Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: P-38/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKA UDRUGA „FAZAN” PITOMAČA, [adresa], OIB: 85330388561, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba i punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik iz Virovitice, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Filipa Vukadinovića, odvjetnika iz Virovitice i zastupnika po zakonu tužene, 13. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu kojim tužitelj traži da se utvrdi da je vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – zverinjak žutilo, površine 13 j i 595 čhv i da mu je tužena to dužna priznati i trpjeti upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama nadležnog suda.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan daljnji tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj LOVAČKA UDRUGA „FAZAN” PITOMAČA sa sjedištem u [adresa], OIB: 85330388561 vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – šuma Banov brod, površine 1 j i 323 čhv što mu je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama nadležnog suda.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi troškove postupka tuženiku u iznosu od 1.300,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Pitomača u k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] na čkbr. [katastarska čestica] – šuma banov brod sa 1 jutro i 323 čhv, kao vlasnik upisana tužena Republika Hrvatska. Nadalje navodi da je i u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Pitomača u k. o. [katastarska općina], u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] na čkbr. [katastarska čestica] – zverinjak žutilo sa 13 jutro i 595 čhv, kao vlasnik upisana tužena.

Nadalje tužitelj navodi da posjed predmetnih nekretnina nesmetano i u cijelosti uživa on i njegovi pravni prednici preko 50 godina, te da se u katastarskim evidencijama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Pitomača, tužitelj od 1984. godine i vodi kao posjednik iste odnosno izvanknjižni vlasnik nekretnine, i to kčbr. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina].

Nadalje, tužitelj ističe kako je kčbr. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 2037, Pitomača II, istovjetna s zkčbr. [katastarska čestica] iz z.k.ul., broj: 10076, [adresa], dok je kčbr. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 3112, k. o. [katastarska općina], istovjetna s zkčbr. [katastarska čestica] iz z. k. ul. br.: [broj ZK uloška], [adresa]. Osim toga da je tužitelj u posjedovnom listu 2037, Pitomača II upisan kao Lovačko društvo „Fazan” Pitomača, međutim od 24.12.1997 godine predlagatelj je upisan u registar udruga kao Lovačka udruga „ C [adresa]. Nadalje, tužitelj navodi da je prije pokretanja predmetnog postupka uputio zahtjev za mirno rješenje spora Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje je isti zaprimilo dana 26. ožujka 2024. i 4. srpnja 2024. i uputilo dopis tužitelju kojim je zatražilo pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi osnovanost zahtjeva. Tužitelj da je pred Općinskim sudom u Virovitici dana 18. srpnja 2024. pokrenuo izvanparnični postupak radi saslušanja predloženih svjedoka, a koji postupak se vodio pod posl. br. R1-112/2024 kod Općinskog suda u Virovitici. U pokrenutom postupku saslušani su predloženi svjedoci na okolnost stjecanja i posjedovanja predmetnih nekretnina, a tužitelj je u međuvremenu došao do kupoprodajnih ugovora temeljem kojih je stekao predmetne nekretnine te račune i zapisnike kojima su dogovarani i plaćeni poslovi i materijal vezanih za gradnju ograde te ostalih objekta na predmetnim nekretninama, kao i nabavka divljači koje su držane na navedenim nekretninama, a što svakako da govori u prilog iskazima svjedoka, kao i o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je u odnosu na Republiku Hrvatsku samostalni, mirni i pošteni posjednik nekretnina, i to zajedno s pravnim prednicima preko 40 godina, a čime da su ispunjene sve zakonske pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Dodaje da iako je u trenutku podnošenja ovog zahtjeva za mirno rješenje spora na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske, stvarni jedini i isključivi vlasnik predmetne nekretnine je upravo tužitelj. Nadalje tužitelj ističe mu nitko nikada nije sporio njegov posjed, a niti kakvoću istoga te da je Republika Hrvatska samo formalni knjižni vlasnik predmetnih nekretnina, koje da nikada nije posjedovala, a stvarni vlasnik i posjednik istih da je tužitelj. S obzirom da je proteklo zakonom propisano trajanje poštenog posjeda od 40 godina, tužitelj smatra kako je na temelju dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, te je time postao stvarni jedini i isključivi vlasnik.

1.1.Slijedom svega iznesenoga, tužitelj predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva tužitelja predmetnih nekretnina i obveže tuženu na plaćanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu (str. 161-164 spisa) tužena navodi da je vlasništvo na navedenim nekretninama stekla pretvorbom društvenog vlasništva time da su navedena zemljišta prije provedbe upisa za korist tuženika bila upisana kao općenarodna imovina koja je prema podacima Područnog ureda za katastar Virovitica, Ispostave za katastar nekretnina Pitomača od 1978. bila upisana u posjedovnom listu kao posjed Šumskog gospodarstva Mojca Birta, OOUR Šumarija Pitomača, time da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tijekom 1984. otpisana iz posjedovnog lista – posjednika Šumarije Pitomača u posjedovni list Lovačkog društva „Fazan“ iz [adresa], dok je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nadalje ostala upisana na navedenom posjedniku odnosno na posjedniku Hrvatskim šumama d.o.o., Uprava šuma Koprivnica odnosno Republiku Hrvatsku. Iz naprijed navedenog, a protivno navodima iz tužbe, da je vidljivo da su predmetna zemljišta u javnom upisniku - katastarskom operatu od 1978. do 1984., odnosno do podnošenja tužbe i nadalje, bila upisana kao posjed pravnih prednika tuženika odnosno tuženika. U pogledu priloženih ugovora o kupnji zemljišta koje je pravni prednik tužitelja – Lovačko društvo „Fazan“ iz [adresa] kupovao od fizičkih osoba ističe se da u navedenim ugovorima nisu navedene katastarske odnosno zemljišnoknjižne oznake zemljišta koja su bila predmetom kupoprodaje, niti da je pored načina uporabe navedena oznaka rudine na kojoj se zemljišta nalaze da bi se moglo utvrditi da su zemljišta iz tužbe identična zemljištima koja su navedena u kupoprodajnim ugovorima priloženim uz tužbu. U pogledu kupoprodajnih ugovora u kojima je naveden naziv rudine „Žutilo“ da se ne može sa sigurnošću utvrditi da ista odgovaraju zemljištima navedenim u tužbi budući da rudina „Žutilo“ obuhvaća površinu od više desetaka hektara. Nadalje, tužena ukazuje da pravni prednik tužitelja – Lovačko društvo „Fazan“ iz [adresa], u trenutku kupnje naprijed navedenih zemljišta, nije na istima mogao stjecati pravo vlasništva, jer lovačka društva kao društvene organizacije, sukladno tada važećem Zakonu o društvenim organizacijama i udruženjima građana, nisu mogla biti nositelji prava vlasništva na nekretninama, već su te nekretnine bile društveno vlasništvo, pa se tužitelj ne može pozivati da bi pravnim poslom – kupnjom po svom pravnom predniku stekao pravo vlasništva na navedenim zemljištima te se poziva ne presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3020/2024-3 od 3. prosinca 2024. U pogledu kčbr. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u k. o. [katastarska općina], dodatno ističe da se ista nalazi u važećim šumskogospodarskim planovima Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnice Slatina i to u Gospodarskoj jedinici „Banov Brod“, odsjek 11e.

Tužena nadalje navodi u pogledu vremena posjedovanja zemljišta koja su predmet tužbe, da je tužitelj u posjedu navedenih zemljišta tek od 1984. – prema podacima iz povijesti promjena odnosno tek od 1963. kako to iskazuju svjedoci CŠ, TŠ, BŠ i IŠ, odnosno prema mišljenju tuženika tek od 8. listopada 1991., obzirom da pravni prednik tužitelja na navedenim zemljištima koja je eventualno i kupio nije mogao biti nositelj prava vlasništva. Iako je pravni prednik tužitelja u posjedu navedenih zemljišta od 1963. odnosno 1984., odnosno od 1991. godine, tužitelj da nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim zemljištima jer nije proteklo zakonom određeno vrijeme samostalnog posjedovanja nekretnine, a koje vrijeme mora proteći do dana 17. studenoga 1999. kao trenutka donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-58/97, U-I- 235/97,U-I-237/97, U-I-1053/97 i U-I-1054/97 (NN broj 137/99).

3. Tužitelj u očitovanju na odgovor na tužbu (str. 176-178 spisa) u bitnom navodi da se u odnosu na navode tužene kako se iz priloženih ugovora ne može sa sigurnošću utvrditi da ista odgovaraju zemljištima navedenim u tužbi, tužitelj ističe kako se predmetni ugovori pravno odnose na predmetne nekretnine, a što da je vidljivo iz površina upisanih u predmetnim ugovorima, koje površine odgovaraju predmetnoj čestici broj 7055/221, k. o. [katastarska općina], osim što je stvarna površina predmetne čestice manja za 355 čhv, a sve kako je tužitelj otpustio četiri metra za put po cijeloj dužini istočne strane predmetne nekretnine. Isto tako, tužitelj ističe kako se u katastarskim evidencijama upravo tužitelj i vodi kao posjednik, odnosno izvanknjižni vlasnik čestice broj 7055/209, k. o. [katastarska općina], a ne tužena.

U tom pogledu, tužitelj ističe kako u skladu s važećom sudskom praksom kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj upućuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Rev- 494/2021-2 od 11. svibnja 2021. u dijelu:

„Suštinski, u tome je sadržan i odgovor na prvo u reviziji tužiteljice postavljeno pitanje: činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno – da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim – ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja – u vidu bitnog ulaganja u nekretnine, u obnovu objekta, a upisani je vlasnik svo vrijeme, pa čak i preko 60 godina – bio potpuno pasivan u iskazivanju i koje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik – pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, to tim više ili pogotovo kada su posjednici i iz sadržaja pismena upisanog vlasnika imali razumnih razloga vjerovati da on nije vlasnik ili da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici...”

Tužitelj u tom pogledu, ističe kako više od 50 godina putem članova svoje udruge ostvaruje vlasnička prava na predmetnim nekretninama, i to na način da isti održavaju predmetne nekretnine, kao i da je tužitelj kao posjednik i faktični vlasnik u predmetne nekretnine ulagao svoja novčana sredstva na način da su na istima gradili objekte, i to hranilišta za životinje, zidanu kućicu te su predmetne nekretnine ogradili fiksnom ogradom. Također, na predmetnim nekretninama tužitelj je držao i brinuo se o životinjama, a sve u skladu s djelatnosti udruge. S time u vezi, tužitelj ističe kako im od dana stjecanja vlasništva te ulaska u posjed predmetnih nekretnina nitko nikada nije branio kao niti onemogućavao posjed predmetnih nekretnina, a isto nije nikada branio niti onemogućavao niti pravnim prednicima tužitelja, u suprotnom tužitelj svakako ne bi isplaćivao kupoprodajnu cijenu i sklapao kupoprodajne ugovore s ranijim vlasnicima. S time da će se uviđajem na licu mjesta jasno vidjeti kako upravo tužitelj ima posjed predmetnih nekretnina, koje su ograđene i na koje je tužitelj kroz dugi niz godina ulagao svoja novčana sredstva, a o čemu da su jasno i detaljno iskazivali i svjedoci saslušani u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici.

4. Tužena u podnesku od 12. svibnja 2025. (str. 190-195 spisa) u cijelosti osporava kako pravu osnovu tužbe tako i postavljeni tužbeni zahtjev.

Prvenstveno ulaže prigovor pravomoćno presuđene stvari na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara i 959 čhv i kč. [katastarska čestica] – Oranica Žutilo od 617 čhv, jer da je tužbeni zahtjev istaknut u ovoj tužbi u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara i 959 čhv i kč. [katastarska čestica] – Oranica Žutilo od 617 čhv, istovjetan tužbenom zahtjevu istaknutom u parničnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Virovitici Stalnoj službi u Pitomači, posl.br. P-128/2009.

Ukazuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici Stalnoj službi u Pitomači, posl.br. P-128/2009-8 od 10. ožujka 2009. odbijena tužba i tužbeni zahtjev koji je glasio:

„ Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik kč. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 rali i 595 čhv i kč. [katastarska čestica] – Oranica Žutilo od 617 čhv, obje iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tužena dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za z.k. prijenos koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu naknaditi trošak postupka, sve to u roku od 15 dana pod ovrhom. „

Predmetna presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Virovitici, posl.br. Gž-312/09-2 od 30. prosinca 2009. na način da je odlučujući o žalbi tužitelja Lovačke udruge „ Fazan „ Pitomača sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Virovitici Stalne službe u [adresa], posl.br. P-128/2009-8 od 10. ožujka 2009.

Tužena zaključuje da se radi o sporu između istih stranaka, sa istom činjeničnom osnovom i sa istim predmetom tužbenog zahtjeva (utvrđenje prava vlasništva na nekretnini).

Nadalje, u odnosu na činjenično stanje iznijeto u ovoj tužbi ono da odgovara činjeničnom stanju iznijetom u pravomoćno dovršenom parničnom postupku koji je vođen pred Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi u Pitomači, posl.br. P- 128/2009. U parničnom postupku pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalnom službom u Pitomači odlučeno je da tužitelj nije stekao pravo vlasništva spornih nekretnina:

1. niti temeljem pravnog posla, jer da se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu sukladno odredbi članka 115. u svezi članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno temeljem odredbe članka 33. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 ).

2. niti građenjem, stoga što sagrađeni objekti ne predstavljaju zgrade i zbog toga što u vrijeme gradnje (osamdesete godine prošlog stoljeća) nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu (čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

3. niti dosjelošću, jer je prvostupanjski sud na temelj utvrđenih činjenica zaključio da tužitelj nije stekao pravo vlasništva niti dospjelošću budući da nije protekao zakonom propisani rok za dosjedanje.

4. niti temeljem zakona, jer da tužitelj nije stekao pravo vlasništva niti temeljem čl. 43. Zakona o udrugama (Narodne novine, br. 88/01). Ovo stoga što temeljem navedene odredbe udruga stječe pravo vlasništva na stvarima na kojima je imala pravo raspolaganja ili korištenja u vrijeme dok je bila društvenopravna osoba. U konkretnom slučaju pravo vlasništva nije stečeno iz razloga što prethodno nije stečeno pravo korištenja i raspolaganja.

4.1. Zaključno tužena sukladno odredbi čl. 288. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku predlaže da sud usvoji prigovor presuđene stvari i donese rješenje kojim odbacuje tužbu.

4.2. Podredno, tužena se očituje u odnosu na sve navode iznijete u tužbi te ističe da je pravna osnova ove tužbe stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u ranijem režimu bila u društvenom vlasništvu, a sada su uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske. Priznaje da je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina.

Tužena nadalje navodi kako pogrešno tuženik navodi da je on posjednik i izvanknjižni vlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] – šuma Banov Brod sa 1 jutro i 323 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (u katastru nekretnina istovjetna k. č. br. [katastarska čestica], posjedovni list 207, k. o. [katastarska općina]) i z. k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara i 595 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ( u katastru nekretnina istovjetna k. č. br. [katastarska čestica], posjedovni list 3112 , k. o. [katastarska općina]), već duže od 50 godina.

Ukazuje da iz Rješenja Općinskog suda u Virovitici Zemljišnoknjižnog odjela broj: Z-2251/96 od 07. studenog 1996. nesporno proizlazi da se:

„Na temelju prijavnog lista Privatnog geometra od 27. siječnja 1994. godine potvrđenog po Zavodu za katastar i geodetske poslove Đurđevac od 17. ožujka 1994. godine i kopije katastarskog plana, dozvoljava na nekretninama Općenarodna imovina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , slijedeći upis:

Raspis čkbr. [katastarska čestica]-1 sa 260j 1009 čhv u podčestice i to čkbr. [katastarska čestica]-1 sa 228j 197 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 3j 46 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 3j 655 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 2j 800 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 3j 1344 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 1006 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 1j 148 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 2j 800 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 1j 965 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 13j 595 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 617 čhv, čkbr. [katastarska čestica] sa 236 čhv. Zaključuje da su predmetne nekretnine i nakon donošenja ovog rješenja i dalje bile upisane kao Općenarodna imovina.

Ukazuje da iz Uvjerenja Hrvatskih šuma d.o.o. Uprave šuma Podružnice Slatina Odjela za uređenje šuma KLASA:SL/24-01/04, URBROJ:17-00-05/01-24-105 od 22.04.2024. nesporno da proizlazi da se na dan 22.04.2024. u šumskogospodarskim planovima Hrvatskih šuma d.o.o. UŠP Slatina i njihovih pravnih prednika nalazi katastarska čestica broj [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] kao dio 11e odsjeka u GJ „ Banov Brod“. Katastarska čestica broj [katastarska čestica] ne nalazi se u šumskogospodarskim planovima HŠ d.o.o.

4.3. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu tužena se poziva na odredbe čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine, broj:41/1990) koje su odredbe stupile na snagu 16. listopada 1990. kojima da je propisano slijedeće :

Član 18. mijenja se i glasi:

"Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.

4.4. Tužena ukazuje da je temeljem navedene odredbe izvršena ex lege pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu tako de je sam upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige samo deklaratorne naravi. Nadalje navodi da je odredbom čl. 4. st. 2. Zakona o šumama iz 1990. definirano što se smatra šumom, a čl. 4. st. 3. Zakona o šumama iz 1990. da je definirano šumsko zemljište.

Članak 4. da glasi:

"Šumom, prema ovom zakonu. smatra se zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima.

Šumskim zemljištem, prema ovom zakonu, smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

U slučaju sumnje ili spora da li se neko zemljište obraslo šumskim drvećem smatra šumom odnosno da li se neko zemljište smatra šumskim zemljištem odlučuje izvršno vijeće skupštine općine odnosno Vlada Republike Hrvatske ako se šuma ili šumsko zemljište prostire na području više općina."

4.5. Zaključno tužena navodi da je šuma određena prema kulturi i potpuno je nebitno da li se nalazi unutar zone građevinskog zemljišta ili izvan te zone.

4.6. Nadalje, tužena ukazuje da je odredbom čl. 55. st. 2. Zakonom o šumama (Narodne novine, broj: 52/90, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93, 76/93 ) propisano da se na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Tužena nadalje navodi da je ovu odredbu ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom broj:U-I- 374/1998 od 12. siječnja 2000. (Narodne novine, broj:8/2000). Sukladno ovoj Odluci rok za stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske da počinje teći tek od 12.01.2000. U vremenu od 06. travnja 1941. pa do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske da je bio zastoj dosjedanja.

4.7. U odnosu na katastarsku česticu broj [katastarska čestica] koja se ne nalazi u šumskogospodarskim planovima HŠ d.o.o. tužena ističe da se niti na njoj nije steklo pravo vlasništva dosjedanjem.

4.8. U odnosu na sagrađene objekte ističe da dio njih niti ne predstavljaju zgrade, a u odnosu na zgrade ističe da u vrijeme gradnje (osamdesete godine prošlog stoljeća) nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu (čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima).

4.9. Tužena nadalje dodaje da uvažavajući pravomoćnu presudu Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi u Pitomači, posl.br. P-128/2009-8 od 10. ožujka 2009. tužitelj da se ne može pozivati niti na poštenje u odnosu na posjed spornih nekretnina. Obrazlaže da tužitelj nije pošten posjednik od dana podnošenja tužbe temeljem koje je vođen parnični postupak pred Općinskim sudom u Virovitici, Stalnoj službi u Pitomači pod posl.br. posl.br. P-128/2009.

4.10. Tužena nadalje navodi da tužitelj nije niti u kojem trenutku bio zakonit, pošten i istinit posjednik (kvalificirani posjednik ). Tužitelj da nije bio zakonit posjednik jer za to nema valjanu pravnu osnovu posjeda. Tužitelj da nije bio istinit posjednik jer za posjed nije imao valjanu pravnu osnovu te je kao takav zlouporabio povjerenje odnosno pokušava zlorabiti povjerenje. Tužitelj da nije bio pošten posjednik spornih nekretnina jer nikada nije niti stekao pravo na posjed spornih nekretnina.

4.11. Nadalje, tužena ukazuje da je odredbom čl. 2. st. 1. toč. 10. Zakona o lovu ( Narodne novine, broj:10/1994 ) zvjerinjak bio definiran kao "- površina zemljišta do 100 ha ograđeno ogradom koja osigurava da divljač koja se u njemu nalazi ne može napustiti tu površinu. " Tužena zaključuje da se radilo o površini zemljišta, a ne o posjedu samog zemljišta. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. toč. 10 Zakona o lovstvu ( Narodne novine, broj:99/18, 32/19, 32/20 i 127/24) lovište da je definirano kao određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova. Dakle, predmet Ugovora o zakupu prava lova da je površina na kojoj je ustanovljeno lovište, a ne posjed samog zemljišta i njegovo ekonomsko ili bilo kakvo drugo korištenje u bilo kakve svrhe.

4.12. Sukladno svemu naprijed navedenom tužena Republika Hrvatska predlaže da sud donese prvenstveno rješenje kojim odbacuje tužbu, a podredno da donese presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz nalog tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka.

5. U podnesku od 17. lipnja 2025. (str. 207-209 spisa) tužitelj navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, tužitelj ističe kako je prigovor pravomoćno presuđene stvari na utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] – šuma Banov Brod sa 1 jutro i 323 čhv bespredmetan, s obzirom da ista nije bila predmetnom parničnog postupka vođenog kod Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi u Pitomači, posl. broj: P-128/2009. Nadalje, ističe kako se u odnosu na predmetnu česticu (istovjetna s katastarskom česticom broj [katastarska čestica]) u službenim katastarskim evidencijama upravo tužitelj vodi kao posjednik odnosno izvanknjižni vlasnik iste.

Nadalje, tužitelj ističe kako je prigovor pravomoćno presuđene stvari na utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara i 959 čhv neosnovan. Naime, iako se predmetni postupak vodio između istih parničnih stranaka, tužitelj ističe kako se radi o drugačijem činjeničnom stanju, odnosno pravnom temelju stjecanja prava vlasništva nad predmetnom česticom. Naime, u postupku na koji se poziva tuženik pravni temelj stjecanja prava vlasništva da je bio pravni posao (kupoprodaja), dok je pravni temelj stjecanja prava vlasništva u predmetnom postupku institut dosjelosti. Budući da se u ovom postupku radi o bitno različitoj pravnoj osnovi, u odnosu na predmet ranijeg spora između stranaka, da je neosnovan prigovor presuđene stvari.

Također, tužitelj ističe kako je pogrešno pravno shvaćanje tuženika kako rok za stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske počinje teći tek od 12. siječnja 2000., odnosno da je u periodu od 06. travnja 1941. pa do 12. siječnja 2000. bio zastoj dosjedanja. Isto tako, da je navedeno shvaćanje protivno sudskoj praksi te se poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-609/2022-3 od 20.09.2023.

