Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-294/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Raiffeisenbank Mittlere Sudoststeiermark eGen, Paldau 40, A-8341 Paldau, Austrija, OIB:25376204437, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar, Zagreb, protiv ovršenice KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik iz Zagreba, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 3561/2023-132 od 10. ožujka 2026., 13. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3561/2023-132 od 10. ožujka 2026.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe u ovom postupku, podnesen dana 7. studenog 2022. godine.“
2. Ovo rješenje pravovremenom podnesenom žalbom pobija ovršenica zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP) u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.- dalje: OZ) s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio njegovom donošenju, kao i žalbene navode ovršenice, nije uočeno da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi ukazuje ovršenica, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, nije proturječna sama sebi ili razlozima rješenja. Rješenje je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 338. ZPP-a.
5.1. Nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 381. ZPP-a.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 61. st. 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine” br. 57/96., 29/99., 173/03., 88/05., 67/08., u daljnjem tekstu: OZ/96) kojom je propisano da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je ispunjena jedna od pretpostavki određena čl. 61. st. 1. točka 1. – 8. OZ-a, te ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pri čemu zauzima stav da okolnost što je ovršenica pokrenula parnicu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, predstavlja ispunjenje zakonskog razloga predviđenog u čl. 61. st. 1. toč. 4. OZ-a, ali da nije učinila vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete, kao jedan od kumulativnih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi sud mogao odgoditi ovrhu jer da za navedeno nije dostavila bilo kakve dokaze. Također, smatra i da pravo ovršenice na dom u konkretnom slučaju ne može onemogućiti ili ograničiti ovrhovoditelja u namirenju tražbine u ovom postupku, pri čemu ističe i da je prednik ovršenice slobodnom voljom dopustio uknjižbu založnog prava na nekretnini radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja.
7. Ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja navode ovršenice da osim nekretnine na kojoj se provodi ovrha nema drugu nekretninu podobnu za stanovanje te da nekretnina predstavlja njezin dom, kao i da bi joj provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini bilo povrijeđeno njezino Ustavom zajamčeno pravo na dom, pravilno ocijenio neosnovanim kao razlog za odgodu ovrhe jer se, i po stavu ovog suda, ovršenica ne može pozivati na pravo na dom kada su se predmetnom ovršnom ispravom prednik ovršenice, kao i sama ovršenica, obvezali da se ovrha može provesti na cjelokupnoj imovini ovršenice, te je ovrhovoditelj upisao založno pravo na temelju ovršne isprave na navedenoj nekretnini. Naime, prednik ovršenice je dobrovoljno zasnovao zalog u korist ovrhovoditelja na nekretnini, a koja sada predstavlja dom ovršenice, te time pristao da se otplata predmetnog kredita može osigurati prodajom nekretnine, pa prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku predstavlja posljedicu preuzetih ugovornih obveza.
7.1. Pravo na poštivanje doma zajamčeno je čl. 34. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. - pročišćen tekst, dalje: Ustav RH) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: Konvencija) prema kojem svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života i doma.
7.2. Međutim, u smislu odredbe čl. 72. st. 1. i 2. OZ/96 ovršenik se ne može protiviti ovrsi, ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno pravo, a što je konkretno slučaj. Stoga, kada je prednik ovršenice dobrovoljno zasnovao zalog u korist ovrhovoditelja na svom domu, a koji sada predstavlja dom ovršenice, time je pristao da se otplata predmetnog kredita može osigurati prodajom nekretnine, pa prodaja predmetne nekretnine u ovršnom postupku predstavlja posljedicu preuzetih ugovornih obveza slijedom čega nema povrede prava na dom iz čl. 8. Konvencije, a kako je pravilno zaključio i sud prvog stupnja.
7.3. Unatoč tomu što bi ovršenica provedbom ovrhe u ovom postupku moguće trpjela štetu, te unatoč zaštiti njezinog prava i dostojanstva, provedba ovršnog postupka je nužna u svrhu prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja jer ovršenica ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha, što proizlazi iz stanja spisa. Ovo stoga što ovrha na nekretnini ovršenika u ovršnom postupku teži legitimnim ciljevima zaštite interesa vjerovnika radi naplate dospjelog potraživanja, a time i osiguranju pravne sigurnosti u odnosu na mirno uživanje vlasništva. S obzirom na to da se predmetna ovrha provodi po zakonom propisanom postupku temeljem raspolaganja zalaganjem navedene nekretnine, i po stavu ovog suda, nije ostvarena povreda prava na dom.
7.4. Naime, iz ovršne isprave proizlazi da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha instrument osiguranja sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da u slučaju dospijeća obveze ovrhovoditelj kao vjerovnik naplati nepodmireni dug iz vrijednosti založene nekretnine, ovršenica je stekla nekretninu opterećenu zalogom, te se i zbog navedene činjenice ne bi mogla s uspjehom pozivati na pravo na dom, a koje stajalište je izraženo i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2551/2015 od 7. srpnja 2015.
8. Također, odnosu na navod da su predmetne nekretnine ovršenice njezina jedina nekretnina u kojoj stanuje, a koji žalbeni navod upućuje na odredbu čl. 70. OZ/96 po kojoj se ovrha ne bi mogla provesti na nekretninama koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, odnosno da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u kojoj stanuje i na potrebu zaštite njezinog prava na dom, valja reći da je založni dužnik dozvolio uknjižbu prava zaloga prava na nekretnin i i suglasio se da se nekretnina može prodati radi naplate tražbine, a da je ovršenica stekla predmetnu nekretninu opterećenu založnim pravom.
9. Nadalje, ovršenica, i po stavu ovog suda, nije učinila vjerojatnim da bi pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu provedbom predmetne ovrhe na nekretnini, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje , pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije ispunjen niti drugi od dva kumulativno postavljena uvjeta iz čl. 61. OZ/96.
10. S obzirom na to da ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje mu je ovršenica dužna isplatiti novčani iznos, a radi naplate kojeg iznosa je pokrenut ovršni postupak, te s obzirom da ovršenica nije dokazala da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz čl. 61. st. 1. OZ/96 za odgodu predmetne ovrhe.
11. S obzirom na navedeno valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.
Osijek, 13. kolovoza 2026.
Sutkinja
Sanja Sušilović
