789/26 od 12. svibnja 2026. g.
Stoga je ispunjenja pretpostavka za traženje naknade odnosno koristi od uporabe koju je imao pravni prednik tuženika, a nakon njegove smrti tuženici pod 1) i 2).
Što se tiče Ugovora o zakupu od 1. srpnja 2002. g. koji je pravna prednica tužitelja zaključila s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam i kojim je bila ugovorena zakupnina od 160,00 EUR mjesečno, ocjena je ovog suda da se nije radilo o stvarnom pravnom poslu već o fiktivnom ugovoru temeljem kojeg je pravna prednica tužitelja htjela dokazati da je imala ponuditelja za davanje u zakup zemljišta koje je nakon isteka Ugovora o zakupu nastavio koristiti pravni prednik tuženika. Iznos zakupnine iz tog Ugovora ne predstavlja ni realnu ni tržišnu zakupninu jer je realni iznos zakupnine upravno onaj iz Ugovora o zakupu koji je bio zaključen između pravnih prednika stranaka 12. svibnja 1997. g., odnosno iznos iz čl. 2. tog Ugovora od 200,00 kn (26,54 EUR), koja je u skladu i s izjašnjenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split od 25. kolovoza 2005. g. o cijeni zakupa zemljišta neovisno o tome gdje se nalazi na Šolti od 3,80 kn po m² mjesečno, što bi za zemljište od 42 m² iznosilo 159,60 kn odnosno 21,18 EUR mjesečno.
Ovaj sud odlučio je ne prihvatiti visinu ugovorene zakupnine iz Ugovora koji je pravna prednica tužitelja zaključila s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam iz još jednog razloga.
Prema odredbi čl. 546. st. 1. ZOO-a koja nosi naslov Prešutno obnavljanje zakupa: kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tomu ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni.
Ugovor o zakupu zaključen između pravnih prednika stranaka bio je zaključen 12. svibnja 1997. g. na rok od pet godina s početkom 1. svibnja 1997. g. što znači da je prestao 1. svibnja 2002. g. Pravni prednik tuženika ostao je na zemljištu i nakon prestanka Ugovora te je čak, po navodima iz odgovora na tužbu, koje pravna prednica tužitelja nije demantirala, za pet mjeseci 2003. g. platio zakupninu pravnoj prednici tužitelja u visini od 1.200,00 kn, koji mu je iznos iz njemu nepoznatih razloga pravna prednica tužitelja naknadno vratila, te su se bili dogovorili o nastavku rada i plaćanja. Pravni prednik tuženika dokazao je tu uplatu potvrdom o uplati poštanske uputnice (list 56 E spisa). Stoga je do trenutka primitka tužbe u predmetu II P 2032/03 (novi broj P 471/21) pravni prednik tuženika bio u prostoru temeljem valjane pravne osnove, odnosno Ugovora o zakupu koji je bio prešutno obnovljen, s tim da nije platio zakupninu, a nakon što je primio tužbu u predmetu II P 2032/03 postao je nepošteni posjednik koji je u obvezi plaćanja naknade u visini zakupnine iz Ugovora koji je imao zaključen s pravnom prednicom tužitelja. Jasno je da u periodu nakon isteka roka iz Ugovora o zakupu od 12. svibnja 1997. g. i valjanog prešutnog obnavljanja tog Ugovora pravna prednica tužitelja nije mogla valjano zaključiti novi Ugovor o zakupu s trećom osobom, što je navodno napravila već 1. srpnja 2002. g.
Osim toga, u Ugovoru od 12. svibnja 1997. g. bilo je u odredbi čl. 2. st. 3. ugovoreno povećanje zakupnine u visini od 15% godišnje na način da povećanje teče od 1. siječnja 1998. g. što je, po ocjeni ovog suda, realno popratilo povećanje tržišne zakupnine kroz cijeli promatrani period trajanja zakupnog odnosa te i nakon prestanka Ugovora odnosno podnošenja tužbe u predmetu II P 2032/03 (novi brojevi P 471/21 i P 3204/25), pa je iznos zakupnine iz Ugovora o zakupu od 12. svibnja 1997. g. trebalo uzeti kao realan iznos zakupnine za cijeli promatrani period.
