Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-1/2018-103

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužiteljice OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Bitunjac, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Rudeš, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Rudeš, Marijo Rođak i Hrvoje Kalauz, u Zagrebu, radi raskida ugovora o darovanju nakon održane glavne i javne rasprave 1. srpnja 2026., zaključene istoga dana u nazočnosti zamjenice punomoćnica tužitelja NC, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Josipa Bitunjca, odvjetnika u Slavonskom Brodu, i punomoćnika tuženika Damira Rudeša, odvjetnika u Zagrebu, nakon javne objave presude 13. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

„ 1. Raskida se Ugovor o darovanju sklopljen 06.11.2011. g., između OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na kojem je OC u nazočnosti javnog bilježnika IC iz [adresa], priznala potpis na pismenu kao svoj, pod poslovnim brojem: OU-159/2017.

2. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Slavonskom Brodu, i to u zk. ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uspostavlja se ranije zemljišnoknjižno stanje koje je postojalo prije upisa tuženika kao vlasnika nekretnina upisanih u tom zk. ulošku temeljem Ugovora o darovanju iz toč. I. ove presude, pa se tužiteljica OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ima ponovo upisati kao suvlasnik u ½ nekretnina upisanih u Zk. Uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kat. čestice broj: [katastarska čestica], po pravomoćnosti ove presude.

3.Tuženik EC je dužan tužiteljici OC predati posjed nekretnina navedenih u toč. I. ove tužbe.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a." II Nalaže se tužiteljici OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.933,75 EUR (šest tisuća devet stotina trideset i tri eura i sedamdeset i pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. kolovoz 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadom više zatraženog preko dosuđenog, iznosa od 1.156,25 EUR (tisuću jednu stotinu pedeset i šest eura i dvadeset i pet centi) na ime troškova parničnog postupka

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 3. siječnja 2018. godine podnijela tužbu radi raskida Ugovora o darovanju koji je sklopljen 6. studenog 2011. između tužiteljice OC, kao darovatelja i tuženog EC, kao daroprimca, a predmet kojeg ugovora je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], kao i radi predaje predmetne nekretnine u posjed tužiteljice. Pored navedenoga, tužiteljica je predložila određivanje zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela kako su parnične stranke sklopile predmetni ugovor, koji je ovjeren po javnom bilježniku IC u [adresa] pod brojem: OU-159/2017 od 6. studenog 2017., a kojim ugovorom je tužiteljica darovala tuženiku svoju ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja kuću i dvorište i Čaplji površine 973 m2, odnosno 271 čhv. Nadalje, tužiteljica je navela kako je ona predmetni darovni ugovor potpisala jer je na perfidan način prevarena od strane tuženika koji joj je nećak. S tim u svezi tužiteljica je navela da nije znala što potpisuje, te je navela kako niti od strane javnog bilježnika nije bila upoznata sa sadržajem ugovora koji potpisuje na način da je to mogla razumjeti. Tužiteljica je navela kako je ona osoba s psihičkim oboljenjem te osoba izrazito smanjene inteligencije, stoga nije bila u stanju shvatiti narav pravnog posla koji potpisuje. Nadalje, navela je kako pored njezinog navedenog duševnog i intelektualnog stanja, predmetni darovni ugovor nije mogao biti nikako sklopljen s obzirom na činjenicu da je to jedina nekretnina koju je tužiteljica posjeduje, odnosno ½ predmetne nekretnine, koju je tužiteljica temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekla od svoje majke UC. U tom pogledu, tužiteljica je navela i kako je ona socijalno ugrožena osoba, bez stalnih novčanih primanja, stanuje o socijalnom stanu koji joj je dodijelila Općina Garčin.

1.2. Nadalje, tužiteljica je navela kako ona nije ispunila svoju obvezu iz predmetnog ugovora o darovanju – obvezu predaje predmetne nekretnine u posjed tuženika, jer nikada nije predala darovanu nekretninu u posjed tuženika, dok je tuženik bez tužiteljičine volje, uz pomoć svojega oca, ušao u posjed predmetne nekretnine. Tužiteljica je navela i kako je tuženik na temelju predmetnog darovnog ugovora u zemljišnim knjigama ovoga suda ishodio uknjižbu prava vlasništva u ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine u svoju korist. Također, tužiteljica je navela kako je nakon darovanja predmetne nekretnine i nakon što je tužiteljici pojašnjeno što je zaista potpisala, tuženik počeo izražavati nedruželjubivost i nezahvalnost prema tužiteljici i članovima njezine obitelji.

1.3. Tužiteljica je navela kako je ona opozvala predmetni ugovor o darovanju izjavom ovjerenom po javnom bilježniku Robertu-Antonu Čečatka u [adresa] broj: OV-10357/17 od 13. studenog 2017., te je istom izjavom tuženika pozvala na davanje tabularne izjave kojom bi se izvršio povrat darovane nekretnine, a do podnošenja tužbe tuženik nije po istom postupio.

1.4. Zaključno, tužiteljica je navela kako je predmetni ugovor o darovanju sklopljen protivno njezinoj volji, da je tuženik svojim ponašanjem povrijedio članak III. predmetnog ugovora, te je navela kako smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 493-498. Zakona o obveznim odnosima.

2. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: P-1/2018-2 od 16. siječnja 2018. sud je odredio zabilježbu spora na prijedlog tužiteljice, a na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 973 m2. Predmetno rješenje provedeno je temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odijela ovoga suda poslovni broj: Z-854/2018 od 13. veljače 2018.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora te je naveo kako je tužiteljica nerealno visoko naznačila vrijednost predmeta spora sa 251.000,00 kuna te je predložio da sud odredi stvarnu vrijednost predmeta spora sa 101.000,00 kuna, a sve kako bi se smanjili nepotrebni troškovi parničnog postupka. S tim u svezi istaknuo je kako je predložena vrijednost predmeta spora za ½ nekretnine razvidna i iz Privremenog poreznog rješenja od 16. studenog 2017., u kojemu je Porezna uprava kao vrijednost nekretnine, odnosno poreznu osnovicu uzela iznos od 100.000,00 kuna, na koji iznos je tuženika obvezala na porez na promet nekretninama. Nadalje, naveo je i kako su same stranke darovnim ugovorom od 6. studenog 2017. vrijednost nekretnine koja je predmet darovanja, naznačile u iznosu od 100.000,00 kuna.

3.1. Nadalje, tuženik je naveo kako se protivi tužbi te da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev. Tuženik, međutim, nije osporavao da su tužiteljica i tuženik 6. studenog 2017. sklopili predmetni darovni ugovor predmet kojega je ½ predmetne nekretnine koju je tužiteljica darovala tuženiku. Tuženik je osporavao navode tužiteljice da bi ona bila prevarena od strane tuženika i da nije znala što potpisuje, kao i da kod javnog bilježnika nije bila upoznata sa sadržajem ugovora kojeg potpisuje. S tim u svezi tuženik se očitovao na medicinsku dokumentaciju tužiteljice, koju je ona dostavila uz tužbu te je naveo kako ista ne upućuje da bi tužiteljica bila nesposobna za rasuđivanje jer medicinska dokumentacija koja se odnosi na njezino psihičko stanje i ukazuje na određene psihičke probleme datira iz 2013. godine, sa znatnim poboljšanjem u 2014. godini. S tim u svezi naveo je kako je iz specijalističkog nalaza psihijatra od 24. listopad 2017. razvidno da nema razloga za pregled psihijatra, te da tužiteljica nije niti tražila pregled po psihijatru. Tuženik je naveo kako je tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora bila sposobna za rasuđivanje te da je u potpunosti razumjela sadržaj ugovora kojeg potpisuje kao i pravne učinke tog ugovora. S tim u svezi tuženik je naveo kako je javni bilježnik koji je sačinio predmetni darovni ugovor u formi javnobilježničkog akta utvrdio sposobnost i ovlaštenje stranaka za sklapanje tog ugovora, objasnio im smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju.

3.2. Tuženik nije osporavao činjenicu da je tužiteljica osoba slabijeg imovnog stanja, te je s tim u svezi naveo kako je ona istog imovnog stanja bila i u trenutku darovanja, stoga smatra da se ne može primjenjivati odredba članka 493. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima koji govori o osiromašenju nakon ispunjenja ugovora o darovanju. Tuženik je osporavao kao netočne navode tužiteljice da mu ona nikad nije predala posjed predmetne nekretnine te je naveo kako je upravo tužiteljica tuženiku osobno predala ključeve predmetne kuće. Nadalje, tuženik je osporavao i navode tužiteljice da bi on iskazivao nedruželjubivost i nezahvalnost prema tužiteljici i članovima njezine obitelji.

3.3. Nadalje, tuženik je naveo kako u konkretnom slučaju nisu postojali zakonski razlozi i uvjeti za opoziv darovanja, stoga smatra da opoziv o darovanju od 13. studenog 2017. nema nikakvog učinka prema tuženiku i trećim osobama jer se radi o jednostranom aktu tužiteljice koji nije niti pravno niti činjenično utemeljen. Također, naveo je kako ne postoje niti zakonske pretpostavke za raskid predmetnog ugovora jer je isti u cijelosti izvršen. Tuženik je predložio sudu obiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužiteljicu obvezati na naknadu troškova postupka.

4. Na ročištu od 7. svibnja 2019. tužiteljica se očitovala na tuženikov prigovor naznačene vrijednosti predmeta spora te je iskazala da je suglasna da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu od 101.000,00 kuna. Slijedom navedenoga sud je na raspravni zapisnik donio rješenje kojim je vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 101.000,00 kuna. U svezi s navedenim valja istaknuti kako je odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/ 2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 – u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznač io. Nadalje, u stavku 3. istoga članka propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari u kojoj je predmet tužbenog zahtjeva raskid spornog ugovora o darovanju i predaja darovane nekretnine u posjed, sukladno odredbi članka 40. stavak 2. ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, a kako je tužitelj po prigovoru tuženika na ročištu iskazao da je suglasan da se vrijednost predmeta spora naznači u iznosu od 101.000,00 kuna, to je sud utvrdio da među strankama glede vrijednosti predmeta spora ne postoji spor, jer su stranke suglasne stoga je očitovanje tužitelja sud prihvatio kao svojevrsno uređenje tužbe i vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu oko koje su stranke postigle suglasnost.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskidom darovnog ugovora od 6. studenog 2017., kojega su sklopile tužiteljica kao darovateljica i tuženik kao obdarenik, a predmet kojeg darovnog ugovora je ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 973 m2. Tužiteljica temelji tužbeni zahtjev na navodima da je sačinila opoziv darovanja kojega je ovjerila po javnom bilježniku, a da tuženik po opozivu nije postupio i vratio joj učinjeni dar, na navodima da je učinjenim darovanjem tužiteljica osiromašena, da je tuženik pokazao grubu nezahvalnost te na navodima da je tužiteljica osoba s duševnim, odnosno psihičkim oboljenjem zbog kojih nije bila sposobna shvatiti značaj i posljedice potpisivanja i sklapanja predmetnog ugovora.

5.1. Među parničnim strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da su tužiteljica i otac tuženika ranije imali zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju s pokojnom majkom UC, te da su temeljem toga ugovora stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, svatko u ½ suvlasničkog dijela, nije bilo sporno nit i daje tužiteljica svoj suvlasnički dio od ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], darovala tuženiku temeljem ugovora o darovanju od 6. studenog 2017. godine. Nije bilo sporno niti da je tužiteljica osoba narušenog psihičkog zdravlja i osoba slabih imovnih i materijalnih prilika.

