Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Biogradu na Moru
Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru
Poslovni broj: P-773/2025-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem [adresa] i boravištem [adresa], zastupane po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika-protutužitelja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 08. lipnja 2026. u prisutnosti tužiteljice-protutužene, punomoćnice tužiteljice-protutužene i punomoćnika tuženika-protutužitelja te nakon objave presude, dana 13. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na udjelu od 1/2 dijela nekretnine nove izmjere i oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 367 m2 upisane u nacrtu zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina odgovara udjelima od ¼ dijela zk č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] i od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (a sve navedene zk čestice odgovaraju u katastru upisanoj kat. č. zem. [katastarska čestica] i dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo), što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljici upis prava vlasništva na utvrđenom suvlasničkom dijelu nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za utvrđeni suvlasnički udio tužiteljice, sve u roku 15 dana."
II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen između PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 11. lipnja 2013. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča, Biograd na moru, Trg hrvatskih velikana 2 (Broj: OV-5113/13) ništetan u cijelosti.
2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice-protutužene za donošenjem privremene mjere u sadržaju kako glasi:
"I. Privremeno se uređuju sporni odnosi između stranaka u odnosu na č.zem. nove izmjere 3407 k. o. [katastarska općina] na način da se dozvoljava tužiteljici/predlagateljici osiguranja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u dijelu nekretnine nove izmjere č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], (koja čestica odgovara dijelu stare zk č. zem. [katastarska čestica], dijelu zk č. zem [katastarska čestica], dijelu zk č. zem [katastarska čestica] i dijelu zk č. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kat. č. zem. [katastarska čestica] i dijelu kat.č.z.1511/3, sve k. o. [katastarska općina]) u naravi u apartmanu površine 40m2 pruža ugostiteljske usluge, usluge smještaja u 1 objektu za ukupno dva gosta odnosno daje isti apartman u najam turistima tijekom turističke sezone 2025.godine, a sve temeljem izdanog rješenja Ureda državne uprave Zadarske županije, Klasa: UP/I-335-03/13-01/130,Urbroj: 2198-07-13-5 od 12.lipnja 2013.godine.
II. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka predmetnog postupka ili drugačije odluke suda.".
II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
1.1. Dana 04. travnja 2025. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužiteljice FČ protiv tuženika VČ u kojoj se navodi da je tužiteljica dana 03. travnja 2025. godine po punomoćnici zaprimila zapisnik/rješenje Naslovnog suda, a kojim je sud odbio prijedlog predlagateljice od dana 24. listopada 2024. godine za uknjižbom prava suvlasništva temeljem ugovora o darovanju u k. o. [katastarska općina] , a koji zapisnik/rješenje je protivan odredbama materijalnog prava jer nema uputu o pravnom lijeku iako je odbijajuće rješenje upisano u novi zk uložak, a aktivna plomba predaje uknjižbe i dalje stoji u starom zk ulošku, stoga je tužitel jica primorana ovim putem ostvariti svoja prava. Tužiteljica navodi da su nekretnine starih izmjera i oznaka č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 12 m2, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište površine 242 m2, kuća površine 148 m2, dvorište površine 94 m2, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 217 m2, č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 249 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dakle ukupne površine 720 m2, a koje odgovaraju kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 720 m2, pritom pojašnjavajući da je u novoj izmjeri od istih nekretnina formirana je od ½ dijela gore označenih nekretnina č.z. 3407 k.o. Turanj 367 m2 i upisana na imenu tuženika, dok je preostali dio upisan na njegova brata Ivicu pod novim zk brojem, dok su u starom zk ulošku na površini od 720 m2 obojica bili upisani kao suvlasnici, s tim da se ovdje u naravi radi o kući koja je upisana u novoj izmjeri isključivo na imenu tuženika, koja osim što je bračna stečevina upravo je od strane tuženika i darovana ovdje tužiteljici.
1.2. Tužiteljica je u spis dana 13. svibnja 2025. dostavila podnesak u kojem se pozivajući na odredbu čl. 347. Ovršnog zakona predlaže donošenje privremene mjere u sadržaju kako je to navedeno u točki I. izreke rješenja ove odluke. Tužiteljica pojašnjava da tuženik stanuje u dijelu nekretnine koja je predmet ovog postupka nove oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljskom stanu površine cca 100 m2, dok je tužiteljica zbog pretrpljenog nasilja prije par mjeseci iselila iz obiteljskog stana, s tim da u isti i danas povremeno navraća iz razloga što se u njemu i danas nalazi dio njezinih stvari, dok preostali dio kuće čini odvojeni stan/apartman površine cca 40 m2 za koji je tužiteljica ishodila dozvolu iznajmljivanje i koji se već 12 godina tijekom turističkih sezona iznajmljuje, a apartman tužiteljica i danas redovito obilazi. Kako tuženik svojata čitavu nekretninu i ne dozvoljava tužiteljici da se za ove turističke sezone predmetni apartman iznajmljuje, to po tužiteljicu nastaje materijalna šteta jer je ostvareni prihod dio egzistencije stranaka, pa radi sprečavanja opasnosti i nasilja te nastanka nesagledive štete, a kako tužiteljica istu ne može spriječiti jer tuženik istoj prijeti i izmjenama brava i ključeva, tužiteljica/predlagateljica osiguranja neočekivana postupanja tuženika i ne može spriječiti, to moli sud da što skorije izvanraspravno donese predloženu privremenu mjeru.
1.3. Tužiteljica je u podnesku koji je zaprimljen u spis 09. srpnja 2025. između ostalog isticala da i dalje ostaje kod svih pravnih osnova koje je istakla u tužbi, a koji se odnose na njezino stjecanje prava suvlasništva na predmetu spora, a koje će pojasniti u i svom stranačkom iskazu i drugim dokazima , s tim da se osporavaju navodi razloga darovanja, jer je namjera darovanja bila potpuno drugačija, a što će biti dokazano u tijeku postupka. U odnosu na postupak uknjižbe tužiteljica tvrdi da je ista pokušana 2017. godine kada je tužiteljici rečeno da pričeka novu izmjeru jer da je ugovor sačinjen na način da će se predmetnim darovanjem kod uknjižbe obuhvatiti i kuća njezina djevera. Za napomenuti je, po tužiteljici, da su kuću na predmetnom zemljištu stranke izgradile iz temelja nakon potpunog rušenja stare kuće i to sredstvima iz rada i za trajanja braka, te da je gradnja počela 1996. godine, a do tada, a od početka braka, odnosno 1993. godine stranke su zbog nepopravljivosti stare kuće tri godine živjele u kući roditelja tužiteljice, a u kuću su se preselil i 1997. godine kada je bio izgrađen dio kuće, današnji apartman veličine cca 40 m2. Za gradnju kuće korištena su, po tužiteljici, kako posuđena novčana sredstava koja su vraćena, krediti koji su otplaćeni, kao i novac koji je dobiven od prodaje stana koji je tuženik dobio s osnova statusa branitelja i na osnovu broja članova njegove obitelji. Tužiteljica ostaje kod prijedloga radi donošenja privremene mjere u ovom postupku, a koji je prijedlog osnovan i utemeljen na zakonu, dok se u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev isti se osporava u cijelosti kao neosnovan to prije svega što predmetni darovni ugovor, sukladno odredbama materijalnog prava, ne može biti ništetan.
1.4. Tužiteljica je 19. ožujka 2026. u spis dostavila podnesak, prilog kojeg da je uvjerenje o identifikaciji, a u kojem podnesku ista uređuje tužbeni zahtjev.
1.5. Tužiteljica u podnesku zaprimljenom u spis 02. lipnja 2026. isticala da je izvršila uvid u upravni spis i dostavljenu dokumentaciju Zadarske županije , s tim da suprotno navodima tuženika, po tuženiku sporni darovni ugovor, nije bio uvjet za ishodovanje rješenja o kategorizaciji, a sve to da je razvidno iz spisa u kojem je evidentno da su upisani suvlasnici nekretnina, dakle i tuženik i njegov brat SČ, tužiteljici ispustili posebne suglasnosti da se apartmani mogu voditi na njezino ime, odnosno da ista bude nositelj rješenja o kategorizaciji objekta, a koje izjave prileže upravnom spisu. Okolnost što je darovni ugovor priložen spisu, po tužiteljici, nije dokaz vlasništva, jer da je tome tako tada tužiteljica u istom postupku ne bi trebala potpisane suglasnosti tuženika i njegova brata, posebno ne tuženika, a koji su prema priloženom zk izvatku u spisu bili suvlasnici nekretnina. Dakle, po tužiteljici, upravnom spisu prileži i zk izvadak koji je glasio na tuženika i njegova brata, čime je tužiteljica, uz njihove pribavljene suglasnosti, postupila po točki 2. zahtjeva, a koje je dokumente priložila Zahtjevu za kategorizaciju objekta , a da su navodi o darovanju s namjenom isključivog iznajmljivanja točni, tada bi darovni ugovor s tužiteljicom sačinio i njezin djever, a što naravno nije učinjeno.
2.1. Tuženik PČ u spis je 13. lipnja 2025. dostavio odgovor na tužbu u kojem se usprotivio postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud tužiteljicu odbije s postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim , navodeći da tužiteljica u tužbi iznosi neistinite, neutemeljene i proizvoljne tvrdnje, koje tuženik u cijelosti osporava. Tuženik ističe da su promašeni navodi tužiteljice, a i u biti potpuno irelevantni za ovaj postupak da se predmetna čestica, u naravi kuća, predstavlja bračnu stečevinu, koja je u novoj izmjeri upisana isključivo na ime tuženika jer je istu nesporno tuženik naslijedio iza smrti oca ČČ, umrlog **.**.2007., sukladno Rješenju o nasljeđivanju, Općinskog suda u Zadru po javnom bilježniku Veri Marčini iz Zadra (Poslovni broj: O-433/07, UPP-OS-82/07). Tuženik navodi da je s tužiteljicom sklopio dana 11. lipnja 2013. godine Ugovor o darovanju, ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča, Biograd na moru, Broj: Ov 511/13, kojim daruje tužiteljici nekretnine upisane u Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], a isti Ugovor o darovanju je sklopljen na nagovor tužiteljice kako mu je ona navela, budući da mu je ona rekla isto ne služi darovanju predmetnih nekretnina, već je samo oblik koji Ured državne uprave u Zadarskoj županiji prihvaća kao oblik suglasnosti vlasnika nekretnine, tako da tužiteljica, kao podnositeljica zahtjeva može pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu tuženika. Tužiteljica je 16. svibnja 2013. godine podnijela zahtjev pred prethodno navedenim tijelom (KLASA: UP/I-335-03/13- 01130, UR.BROJ: 2198-07-13-5) u kojem je obaviještena da ukoliko želi pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu supruga tuženika mora imati suglasnost za isto, na što je ona prezentirala tužitelju da isti potpisuje i daje suglasnost za obavljanje ugostiteljskih usluga u svom domaćinstvu, a ne da daruje suvlasnički dio na predmetnim nekretninama. Uvidom u priloženo Rješenje Ureda državne uprave u zadarskoj županiji razvidno je, po tuženiku, da je tužiteljica odmah istu navodnu „suglasnost“ predala prethodno navedenim tijelu i ishodila Rješenje o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu dana 12. lipnja 2013. godine, dakle, odmah dan nakon ovjere. Tuženik ukazuje i na to da sve do listopada 2024. ista nije zatražila upis svog navodnog vlasništva, niti je itko od obitelji upoznat s predmetnim darovanjem, slijedom čega je očito da je tuženik mislio da potpisuje isključivo suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga, budući da za trajanja bračne zajednice niti tužiteljica nit tuženik nikad nisu spomenuli ikakvo darovanje nekretnina, već za darovanje prvi put saznaje kad mu je dostavljeno Rješenje/zapisnik Naslovnog suda kojim se odbija prijedlog tužiteljice za uknjižbom prava suvlasništva temeljem Ugovora o darovanju. Budući da tuženik tvrdi da nije bio upoznat s darovanjem, a pobuda za sklapanjem je bila isključivo u vidu suglasnosti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, te kako je na taj način tužiteljica za sebe ugovorila, koristeći se nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću tuženika, korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on mislio da daje, pa je očito kako je tužbeni zahtjev postavljen na način kao u predmetnoj tužbi neosnovan i nije utemeljen na zakonu. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbija, te se obvezuje tužiteljicu da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove, ujedno, tuženik podiže protutužbu u sadržaju kako je to navedeno u izreci ove presude.