6. Tijekom postupka ovaj sud je izvršio uvid u priložene isprave u spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (str. 14-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] (str. 18-26 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 26-27 spisa), izvod iz posjedovnog lista (str. 28 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 29-30 spisa), rješenje Ureda za opću uporabu od 24.12.1997. (str. 31-32 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 33-34 spisa), identifikacija čestica (str. 35-36 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (str. 37-44 spisa), dopis ODO Virovitica od 25. ožujka 2024. (str. 45 spisa), dopis ODO Virovitica od 4. srpnja 2024. (str. 46 spisa), prijedlog radi osiguranja dokaza i zapisnik o saslušanju svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja (str. 47 – 54 spisa), dokumentaciju koja se odnosi na kupoprodajne ugovore (str. 55-116 spisa), dokumentaciju koja se odnosi na nabavu materijala i izvođenje radova (str. 117-142 spisa), rješenje poslovni broj Z-2251/96 (str. 143 i 145 spisa), posebni izvadak iz zemljišne knjige (144 spisa), te priloženu sudsku praksu (str. 147-151 i 153-159 spisa), odgovor na mirno rješenje spora (str. 152-154 spisa), Uvjerenje Hrvatskih šuma od 27. veljače 2025. (str. 169 spisa), sudsku praksu (str. 179-189 spisa), odluku Županijskog suda u Virovitici broj Gž- 312/09 (str. 196-198 spisa), presudu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Pitomači (str. 179-202 spisa), snimku geoportala (str. 203 spisa) i tužbu, žalbu i odluku broj Gž-609/2022 (210-217 spisa).

6.1. Stranke su na pripremnom ročištu suglasno navele da se prvenstveno pribavi spis Općinskog suda u Virovitici posl. broj P-128/09 radi istaknutog prigovara presuđene stvari dok u odnosu na predmet R1-122/2024 su navela da nema potrebe da se isti pribavlja s obzirom da je spisu priložen zapisnik iz tog predmeta od 13.8.2024. o saslušanju svjedoka i suglasni su da se isti zapisnik koristi u ovom predmetu, te da nema potrebe da se iste osobe ponovno saslušavaju u ovom predmetu. Nadalje stranke su navele da nije sporna identifikacija nekretnina te da u tom smislu nije potrebno izvoditi dokaz mjerničkim vještačenjem niti očevidom na licu mjesta. Tužitelj je na pripremnom ročištu ostao kod prijedloga da se očevid na licu mjesta i mjerničko vještačenje provede radi utvrđivanja činjenice dugogodišnjeg posjeda nekretnina od strane tužitelja i njegovih prednika ukoliko će navedena činjenica biti sporna. Tuženik je učinio nespornim da je tužitelj u posjedu predmetnih nekretnina, dok je tužitelj na ročištu za glavnu raspravu odustao od dokaznih prijedloga da se održi očevid na licu mjesta i mjerničko vještačenje radi utvrđivanja činjenice dugogodišnjeg posjeda nekretnina.

6.2. Tijekom postupka pročitan je zapisnik Općinskog suda u Virovitici od 13. kolovoza 2024. broj R1-112/2024-3 o saslušanju svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja (str. 52-54 spisa). Pribavljen je spis Općinskog suda u Virovitici posl. broj P- 128/09 te je izvršen uvid u taj spis. Izveden je u ovom postupku dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja HŠ za tužitelja kao stranku.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je o dijelu tužbenog zahtjeva već pravomoćno presuđeno i to u odnosu na nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – zverinjak žutilo, površine 13 j i 595 čhv, dok tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – šuma Banov brod, površine 1 j i 323 čhv.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – šuma Banov brod, površine 1 j i 323 čhv i nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] – Zvjerinjak žutilo, površine 13 j i 595 čhv, te da mu to tužena prizna i trpi upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama nadležnog suda. Nadalje tužitelj potražuje troškove postupka.

8.1. Pravna osnova tužbe je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u ranijem režimu bila u društvenom vlasništvu, a sada je uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske na koju pravnu osnovu se poziva tužitelj tijekom postupka.

9. Tijekom postupka:

-nije sporno da su predmet spora nekretnine:

1. z. k. č. br. [katastarska čestica] – šuma Banov Brod sa 1 jutro i 323 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (u katastru nekretnina istovjetna k. č. br. [katastarska čestica], posjedovni list 2037, k. o. [katastarska općina]), i

2. z. k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara i 595 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (u katastru nekretnina istovjetna k. č. br. [katastarska čestica], posjedovni list 3112 , k. o. [katastarska općina]),

-sporna je osnovnost postavljenog tužbenog zahtjeva,

-tužena je istakla i prigovor pravomoćno presuđene stvari u odnosu na kčbr. [katastarska čestica], Zvjerinjak Žutilo i predlaže tužbu odbaciti u odnosu na predmetnu nekretninu, te je sporno je je li tužbeni zahtjev istaknut u ovoj tužbi u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] – Zvjerinjak Žutilo sa 13 jutara istovjetan tužbenom zahtjevu istaknutom u parničnom postupku vođenom kod Općinskog suda u Virovitici, Stalnoj službi u Pitomači, posl.br. P-128/2009 te je sporno radi li se o sporu sa istom činjeničnom osnovom dok nije sporno da se radi o istim strankama u oba postupka,

-nije sporno da je tužitelj u posjedovnom listu 2037, Pitomača II upisan kao Lovačko društvo „Fazan” Pitomača, te da je od 24.12.1997. tužitelj upisan u registar udruga kao Lovačka udruga „Fazan” [adresa],

-nije sporno da je tužitelj prije pokretanja predmetnog postupka uputio zahtjev za mirno rješenje spora Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje je isti zaprimilo 26. ožujka 2024. te da je Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 4. srpnja 2024. uputilo dopis tužitelju kojim je isto zatražilo pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi osnovanost zahtjeva,

-nije sporno da je tužitelj pred Općinskim sudom u Virovitici 18. srpnja 2024. pokrenuo izvanparnični postupak radi saslušanja predloženih svjedoka, a koji postupak je proveden pod posl. br. R1-112/2024. te su saslušani predloženi svjedoci na okolnost stjecanja i posjedovanja predmetnih nekretnina,

-nije sporno kako se to navodi u uvjerenju Hrvatskih šuma od 27.2.2025. (str. 169 spisa) u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] koja odgovara kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u ko. [katastarska općina], da se ista nalazi u važećim šumskogospodarskim planovima Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnice Slatina i to u Gospodarskoj jedinici „Banov Brod“, odsjek 11e, dok se ista na dan 16.10.1990. nije nalazila upisana u šumskogospodarskim planovima,

-nije sporno u odnosu na katastarsku česticu broj [katastarska čestica] (koja je istovjetna za zk. kčbr. [katastarska čestica]) da se navedena nekretnina prema istom uvjerenju Hrvatskih šuma ne nalazi u šumskogospodarskim planovima niti se nalazila na dan 16.10.1990.,

-sporno je je li tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednicima duže od 40 godina posjednik predmetnih nekretnina i je li stekao pravo vlasništva dosjelošću.

-sporno je je li tužitelj bio zakonit, pošten i istinit posjednik (kvalificirani posjednik) i je li iste nekretnine posjedovao samostalno kao vlasnik te je sporno ukoliko je i postojao kvalificirani posjed je li tužitelj mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu.

10. U odnosu na prigovor presuđene stvari ovaj sud je utvrdio uvidom u priloženi spis Općinskog suda u Virovitici, posl. broj: P-128/09 da je u tom predmetu 23. prosinca 2008. podnesena tužba tužitelja kao u ovom predmetu, protiv tuženika kao u ovom predmetu, radi utvrđenja prava vlasništva kč. [katastarska čestica] Zvjerinjak Žutilo od 13 rali i 595 čhv i kč. [katastarska čestica] Oranica Žutilo od 617 čhv, oboje iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tužena dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos koju će u protivnom zamijeniti presuda, a kao osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelj navodi da je pravo vlasništva stečeno po osnovi kupoprodaje i po osnovu građenja.

10.1. U tom predmetu iz presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Pitomači, posl. broj: P-128/09-8 od 10. ožujka 2009. proizlazi da je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik kč. [katastarska čestica] Zvjerinjak Žutilo od 13 rali i 595 čhv i kč. [katastarska čestica] Oranica Žutilo od 617 čhv, oboje iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da je tužena dužna priznati i tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za zk. prijenos koju će u protivnom zamijeniti presuda. U obrazloženju presude sud je obrazložio da tužbeni zahtjev nije osnovan niti po osnovi kupoprodaje niti po osnovu građenja. Nadalje proizlazi da je sud naveo u obrazloženju presude da vlasništvo nije stečeno niti dosjelošću.

10.2. Iz presude Županijskog suda u Virovitici, posl. broj: Gž-312/09-2 od 30. prosinca 2009. proizlazi da je žalba tužitelja odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u [adresa], posl. broj: P-128/09-8 od dana 10. ožujka 2009. te je navedeno u toj drugostupanjskoj odluci, između ostalog, da tužitelj pravo vlasništva za sada nije stekao niti dosjelošću jer da je rok dosjedanja mogao početi teći tek sa danom 8. listopada 1991. te da nije protekao rok dosjedanja.

10.3. Prema ocijeni ovog suda u ovom predmetu i pravomoćno okončanom predmetu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Pitomači, posl. broj: P-128/09, radi se o identitetu stranaka, te o identitetu tužbenog zahtjeva u odnosu na čkbr. [katastarska čestica], te se radi o istoj činjeničnoj osnovi jer tužitelj iako nije u tužbi predmetu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Pitomači, posl. broj: P-128/09 kao pravnu osnovu izričito naveo dosjelost, u tužbi je iznosio i činjenice koje se odnose na posjedovanje nekretnina te su u tom predmetu i prvostupanjski sud i drugostupanjski sud ocjenjivali je li tužitelj stekao pravo vlasništva i po osnovi dosjelosti.

11. Stoga se prema ocjeni ovog suda radi o pravomoćno presuđenoj stvari u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] sukladno čl.333. st. 2. ZPP-a, te je prigovor tužene osnovan jer se radi o subjektivnom i objektivnom i činjeničnom identitetu spora u oba predmeta te je stoga tužba u dijelu koji se odnosi na čkbr. [katastarska čestica] odbačena i riješeno kao u izreci rješenja.

12. Nadalje, iz priloženih isprava proizlazi:

- iz zk. izvatka za br. 10076. ko [katastarska općina] (str. 13-17 spisa) proizlazi da je u odnosu na čk. br. 7055/209, šuma Banov Brod upisana tužena kao vlasnik.

- Iz povijesti promjena na katastarskim česticama od 28. ožujka 2023. (str. 26- 27 spisa) proizlazi u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je utvrđeno da je krajem 1978. bila upisana u posjedovnom listu posjednika Šumsko gospodarstvo "Mojica Birta" OOUR te da nije utvrđeno kada i na temelju čega je upisan posjednik Šumarija Pitomača. Popisom promjena 1984. se na temelju cijepanja otpisuje iz posjedovnog lista Šumarija Pitomača u posjedovni list Lovačkog društva "Fazan" Pitomača.

U istoj povijesti promjena u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kčbr. [katastarska čestica] krajem 1988. bila upisana u posjedovni list posjednika Šumsko gospodarstvo "Mojica Birta" OOUR te da nije utvrđeno kada je i na temelju čega otpisana na posjednika Šumarija Pitomača, odnosno kasnije na Hrvatske šume- Uprava šuma Koprivnica. Nadalje se navodi da je 2002. parcelacijom kčbr. [katastarska čestica] osnovana kčbr. [katastarska čestica]. Nadalje popisom promjena 2010. kčbr. [katastarska čestica] se na temelju rješenja Općinskog suda u Pitomači, zk odjela [adresa] otpisuje se iz posjedovnog lista Hrvatskih šuma u posjedovni list Republike Hrvatske.

-Iz izvoda iz posjedovnog lista broj 2037 sa stanjem 6. veljače 2023.(str. 28 spisa) proizlazi da je kao posjednik navedeno Lovačko društvo "Fazan" Pitomača za kčbr. [katastarska čestica], Banov Brod šuma površine 6916 m2.

-Iz prijepisa posjedovnog lista broj 3112 (str. 29-30 spisa) proizlazi da je kao posjednik navedena Republika Hrvatska između ostalih i za nekretninu čkbr. [katastarska čestica], Žutilo, šuma površine 76950 m2.

-Iz rješenja Ureda za opću upravu od 24. prosinca 1997. (str 31-32 spisa) proizlazi da je po zahtjevu Lovačkog društva "Fazan" Pitomača za upis u registar udruga temeljem čl. 20. i 37. st. 1. Zakona o udrugama (Narodne novine broj 70/97) odobreno lovačkom društvu "Fazan" Pitomača upis u registar udruga Ureda za opću upravu Virovitičko-Podravske županije kao u upis promjena naziva, statuta i imena osobe ovlaštene za zastupanje i novi naziv glasi Lovačka udruga "FAZAN" Pitomača.

-Iz izvoda iz katastarskog plana (str. 33-34 spisa) vidljiv je položaj predmetnih katastarskih čestica [katastarska čestica] na katastarskom planu.

-Iz identifikacije čestica od 6. travnja 2023. Državne geodetske uprave (str. 35- 36 spisa) proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] kako je navedena u katastru identična kčbr. [katastarska čestica] kako je navedeno u zemljišnim knjigama, te da je kčbr. [katastarska čestica] kako je navedena u katastru identična kčbr. [katastarska čestica] kako je navedeno u zemljišnim knjigama.

-Iz priloženih pismena na str. 41-50 spisa proizlazi da se tužitelj obratio tuženoj Republici Hrvatskoj radi mirnog rješenja spora.

-Iz priloženih kupoprodajnih ugovora, isplatnica i računa, te blagajničkih izvještaja (str. 56-142 spisa) proizlazi da je Lovačko društvo "Fazan" Pitomača kupovao od fizičkih osoba određene nekretnine koje su bile naznačene opisno kao poljoprivredna zemljišta i to ili livade ili kao šikare te oranice. Iz istih priloženih isprava proizlazi da je plaćena kupoprodajna cijena po navedenim ugovorima te su navedeni ugovori sklapani od 1974. do 1977.

- Iz Odluke Lovačkog društva "Fazan" Pitomača (str. 117 spisa) od 12. svibnja 1983. proizlazi da je donesena odluka o tome da se izvrši nabava betonskih stupova, betonskih daski i žice za ogradu "gatera" u predjelu Žutilo.

-Iz dopisa od 7. rujna 1983. (str. 118 spisa) proizlazi da je plaćena naručena roba.

-Iz odluke Lovačkog društva "Fazan" Pitomača od 24. listopada 1983. (str. 119 spisa) proizlazi da je donesena odluka da se pored nabavljenih jelena nabave još tri komada jelenske divljači radi daljnjeg uzgoja u gateru u predjelu "Žutilo".