6. Sporno je među parničnim strankama je li ugovor o darovanju izvršen, odnosno je li tužiteljica predala posjed svog suvlasničkog dijela tuženiku i ispunila ugovornu obvezu, sporno je je li se tuženik ogriješio kao obdarenik od tužiteljicu kao darovateljicu, sporno je je li tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bila sposobna shvatiti značenje, pravne učinke i posljedice sklapanja predmetnog pravnog posla, je li bila poslovno sposobna te je li raspravno sposobna za vođenje konkretnog parničnog postupka te je bilo sporno je li tužiteljica učinjenim darovanjem osiromašena, odnosno jesu li zbog učinjenog dara njezine imovne i materijalne prilike narušene.

7. Radi pravilnog utvrđenja svih činjenica relevantnih za odluku o meritumu spora, potpunog razjašnjenja svih spornih pitanja i konačnog rješenja spora među strankama sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta te su pročitane isprave, i to: darovni ugovor od 6. studenog 2017. poslovni broj: OU-159/2017 ovjeren kod javnog bilježnika IC (stranica spisa 6-8), zemljišnoknjižni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica spisa 9,11), preslike osobnih iskaznica tužiteljice i tuženika (stranica spisa 10), opoziv ugovora o darovanju broj: OU-159/2017 od 13. studenog 2017. ovjeren kog javnog bilježnika Roberta Antona Čečatke od 13. studenog 2017. broj: OV-10357/17 (stranica spisa 12-14), medicinska dokumentacija tužiteljice (stranica spisa 16-21, 47-56), privremeno porezno rješenje od 16. studenog 2017., klasa: UP/I-410-20/2017-001/00657, URBROJ: 513-007-12-01-2017-0003 (stranica spisa 31-32), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. rujna 2006. ovjeren kod javnog bilježnika IC poslovni broj: OU-693/06 (stranica spisa 38-41), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. rujna 2019., klasa: 501-01/19-01/125, URBROJ: 338-12-02-19-02 (stranica spisa 46), potvrda Centra za socijalnu skrb od 23. rujna 2019., klasa: 551- 03/19-01/389, URBROJ: 2178/01-28-04/11-19-3 (stranica spisa 57-58), dopis Općine Garčin o vlasništvu nekretnine tužiteljice od 24. rujna 2019., klasa: 023-01/19-01/54, URBROJ: 2178/06-03-19-1 (stranica spisa 59), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. travnja 2022., klasa: 140-01/22-01/2-10, URBROJ: 341- 16-05/30-22 (stranica spisa 86), izveden je dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja (stranica spisa 34-36), saslušani su svjedoci IC, ZC, EC, ŽC (stranica spisa 92-94), provedeno je medicinsko-psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Dušanu Mamula, specijalistu psihijatrije (stranica spisa 114-119, 145-147) te po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Marini Bježančevića, specijalistici psihijatrije (stranica spisa 236-249, 267-270).

7.1. Nakon što je tužiteljica saslušana o ovom postupku na raspravi 9. rujna 2019., sud istu nije ponovno saslušavao kako je predložila tužiteljica po punomoćniku na raspravi održanoj 6. srpnja 2022., te ustrajao kod tog prijedloga i na raspravi od 19. listopada 2023. jer je isto s obzirom na rezultate provedenog vještačenja i činjenicu da je stalna sudska vještakinja Marina Bježančević, dr. specijalist psihijatrije navela u svom pisanom nalazu i mišljenju kako smatra da bi sam pristup tužiteljice raspravi mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, ovaj sud cijenio nepotrebnim i otegotnim za tužiteljicu koja je svoj iskaz već ranije dala u postupku, stoga taj prijedlog nije prihvatio.

7.2. Druge dokaze sud nije provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke

8. Uvidom u darovni ugovor od 6. studenog 2017. poslovni broj: OU-159/2017 ovjeren kod javnog bilježnika IC, sud je utvrdio kako su stranke tužiteljica OC kao darovateljica i tuženi EC kao obdarenik sklopili darovni ugovor dana 6. studenog 2017., odnosno tužiteljica OC kao darovateljica darovala je u cijelosti svoj suvlasnički dio (1/2) nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svome nećaku, ovdje tuženiku kao obdareniku EC te su utvrdili stupanje u posjed nekretnine obdarenika po ovjeri ugovora, koju nekretninu su naznačili u vrijednosti od 100.000,00 kn.

8.1. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 6. studenog 2017. sud je utvrdio da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 973 m2, te je ista uknjižena kao vlasništvo 1/1 dijela na ime UC, [adresa]. Temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. rujna 2006. broj OU-693/06-1 zabilježio se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između OC rođ. UC i CC kao davatelja uzdržavanja i UC kao primatelja uzdržavanja.

8.2. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. prosinca 2017. sud je utvrdio da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u [adresa] površine 973 m2, te je ista uknjižena kao ½ suvlasničkog dijela na ime EC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] te ½ suvlasničkog dijela na ime EC ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

8.3. Iz opoziva tužiteljice OC od 13. studenog 2017. ovjerenog kod javnog bilježnika Roberta Antona Čečatka broj OV-10357/17 proizlazi kako je tužiteljica opoziva Ugovor o darovanju broj OU-159/2017 od 6. studenog 2017. koji je sastavljen, ovjeren i po javnoj bilježnici IC navodeći da pri potpisivanju predmetnog darovnog ugovora nije bila prisebna niti svjesna te ju je EC, tuženik i obdarenik "obmanio i prevario" te ugovor nikada nije bila savjesno potpisala s obzirom da u svom vlasništvu nema drugih nekretnina, a darovana nekretnina je ujedno jedina nekretnina koju su ona i njezina obitelj imali u vlasništvu. Iz iste izjave proizlazi da ona i njezina obitelj žive na rubu siromaštva, s obzirom da niti ona niti suprug nemaju stalna novčana primanja, uzdržavaju dva bolesna sina, koji nemaju primanja, a i ona i suprug su bolesni te je tužiteljica pozvala tuženika na povrat primjeraka Ugovora o darovanju. Nadalje, iz potvrde o dostavi priloženoj uz predmetnu izjavu o opozivu proizlazi da ista tuženiku nije uručena jer je dostava vraćena.

8.4. Iz Privremenog poreznog rješenja Porezne uprave Područni ured Slavonski Brod od 16. studenog 2017., klasa: UP/I-410-20/2017-001/00657, urbroj: 513-007-12-01-2017- 0003 vidljivo je da je Porezna uprava kao vrijednost nekretnine, odnosno poreznu osnovicu uzela iznos od 100.00.,00 kn i na taj iznos je tuženiku EC razrezala porez na promet nekretnina sukladno članku 12 Zakona o porezu na promet nekretnina.

8.5. Na temelju izvršenog uvida u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. rujna 2006. poslovni broj: OU-693/06-1 ovjerenog kod javnog bilježnika IC utvrđeno je kako su UC, rođena **.**.1926. iz [adresa] kao primateljica uzdržavanja i tužiteljica AC te ZC, rođen **.**.1959. iz [adresa] kao davatelji uzdržavanja sklopili predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju u nazočnosti dva svjedoka, i to KC rođene **.**.1945. iz [adresa] i SC rođene **.**.1955. iz [adresa]. Iz navedenog proizlazi kako su detaljno opisane obveze o uzdržavanju prema primateljici uzdržavanja UC sve do njezine smr ti, a u zamjenu za primljeno uzdržavanje UC prenosi pravo vlasništva davateljima uzdržavanja AC i DC na jednake dijelove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sve pokretne stvari te iznos neutvrđenih novčanih sredstava. Vrijednost nekretnine naznačena je u iznosu od 100.000,00 kuna.

8.6. Prema dostavljenoj dokumentaciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 12. rujna 2019., klasa: 501-01/19-01/12, urbroj: 338-12-02-19-02 razvidno je kako tužiteljica OC nema ostvarenih primitaka osnovom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

8.7. Izvršenim uvidom u potvrdu Centra za socijalnu skrb Slavonski Brod od 23. rujna 2019., klasa: 551-03/19-01/389, urbroj: 2178/01-28-04-11-19-3 proizlazi kako tužiteljica OC nije korisnica prava iz sustava socijalne skrbi sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi.

8.8. Iz dostavljenih podataka Općine Garčin od 24. rujna 2019., klasa: 023-01/19-01/54, urbroj: 2178/06-03-19-1 utvrđeno je kako Općina Garčin i tužiteljica OC nemaju sklopljen ugovor o najmu te se nekretnina na adresi [adresa] nalazi u vlasništvu Općine [adresa].

8.9. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područni ured Slavonski Brod od 7. travnja 2022., klasa: 140-011/22-01/2-10, urbroj: 341-16-05/30-22 utvrđeno je kako tužiteljica OC nije korisnica nikakve naknade.

8.10. Navedene materijalne dokaze sud je u cijelosti prihvatio i cijenio ih vjerodostojnim jer se radi o ispravama (solemniziranim ugovorima, zemljišnoknjižnim izvacima, ovjerovljenoj izjavi i opozivu, rješenju Porezne uprave, dopisu Centra za socijalnu skrb, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – javnopravnih tijela i jedinice lokalne samouprave Općine Garčin), koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti i ispravi koju je u takvom obliku izdala pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), stoga u smislu odredbe članka 230. ZPP sud utvrđuje da predmetne isprave dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, a u tijeku postupka niti jedna od stranka nije isticala prigovore da bi u kojoj od navedenih isprava bile neistinito utvrđene činjenice ili da bi koja isprava bila nepravilno sastavljena.

9. Saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja tužiteljica OC je iskazala kako je tuženik njezin nećak, odnosno sin njezina brata. Nadalje, iskazala je kako ju je jednom prilikom tuženik telefonski kontaktirao i upitao može li doći u [adresa], kako bi zajedno otišli u Vodovod i Elektro Slavoniju i prebacili režije na tuženika, kako bi on režijske troškove mogao plaćati iz Zagreba, a na što je pristala i što su zajedno i obavili. Tužiteljica je iskazala kako joj tuženik ništa drugo nije rekao niti joj je što objasnio. Iskazala je kako je „bolesna na živce“, da u jutro pije 6 tableta, a navečer prije 4 tablete. Nadalje, iskazala je da tamo gdje su bili i potpisivali papire joj nitko nije ništa objasnio, smatra da je prevarena jer ne zna niti čitati niti pisati, završila je 4 razreda osnovne škole. Tužiteljica je rekla kako su joj samo rekli gdje da se potpiše, a niti tuženik niti gospođa kod koje su bili nisu joj ništa rekli niti objasnili ili pročitali. Tužiteljica je iskazala kako bi voljela da ona ima polovinu kuće od svoje pokojne majke, smatra da su joj tuženik i njegova obitelji oteli tu polovinu kuće. S tim u svezi iskazala je kako joj je tuženik kada su izlazili od javnog bilježnika rekao da mu da dala pola kuće, a kada je došla kući primjerak ugovora dala je sinu EC, koji zna čitati i pisati i tada je njezin sin saznao da je ona tuženiku darovala pola kuće. Nadalje, iskazala je kako prije potpisivanja predmetnog ugovora kod javnog bilježnika ona s tuženikom nije razgovarala o darovanju nekretnine. Također, iskazala je kako tuženik i njegova obitelj u Zagrebu imaju veliki imetak i svi su u radnom odnosu, dok ona i njezina obitelj nemaju ništa, te ona nema nikakva primanja, stanuje u mjestu [adresa] u stanu u vlasništvu općine. Stanovanje u predmetnom stanu odobrio je načelnik općine, a ona podmiruje samo trošak režija za električnu energiju. Nadalje, opetovano je iskazala kako je bolesna, dodatno je iskazala da je bila hospitalizirana pri odjelu psihijatrije, imala je suicidalne misli i namjere („htjela sam se objesiti“) te je odlazila od kuće. Iskazala je kako s njom stanuju suprug ZC i sinovi O i EC, koji su zaposleni, dok je suprug nezaposlen, te je u iščekivanju rješenja u povodu zahtjeva za ostvarenje mirovine. S tim u svezi iskazala je kako je njezin sin EC zaposlen u mjestu Oprisavci na pilani i ostvaruje plaću u iznosu 3.000,00 kuna, a sin O obavlja javne radove i ostvaruje primanja u iznosu od oko 2.700,00 kuna. U odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju koji joj je predočen iskazala je kako je na ugovoru njezin potpis, ne sjeća se je li dobila primjerak ugovora te je dodala kako joj javni bilježnik nije ništa objasnio prije potpisivanja, a ona „nije bila dobra sa živcima“ i nije znala što potpisuje. Nadalje, iskazala je da osim imovine koju je darovala tuženiku, ona nema ništa drugo. Također, iskazala je da je tuženiku dala ključeve kuće kada su potpisivali papire u [adresa], a s tim u svezi je iskazala kako joj je njezin sin EC rekao da ona tuženiku preda ključeve kuće jer oni nemaju novca da bi odlazili i obilazili kuću i brinuli se o toj kući. Tužiteljica je iskazala i kako joj je njezin brat, tuženikov otac govorio neka idu živjeti u tu kuću, ali njezin suprug i sinovi nisu htjeli iz razloga što je njezin majka ranije lažno optužila njezina supruga da je uzeo neki novac, a za što se ispostavilo da nije istina i da je taj novac bio u Zagrebu. Iskazala je i kako je u dobrim odnosima s tuženikom, da on nikada nije bio bezobrazan prema njoj niti joj je on nešto loše učinio. Iskazala je i da joj je ranije njezin brat znao posla ti novce za blagdane, ali da to više ne čini, a nedavno se čula s bratom. U odnosu na njezino imovno stanje iskazala je kako je njezina materijalna situacija bila jednaka u vrijeme potpisivanja predmetnog ugovora i u vrijeme davanja iskaza, odnosno da se u međuvremenu nije ništa promijenilo. Tužiteljica je iskazala i kako tuženik nije psovao kada ga je nazvala nakon što je saznala da mu je darovala polovinu kuće, te je s njim telefonski razgovarala mjesec i pol prije njezina saslušanja na sudu, pitala ga je kako je, kako su mu mama, tata i djeca, on je odgovorio da su dobro te ju je upitao kako je ona i rekao joj da je na poslu i da ne može dugo razgovarati.

9.1. Punomoćnik tužiteljice je nakon saslušanja tužiteljice iskazao kako tužiteljica nije shvatila značenje pitanja koja su joj postavljena te je iskazao kako smatra da se prilikom provođenja medicinskog vještačenja po vještaku psihijatru isti treba očitovati je li tužiteljica sposobna davati iskaz sama ili je davanje iskaza trebalo biti provedeno uz sudjelovanje psihijatra ili psihologa. Također, punomoćnik tuženika iskazao je kako smatra da se s obzirom na navode tužiteljice vještak treba očitovati je li tužiteljica raspravno sposobna.

9.1.1. Uzimajući u obzir da je stalna sudska vještakinja Marina Bježančević, dr. specijalistica psihijatrije u ovom postupku ocijenila da je tužiteljica u trenutku davanja iskaza bila raspravno sposobna, da je uredujući sudac na postavljena pitanja dobio razumljive i jasne odgovore tužiteljice, sud je njezin iskaz prihvatio i cijenio ga iskrenim, osim u dijelu da ne zna pisati jer je i sama iskazala kako joj je rečeno gdje da potpiše i potpisala je, kao i u dijelu da na ugovoru o doživotnom uzdržavanju ne b i bio njezin potpis jer takva činjenica ne proizlazi niti iz jednog drugog dokaza u spisu. Naime, ukoliko bi tužiteljica bila osoba koja se ne zna potpisati tada bi stavila rukoznak umjesto potpisa. Sud prihvaća njezin iskaz kao iskren u dijelu da u trenutku potpisivanja spornog darovnog ugovora od 7. studenog 2017. nije znala što potpisuje, jer je isto potvrdilo i provedeno vještačenje.

10. Tuženi EC, saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja iskazao je kako je njegova baka htjela cijelu kuću prepisati njegovu ocu, ali on to nije htio nego je rekao neka pola kuće ide njemu, a pola tužiteljici, dok novci idu njemu, a on je jedno 30.000,00-40.000,00 kuna dao tužiteljici, što je sve njezin sin EC potrošio. Nadalje, iskazao je kako je ključ kuće bio kod tužiteljice, a kuću su dali u najam. S tim u svezi iskazao je kako su najmoprimci koji su bili u kući ostavili dug za režije i pobjeg li, a tužiteljica je uplatnice za režijske troškove, što ih je tada bilo, poslala u Zagreb, i oni su te troškove podmirili. Nadalje, iskazao je da je telefonski razgovarao s tužiteljicom i ona mu je rekla da želi da tuženik i njegova obitelj plaćaju režijske troškove. S tim u svezi iskazao je da kada je došao u [adresa], on je s tužiteljicom otišao u Vodovod i Elektru kako bi na njega prebacili obvezu plaćanja režijskih troškova, a nakon što su to obavili pitao je tužiteljicu što ona namjerava s tom kućom i zašto ona i njezina obitelj ne odu ondje stanovati, na što je tužiteljica odgovorila da to ne žele niti njezin suprug niti djeca. Nadalje, iskazao je kako je ponovno upitao tužiteljicu što namjerava s tom kućom i hoće li kuću prepisati na tuženika, na što je odgovorila da može te su nakon toga otišli kod javnog bilježnika IC, koja je sačinila ugovor. Tuženik je iskazao kako tužiteljica zna čitati i pisati, a kad god je od njegove obitelji zatražila novac, oni su joj dali. Također, tuženik je iskazao kako ne želi „zeznut“ tužiteljicu, te da tužiteljica i njezina obitelj ukoliko žele mogu otići s tanovati u predmetnu kuću. Tuženik je iskazao kako nisu problem tužiteljici i njezin suprug, te je iskazao kako su oni dobri, dok je problem u njezinu sinu EC koji bi tu kuću prodao za male novce. S tim u svezi iskazao je kako ne želi da se kuća proda jer ni baka nije htjela da se kuća proda. Tuženik je iskazao i kako je on u dobrim odnosima s tužiteljicom. Također je iskazao kako je njemu poznato da tužiteljica ima zdravstvenih problema, posjećivao ju je kada je bila u bolnici, te smatra da je ona „normalna osoba“. U odnosu na opoziv ugovora o darovanju iskazao je kako se ne sjeća je li ga zaprimio, te je iskazao kako s tužiteljicom nikada nije razgovarao o opozivu predmetnog ugovora. Tuženik je iskazao kako on ne želi raskinuti predmetni ugovor te da ne zna kada se temeljem ugovora uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine jer on ugovor nikada nije nosio na provedbu u zemljišnoknjižni odjel suda. Tuženik je iskazao i kako smatra da su imovinske prilike tužiteljice loše, da je ona prije dolaska u Republiku Hrvatsku stanovala u [adresa], a ne zna jesu li tužiteljica i njezina obitelj bili u ratnom zarobljeništvu. Tuženik je također iskazao kako je tužiteljica polovinu predmetne nekretnine darovala tuženiku, a ne njegovu ocu jer je s njim u boljim odnosima. Također je iskazao kako je predmetna kuća dana u najam od kojeg se ostvaruje najamnina u iznosu 100,00 EUR, mjesečno, a koji novac on planira davati tužiteljici.

10.1. Iskaz tuženika sud prihvaća i cijeni ga iskrenim, osim u dijelu da ne zna kada se temeljem ugovora uknjižio kao vlasnik, kao i u dijelu u kojemu je naveo da je tužiteljica unatoč zdravstvenom stanju "normalna osoba" jer rezultati provedenog vještačenja nesporno ukazuju da tužiteljica zbog svog narušenog zdravstvenog stanja i duševnih bolesti ima smanjenje sposobnosti u odnosu na zdravu osobu. U odnosu na tuženik ne zna je li primio izjavu o opozivu sud isto može prihvatiti da se zbog proteka vremena ne sjeća, uzimajući u obzir da iz stanja spisa (stranica spisa 15) proizlazi da upućena pošiljka tuženiku nije dostavljena.

11. Svjedok TC, sin tužiteljice, i bratić tuženika, iskazao je kako je njegov ujak ZC prevario njegovu majku, a kako on jako dobro zna da je njegova majka „bolesna na živce“. Način na koji je ZC, odnosno tuženik prevario njegovu majku ne zna, ali s njima ne želi razgovarati. Iskazao je da je sporna nekretnina bila jedina nekretnina koju je tužiteljica imala, a koju je majka stekla od bake, njegovi roditelji nemaju druge nekretnine. Nadalje, iskazao je kako obitelj stanuje u stanu koji je vlasništvo općine. Svjedok je iskazao kako je za predmetni darovni ugovor saznao nakon nekoliko dana, vidio je da rukopis na papirima nije majčin. Iskazao je kako obitelj nije bila obavještena o sklapanju predmetnog ugovora, a ne zna kako je ujak vlasništvo nekretnine prenio na sina TC. Nadalje je iskazao da je on razgovarao s majkom, ovdje tužiteljicom, ali da je s njom teško razgovarati zbog njezine bolesti jer ona jednom kaže jedno, a drugi puta kaže nešto drugo, popodne jedno, dopodne drugo. S tim u svezi iskazao je i kako njegova majka pije terapiju i to Normabel za smirenje. Svjedok je, nadalje, iskazao kako njegova obitelj nikada nije stanovala u predmetnoj kući, a kuća se vodila u vlasništvu bake UC. Također, iskazao je kako nikada nisu predmetnu kuću davali u najam i ta kuća nikada nije bila prepisana na njegovu majku. Svjedok je iskazao i kako misli da je tužiteljica od režija plaćala samo komunalne troškove, a nije mu poznato je li tuženik ikada pokazivao neku nezahvalnost prema tužiteljici.

11.1. Iskaz svjedoka TC sud je prihvatio i cijenio iskrenim u dijelu u kojemu je iskazao da je naknadno saznao da sporni ugovor, jer je isto iskazao i svjedok ŽC, ali i tužiteljica, te u dijelu u kojemu je iskazivao o materijalnim prilikama u obitelji. Sud, međutim, ne prihvaća njegov iskaz u dijelu u kojemu je iskazao da je vidio da potpis na spornom ugovoru nije majčin jer je i sama tužiteljica iskazala kako su joj samo rekli gdje da potpiše i da je potpisala ugovor, dok je svjedok ujedno iskazao da on ne zna na koji način je tuženik prevario tužiteljicu, te je iskazao kako ne zna kako je njegov ujak DC vlasništvo nekretnine prenio na sina, jer naime, nesporno je da je tužiteljica svoj suvlasnički dio prenijela na tuženika, a ne DC.

12. Svjedok ŽC, suprug tužiteljice iskazao je kako nikada nije provedena ostavinska rasprava iza njegove pokojne punice. Nadalje, iskazao je kako se sjeća da je tuženik pozvao tužiteljicu u [adresa], ali ne zna što je ona ondje potpisala, a niti tužiteljica nije znala što potpisuje, a drugi dan nakon potpisa saznala je što je potpisala jer je sin to vidio i pitao ju „mama jel ti znaš što si potpisala?“. Svjedok je iskazao kako on nema nekretninu u svom vlasništvu, a niti tužiteljica nije imala ništa, osim nekretnine koju je darovala tuženiku. Također, svjedok je iskazao kako je zdravstveno stanje tužiteljice loše, „obolila je na živce“, a zdravstvene probleme ima od 2011. ili 2012. godine, koristi jaku terapiju, nekada ju se ne smije ostaviti samu kod kuće jer ona stavi nešto na plinski štednjak, sjedne i zaspe, zaboravi da je to učinila, bila je hospitalizirana na Strmac. Nadalje, svjedok je iskazao kako s njima stanuje još sin O, a koji je s majčine strane naslijedio zdravstvene probleme, „također je bolestan na živce“. Svjedok je iskazao i kako je on razgovarao s tužiteljicom o nekretnini koja je darovana, razgovarali su o tome da se tužiteljici isplati vrijednost njezina dijela predmetne nekretnine, pa da od toga novca oni sebi nešto kupe. S tim u svezi iskazao je kako ne zna je li tužiteljica o tome razgovarala s tuženikom ili s bratom DC. Nadalje, iskazao je kako je tužiteljicu slabo posjećivao brat DC, a također ju je slabo posjećivao i tuženik. Svjedok je iskazao kako je tužiteljica i prošle godine (2021.) bila hospitalizirana. Nadalje, iskazao je kako nikada nije stanovao u predmetnoj nekretnini niti bi ondje mogao biti dulje od tri dana, jer zna kakvi su, misli da bi obitelj njegove supruge ovdje tužiteljice tome prigovarala. Iskazao je i kako je tuženik rekao da oni mogu stanovati u toj nekretnini bez plaćanja najamnine, ali on ne želi ići tamo živjeti. Također je iskazao kako je brat tužiteljice, ZC, predmetnu nekretninu dao u najam, ondje su bili najmoprimci, dok njegov sin TC nikada nije iznajmljivao predmetnu kuću. Svjedok je iskazao i kako su tuženik i njegov otac DC slali novce tužiteljici, ali je to bilo rijetko, te je iskazao kako nije vidio da bi tuženik pokazivao nezahvalnost prema tužiteljici.

12.1. Sud je iskaz svjedoka HC prihvatio u cijelosti i cijenio ga iskrenim, jer je svjedok iako suprug tužiteljice, iskazivao nepristrano, a iskazao je da nikada nije vidio nezahvalnost tuženika prema tužiteljici, a to su potvrdili i sama tužitelj ica i svjedok TC i DC u svom iskazu.

13. Svjedokinja IC, javna bilježnica, u svom je iskazu navela, kako se sjeća da su stranka Ugovora o darovanju od 6. studenog 2017. i njezin brat, prije predmetnog ugovora sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju s majkom, a koji ugovor nije bio proveden, a majka je umrla. Nadalje, iskazala je kako se sjeća da je gospođa tražila sklapanje baš darovnog ugovora, nije htjela sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju jer ima problematičnog sina stoga nije htjela da on raspe tu imovinu. S tim u svezi iskazala je kako je tužiteljica inzistirala na sklapanju darovnog ugovora, a osoba s kojom je ugovor sklopila, misli, da je bio njezin nećak, koji je rekao da mu je svejedno i nije imao ništa protiv ugovora o doživotnom uzdržavanju. Svjedokinja je iskazala kako je ona objasnila sve obveze u vezi ugovora, kao i posljedice sklapanja takvog ugovora, uvjete pod kojim se on može raskinuti, a gospođa je sudjelovala aktivno prilikom sklapanja predmetnog ugovora, djelovala je potpuno sabrano, nije podgovorena te je došla i prije razgovarati, samo je tražila na neki način zaštitu koju će dobiti od brata i nećaka sklapanjem tog darovnog ugovora. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je predmetni darovni ugovor sastavljen u formi javnobilježničkog akta, u zakonski propisanom obliku, a ugovor je ona osobno sastavila. Svjedokinja je iskazala kako je ona obavila razgovor sa strankama i na taj način je ustanovila da su poslovno sposobni i što točno stranke žele. S tim u svezi iskazala je i kako je poslovna sposobnost vidljiva kroz geste stranaka, stranke nisu bile nerazumljive niti nervozne. Nadalje, iskazala je kako na tužiteljici, kada je sastavljan predmetni ugovor, nije bilo vidljivo da je ista lako mentalno retardirana niti depresivna. Dodatno, svjedokinja je iskazala kako sam postupak sastava i ovjere ugovora traje dosta dugo, a svo to vrijeme tužiteljica nije pokazivala nikakve znakove nervoze niti dekoncentriranosti. Svjedokinja je iskazala i kako sama činjenica da je ranije bio sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju između majke tužiteljice te tužiteljice i njezina brata, nije niti na koji način utjecala na postupanje svjedokinje prilikom sklapanja predmetnog darovnog ugovora.

13.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje IC osim u dijelu u kojemu je iskazala da je sklapanje predmetnog ugovora inicirala tužiteljica jer suprotno proizlazi iz iskaza tuženika koji je iskazao da je on tužiteljicu dva puta upitao što namjerava s kućom i bi li kuću prepisala na njega, na što je tužiteljica pristala. Sud također ne prihvaća da bi javna bilježnica sa sigurnošću utvrdila postojanje poslovne sposobnosti kod tužiteljice u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, jer unatoč uočenoj suradljivosti, nedostatku nervoze i dekoncentiranosti, javna bilježnica koja je pravne struke nema znanja i vještine niti kompetencije temeljem kojih bi mogla sa sigurnošću utvrditi i prepoznati postojanje duševne bolesti koja uzrokuje poslovnu nesposobnost, a što je utvrđeno provedenim vještačenjem u tijeku postupka.

14. Svjedok DC, otac tuženika, brat tužiteljice, iskazao je kako mu je jedan dan došao tuženik i predao ključeve te rekao kako je s tužiteljicom sklopio darovni ugovor. Nadalje, iskazao je kako je tuženik bio u Slavoniji, na groblju bake i djeda, a kako je tuženik kazivao svjedoku, nazvala ga je tužiteljica i rekla mu kako ljudi koji su kao najmoprimci stanovali u predmetnoj kući nekoliko godina nisu podmirili režijske troškove te mu je rekla da želi sklopiti darovni ugovor s njim. S tim u svezi iskazao je kako je bilo neplaćenih računa za režijske troškove u iznosu od 6 – 7.000,00 kuna. Svjedok je iskazao kako tužiteljica voli njegova sina, ovdje tuženika, možda i više nego svoju vlastitu djecu. Nadalje, iskazao je kako su tuženik i tužiteljica sklopili ugovor o darovanju, tužiteljica je tuženiku dala ključeve od kuće. Iskazao je kako je tuženik došao k njemu sa svim neplaćenim računima i to mu je predao, a svjedok je otišao i platio sve te račune (računi za grobarinu, struju i sve ostalo). S tim u svezi iskazao je i kako su svi računi uredno plaćani nakon zaključenja predmetnog darovnog ugovora. Svjedok je iskazao i kako je on zaključio ugovor o doživotnom uzdržavan ju s majkom, a to je učinila i tužiteljica, smatra da je pogriješio i da je trebao poslušati majku koja je rekla kako želi da sve bude njegovo jer ne zna kakva je obitelj tužiteljice. Nadalje, iskazao je kako je na predmetnoj nekretnini sada on suvlasnik u ½ dijela, dok je u ½ polovini dijela suvlasnik njegov sin, ovdje tuženik, nakon što je s tužiteljicom sklopio predmetni darovni ugovor. S tim u svezi iskazao je kako je želio da taj dio bude od njegove sestre, da si pomogne, da nekretninu daje u najam, ali to tako nije bilo. Svjedok je iskazao i kako je tužiteljica kod njega bila u veljači (2022. godina) i da joj je tada dao 1.000,00 kuna, također je iskazao kako ona nije retardirana nego je predmetni ugovor o darovanju sklopila jer ju ne slušaju niti suprug niti djeca.

14.1. Sud je iskaz svjedoka DC samo djelomično prihvatio s obzirom da je svjedok suvlasnik predmetne nekretnine i otac tuženika, a saznanja o činjenicama o kojima je iskazivao imao isključivo po kazivanju svojega sina, stoga sud cijeni da o odlučnim činjenicama svjedok nema neposrednih saznanja. Sud prihvaća iskaz svjedoka u dijelu u kojemu je iskazivao o zdravstvenom stanju i hospitalizaciji tužiteljice, jer isto proizlazi iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona, koji prileže spisu. Također, sud prihvaća i iskaz svjedoka u dijelu da tužiteljica voli tuženika kao nećaka jer je ona i sama iskazala kako su u dobrim odnosima i kako ga kontaktira.

15. Na okolnost zdravstvenog stanja tužiteljice, njezine raspravne i poslovne sposobnosti provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Dušanu Mamula, specijalistu psihijatrije, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 13. studenog 2023. (stranica spisa 114-121) naveo kako je tužiteljica osoba ometena u psihičkom razvoju u rangu lake metalne retardacije, oboljela od poremećaja prilagodbe kao i teške kronične bolesti psihoza odnosno od depresivnog i bipolarnog afektivnog poremećaja, a bolest je kod nje jasno uočena prije 16 godina, te je zbog navedene bolesti više puta bolnički liječena. Nadalje, vještak je naveo kako je prema bolničkom kartonu evidentirano da tijekom proteklog perioda trajno koristi antidepresive i trankvilizere, a također je bila u dužem periodu uključena i terapija antipsihotikom i stabilizatorom raspoloženja. Vještak je naveo da su u opisivanju poteškoća i prilagodbi, psihijatri navodili stanja pada raspoloženja, depresije, poteškoća u prilagodbi, pad voljno nagonskih dinamizama, gubitak interesa za realno socijalno okruženje, okupiranost patološkim sadržajima i depresivnim ili maničnim raspoloženjem. Nadalje, naveo je kako je u razdoblju rujan-listopad-studeni 2017. godine tužiteljici bili ordinirana terapija antidepresiv (Neptika, Mirzaten) te trankilizer (Normabel). Vještak je, nadalje, naveo da je tijekom prosinca 2017., konkretno 4. prosinca 2017. u kartonu liječnika obiteljske medicine upisana dijagnoza F 31.0 Psychosis affectiva bipolaris hic excursus hypomaniacus i F 33.1 Povratni depresivni poremećaj, sadašnja epizoda srednje teška. Također, dr. Mamula je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je nakon pregleda u ožujku 2018. psihijatar naveo da je došlo do pogoršanja te joj je uključen još jedan ant idepresiv (Seroxat), te Englony (antipsihotik) i stabilizator raspoloženja (Lamai), dok se daljnjim psihijatrijskim pregledom iste godine bilježi znatno poboljšanje psihičkog stanja. Nadalje, naveo je da je tužiteljica posljednje dvije godine pod trajnim lječenjem te je stanje stacionirano. no bolest ju je oštetila u dijelu njezina karaktera i voljno nagonskoj sferi kao i u sferi socijalnog funkcioniranja. Stalni sudski vještak dr. Dušan Mamula naveo je kako se kod tužiteljice rado i teškom i kroničnom obliku duševne bolesti koja zadire u sferu afektiviteta (depresija ili manija), lakoj metalnoj retardaciji i poremećaju prilagodbe, te je tužiteljica ometene radne i poslovne sposobnosti. Također, naveo je da u vrijeme kada je potpisivala ugovor o darovanju njezina poslovna sposobnost u tom dijelu nije mogla biti cjelovita, odnosno ista nije mogla potpuno i razvidno psihološki obraditi radnju koja joj se nudi da ju izvede (potpisivanje ugovora). S tim u svezi, vještak je naveo kako je za navedenu radnju presudan ometajući element već opisana manjkavost „pasivna ličnost s naučenim obrascima bespomoćnosti uz nadogradnju hospitalizma“ opisana 2013. godine u Otpusnom pismu Specijalne bolnice sv. Rafael Strmac. Vještak je naveo i kako smatra da tužiteljica nije bila u stanju čitati te nije bila u stanju reproducirati pročitano, a njezina slobodna volja je bila nestabilna i podložna tuđim utjecajima. S tim u svezi vještak je naveo kako smatra da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora o darovanju 6. studenog 2017. nije mogla shvatiti značenje navedenog ugovora jer je bila bolesna od navedenih psihičkih bolesti i nedostataka te je bila pod trajnom terapijom psihotropnih lijekova. Vještak je nadalje, naveo kako s obzirom na intelektualne i afektivne manjkavosti te utjecaj lijekova, smatra da tužiteljica nije raspravno sposobna u ovom predmetu. Zaključno, vještak je naveo kako na dan zaključenja predmetnog ugovora o darovanju tužitel jica nije bila dostatno poslovno sposobna za takvu pravnu radnju jer je bolovala od depresivnog poremećaja srednjeg stupnja, bipolarnog afektivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe, lakše metalne retardacije te je bila pod utjecajem psihotropnih lijekova (diazepam, escilatopram i sulpirid). Nadalje, naveo je kako tužiteljica nije mogla shvatiti značenje navedenog ugovora u trenutku njegova sklapanja te da ista sada nije raspravno sposobna.

15.1. Podneskom od 27. studenog 2023. tužiteljica se očitovala na dostavljeni joj pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dušana Mamule te je navela kako isti u cijelosti prihvaća jer je isti napravljen stručno, objektivno i prema pravilima struke, te je tužiteljica ustrajala s tužbom i tužbenim zahtjevom.

15.2. Tuženik se na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dušana Mamule očitovao podneskom od 11. prosinca 2023. u kojemu je naveo kako stavlja prigovor na isti. S tim u svezi tuženik je naveo kako vještak ne može imati relevantna saznanja o zdravstvenom stanju tužiteljice u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora ili o njezinoj sposobnosti za rasuđivanje, nego on o tome može samo nagađati s obzirom da nije bio prisutan prilikom potpisivanja predmetnog ugovora. Nadalje, naveo je kako je predmetni ugovor sklopljen u formi javnobilježničkog akta što je najstroža forma pravnog posla uz akte koje su sačinjeni u okviru sudskih ovlasti, te je u istom ugovoru javna bilježnica IC potvrdila i napisala: „Nakon što sam ispitala da li su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje ovog pravnog posla, objasnila sam strankama smisao i posljedice pravnog posla i uvjerila se u njihovu pravu i ozbiljnu volju te u njihovoj nazočnosti sastavila ovaj Darovni ugovor.“ U tom pogledu naveo je i kako je javna bilježnica IC, saslušana u svojstvu svjedoka u ovom postupku, iskazala da je strankama ugovor objasnila obveze i posljedice te da je tužiteljica aktivno sudjelovala u sklapanju ugovora, da je obavila razgovor sa strankama na temelju kojega je ustanovila da su stranke poslovno sposobne i što stranke točno žele, a na tužiteljici nije bilo vidljivo da je lako metalno retardirana, niti depresivna, niti je pokazivala znakove nervoze ili bila dekoncentrirana. Tuženik je naveo i kako je vještačenje provedeno 6 godina nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju te smatra da vještak ne može imati neposredna saznanja o stanju tužiteljice u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Tuženik je, nadalje, predložio da se vještak očituje je li tužiteljica, s obzirom na svoju medicinsku dijagnozu, mogla imati lucidne intervale u kojima je mogla razumjeti i shvatiti sve okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o darovanju te je li zdravstveno stanje tužiteljice trajno takvo da nije sposobna razumjeti i shvatiti biti i posljedice svojih pravnih radnji. Navedeno, tuženik smatra ukoliko je tako, upitno je je li tužiteljica bila sposobna potpisati odvjetničku punomoć shvaćajući bit i posljedice tog pravnog posla te je tuženiku nejasno zašto liječnici psihijatri nisu pokrenuli postupak oduzimanja poslovne sposobnosti tužiteljice ili o tome obavijesti nadležni zavod za socijalni rad. U odnosu na potonje navedeno tuženik je predložio i da se vještak očituje razumije li tužiteljica smisao konkretnog parničnog postupka.

15.2.1. Na prigovore tuženika stalni sudski vještak dr. Dušan Mamula očitovao se podneskom od 1. siječnja 2024. te je naveo kako smatra da je tužiteljica mogla imati lucidne intervale te smatra da je tužiteljičino zdravstveno stanje trajno, odnosno da nije sposobna razumjeti bit i posljedice pravne radnje koja je predmet ovoga postupka. Nadalje, naveo je da osobe čija je poslovna sposobnost upitna u dijelu sklapanja darovnih ugovora, ne znači nužno da takva osoba nije u stajnu shvatiti da nije sposobna raditi pravne poslove i ista (iako poslovno reducirana) može tražiti pomoć adekvatne osobe (odvjetnika zastupnika) kao što isto tako može tražiti pomoć liječnika iako joj poslovna sposobnost nije oduzeta. Nadalje, vještak je naveo kako tužiteljica razumije smisao konkretne parnice, a u odnosu na pokretanje postupka oduzimanja poslovne sposobnosti od strane psihijatara, nije imao komentara.

15.3. U podnesku od 9. travnja 2024. tuženik je naveo kako su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Dušana Mamule od 13. studenog 2023. i njegovo očitovanje od 2. siječnja 2024. potpuno nelogični i kontradiktorni. S tim u svezi naveo je kako je nejasno na temelju čega vještak zaključuje da tužiteljica može shvatiti smisao konkretne parnice, a da nije mogla shvatiti značenje predmetnog ugovora o darovanju, te je nejasno da vještak tvrdi da je tužiteljica raspravno nesposobna, a da istovremeno može shvatiti značenje ove parnice. U tom smislu tuženik je naveo kako smatra da je jednako shvatiti smisao ove parice kao i smisao ugovora o darovanje, ali je teže shvatiti smisao opoziva darovanja od 13. studenog 2017. kojeg je tužiteljica potpisala i dostavila uz tužbu. Tuženik je ustrajao s ranije iznesenim prigovorima te je predložio imenovanje drugog vještaka. Kod tog prijedloga tuženik je ustrajao i u kasnijim podnescima od 20. rujna 2024. i 23. rujna 2024.

15.3.1. Podneskom od 27. travnja 2024, stalni sudski vještak dr. Dušan Mamula u cijelosti je ostao kod ranije danog pisanog nalaza i mišljenja kao i očitovanja na prigovore tuženika.

15.4. Na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 23. rujna 2024. stalni sudski vještak dr. Dušan Mamula usmeno je iznio svoj nalaz i mišljenje te je iskazao da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 13. studenog 2023. U tom smislu naveo je kako smatra da tužiteljica nije bila u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice sklapanja predmetnog darovnog ugovora jer je na temelju medicinske dokumentacije koja prileži spisu i temeljem razgovora kojega je obavio s tužiteljicom, utvrdio da budući da se tužiteljica duže vrijeme liječila od bipolarnog afektivnog poremećaja nije mogla shvatiti značenje sklapanja predmetnog ugovora jer je taj poremećaj znatno utjecao na njezine sposobnosti, s tim da je istaknuo da tužiteljica kao pacijentica u zdravstvenom kartonu i medicinskoj dokumentaciji ima i druge zdravstvene tegobe, a bipolarni afektivni poremećaj je glavna dijagnoza koja je utjecala na njezine sposobnosti. Nadalje, iskazao je kako smatra da je tužiteljica mogla shvatiti značenje davanja punomoći, vođenja konkretnog postupka i pravne posljedice istoga. U odnosu na sposobnost tužiteljice da shvati značenje davanja punomoći, dok ne shvaća značenje predmetnog ugovora, vještak je iskazao kako se sklapanje predmetnog ugovora dogodilo u kratkom vremenu, dok je u razgovoru s tužiteljicom saznao da je ona dulje vrijeme promišljala i razmišljala o pokretanju konkretnog postupka. S tim u svezi iskazao je kako je tužiteljica u određenom vremenu, a koje je možda dulje nego kod zdravog čovjeka, sposobna shvatiti značenje radnji koje poduzima, a pri tome je vještak napomenuo da je tužiteljica zbog svoje bolesti sklona manipulacijama od strane drugih, ako su te manipulacije akutne i trenutne. Također, vještak je naveo kako tužiteljica ima sposobnost kritičkog promišljanja, ali je potrebno dati joj dulje vrijeme i slobodu od utjecaja drugih osoba jer je ona zbog svoje dijagnoze sklona primjenjivati obrasce ponašanja kakve drugi od nje očekuju.

16. Sud je prihvatio prijedlog tuženika te je temeljem ovosudnog rješenja poslovni broj: P-1/2018-88 od 10. veljače 2026. određeno provođeno novog medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Marini Bježančević dr. med. specijalistu psihijatrije. Imenovana vještakinja u svom je pisanom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2026. (stranica spisa 236-249) navela da je tužiteljica osoba kod koje su od rane dobi prisutni sniženi kognitivni kapaciteti koji su uz izostanak izobrazbe uvjetovali da nije uspjela biti radno sposobna kao niti voditi samostalni život. Nadalje, navela je kao je tužiteljica iz obiteljske kuće prešla u suživot sa suprugom te je formirana pasivna i ovisna ličnost, životni stresori kao što su nepovoljne obiteljske okolnosti i egzistencijalni problemi doveli su do teškoća prilagodbe te je 40-tih godina života nastupilo i psihičko oboljenje koje traje u kontinuitetu, gotovo 20 godina. Nadalje, stalna sudska vještakinja u svojem je pisanom mišljenju navela kako je tužiteljica liječenje započela 2007. godine, te je početno liječena nakon ozbiljnog pokušaja suicida vješanjem reaktivno na stresnu obiteljsku situaciju, a 2009. godine bilježena je hipomana epizoda. S tim u svezi tužiteljica je navela da se kod tužiteljice radi o bipolarnom afektivnom poremećaju tip II, bolesti koja ima kronični i relapsirajući tijek, uključuje epizode depresije i barem jednu hipomaničnu epizodu što se izmjenjuje sa razdobljima stabilnog raspoloženja te značajno (preko 15 puta) veći rizik za suicid od opće populacije. Vještakinja je navela i kako je tužiteljica u redovitom ambulantnom tretmanu, a tijek bolesti zahtijevao je niz hospitalnih liječenja kroz godine, u kriznim stanjima je naznačene suicidalnosti što čini te epizode teškima. Također, vješatkinja je navela da je tužiteljica kroz godine liječena psihofarmacima: antidepresivi