To znači da je tužbeni zahtjev postavljen kao glavni zahtjev s iznosima naknade u visini zakupnine iz Ugovora o zakupu koji je pravna prednica tužitelja zaključila s t.d. Šolta HT d.d. Nečujam neosnovan, pa da je taj zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.
Već je navedeno da je podrednim tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio isplatu iznosa zakupnine poštujući ugovorenu zakupninu iz Ugovora o zakupu od 12. svibnja 1997. g., što je detaljno objašnjeno u podnesku od 23. rujna 2022. g. kojim je konačno uređen tužbeni zahtjev te je tužitelj naveo da je izvršio obračun visine zakupnine iz Ugovora s pravnim prednikom tuženika uz početnu mjesečnu zakupninu od 200,00 kn s godišnjim uvećanjem od 15% što da daje slijedeći izračun:
-za cijelu 1998. g. 200,00 kn + 15% = 230,00 kn (odnosno 30,53 EUR) mjesečno,
-za cijelu 1999. g. 230,00 kn + 15% = 264,50 kn (odnosno 35,11 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2000. g. 264,50 kn + 15% = 304,18 kn (odnosno 40,37 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2001. g. 304,18 kn + 15% = 349,80 kn (odnosno 46,43 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2002. g. 349,80 kn + 15% = 402,27 kn (odnosno 53,39 EUR) mjesečno.
Za daljnji period tužitelj je uzeo kao polazište mjesečni iznos zakupnine za 2002. g. od 402,27 kn (odnosno 53,39 EUR) te izvršio daljnje uvećanje za svaku narednu kalendarsku godinu od 15%, što je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao pravilan postupak.
Takvim je postupkom tužitelj dobio slijedeće iznose:
-za cijelu 2003. g. 402,27 kn + 15% = 462,61 kn (odnosno 61,40 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2004. g. 462,61 kn + 15% = 532,00 kn (odnosno 70,61 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2005. g. 532,00 kn + 15% = 611,80 kn (odnosno 81,20 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2006. g. 611,80 kn + 15% = 703,57 kn (odnosno 93,38 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2007. g. 703,57 kn + 15% = 809,11 kn (odnosno 107,39 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2008. g. 809,11 kn + 15% = 930,50 kn (odnosno 123,50 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2009. g. 930,50 kn + 15% = 1.070,05 kn (odnosno 142,02 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2010. g. 1.070,05 kn + 15% = 1.230,55 kn (odnosno 163,32 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2011. g. 1.230,55 kn + 15% = 1.415,14 kn (odnosno 187,82 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2012. g. 1.415,14 kn + 15% = 1.627,41 kn (odnosno 215,99 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2013. g. 1.627,41 kn + 15% = 1.871,52 kn (odnosno 248,39 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2014. g. 1.871,52 kn + 15% = 2.152,25 kn (odnosno 285,65 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2015. g. 2.152,25 kn + 15% = 2.475,09 kn (odnosno 328,50 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2016. g. 2.475,09 kn + 15% = 2.846,35 kn (odnosno 377,78 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2017. g. 2.846,35 kn + 15% = 3.273,30 kn (odnosno 434,44 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2018. g. 3.273,30 kn + 15% = 3.764,30 kn (odnosno 499,61 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2019. g. 3.764,30 kn + 15% = 4.328,94 kn (odnosno 574,55 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2020. g. 4.328,94 kn + 15% = 4.978,29 kn (odnosno 660,73 EUR) mjesečno,
-za cijelu 2021. g. 4.978,29 kn + 15% = 5.725,03 kn (odnosno 759,84 EUR) mjesečno,
te je za daljnje razdoblje počevši od 1. siječnja 2022. g. pa ubuduće izračunao iznos od 5.725,03 kn + 15% = 6.583,79 kn (odnosno 873,82 EUR) mjesečno koji će se svakog prvog siječnja slijedeće kalendarske godine uvećavati za 15%, te je zatražio i isplatu zatezne kamate koja na svaki mjesečni iznos teče od petog dana predmetnog mjeseca do isplate.