-Iz odluke Lovačkog društva "Fazan" Pitomača od 22. studenog 1983. (str. 120 spisa) proizlazi da je prihvaćena ponuda za postavljanje ograde, a dok iz ugovora (str. 121 spisa), isplatnice i očitovanja (str. 121-123 spisa) proizlazi da su izvršeni radovi u svezi izrade ograde.

-Iz odluke Lovačkog društva "Fazan" Pitomača od 12. svibnja 1983. (str. 124 spisa) proizlazi da je donesena odluka o kupnji jelena lopatara.

-Iz rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Virovitici broj Z- 2251/96 od 7. studenog 1996. (str. 143 i 146 spisa) proizlazi da je dozvoljeno na nekretninama Opće narodne imovine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] raspis određenih nekretnina između ostalih i kčbr. [katastarska čestica] sa 13 jutara i 595 čhv., dok nije navedena čkbr. [katastarska čestica].

-Iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 144 spisa) proizlazi da su u zemljišno knjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] upisane čkbr. [katastarska čestica] kao općenarodna imovina.

-Iz Uvjerenja Hrvatskih šuma od 27. veljače 2025. (str. 169-179 spisa) proizlazi da se čkbr. [katastarska čestica]. ne nalazi upisana u šumskogospodarskim osnovama, niti se nalazila na dan 16. listopada 1990.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja HŠ koji je saslušan za tužitelja kao stranku na ročištu za glavnu raspravu održanu 17. lipnja 2026. (str. 236-239 spisa) proizlazi da je predsjednik Lovačke udruge Fazan Pitomača od 2017. time da je njen član od 1993. Zna iz priča prijašnjih članova udruge da je lovačka udruga od 1964. u posjedu nekretnina i to nekretnina koje se nalaze na području Općine Pitomača. Iz tih priča zna da je lovačka udruga kupovala zemlju od stanovništva tog kraja i da su na taj način stečene nekretnine. Tada su te nekretnine bile livade i oranica. Članovi udruge da su predmetne nekretnine i pošumljavali na način da se sadilo drveće. Sada su te nekretnine obrasle u vidu šikare. Članovi lovačke udruge održavaju te nekretnine i lovačka udruga je u posjedu predmetnih nekretnina od 1964. do danas. Njegov otac da je također bio član lovačke udruge od 1968. i on je još kao dijete znao odlaziti na predmetne nekretnine osobito na Zvjerinjak gdje je bila divljač. Nitko nije branio ili osporavao posjed lovačkoj udruzi. Na nekretninama da se nalazi spremište za kukuruz dužine 5m, širine 1m i visine oko 2,5m, zatim se nalazi spremište za sjenažu površine oko 15 m[2] koje se nalazi na stupovima na kojima je krov, dakle nema zidova jer se radi o otvorenom spremištu, to spremište je zapravo hranilište za životinje. Prije su na tim nekretninama bili jeleni lopatari, fazani i patke, no međutim sada se ne nalaze te životinje. Predmetne nekretnine su u cijeloj površini ograđene stupovima i žicom. Lovačka udruga Fazan Pitomača nema lovački dom na tom području već se lovački dom nalazi u Velikoj Črešnjevci na adresi 260. Nitko drugi nije dolazio na predmetne nekretnine osim članova udruge - lovaca. Za sve sagrađene objekte nije tražena građevinska dozvola budući se radi o spremištima za hranu životinja. Sagrađen je još i jedan manji objekt 3x3m[2] koji je služio za to da se lovci u njega sklone za vrijeme lošeg vremena. Predmetne nekretnine ne nalaze se jedna do druge.

Nakon što je zakonskom zastupniku tužitelja predočen izvod iz katastarskog plana (strana 33 spisa) isti navodi i pokazuje da je čkbr. [katastarska čestica] nekretnina Šuma Banov Brod. Nakon što je zakonskom zastupniku tužitelja predočen izvod iz katastarskog plana (strana 34 spisa) isti navodi i pokazuje da je čkbr. [katastarska čestica] nekretnina Zvjerinjak. Nakon što je zakonskom zastupniku tužitelja predočena snimka Državne geodetske uprava (strana 203 spisa) isti navodi i pokazuje da je čkbr. [katastarska čestica] nekretnina Šuma Banov Brod.

Nakon što je zakonskom zastupnika tužitelja predočena snimka Državne geodetske uprava (strana 203 spisa) isti navodi i pokazuje da je čkbr. [katastarska čestica] nekretnina Zvjerinjak.

Nadalje navodi da se na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] nalaze objekti koje je ranije iskazao te dodaje da se na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] nalazi prihvatilište za fazane a radi se o metalnoj konstrukciji sa krovištem ograđenom žicom površine 5m širine i 20m dužine, visine 3m.

U odnosu na nekretninu Zvjerinjak navodi da ona graniči sa poljoprivrednim površinama, a sa jedne strane je i potok. Ona ne grači sa šumskim područjem. U odnosu na nekretninu Šuma Banov Brod navodi da ista graniči jednim dijelom sa šumom te u drugom dijelu sa cestom, te kanalom.

Na pitanje punomoćnika tužitelja tko je postavljao ogradu na predmetnim nekretninama, zastupnik po zakonu tužitelja navodi da je lovačka udruga kupovala žicu i postavljala ograde i to odmah nakon kupnje nekretnina, a to zna jer je to vidio iz dokumentacije lovačke udruge. Kada ja kao dijete dolazio na te nekretnine dakle negdje počevši od 1982. te ograde su se tamo nalazile.

Na pitanje punomoćnika tužitelja u odnosu na objekt o kojem je navodio da se u njega lovci sklone za vrijeme lošeg vremena tko ima ključeve te kućice, odgovara da on ima ključeve te kućice koja je sagrađena od cigle i površine kako je ranije naveo 3x3 m[2] i visine 3m.

Na pitanje zastupnika po zakonu tuženika ima li saznanja da bi u svezi predmetnih nekretnina već bio vođen parnični postupak i na koji način je ta parnica okončana, odgovara da mu je poznato da je takav postupak već vođen ali nema saznanja na koji način je okončan. Na pitanje zastupnika po zakonu tuženika je li pokrenut postupak legalizacije objekta koji se nalazi izgrađen na nekretnini Zvjerinjak Žutilo, odgovara da se takav postupak ne vodi.

13.1. Zastupnik po zakonu tuženika prigovorio je iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je iskaz u suprotnosti s odgovorom na tužbu i svim navodima i dokazima koji prilažu u spisu predmeta.

13.2. Zastupnik po zakonu tuženika nadalje je na ročištu 17. lipnja 2026. naveo kako nije sporna identifikacija predmetnih nekretnina niti njihova površina, te da u tom smislu nije potrebno provoditi mjerničko vještačenje. Nadalje navodi da nije sporno da su predmetne nekretnine ograđene te da bi se na njima nalazili objekti o kojima je danas iskazivao zastupnik po zakonu tužitelja i stoga smatra da nije potrebno niti da se održi očevid na licu mjesta radi utvrđivanja tih okolnosti osobito jer nije sporno da se lovačka udruga sada nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.

13.3. Iskaz zastupnika po zakonu tužitelja sud prihvaća kao životan i vjerodostojan.

14. Iz iskaza svjedoka (str. 50-54 spisa) JŠ iz [adresa], ĐŠ, [adresa], RŠ, [adresa], TŠ iz [adresa], saslušanih kod Općinskog suda u Virovitici 13. kolovoza 2024. na zapisnik u predmetu broj R1-112/2024 u postupku osiguranja dokaza proizlazi:

Iz iskaza svjedoka JŠ proizlazi da je od 1991. stažista u Lovačkom društvu Fazan Pitomača. Navodi da su predmetne nekretnine održavali, te da je bila fazanerija na nekretninama te su sadili drveća a da se pored čestice čkbr. [katastarska čestica] nalazi lovački dom. Nadalje navodi da je čuo da se govori da je lovačko društvo u posjedu čestica negdje od 1968. godine. Potvrđuje da je u posjedu tih čestica i sada te ih nitko nije smetao u posjedu i nisu imali nikakvih problema u svezi posjeda i vlasništva. U bitnom navodi da u vrijeme kad je došao u društvo 1991. jedan dio bio livada, a bilo je i šume te su tu livadu pošumljavali.