(paroksetin, mirtazapin, citalopram, fluvoksamin, venlafaksin), antipsihotici (haloperidol, promazin, sulpirid), stabilizatori raspoloženja (na-valproat, lamotrigin), anksiolitici (diazepam, alprazolam), hipnotik (zolpidem). Stalna sudska vještakinja navela je i kako je bolest komplicirana primarno sniženim kognitivnim kapacitetima prisutnim od rane dobi i teškoćama prilagodbe na objektivno stresne, realitetne i egzistencijalne okolnosti. Nadalje, navela je kako su tužiteljici postavljene dijagnoze povratnog depresivnog poremećaja, bipolarnog afektivnog poremećaja, poremećaja prilagodbe, reakcije na teški stres, lake duševne zaostalosti. S tim u svezi navela je i kako se unatoč kontinuitetu praćenja i liječenja te redovitom uzimanju psihofarmakoterapije, ne uspijeva postići adekvatna remisija te između pojedinih epizoda otklona raspoloženja postoje rezidualni simptomi u vidu teškoća voljno motivacijske sfere, teškoća koncentracije i donošenja odluka, anhedonije, poremećaja spavanja, razdražljivosti, socijalnog povlačenja. Vještakinja je navela kako je priroda bolesti kronična i ima tendenciju neuroprogresije, odnosno ireverzibilnog negativnog utjecaja na funkcije mozga (pažnja, radno pamćenje, izvršne funkcije). U tom pogledu stalna sudska vještakinja je navela kako sve opisano rezultira značajnim oštećenjem cjelokupnog funkcioniranja, te tužiteljica nije sposobna za samostalan život te joj je potrebna pomoć i skrb druge osobe. Također, navela je kako je tužiteljica nezaposlena, nema vlastita primanja, ne upravlja financijama, rijetko napušta kuću, slabo se snalazi u vođenju kućanstva, pri kuhanju zahtijeva nadzor, nema interesa, hobija, za određene aktivnosti u potpunosti ovisi o drugima (nabavka namirnica, plaćanje režija). Stalna sudska vještakinja je navela i kako tužiteljica ne donosi samostalno važne životne odluke, ne pokazuje sposobnost razumijevanja složenijih situacija, planiranja, predviđanja posljedica vlastitih odluka. Stalna sudska vještakinja dr. Bježančević navela je kako tužiteljica razumije koncept novca, no slabo barata sa vrijednosti i protuvrijednost novca, nema adekvatne strategije za upravljanjem istim te nije sposobna donositi vlastite odluke na temelju prorade informacija, već se oslanja na procjenu druge osobe, konkretno supruga i mlađeg sina.

16.1. Vještakinja je navela i kako je tužiteljica nakon smrti majke potpisala darovni ugovor kojim je prepisana polovica naslijeđene nekretnine, pri čemu tužiteljica naknadno izražava žaljenje zbog donesene odluke, što upravo ukazuje na smanjenu sposobnost procjene dugoročnih posljedica pravnih radnji. S tim u svezi navela je kako je tužiteljica naknadnom reakcijom ukućana uspjela pojmiti posljedicu pravne radnje, gubitak jedine imovine koju je posjedovala, što doživljava posebice nepovoljno u situaciji života u materijalnoj oskudici. U svom pisanom mišljenju vještakinja je navela kako prema ekspertima iz područja prava i bioetike proizlazi da kapacitet za odlučivanje uključuje četiri aspekta koja treba uzeti u obzir kod svake procjene mentalnog kapaciteta: 1. razumijevanje relevantnih informacija vezanih uz odluku; 2. sposobnost procjene odnosno primjene informacija na vlastitu situaciju; 3. sposobnost korištenja tih informacija u donošenju odluke (usporediti opcije, odvagnuti prednosti i nedostatke te logički doći do odluke); 4. sposobnost komuniciranja odluke, izbor mora biti konzistentan kroz vrijeme. S tim u svezi navela je kako osoba kojoj nedostaje bilo koja od navedenih sposobnosti smatrat se osobom kojoj nedostaje kapacitet za odlučivanje za specifičnu odluku koja se procjenjuje. U tom pogledu vještakinja je kao važno istaknula da kapacitet nije globalna osobina, nego se procjenjuje za konkretnu odluku u određenom trenutku, osoba može imati kapacitet za neke odluke, ali ne i za druge (ovisno o kompleksnosti). Vještakinja je navela i kako je u razgovoru s tužiteljicom zabilježeno više primjera koji upućuju na nedostatak kapaciteta za odlučivanje, tužiteljica ne može u potpunosti razumjeti informacije ukoliko one nisu dane na vrlo pojednostavljen način. S tim u svezi navela je kako tužiteljica informacije može zadržati kraće vrijeme, ali iste nije u stanju koristiti u procjeni donošenja odluke, odnosno nije u mogućnosti adekvatno i kritično odvagati argumente za i protiv. Vještakinja je navela i kako tužiteljica funkcionira u krugu poznate okoline obavljajući naučene jednostavnije poslove koji su rutinizirani i ne zahtijevaju mobilizaciju značajnijih kognitivnih i prilagodbenih kapaciteta, kao i u okviru mogućnosti i interesa koji su uslijed bolesti znatno smanjeni i reducirani. Nadalje, navela je kako je teško očekivati značajniju aktivaciju u konstruktivnijim ili zahtjevnijim aktivnostima.

Vještakinja je navela da smatra kako tužiteljica u trenutku potpisivanja darovnog ugovora 6. studenog 2017. nije mogla u potpunosti razumjeti značenje pravne radnje, razumjeti posljedice darovanja te slobodno formirati svoju volju zbog kombinacije oštećenja uslijed kronične psihijatrijske bolesti, primarnih kognitivnih ograničenja, slabe funkcionalnosti te strukture ličnosti koja je pasivna, visoko sugestibilna i podložna manipulacijama od strane trećih osoba. Također je navela kako smatra da je tužiteljica mogla shvatiti značaj potpisivanja punomoći odvjetniku za vođenje parnice jer je navedeno zasebna pravna radnja drugačije složenosti i posljedica i ne zahtijeva značajniju mobilizaciju kapaciteta za rasuđivanje. Nadalje, navela je kako tužiteljica djelomično i površno razumije aktualni postupak i svoj procesni položaj , a uz jednostavan i bazičan pristup može sudjelovati u raspravi, ali nije u stanju aktivno sudjelovati u procesnim radnjama, odnosno u užem smislu nije raspravno sposobna. Vještakinja je navela kako je, uzimajući u obzir i aktualno pogoršanje osnovne bolesti (depresivna epizoda sa izraženom suicidalnosti) mišljenja da bi pristup raspravi mogao dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice.

16.2. Podneskom od 31. ožujka 2026. tužiteljica se očitovala na pisani nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje dr. Marine Bježančević te je navela da isti prihvaća u cijelosti, obzirom da je isti izrađeno stručno, objektivno i prema pravilima struke, te je u skladu s relevantnom medicinskom dokumentacijom tužiteljice koja prileži u spisu. Tužiteljica je navela kako su predmetni nalaz i mišljene vještaka u potpunosti jasni, objektivni i precizni, te tužiteljica na njega nema primjedbi.

16.3. Tuženik se na dostavljeni mu nalaz i mišljenje vještakinje dr. Bježančević očitovao podneskom od 13. travnja 2026. te je istome prigovarao. Tuženik je opetovano, kao i u prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka dr. Mamule naveo kako smatra da vještak ne može imati relevantna saznanja o zdravstvenom stanju tužiteljice u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora ili preciznije o njezinoj sposobnosti za rasuđivanje, već o tome može samo nagađati s obzirom da nije bio nazočan prilikom potpisivanja ugovora. Nadalje, tuženik je naveo da vještak nije dovoljno kompetentan procjenjivati složenost pravnih poslova koje je tužiteljica poduzela vezano za predmet spora i cjelokupni tijek postupka. Također, naveo je kako vještak u svojem nalazu citira medicinsku dokumentaciju iz spisa, navodi rezultate pregleda tužiteljice i dokumentacije iz spisa. Tuženik je također naveo kako postoji nekoliko temeljnih nelogičnosti u konkretnom postupku, a koji se odnose na mišljenja -zaključke oba vještaka u konkretnom postupku. U tom smislu opetovano je iznio identične navode glede postupanja i iskaza javne bilježnice IC. S tim u svezi naveo je i kako je Nadalje, na ročištu održanom dana 9. rujna 2010. tada uredujuća sutkinja provela dokaz saslušanjem stranaka u kojem niti iz raspravnog zapisnika, niti kasnijih radnji suda, ne proizlazi da tužiteljica ne bi mogla suvislo iskazivati na pitanja sutkinje i punomoćnika stranaka ili da nije u stanju razumjeti tijek postupka. Tuženike je, stoga naveo kako smatra, da je sutkinja zaključila da tužiteljica nije sposobna pratiti t ijek postupka zasigurno bi prekinula ročište i o daljnjem postupanju bi donijela odgovarajuću odluku. Tuženik je naveo i kako je nejasno na temelju čega vještakinja smatra da potpisivanje punomoći odvjetniku u konkretnom slučaju (a i općenito) „ne zahtijeva značajniju mobilizaciju kapaciteta za rasuđivanje“. S tim u svezi naveo je kako obrazloženje takvog stava najvjerojatnije proizlazi iz laičke pretpostavke vještaka. Nadalje, tuženik je naveo kako je darovni ugovor sam po sebi relativno jednostavan pravni posao (pogotovo u formi javnobilježničkog akta gdje je darovatelj u cijelosti upoznat sa pravnim posljedicama zaključenja takvog ugovora i to u formi javne isprave), dok je opoziv ili raskid darovanja znatno složeniji pravni posao uz zakonom propisane pretpostavke za to, a potpisivanje punomoći je posebna vrsta naloga stranke odvjetniku gdje stranka mora biti upoznata sa svim potencijalnim radnjama i konsekvencama poduzetih radnji koje će odvjetnik poduzeti u ime i za račun stranke. S tim u svezi tuženik je naveo kako smatra da ocjena složenosti pravnog posla nije domena, ni kompetencija vještaka, već o tome odlučuje sud i pri tome mu ne treba stručno znanje vještaka. Tuženik je postavio daljnja pitanja vještaku te je predložio da se isti pisano ili na ročištu očituje je li i kako moguće da javni bilježnik prilikom sklapanja predmetnog darovnog ugovora i sudac prilikom saslušanja tužiteljice na glavnoj raspravi nisu (kao službene osobe) primijetili da tužiteljica nije sposobna shvatiti sve okolnosti pravnog posla kojeg je sklopila, odnosno da ne može pratiti tijek postupka pred sudom u komunikaciji sa sudom; te da se očituje na temelju čega je zaključila da tužiteljica nije sposobna shvatiti značenje pravnog posla- sklapanja predmetnog ugovora o darovanju pred javnim bilježnikom, ali je sposobna shvatiti značenje davanja punomoći odvjetniku za poduzimanje određenih pravnih radnji za pobijanje ravnih radnji koje je sklopila pred javnim bilježnikom.

16.4. Podneskom od 20. svibnja 2026. stalna sudska vještakinja dr. Marina Bježančević pisano se očitovala na prigovore i pitanja tuženika iz podneska od 13. travnja 2026. Vještakinja je navela kako je sud kao zadatak vještačenja odredio procjenu poslovne sposobnosti odnosno zdravstvenog stanja koje bi moglo imati utjecaj na sposobnost rasuđivanja. S tim u svezi navela je kako se vještačenje povjerava osobi koja je liječnik, specijalist psihijatrije, stalni sudski vještak te ima izobrazbu i kompetencije za isto. U tom pogledu navela je kako je ocjena stručnosti psihijatrijskog vještačenja u nadležnosti je stručnih tijela i osoba odgovarajuće medicinske struke, a ne tuženika. Nadalje, očitujući se na prigovore tuženika vještakinja je navela kako je, javni bilježnik sa strankama proveo razgovor, što nije ni približno ekvivalent strukturiranom kliničkom psihijatrijskom intervjuu kao niti usko specijaliziranoj edukaciji i kliničkom iskustvu u procjeni poslovne sposobnosti kod osobe kao u konkretnom predmetu sa duševnim poremećajem i sniženim kognitivnim kapacitetima. Vještakinja je navela kako akutna raspravna nesposobnost tužiteljice proizlazi iz njenog trenutnog psihičkog stanja, prisutna je teška depresivna epizoda sa izraženim suicidalnim mislima kao i visoki suicidalni rizik. U tom pogledu navela je kako se, konkretno, kod osobe sa bipolarnim afektivnim poremećajem raspravna sposobnost promatra u kontekstu faze bolesti, kad je bolest u remisiji raspravna sposobnost je očuvana. Remisija znači povlačenje simptoma, no ne i izlječenje, te se drugačije procjenjuje u odnosu na poslovnu sposobnost. S tim u svezi vještakinja je navela kako aktualna raspravna nesposobnost ne podrazumijeva da tužiteljica na raspravi održanoj dana 9. rujna 2019. nije mogla biti raspravno sposobna. U odnosu na daljnje prigovore tuženika, navela je kako darovni ugovor iako “relativno jednostavan pravan posao” ima dalekosežne posljedice za budućnost i financijsku sigurnost. Sposobnost rasuđivanja procjenjuje se za svaku pravnu radnju zasebno, ovisno o njezinoj složenosti no i o posljedicama. Vještakinja je navela da bi osoba bila sposobna za predmetnu pravnu radnju, mora razumjeti vrijednost imovine, nepovratnost prijenosa i dugoročne životne posljedice. U aktualnom predmetu je tužiteljica osoba čiji se interesi trebaju zaštiti, koja ne može raspolagati sa svojom imovinom i prepoznati hoće li se pravna radnja koju poduzima negativno odraziti na njezine buduće interese i egzistencijalnu sigurnost. Također, navela je kako je tužiteljica dala punomoć odvjetniku za pravne radnje kako bi zastupio njene interese, dok uloga javnog bilježnika nije zastupanje i zaštita interesa jedne strane u postupku. Nadalje, vještakinja je navela kako smatra da je tužiteljica nesposobna za donošenje pravne odluke s trajnim imovinskim posljedicama, ali da je istodobno sposobna za donošenje odluke kojoj je cilj zaštita njezinih prava te je vještakinja navela da u istome ne uočava nelogičnosti.

16.5. Usmeno izlažući svoj pisani nalaz i mišljenje, na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 1. srpnja 2026. stalna sudska vještakinja Marina Bježančević, dr. specijalistica psihijatrije, iskazala je da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja kojega je u sudski spis dostavila 12. ožujka 2026. kao i kod očitovanja od 20. svibnja 2026. Vještakinja je iskazala da se ona pri izradi nalaza i mišljenja rukovodila ispravama koji prilažu sudskom spisu, izvršila je uvid u zdravstveni karton OC te je s istom obavila razgovor. U odnosu je li razgovor s odvjetnikom ekvivalent strukturiranom kliničkom psihijatrijskom intervjuu u procjeni poslovne sposobnosti, vještakinja je iskazala kako s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da je javni bilježnik prije zaključenja spornog ugovora obavio razgovor sa strankama i utvrdio da su iste poslovno i raspravno sposobne na to isto se očitovala jer je mišljenja da niti javni bilježnik, niti odvjetnik nemaju kompetencije za procjenu sposobnosti osobe sa psihičkim dijagnozama i intelektualnim smetnjama. Vještakinja je iskazala i kako joj je poznato da je u konkretnom parničnom postupku tužiteljica saslušana pred sudom, a u odnosu na kompetentnost suca da prepozna raspravnu nesposobnost iskazala je kako smatra da raspravna sposobnost ovisi o tome u kojoj fazi je dijagnosticirana bolest. S tim u svezi iskazala je da kada je bolest u remisiji simptomi su u fazi mirovanja te je tada raspravna sposobnost očuvana. Također, iskazala je kako smatra da je u trenutku davanja iskaza bila raspravno sposobna jer tako proizlazi iz stanja spisa. Nadalje, vještakinja je navela da je u trenutku obavljanja razgovora sa tužiteljicom utvrdila da je kod tužiteljice prisutna teška depresivna epizoda sa visokim suicidalnim rizicima iz čega proizlazi da u ovom trenutku nije raspravno sposobna. Nadalje, vještakinja je s obzirom da je iskazala kako smatra da je tužiteljica bila raspravno sposobna u trenutku davanja iskaza, pojasnila da je tužiteljica mogla razumjeti upozorenje suda da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo jer je to jedna osnovna uputa. U odnosu na navedeno, a s obzirom da je u pisanom nalazu i mišljenju navela da tužiteljica nije mogla razumjeti pravne posljedice zaključenja predmetnog darovnog ugovora, vještakinja je iskazala kako je tužiteljica osoba smanjenih intelektualnih sposobnosti i podložna manipulativnim utjecajima zbog čega je tek po zaključenju predmetnog pravnog posla i nastupa posljedica shvatila značenje istoga. Nadalje, iskazala je kako je moguće da je i za podizanje predmetne tužbe tužiteljica bila izmanipulirana, odnosno moguće je da je bila pod utjecajem manipulativnog djelovanja, te je iskazala kako tužiteljica ne odustaje od podnesene tužbe, dakle, njezina odluka o toj tužbi je konzistentna kroz svo ovo vrijeme. Vještakinja je u odnosu na stanje remisije bolesti kod tužiteljice navela kako je remisija od utjecaja na rasuđivanje jer tužiteljica u fazama remisije ima rezidualne simptome, prema te je iskazala da prema njezinom mišljenju tužiteljica nema punu poslovnu sposobnost i istu bi trebalo lišiti djelomično poslovne sposobnosti, a o čemu odlučuje nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, dok o tome liječnik može dati preporuku, a postupak može pokrenuti bilo tko od članova obitelji. U odnosu na dio njezina iskaza u kojemu je navela da smatra da je tužiteljica osoba koju treba djelomično lišiti poslovne sposobnosti, dodatno je iskazala kako je to njezino osobno mišljenje, a koje zasniva na svom iskustvu sa pacijentima takvih dijagnoza i postupaka lišenja u kojima je sudjelovala kao vještaka, a posao vještačenja obavlja samo po nalogu suda. Nadalje, vještakinja je iskazala kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o darovanju kod tužiteljice bolest nije bila u remisiji, ali su bili prisutni rezidualni ili zaustatni simptomi. Nadalje, iskazala je da tužiteljica nije poslovno sposobna zato što su kod nje intelektualne sposobnosti smanjenje od rođenja, a što je primarno, a uslijed psihičkog oboljenja nastali su utjecaji na ličnost i funkcioniranje koji također utječu na poslovne sposobnosti, a oboje kod tužiteljice dovodi do pasivnosti i sugestibilnosti. Stalna sudska vještakinja u svom je iskazu navela i kako smatra da je kod tužiteljice poslovna sposobnost svo vrijeme, od dijagnoze psihičke bolesti, a to je posljednjih dvadeset godina, narušena. Nadalje, iskazala je, opetovano, kako smatra da u vrijeme sklapanja spornog ugovora o darovanju tužiteljica nije bila poslovno sposobna. Također, iskazala je kako smatra da je tužiteljica poslovno nesposobna za zaključenje pravnih poslova, a s tim u svezi iskazala je kako smatra da je tužiteljica bila sposobna razumjeti opoziv darovanja i danu ovlast za zastupanje jer se zbog zaključenja spornog ugovora našla u teškoj financijskoj situaciji u kojoj je upitna njezina egzistencija. S tim u svezi iskazala je i kako zna da se tužiteljica zbog toga obratila punomoćniku i vjerujem da je on sastavio predmeti opoziv.

16.6. Nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marine Bježančević, dr. specijalistice psihijatrije, tužiteljica nije imala primjedbi i prigovora na pisani i usmeni nalaz vještaka, dok je tuženik ustrajao s prigovorima istaknutim u podnesku od 13. travnja 2026. te je iskazao kako smatra da vještak nije na uvjerljiv i logičan način odgovorila na danas postavljena pitanja i istaknute prigovore.

16.7. Na temelju provedenih vještačenja sud utvrđuje da su u bitnome, u pogledu poslovne sposobnosti tužiteljice u trenutku potpisivanja spornog ugovora nalazi i mišljenja vještaka dr. Dušana Mamule i dr. Marine Bježančević u suglasju, jer oba stalna sudska vještaka smatraju da tužiteljica 6. studenog 2017. nije bila sposobna shvatiti značenje i sadržaj predmetnog ugovora, kao ni pravne posljedice istoga, dok u odnosu na raspravnu sposobnost tužiteljice postoji neznatno odstupanje u njihovim nalazima i mišljenjima. Naime, vještak Mamula naveo je kako tužiteljica nije raspravno sposobna, ali smatra da je sposobna shvatiti značenje konkretnog postupka, dok vještakinja Bježančević na tu okolnost daje opsežnije očitovanje navodeći da zbog bolesti i remisije bolesti dolazi do različitih epizoda njezina stanja koji su od utjecaja na raspravnu sposobnost jer remisija znači povlačenje simptoma, no ne i izlječenje, a kad je bolest u remisiji raspravna sposobnost je očuvana. Stoga vještakinja dr. Bježančević smatra da je u trenutku podnošenja tužbe, davanja punomoći za zastupanje i davanja iskaza 9. rujna 2019. tužiteljica bila raspravno sposobna. Sud prihvaća oba nalaza i mišljenja, pri tome sud prigovore tuženika smatra neosnovanim, jer su stalni sudski vještaci dali detaljne odgovore na sva postavljena im pitanja i pojašnjenja na svaki upućeni prigovor te baš iz razloga što je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. Mamule, sud je prihvatio tuženikov prijedlog i proveo novo vještačenje, koje je u bitnome potvrdilo zaključak dr. Mamule, ali je tuženik iz istih razloga prigovarao i novom nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dr. Marine Bježančević. Slijedom navedenoga sud cijeni da su oba nalaza i mišljenja izrađena u skladu s pravilima struke, objektivno i nepristrano, te ih u cijelosti prihvaća.

18. Na temelju savjesne i brižljive ocijene, svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev neosnovan.

19. Iz stanja spisa razvidno je da je tužiteljica podnijela zahtjev za raskid ugovora o darovanju, temeljem kojega je ona, svome nećaku ovdje tuženiku darovala svoj suvlasnički dio ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica], a iz razloga što tuženiku posjed nikada nije predan čime ugovor nije izvršen, iz razloga što je pravni posao darovanja učinjen na prevaran način, jer kao psihički bolesna osoba nije znala što potpisuje, te iz razloga što se tuženik pokazao grubu nezahvalnost prema tužiteljici i iz razloga što je učinjenim darom tužiteljicu osiromašio, kao i iz razloga što je tužiteljica učinila opoziv darovanja, a tuženik po opozivu nije postupio.

20. U vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bio je snazi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO) te je predmet ovog spora valjalo raspraviti suglasno ovim zakonskim odredbama ovog zakona. Ugovor o darovanju regulirale su odredbe iz članka 479. - 498. ZOO-a.

20.1. Odredbom članka 482. stavak 1. ZOO propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a u stavku 2. istoga članka propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

20.2. U smislu odredbe iz članka 479. stavak 1. ZOO-a ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

20.2.1. Radi se o konsezualnom ugovoru koji nastaje kada darovatelj prepusti obdareniku ali bez protučinidbe, stvari ili imovinska prava, a obdarenik to prihvati. Predaja stvari obavlja se u ispunjenju ugovorne obveze. Prema ustaljenoj sudskoj praksi ugovor o darovanju ne smije nametati bilo kakve obaveze daroprimatelju ili obdareniku. Iz tog razloga nije moguće tražiti raskid ugovora zbog neizvršenja obveze koja bi bila nametnuta obdareniku. Naime, tužiteljica je u tužbi navela kako nije tuženiku predala posjed predmetne nekretnine, dok je kasnije u svom iskazu rekla da je dala ključ tuženiku kada su potpisivali predmetni ugovor, jer joj je njezin sin TC rekao da ona tuženiku preda ključeve kuće jer oni nemaju novca da bi odlazili i obilazili kuću i brinuli se o toj kući. Navode tužiteljice potvrdio je i sam tuženik kada je iskazao identično – da mu je tužiteljica predala ključeve nekretnine. U članku IV. predmetnog darovnog ugovora navedeno je da stranke suglasno utvrđuju da obdarenik (tuženik) stupa u posjed darovanih nekretnina iz članka I. odmah po ovjeri istoga.

21. Raskid ugovora kojeg tužitelj traži zbog eventualnog neispunjenja obveze je način prestanka pravno valjanih dvostrano obveznih ugovora. U dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u zakonu, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (članak 360. ZOO).

21.1. Stog razloga tužitelj ne može sa uspjehom tražiti raskid ugovora koji nije dvostrano obvezujući, koji je nesporno među strankama, ugovor o darovanju koji za daroprimatelja ili obdarenika nije nametao bilo kakvu obvezu. (isto Županijski sud u Splitu broj: Gž -408/2018-2 od 5. prosinca 2019.) Pored toga valja istaknuti kako su stranke sukladno članku 299. ZPP dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a u tijeku postupka tužiteljici nije niti dokazala da bi došlo do neispunjenja obveze predmetnog ugovora.

21.2. Nadalje, odredbom članka 492. ZOO propisano je da darovatelj može, sve dok njegova obveza na ispunjenje ne dospije, odustati od ugovora o darovanju, ako se poslije sklapanja ugovora njegovo imovinsko stanje toliko pogorša da bi ispunjenje ugovora ugrozilo njegovo uzdržavanje, odnosno onemogućilo ispunjavanje njegove obveze davanja uzdržavanja.

21.3. Odredbom članka 493. stavak 1. ZOO propisano je da darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara. U stavku 2. propisano je da se darovanje može opozvati samo ako se dar ili njegova vrijednost još nalazi u imovini obdarenika, te ako se i obdarenik ne nalazi u oskudici glede svog uzdržavanja i uzdržavanja osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Odredbom članka 493. stavak 3. ZOO propisano je da obdarenik nije dužan vratiti dar ako darovatelju osigura sredstva koja mu nedostaju za uzdržavanje u granicama opravdanih potreba. U stavku 4. istoga članka propisano je da darovatelj ne može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara ako se namjerno ili grubom nemarnošću doveo u oskudicu ili ako je od predaje dara proteklo deset godina za nekretnine, odnosno pet godina za pokretnine.

21.4. Odredbom članka 494. ZOO propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Darovanje se ne može opozvati zbog grube nezahvalnosti koju je darovatelj oprostio obdareniku. Odricanje od prava na opoziv zbog grube nezahvalnosti obdarenika nema pravni učinak.

21.5. Odredbom članka 495. stavak 1. ZOO propisano je da ako onaj koji je dužan uzdržavati drugoga darovanjem trećemu povrijedi to pravo, uzdržavani ima pravo zahtijevati od obdarenika nadopunu onoga što mu darovatelj, zbog učinjenog darovanja, nije više u stanju davati.

21.6. U članku 496. ZOO propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

22. Nesporno je u tijeku ovoga postupka utvrđeno da je tužiteljica sačinila pisanu izjavu o opozivu darovanja od 13. studenog 2017. ovjerena po javnom bilježniku Robertu-Antonu Čečatka broj OV-10357/17. Dakle, isti je sačinjen u roku, u propisanom obliku. Međutim, iz izjave o opozivu proizlazi da tužiteljica opoziv čini zbog toga što je bila obmanjena i prevarena, kao psihički bolesna osoba nije mogla shvatiti što potpisuje, te iz razloga što je loših materijalnih prilika i na rubu siromaštva. Nadalje, iz potvrde o dostavi priloženoj uz predmetnu izjavu o opozivu proizlazi da ista tuženiku nije uručena jer je dostava vraćena.

22.1. Na temelju ranije citiranih zakonskih odredbi koje se odnose na opoziv darovanja, a uzimajući u obzir sačinjeni opoziv, valja istaknuti kako tužiteljica opoziv, kao i zahtjev za raskidom ugovora temelji na navodima o nezahvalnosti i siromaštvu. U odnosu na nezahvalnost, iako je u tužbi tužiteljica navela da je tuženik bio nezahvalan, kasnije je u tijeku postupka iskazala da nikada nije bio bezobrazan i nezahvalan, a to su potvrdili i svjedoci EC i ZC. Dakle, u smislu odredbe članka 299. ZPP tužiteljica nije dokaza postojanje nezahvalnosti na strani tuženika, a osobito nezahvalnosti u smislu odredbe članka 494. ZOO.

22.2. U odnosu na navode tuženice da stanuje u siromaštvu i da je prodala jedinu nekretninu, sud isto prihvaća jer iz dopisa Općine Garčin proizlazi da ne ubiru najam od stana u kojemu stanuje obitelj tužiteljice, iz dopisa HZMO proizlazi da tužiteljica ne ostvaruje nikakvu naknadu, kao i iz dopisa Centra za socijalnu skrb da nije korisnica prava iz sustava socijalne skrbi, a iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da nema ostvarenih primitaka osnovom Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. U predmetnoj izjavi o opozivu tužiteljica navodi da su ona i suprug bez primanja i uzdržavaju bolesnu i nezaposlenu djecu, dok u svom iskazu od 9. rujna 2019. tužiteljica iskazuje da su sinovi zaposleni, jedan s primanjima od 3.000,00 kuna, drugi s primanjima 2.700,00 kuna, a suprug iščekuje ostvarenje prava na mirovinu. Do opoziva darovanja zbog osiromašenja darovatelja može doći ako darovatelj nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema niti osobu koja ga je po zakonu dužna uzdržavati. Tada može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara. Dakle, tužiteljica ima punoljetnu djecu koja su u smislu obiteljskog prava kao punoljetna dužna uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Pored toga tužiteljica nije niti jednim dokazom u tijeku postupka dokazala da u trenutku darovanja, kao i u trenutku opoziva njezin suprug i djeca nisu ostvarivali nikakva primanja i da je stoga nisu mogli i ne mogu uzdržavati.

23. Prema članku 276 st. 1 ZOO-a za sklapanje pravovaljanog Ugovora (pa i ugovora o darovanju) potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje tog Ugovora. Pri tom, samo činjenica da ugovornoj strani nije bila oduzeta poslovna sposobnost u trenutku sklapanja Ugovora ne isključuje mogućnost da u vrijeme sklapanja Ugovora stvarno nije bila poslovna sposobna. Ugovor koji bi sklopila osoba nesposobna shvatiti značaj Ugovora bio bi ništetan. U tijeku postupka tužiteljica je upirala na svoje narušeno zdravstveno stanje, koje je nesporno i potvrđeno provedenim vještačenjima po stalnim sudskim vještacima psihijatrima. Nesporno je sud utvrdio da je tužiteljica u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora bila poslovno nesposobna te da ista nije mogla ni znala shvatiti značenje predmetnog ugovora o darovanju i pravnih posljedica koji iz njega proizlaze. Tužiteljica je u tijeku postupka isticala da je prevarena, obmanjena jer nije znala što potpisuje. U tom smislu, valja istaknuti da su razlozi na koje tužiteljica takvim navodima upire su mane volje koje su u dvostrano obvezujućim poslovima razlozi pobojnost ugovora, (kao i u darovnim ugovorima), ali to nije predmet postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelj izričito traži raskid ugovora što je nespojivo sa ugovorom o darovanju. (isto Županijski sud u Splitu broj: Gž -408/2018-2 od 5. prosinca 2019.) U tom smislu sud smatra važnim istaknuti i kako sud temeljem odredbe članka 2. stavak 1. ZPP u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Dakle, sud ne pazi na pobojnost po službenoj dužnosti niti može zbog nespornog postojanja mana volje na strani tužiteljice usvojiti tužbeni zahtjev koji je postavljen na raskid, a ne poništaj predmetnog ugovora jer bi time prekoračio ovlasti i granice postavljenog tužbenog zahtjeva.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, stoga je sud obvezao tužitelje da tuženiku naknade prouzročene troškove parničnog postupka.

24.1. S obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora 13.405,00 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023 i 107/2025 dalje: Tarifa) tuženiku su kao osnovani priznati troškovi:

- trošak sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife,

- trošak sastava podnesaka od 11. prosinca 2023., 8. travanj 2024. i 20. rujan 2024. svaki u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife,

- trošak sastava podneska od 8. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR sukladno

Tbr. 8. točka 3. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištima 9. rujan 2019., 16. veljače 2022., 1. lipanj 2022., 6. srpanj 2022. (tuženik pogrešno naznačuje 2023.), 1. srpanj 2026. svako u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 7. svibnja 2019. (tuženik omaškom navodi 7. srpanj) u iznosu od 250,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 2. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištu 12. travnja 2022. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9 točka 5. Tarife

- trošak zastupanja na ročištu 9. rujna 2019. u iznosu 478,25 EUR sukladno Tbr. 9. točka 5. Tarife.

24.1. Sud je, dakle, ukupno osnovanim utvrdio iznos od 5.075,00 EUR, na koji iznos je tuženiku temeljem Tbr. 46 Tarife priznat PDV od 25% u iznosu 1.268,75 EUR, sveukupno 6.343,75 EUR, pored navedenog sud je osnovanim nužnim troškom ocijenio i trošak uplaćenog predujma za medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru koji iznos je tuženik nesporno platio, a dokaz o istome prileži stranici spisa 230. Slijedom navedenog, zbrojem svih iznosa, sud je osnovanim utvrdio i tuženiku dosudio iznos od 6.933,75 EUR.

24.2. Kamate na trošak su temeljem članka 151. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025) te članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ) u svezi s člankom 29. ZOO-a dosuđene od presuđenja pa do isplate.

25. S obzirom da je tuženik u popisanom troškovniku potraživao ukupno 8.090,00 EUR, a da mu je sud osnovanim utvrdio iznos od 6.933,75 EUR, za razliku od 1.156,25 EUR, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadnu troškova postupka. Naime, sud nije tuženiku priznao više zatraženi iznos od 250,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 7. svibnja 2019., više zatraženi iznos od 375,00 EUR na ime zastupanja na ročištu 12. travnja 2022. jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja te više zatraženi iznos od 300,00 EUR na ime podneska od 8. veljače 2026. jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbe Tbr. 8. točke 1. Tarife. Dakle, neosnovanim je sud utvrdio ukupan iznos od 925,00 EUR na koji iznos nije priznao niti PDV od 25% koji iznosi 231,25 EUR, odnosno sveukupno 1.156,25 EUR.

26. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. kolovoz 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obavještena o ročištu smatrat će e da joj je dostava presude objavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Potvrđeni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljica OC po punomoćniku Josipu Bitunjac, odvjetniku u Slavonskom Brodu – e-oglasnom pločom

2. Tuženik EC po punomoćniku Damiru Rudeš, odvjetniku u Zagrebu, – e- oglasnom pločom