2.2. Tuženik se u podnesku zaprimljenom 16. lipnja 2025. očitovao na prijedlog za donošenje privremene mjere na način da se protivi da se privremeno uređuju sporni odnosi između stranka odnosu na predmetne čestice na način da se dozvoljava tužiteljici/predlagateljici osiguranja, da u dijelu predmetne nekretnine u naravi apartmanu površine 40 m2 pruža ugostiteljske usluge smještaja u jednom objektu za ukupno dva gosta, odnosno, daje isti apartman u najam turistima tijekom turističke sezone 2025. godine, a sve temeljem izdanog rješenja Ureda državne uprave Zadarske županije, KLASA: UP/I-335-03/13-01/130, UR.BROJ: 2198-07-13-5 od 12. lipnja 2013. godine. Tuženik ističe da je tražbina na koju se predlagateljica osiguranja poziva u tužbi izmišljena, nejasna i za istu nema dokaza, dok su navodi protivnika osiguranja u odgovoru na tužbu jasni, točni i nedvosmisleni, a na taj način predlagateljica osiguranja namjerava sebi ojačati poziciju u nepripadnom potraživanju materijalne koristi. Pogrešno je, po tuženiku, da predlagateljica osiguranja samo podnošenjem prijedloga može činiti vjerojatnim postojanje svoje tražbine i da se prilikom utvrđivanja postojanja te vjerojatnosti ne treba utvrđivati postojanja pravnog odnosa između stranaka i što iz njega proizlazi, s tim da Ovršni zakon člankom 332. stavak 1. propisuje pretpostavke za određivanje prethodne mjere, i to stavkom 2. istog članka određeno je kako će sud na temelju isprava iz prethodnog stavka 1. odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učinim vjerojatnim opasnost da bi bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine. Dakle, po tuženiku, za određivanje prethodne mjere pretpostavlja kumulativno ostvarenje nabrojenih okolnosti, a iz spisa da proizlazi da predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim pretpostavku za određivanjem prethodne mjere – opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.
2.3. Tuženik u podnesku zaprimljenom 20. studenog 2025. navodi da je zaprimio podnesak tužiteljice od dana 09. srpnja 2025. godine na koji se očitovao na način da iz priložene dokumentacije u odgovoru na tužbu jasno proizlazi da je predmetna nekretnina bila predmet ostavinskog postupka iza pokojnog oca tuženika– protutužitelja te kao takva predstavlja njegovu vlastitu imovinu. Nadalje, po tuženiku, za gradnju kuće korišten je novac dobiven prodajom stana koji je tuženik stekao na temelju statusa branitelja, pa stoga ta imovina nije bračna stečevina, jer sukladno važećim zakonskim odredbama, imovina stečena na temelju invalidnine, ratnih zasluga ili statusa hrvatskog branitelja smatra se vlastitom imovinom, a ne bračnom stečevinom.
