Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-423/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZČ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ZČ protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj K-140/2026-24 od 23. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog ZČ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi čl. 130. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optuženog ZČ produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi HČ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju kaznu zatvora mu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 16. travnja 2026., pa nadalje, s time da su mu izrečene sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu te zabrana približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve RČ.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženi HČ po branitelju, odvjetniku Zoranu Kurcinaku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine uz određivanje mjere opreza identične sigurnosnoj mjeri, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Premda se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi ne navodi o kojoj bitnoj povredi iz čl. 468. ZKP/08 je riječ, niti se žalbeni razlozi tiču navedene žalbene osnove. Stoga je u tom dijelu pobijano rješenje ispitano samo po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijajući rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da prilikom donošenja pobijane odluke sud nije dovoljno vodio računa o izrečenim sankcijama iz nepravomoćne presude tj. izrečenim sigurnosnim mjerama, zatim da je pogrešno uzeo u obzir psihijatrijskim vještačenjem utvrđenu ovisnost o alkoholu, s obzirom da već četiri mjeseca kako se nalazi u istražnom zatvoru ne konzumira alkohol, s time da je u potpunosti spreman provoditi sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu na slobodi. Također ističe da je uz njegovu suglasnost izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve RČ, koju sigurnosnu mjeru je također spreman provoditi, zbog čega bi se i sa mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 mogla postići svrha zbog koje je istražni zatvor produljen.

7. Prije svega valja navesti da je ispunjeni osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti s obzirom da je nepravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela.

8. Suprotno žalbenim navodima optuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost, tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, koje utvrđenje je obrazložio s jasnim i relevantnim razlozima koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Naime, bez obzira što optuženik do sada nije kazneno osuđivan, činjenica da je u dva navrata pravomoćno prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu iste žrtve, izvanbračne supruge RČ, kod čega se pod utjecajem alkohola fizički i verbalno nasilnički ponaša prema njoj, s time da je prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja utvrđena optuženikova ovisnost o alkoholu, zbog koje ovisnosti je u inkriminirano vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv i zbog koje ovisnosti prema mišljenju vještaka postoji opasnost od ponovnog počinjenja istog ili težeg kaznenog djela, s time da sam optuženik priznaje da ne može kontrolirati konzumaciju alkohola, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio, tim više što je u vrijeme inkriminiranog događaja sa žrtvom živio u istom kućanstvu. Činjenica da optuženik za vrijeme boravka u istražnom zatvoru ne konzumira alkohol ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja njegove ovisnosti o alkoholu, potrebe liječenja te ovisnosti, te opasnosti da bi zbog te ovisnosti na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, odnosno da bi mogao počiniti kazneno djelo kojim je prijetio. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da i nadalje egzistira iteracijska opasnost i da je za preveniranje iste protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, kod čega žalitelju valja ukazati da u okviru propisanih mjera opreza ne postoji mjera opreza liječenja od ovisnosti o alkoholu. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru (četiri mjeseca), te nepravomoćnom presudom izrečenu kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci. Na kraju žalitelju valja navesti da se u rješenju o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, kao i nakon donošenja nepravomoćne presude, sukladno čl. 131. st. 3. ZKP/08 ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, niti maksimalno trajanje istražnog zatvora, već je sud dužan voditi računa o maksimalnom trajanju istražnog zatvora.

9. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 13. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke