Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-426/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i mr.sc. Aleksandre Leljak, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog HĆ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-196/2026-97 od 23. srpnja 2026., u sjednici održanoj 13. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog HĆ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. i čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP) protiv optuženog HĆ produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana uhićenja, odnosno od 1. listopada 2025. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja je optuženi CĆ putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-499/2026 od 11. kolovoza 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ponajprije valja odgovoriti žalitelju da je prvostupanjski sud u točki 11. obrazloženja osporenog rješenja dao dostatne razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju nužna daljnja primjena istražnog zatvora protiv optuženika, vezujući te razloge uz okolnosti koje opravdavaju istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju se aludira predmetnom žalbom, mada se u njoj izričito ne spominje ta žalbena osnova, a niti naprijed naznačena zakonska odredba.
6. Kao i u prethodnoj žalbi, tako i u ovoj optuženik prigovara da mu nije bilo osigurano zakonito prevođenje na ukrajinski jezik radnji koje su prethodile podizanju optužnice, zbog čega su ti dokazi trebali biti proglašeni nezakonitima, te da nije bio pravovremeno i uredno obaviješten o održavanju dokaznog ročišta i da se stoga nije mogao ni odreći prava na prisustvovanje istom sukladno odredbama ZKP -a, pri čemu detaljno iznosi svoje vlastito viđenje okolnosti pod kojima je vođen prethodni postupak.
7. Valja na ovome mjestu opetovano odgovoriti žalitelju da sudovi u konkretnom slučaju ne odlučuju o nezakonitosti dokaza, već jedino i isključivo o tome postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika.
7.1. Unatoč naprijed iznijetom treba primijetiti da iz prvostupanjskog spisa predmeta posve jasno proizlazi da je optuženik uredno primio i razumio pouku o pravima osumnjičenika u kojoj je izričito upozoren na sva svoja procesna prava, pa i o pravu na tumačenje i prevođenje sukladno čl. 8. ZKP-a, što je potvrdio svojeručnim potpisom (list 34), zatim da nije imao nikakve primjedbe prilikom ispitivanja od strane policijskih službenika 1. listopada 2025. koje je provedeno uz pomoć tumača za ruski jezik niti pak je prigovorio da ne razumije ili ima otežanu komunikaciju sa spomenutim tumačem (listovi 35-40).
7.2. Isto tako iz zapisnika o prvom ispitivanju optuženika sastavljenog u Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu (dalje: ODO), koji je vlastoručno potpisao, vidljivo je da je on izričito izjavio da mu je potreban tumač za ruski jezik koji razumije i govori (listovi 59-62).
7.3. I naposljetku, na temelju službene zabilješke ODO-a od 2. listopada 2025. (list 71) i zapisnika s dokaznog ročišta od 2. listopada 2025. (listovi 72 -77) može se zaključiti da je optuženik bio uredno i pravovremeno obaviješten o njegovom održavanju i da je nadležnoj sutkinji istrage podnio potpisanu izjavu kojom se izrijekom očituje da ne želi prisustvovati spomenutom dokaznom ročištu.
8. U sklopu žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava zaključke suda prvog stupnja o postojanju zakonskih pretpostavki na temelju kojih mu je u ovom kaznenom postupku produljen istražni zatvor, no valja mu odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, kako osnovanu sumnju u njegovo počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, tako i istražno-zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega).
8.1. Što se tiče temeljnog zakonskog uvjeta za produljenje istražnog zatvora – relevantnog stupnja vjerojatnosti da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo, on proizlazi iz činjenice da je optužnica protiv njega u konkretnom slučaju potvrđena , što znači da se ova odlučna činjenica temelji na dokazima koji govore u prilog njezine osnovanosti, kako je to ispravno zaključio sud prvog stupnja. Na ovom mjestu treba opet ponoviti da predmet ovoga žalbenog postupka nisu eventualno nezakoniti dokazi, već samo utvrđenje egzistiraju li i nadalje zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv optuženika.
8.2. Suprotno žalbenom stavu optuženika sud prvog stupnja je isto tako osnovano zaključio da u njegovom slučaju i nadalje postoji objektivna i razumno predvidiva opasnost od bijega i to upravo iz razloga koje je taj sud konkretno i određeno elaborirao u točki 10. obrazloženja osporenog rješenja, a koju je argumentaciju, za razliku od žalitelja, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio.
9. Ovaj je žalbeni sud također u potpunosti uvažio stajalište suda prvog stupnja o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, budući da i po uvjerenju ovoga suda drugog stupnja blaže zakonske mjere (jamstvo, mjere opreza) u postojećim okolnostima ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u prevenciji istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, imajući dodatno u vidu ozbiljnost, težinu i narav kaznenog djela za koje se optuženik osnovano sumnjiči te zapriječenu kaznu, što uistinu predstavlja dodatnu motivaciju za optuženika da u slučaju puštanja iz istražnog zatvora pobjegne iz Republike Hrvatske i time postane nedostupan njenim pravosudnim tijelima.
10. U žalbi se na kraju napominje da se optuženik nalazi u istražnom zatvoru više od deset mjeseci, međutim imajući u vidu da je on u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv za vrlo ozbiljno i teško kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina, pobijanim rješenjem u ovom času nije došlo do povrede načela razmjernosti iz čl. 122. st. 2. ZKP-a, pogotovo kada se ima u vidu da je u ovom stadiju kaznenog postupka maksimalno trajanje istražnog zatvora, kada je u pitanju kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. ZKP-a, dvanaest mjeseci (čl. 133. st. 1. t. 4. ZKP-a).
11. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP -a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP -a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Varaždinu 13. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