Prije svega, treba navesti da su nasljednici pok. ĐČ, pok. V, ranije tužiteljice, a temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-4280/16 od 8. rujna 2016. g. kćer VČO i tužitelj VČ, svaki za po ½ dijela. Nasljednica ranije tužiteljice-njena kćer VČO bila je tužiteljica pod 2) u ovom postupku te protiv presude ovog suda broj P 519/20 od 18. lipnja 2021. g. kojom je bio u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev nije izjavila žalbu već je žalbu izjavio samo tužitelj pod 1), tako da je rješenjem suda drugog stupnja broj Gž-3318/21 od 10. svibnja 2022. g. presuda ovog suda ukinuta samo u dijelu tužbe tužitelja pod 1). Tužitelj pod 1), nakon ukidnog rješenja jedini tužitelj, uredio je tužbeni zahtjev nakon toga u podnesku od 23. rujna 2022. g. Tužitelju, kao nasljedniku ranije tužiteljice ĐČ za ½ dijela, od zatraženog iznosa zakupnine pripada ½ navedenih iznosa, jer druga polovina pripada drugoj nasljednici koja više nije stranka ovog postupka. To znači da je sve zatražene iznose trebalo umanjiti za pola.
Nadalje, na ročištu od 27. ožujka 2025. g. tuženik pod 1) naveo je da je u tijeku postupak uređenja vlasničkog stanja predmetne nekretnine tako da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo, slijedom čega da tužitelj ne bi imao pravo na utuženo potraživanje. Time je tuženik pod 1) istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije. U presudi broj P 22/25 od 31. listopada 2025. g. sud je odbio kao neosnovan ovaj prigovor s obrazloženjem da je u vrijeme zaključenja Ugovora o zakupu vlasnica nekretnine bila pravna prednica tužitelja ĐČ te je ostala vlasnica u cijelom periodu za koji je zatražena isplata naknade, s tim da je taj period bio ograničen na 2002. g. i 2003. g. radi odluke suda o nedopuštenosti preinake tužbe, te je dodao da okolnost budućeg statusa nekretnine nije odlučna.
S obzirom da je predmet spora, nakon ocjene dozvoljenosti preinake tužbe, period i nakon 2003. g. odnosno i nakon 1. siječnja 2022. g. jer je tužitelj isplatu naknade u visini zakupnine zatražio i za ubuduće sve do iseljenja tuženika i ispražnjenja nekretnine, okolnost vlasništva je bitna.
Iz vlasničkog lista za čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je, temeljem prijedloga za uknjižbu prava vlasništva zaprimljenog dana 23. prosinca 2022. g. pod brojem Z-54532/22, izvršena uknjižba na ime Republike Hrvatske, a pregledom predmeta Z-54532/22 utvrđeno je da je prijedlogu udovoljeno rješenjem od 28. prosinca 2022. g. koje je provedeno 29. prosinca 2022. g.
Tužitelj se osvrnuo na prigovor tuženika pod 1) i na ročištu od 18. rujna 2025. g. naveo da je iz dokumentacije koju je priložio vidljivo da je u tijeku postupak geodetskog utvrđivanja na licu mjesta na kojem je evidentiran bespravni objekt tuženika nastajao bespravnim dogradnjama tijekom postupka i bez ikakvog osnova te da je na zemljištu u tijeku postupak po zahtjevu tužitelja za priznanje prava vlasništva prema uknjiženoj Republici Hrvatskoj.
Raniji vlasnik prije upisa Republike Hrvatska bila je općenarodna imovina, a kao organ upravljanja bio je upisan Mjesni narodni odbor Grohote, pa je jasno da je pravna prednica tužitelja Ugovor o zakupu s pravnim prednikom tuženika zaključila kao izvanknjižna vlasnica i da njenoj aktivnoj legitimaciji pravni prednik tuženika nije prigovarao. Promjena vlasništva na spornoj čest. zem., po ocjeni ovog suda, ipak ima utjecaja na pitanje aktivne legitimacije tužitelja jer je novi vlasnik podnošenjem prijedloga za uknjižbu jasno izrazio stav o izvanknjižnom vlasništvu pravne prednice tužitelja, a tužitelj nije dokazao da je uopće pokrenut ''postupak po zahtjevu tužitelja za priznanje prava vlasništva prema uknjiženoj Republici Hrvatskoj'', a kamoli kako je okončan. Stoga je sud ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za isplatu naknade počevši od 29. prosinca 2022. g. pa ubuduće te je u tom dijelu podredni tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
Drugim riječima, tužitelju, kao suvlasniku za ½ dijela imovine pok. ĐČ, pripada polovina zatraženih iznosa u periodu od 1. lipnja 2002. g. do 29. prosinca 2022. g. odnosno za:
-2002. g. mjesečni iznos od 26,70 EUR, a radi se o sedam mjeseci ove godine,
-2003. g. mjesečni iznos od 30,70 EUR,
-2004. g. mjesečni iznos od 35,30 EUR,
-2005. g. mjesečni iznos od 40,60 EUR,
-2006. g. mjesečni iznos od 46,69 EUR,
-2007. g. mjesečni iznos od 53,69 EUR,
-2008. g. mjesečni iznos od 61,75 EUR,
-2009. g. mjesečni iznos od 71,01 EUR,
-2010. g. mjesečni iznos od 81,66 EUR,
-2011. g. mjesečni iznos od 93,91 EUR,
-2012. g. mjesečni iznos od 108,00 EUR,
-2013. g. mjesečni iznos od 124,20 EUR,
-2014. g. mjesečni iznos od 142,83 EUR,
-2015. g. mjesečni iznos od 164,25 EUR,
-2016. g. mjesečni iznos od 188,89 EUR,
-2017. g. mjesečni iznos od 217,22 EUR,
-2018. g. mjesečni iznos od 249,80 EUR,
-2019. g. mjesečni iznos od 287,27 EUR,
-2020. g. mjesečni iznos od 330,37 EUR,
-2021. g. mjesečni iznos od 379,92 EUR,
-2022. g. mjesečni iznos od 436,91 EUR, osim za prosinac te godine jer je taj iznos manji (za 28 dana tog mjeseca) i iznosi 394,63 EUR,
odnosno ukupno 37.884,26 EUR.
To znači da je u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 37.968,82 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev za period od 1. lipnja 2002. g. do 31. prosinca 022. g. te za isplatu budućih iznosa uvećanih za 15% svake naredne godine počevši od 1. siječnja s pripadajućim kamatama trebalo odbiti kao neosnovan.
Kao nepoštene posjednike tuženike pod 1) i 2) trebalo je obvezati na isplatu zatezne kamate koja teče od dana kad bi po redovnom tijeku stvari ostvarili korist od upotrebe nekretnine odnosno od svakog petog u mjesecu za tekući mjesec, jer je sud ocijenio da je u tom dijelu zahtjev tužitelja osnovan, a budući da je uobičajeno da se u tom roku naplaćuje zakupnina. Kamata je određena u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a.
Tužitelj je u konačno uređenom zahtjevu odredio i stopu kamate koju je zatražio po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, što je vrijedilo u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., a od 1. siječnja 2023. g. do isplate radi se o kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kako je sud odredio u izreci. Za ranija razdoblja stopa kamata je precizirana u skladu s propisima o kamatama koji su bili na snazi.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, jer je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da je bilo osnove za određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove, radi čega je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.
U Splitu, 14. kolovoza 2026. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