Svjedok VŠ u svom iskazu u bitnom navodi da je počeo stažirati negdje od 5. mjeseca 1968. godine kada je navršio 18 godina i da su tada nekretnine bile u posjedu tužitelja te su se na tim česticama gradili lovno-tehnički objekti. Nadalje navodi se da je lovački dom bio građen 1963. godine a onda su se na zemljištu na drugim parcelama i oko doma dograđivali lovno-tehnički objekti, ne zna točno na koji način je društvo steklo nekretnine. Nadalje navodi da je u posjedu ovih čestica i danas Lovačka udruga te navodi da njima nitko ništa nije osporavao niti je Šumarija Pitomača imala ikakve veze sa njima.

Svjedok IŠ u svom iskazu u bitnom navodi da je lovac od 1991. godine te mu je poznato da su stari lovci pričali da je tužitelj nekretnine naslijedio negdje 1968. ili 1969. godine ali ne zna od koga ih je društvo dobilo, jer nije ulazio u detalje ali zna da su Žutilo i Banov Brod njihovi i pri tome misli na čestice 6741 i 6789/10 te zna gdje se te nekretnine nalaze na licu mjesta. Navodi da im nitko nije osporavao posjed nekretnina. U odnosu na česticu Banov Brod navodi da na njoj postoji jedna fazanerija koja nije zidana, već postoje samo stupovi i krov te oko tih stupova žica da fazani ne mogu izletjeti van.

Svjedok TŠ u svom iskazu u bitnom navodi da je u društvo došao 1991. godine te navodi da su predmetne nekretnine njihove te su ih čistili i uređivali, a Žutilo i pošumljavali. Od starih lovaca je čuo da je Žutilo u posjedu udruge od 1968. ili 1970. godine, a ne zna od kada je čestica Banov Brod. Nadalje navodi da ih nitko nije smetao u posjedu i ništa nije osporavao.

14.1. Iskaze svjedoka sud prihvaća kao životne i vjerodostojne.

15. Odredbom čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZV) propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jednog od tih osnova. Nesporno je da je tužitelj kao osnovu za stjecanje prava vlasništva naveo dosjelost i o kojoj se tijekom postupka raspravljalo.

16. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (članak 159. stavak 1. ZV-a).

17. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavak 3. ZV-a odnosno 40 godina.

18. Prema odredbi čl. 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (stavak 4.). U smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a). Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Sukladno odredbi čl. 11. st. 2. ZV-a posjed se smatra samostalnim, osim ako se dokaže suprotno.

19. Dakle, da bi osoba u smislu odredbe čl. 159. ZV-a stekla pravo vlasništva dosjelošću stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, potrebno je da dokaže da je bila u kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu u neprekidnom trajanju od 20 godina za redovnu dosjelost ili barem poštenom posjedu u trajanju od 40 godina za izvanrednu dosjelost, time da se poštenje i samostalnost pretpostavlja.

20. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom 221.a ZPP-a propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Tužitelj nije dokazao da je stekao valjani temelj posjedovanja nekretnine kčbr. [katastarska čestica] (pravo na posjed).

22. Naime, Iz provedenih dokaza ovaj sud nije mogao s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrditi da je prednik tužitelja, a potom i tužitelj imao valjan pravni temelj posjedovanja. Tužitelj nije dokazao činjenicu da su fizičke osobe s kojim je prednik tužitelja sklopio kupoprodajne ugovore bile vlasnici predmetne nekretnine. Stoga isti nije zakoniti posjednik nekretnine.

23. Iz iskaza svjedoka (str. 50-54 spisa) JŠ iz [adresa], ĐŠ, [adresa], RŠ, [adresa], TŠ iz [adresa], proizlazi da isti potvrđuju navode tužitelja o tome da je tužitelj u višegodišnjem posjedu predmetnih nekretnina te da je na predmetnim nekretninama tužitelj izgradio određene objekte za uzgoj i hranjenje divljači i izvršio ograđivanje nekretnina.

24. Nije sporno da je predmetna nekretnina na dan 1. siječnja 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, dok iz Uvjerenja Hrvatskih šuma od 27. veljače 2025. (str. 169-179 spisa) proizlazi da se čkbr. [katastarska čestica]. ne nalazi upisana u šumskogospodarskim osnovama, niti se nalazila na dan 16. listopada 1990. Ovaj sud s obzirom na iskaze svjedoka i zz. tužitelja o tome što je u naravi predmetna nekretnina bila u trenutku stupanja u posjed prednika tužitelja, zaključuje da se radilo o poljoprivrednom zemljištu.

25. U pogledu priloženih ugovora o kupnji zemljišta koje je pravni prednik tužitelja – Lovačko društvo „Fazan“ iz [adresa] kupovao od fizičkih osoba, prema ocjeni ovog suda kako u navedenim ugovorima nisu navedene katastarske odnosno zemljišnoknjižne oznake zemljišta koja su bila predmetom kupoprodaje, ovaj sud ne može se sa sigurnošću utvrditi da je predmet kupoprodaje bila i čkbr. [katastarska čestica] prema zk. podatcima, odnosno 6714. po katastarskim podacima.

26. Nadalje ovaj sud nije sa sigurnošću mogao na temelju provedenih dokaza utvrditi niti da su fizičke osobe koje su navedene u priloženim kupoprodajnim ugovorima i stvarno bile vlasnici nekretnina navedenih opisno u tim kupoprodajnim ugovorima a time niti utuženih nekretnina. Radi navedenog sud primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrđuje da te osobe nisu bile vlasnice nekretnina te time nisu mogle na tužitelja prenijeti više prava nego li su imale te u tom smislu tužitelj nema valjanu pravnu osnovu posjedovanja nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. te time posjed nije zakonit.

27. Nadalje, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi posjed bio neistinit odnosno da bi bio pribavljen silom potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, stoga je tužitelj dokazao da je njegov posjed istinit. Tužena nadalje tijekom postupka prema ocjeni ovog suda nije dokazala u odnosu na posjed nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. da bi pravni prednik tužitelja Lovačko društvo " C" [adresa], niti tužitelj bili nepošteni posjednici i da nisu bili samostalni posjednici.

28. Imajući u vidu navedeno, kada je samostalni posjednik samo pošten te kada se radi o nekretnini koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, to bi taj posjed trebao trajati najmanje 40 godina da bi posjednik stekao vlasništvo u smislu čl. 159. st. 4. ZV-a.

29. Kada se ima u vidu čl. 18. st.3. ZV-a slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao niti je znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

30. Prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

31. Odredbom čl. 388. st. 1. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim Zakonom nije drugačije određeno, dok u smislu odredbi stavka 2. istog članka stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

32. Po ocjeni ovoga suda u periodu tužiteljevog posjedovanja i njegovog prednika u pogledu stjecanja vlasništva na nekretnini dosjelošću bilo je na snazi više propisa koji uređuju stjecanje vlasništva nekretnina u privatnom vlasništvu i to do 30. kolovoza 1980. godine Opći građanski zakonik koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941., dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91), zatim od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92), a od 1. siječnja 1997. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

33. Prema pravilu paragrafa 1472. Općinskog građanskog zakonika, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., iznosi četrdeset godina. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina. Prema čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na kojoj je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi 20 godina za redovnu dosjelost, odnosno 40. godina za izvanrednu dosjelost prema odredbama čl. 159. ZV-a.

34. Odredbama čl. 160. st. 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost; st. 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici; st. 3., propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

35. Poštenje posjeda je pravni pojam koji se odnosi na saznanje posjednika, prilikom stjecanja posjeda, o tome je li imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje prestaje kad posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Poštenje posjeda predstavlja pretpostavku stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno proizlazi iz paragrafa 1477. i paragrafa 328. Općeg građanskog zakonika koji je bio na snazi u razdoblju u kojem je stečen predmetni posjed.

36. Također valja napomenuti da je u više svojih odluka Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje prema kojemu se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba (primjerice odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. i dr.).

37. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj osobno i po predniku u samostalnom posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica]. i to od 1964. te se i sada nalazi u posjedu iste te da ih nitko nije smetao u tom posjedu. U konkretnom sporu tužena nije dokazao nepoštenje posjeda tužiteljevih prednika i tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu, dok se poštenje pretpostavlja i time je tužitelj pošteni posjednik.

38. Ovaj sud je prihvatio navode zastupnika po zakonu tužitelja da je prvotno lovačko društvo a zatim i Lovačka udruga kao njegov slijednik u posjedu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] od 1964. i da je u vrijeme stjecanja to bilo poljoprivredno zemljište budući navodi da su sve nekretnine bile livada i oranica. Nadalje prihvaća se navod da su članovi društva pošumljavali nekretninu i da su sada nekretnine obrasle u vidu šikare te se prihvaća navod da je lovačka udruga u posjedu nekretnine od 1964. godine do danas, odnosno time i do podnošenja tužbe u ovom predmetu.

39. Navode o tako dugogodišnjem neprekidnom posjedu potvrđuju i iskazi svjedoka.

40. Nadalje, iz podataka katastra (str. 26-28 spisa) proizlazi da se od 1984. predmetna nekretnina čkbr. [katastarska čestica] vodi kao posjed Lovačkog društva "Fazan" Pitomača. Nadalje, proizlazi da se po kulturi vodi kao šuma. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 13-18 spisa) proizlazi da se predmetna nekretnina vodi kao čkbr. [katastarska čestica] s oznakom Šuma Banov Brod i površinom 1 jutro i 323 čhv.

41. Tijekom postupka nije bilo sporno da se radi o nekretnini koja se vodila kao opće narodna imovina koja je bila u režimu društvenog vlasništva te i sama tužena u odgovoru na tužbi navodi da ju je ona stekla pretvorbom društvenog vlasništva.

42. Prema ocjeni ovog suda iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj u samostalnom poštenom posjedu predmetnih nekretnina od 1964. do podnošenja tužbe u ovom predmetu 9. travnja 2025.

43. Tužena je na ročištu za glavnu raspravu 17. lipnja 2026. učinila nespornim da se lovačka udruga nalazi u posjedu predmetnih nekretnina te da su iste ograđene i da se na njima nalaze izgrađeni objekti kojim je iskazivao zastupnik po zakonu tužitelja.

44. Tužena nije dokazala da bi tužitelj bio u odnosu na predmetnu nekretninu o kojoj je meritorno odlučeno nepošteni posjednik a osobito stoga što predmetna nekretnina nije bila predmet spora u predmetu broj P-128/09 Općinskog suda u Virovitici pa da bi od dana podnošenja tužbe u tom predmetu tužitelj bio nepošteni posjednik u odnosu na nekretnine o kojoj je meritorno odlučeno u ovom postupku.

45. Nadalje ovaj sud utvrđuje da tužitelja nitko nije smetao u njegovom dugogodišnjem samostalnom posjedu nekretnine iako je tužitelj vršio vidljive čine posjedovanja te je predmetnu nekretninu i ogradio, sve kako to proizlazi iz provedenih dokaza osobito iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja a čije iskaze ovaj sud je prihvatio kao životne i vjerodostojne.

46. Rok za stjecanje prava dosjelošću u konkretnom slučaju je 40 godina budući je početak dosjedanja započeo za vrijeme važenja Općinskog građanskog zakonika i taj rok nije istekao do 17. studenoga 1999. Naime, u konkretnom slučaju vrijeme od 40 godina potrebno za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću nije proteklo ni u razdoblju od 1964. pa do donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske 17. studenoga 1999. kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZV- a, a u kojem se razdoblju prema prihvaćenoj sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (primjerice Trgo protiv Hrvatske) i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice odluka Rev-1063/2024-2 od 3. rujna 2024. i odluka Rev-277/2023-2 od 26. veljače 2025.) dosjelošću moglo stjecati pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, ukoliko se time ne vrijeđaju vlasnička prava trećih osoba, a u ovom slučaju nije utvrđeno da bi bila povrijeđena prava trećih osoba.

47. To nadalje argumentum a contrario znači da, ukoliko na nekretninama bivšeg društvenog vlasništva pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu ispunjene do 17. studenoga 1999., rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računa se tek počev od 8. listopada 1991. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odluci Rev-1063/2024-2 od 3. rujna 2024.).

48. Također, niti od 8. listopada 1991. kada je ukinuta odredba čl. 29. ZOVO-a po kojoj nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu i od kada se slijedom toga također može dosjelošću stjecati pravo vlasništva na nekretninama koje su ranije bile u društvenom vlasništvu, pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 9. travnja 2025. nije protekao rok od 40 godina potreban za stjecanje prava vlasništva na nekretninama izvanrednom dosjelošću.

49. Valja dodati da društvene organizacije nisu mogle biti nositelji prava vlasništva, a što proizlazi iz odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o društvenim organizacijama i udruženjima građana („Narodne novine“, broj: 7/72., 5/85., 47/89., 2/90., te pročišćeni tekst 10/90.) prema kojoj društvene organizacije mogu stjecati sredstva odnosno određena prava na sredstvima i tim sredstvima, kao društvenim, koristiti se za ostvarivanje svojih ciljeva te njima raspolagati u skladu sa statutom i zakonom. Dakle, samo kao društvenim sredstvima (što podrazumijeva društveno vlasništvo), a ne privatnopravnim sredstvima kako to navodi i Vrhovni sud RH u svoj odluci Rev-576/2023-2 od 22. svibnja 2024.

50. Sukladno izloženom, kako nije protekao rok od 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] po pravnom predniku tužitelja i tužitelju koji rok se primjenjuje jer tužitelj prema naprijed navedenom utvrđenju ovog suda nije kvalificirani posjednik, već samostalni pošteni posjednik, to time nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću i tužitelj nije stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti na kojoj pravnoj osnovi se temelji tužba. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev po toj osnovi.

51. Sukladno izloženom toč. I. izreke presude je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] kao neosnovan.

52. Budući je djelomično odbačena žalba i djelomično odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan tužitelj je dužan sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i 163. ZPP-a naknaditi tuženoj troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i to u visini određenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tuženoj se određuje trošak sastava odgovora na zahtjev za mirnim rješenjem spora 200,00 eura (Tbr. 32. toč. 1. Tarife), sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za sastava obrazloženog podneska od 12. svibnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) 200,00 eura, za zastupanja na ročištima održanim 09.07.2025., 02. 02.2026. i 17.06.2026. 200,00 eura po svakoj radnji (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te se trošak određuje ukupno u iznosu 1.200,00 eura.

53. Nadalje, tužena potražuje i trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura te se sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife određuje i trošak od 100,00 eura.

54. Sukladno navedenom obvezan je tužitelj tuženoj naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.300,00 eura (toč. II. izreke presude).

55. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

Bjelovar, 13. kolovoza 2026.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e- Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i rješenje i od toga dana joj se računa rok za žalbu.