2.4. Tuženik je u podnesku zaprimljenom 03. lipnja 2026. isticao da je zaprimio je podnesak tužiteljice od 02. lipnja 2026. godine te se na isti očituje da suprotno navodima tužiteljice, pribavljeni spis Zadarske županije, Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, potvrđuje upravo navode tuženika iz protutužbe (podneska od 16. lipnja 2025.) te nedvojbeno upućuje na stvarnu svrhu pobijanog pravnog posla. Pobijani Ugovor o darovanju, po tuženiku, nije sklopljen radi stvarnog i konačnog prijenosa prava vlasništva, već isključivo u svrhu stvaranja prividne pravne osnove kako bi tužiteljica mogla osobno obavljati ugostiteljsku djelatnost u domaćinstvu u predmetnoj nekretnini. Dakle, po tuženiku, riječ je o fiktivnom pravnom poslu, bez stvarne volje ugovornih strana za prijenos vlasništva, a navedeno proizlazi iz cjelokupnog ponašanja tužiteljice prije i nakon sklapanja ugovora. Naime, po tuženiku, tužiteljica je raspolagala potpunom i dostatnom dokumentacijom za provedbu upisa prava vlasništva, i to rješenjem o nasljeđivanju, posjedovnim listom te samim Ugovorom o darovanju, a na temelju tih isprava mogla je bez ikakvih zapreka odmah pokrenuti i provesti upis u zemljišne knjige te se evidentirati kao vlasnica predmetne nekretnine. Tuženik ističe da bi, u slučaju da je pobijani Ugovor o darovanju doista bio sklopljen radi stvarnog i konačnog prijenosa prava vlasništva, tužiteljica bez ikakvih zapreka i odgode izvršila upis u zemljišne knjige te nadležnom tijelu Zadarske županije dostavila odgovarajući zemljišnoknjižni izvadak kao nesporan dokaz svog vlasništva, čime bi pravni odnos među strankama bio u potpunosti razjašnjen. Međutim, tužiteljica nije postupila na navedeni način, već je, po tuženiku, svjesno izbjegla upis u zemljišne knjige i dostavu dokaza o vlasništvu, te je umjesto toga kombinirala i koristila pobijani ugovor isključivo kao formalni instrument za ostvarivanje „navodnih“ drugih ciljeva, konkretno za ishođenje odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a takvo postupanje nije spojivo s postojanjem stvarne volje za darovanjem, već upravo suprotno – jasno ukazuje na to da pobijani Ugovor o darovanju nije sklopljen radi prijenosa vlasništva, već radi stvaranja prividnog pravnog odnosa, bez pravnih učinka prijenosa vlasništva.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 04. travnja 2025. (ls 4 - 5), neslužbenu kopiju prijepisa posjedovnog lista 2028 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 04. travnja 2025. (ls 6), izvadak iz nacrta zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 02. travnja 2025. (ls 7), zapisnik Općinskog suda u Zadru sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-12000/2021/462 od 01. travnja 2025. (ls 8), Ugovor o darovanju nekretnina bez naznake datuma zaključenja (ls 10 - 12), rješenja Ureda državne uprave Zadarske županije, KLASA: UP/I-335-03/13- 01/130, UR.BROJ: 2198-07-13-5 od 12. lipnja 2013. (ls 18-20), identifikaciju čestica od 08. travnja 2025. (ls 21), izvadak iz nacrta zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 12. svibnja 2025. (ls 27), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-433/07 od 25. svibnja 2007. (ls 28-30), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Stambena komisija od 15. prosinca 1999. (ls 42-43), saslušani su tužiteljica-protutužena DČ (ls 55-56), tuženik-protutužitelj PČ (ls 56-57), saslušani su svjedoci LČ (ls 62-63) i SČ (ls 63-64), te je izvršen uvid u priloženi spis Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Ispostava Biograd na Moru KLASA: UP/I-335-03/13-01/130.
4. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama slijedeće:
4.1. Da u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] egzistira tzv. dvojna izmjera, i to na u smislu označavanja čestica u zemljišnoj knjizi koja se kolokvijalno naziva "stara izmjera" te ona u smislu označavanja čestica u katastarskom operatu koja se kolokvijalno naziva "nova izmjera",
4.2. Da je u odnosu na katastarsku općinu [katastarska općina] u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige, a koji postupak da je u smislu sudskog izlaganja čestica započeo 2021. pod skupnim poslovnim brojem Z-12000/2021/, uz napomenu da prije navedeni postupak preoblikovanja zemljišne knjige još uvijek nije okončan, svakako ne do dana donošenja ove prvostupanjske presude, s tim da će se iz razloga praktičnosti, odnosno potreba ovog parničnog postupka označavanje čestica iz tog postupka preoblikovanja zemljišne knjige nazivati u ovoj presudi "najnovija izmjera",
4.3. Da iz identifikacije čestica koja u ovom parničnom spisu prileži na ls 21 proizlazi da u "najnovijoj izmjeri" čestica oznake 3407 odgovara u "novoj izmjeri" cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], odnosno da ista u "staroj izmjeri" koja bi trebala predstavljati još uvijek aktualno važeći upis u zemljišnoj knjizi odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica], dijelu čest. zem. [katastarska čestica], cijeloj čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina],
4.4. Da su čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 12 m2, čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 242 m2, čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 217 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 249 m2, ukupne površine 720 m2, ponavlja se da se radi o označavanju čestica u smislu još uvijek aktualnog važećeg upisa u zemljišnoj knjizi kojeg sud za potrebe ovog postupka naziva "stara izmjera", sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem u B Vlastovnici egzistira upis SČ za ½ dijela i
VČ za ½ dijela,
4.5. Da je čest. zem. [katastarska čestica], kuća i dvorište ukupne površine 720 m2, ponavlja se da se radi o označavanju čestica u smislu još uvijek aktualnog važećeg upisa u katastarskom operatu kojeg sud za potrebe ovog postupka naziva "nova izmjera", upisana u posjedovni list 2018 k. o. [katastarska općina], upisanih suposjednika SČ za udio od ½ dijela te VČ za udio od ½ dijela, 4.6. Da je čest. zem. [katastarska čestica], kuća površine 72 m2, garaža površine 25 m2 i dvorište površine 270 m2, ukupno površina 367 m2, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a koji postupak se za potrebe ovog parničnog postupka naziva "najnovija izmjera" i koji postupak do dana pisanja ove presude još uvijek nije dovršen, upisana u novoformirani zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je u B Vlasničkom listu kao vlasnik naveden PČ za cijelo,
4.7. Da na ls 10-12 u preslici prileži Ugovor o darovanju nekretnina na kojem nije naveden datum zaključenja, a koji je zaključen između darodavatelja VČ, ČČ i daroprimatelja FČ, Marin, a u kojem ugovoru je predmet darovanja opisan kao nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica], stare izmjere za ½ dijela, a koje nekretnine odgovaraju čest. 1511/3 nove izmjere k. o. [katastarska općina], i na kojem ugovoru je potpis darodavatelja potvrđen od Javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz Biograda na Moru pod brojem OV -
5113/13 dana 11. lipnja 2013.,
4.8. Da na ls 8 u preslici prileži zapisnik Općinskog suda u Zadru sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] dana 01. travnja 2025. pod brojem Z-12000/2021/462 na koji zapisnik je sud rješenjem odbio prijedlog predlagateljice FČ radi uknjižbe prava vlasništva na čest. 653/2, 661/4, 662/3 i 663/3, k. o. [katastarska općina], te je istim rješenjem određen upis zabilježbe odbijenog prijedloga u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
4.9. Da na ls 18 prileži rješenje Ureda državne uprave Zadarske županije, KLASA: UP/I-335-03/13-01/130, UR.BROJ: 2198-07-13-5 od 12. lipnja 2013. kojim se odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu FČ i to na adresi smještajnog objekta u kojem se pruža usluga [adresa], uz vrstu usluge smještaja u jednom objektu za ukupno dva gosta.
5. Prije nego se osvrne na razloge kojima se vodio kod donošenja predmetne sudske odluke ovaj sud prethodno želi ukazati na neke zakonske odredbe koje je držao relevantnima kod procjene osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva.
6. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst i dr., dalje ZPP) svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a ZPP-a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo:
- tužiteljica-protutužena (u daljnjem tekstu tužiteljica) ona koja je relevantnim dokazima morala potkrijepiti navode iz njene tužbe po kojima je temeljem onog pravnog posla – darovanja na koji se sud osvrnuo pod točkom 4.7. obrazloženja stekla valjani pravni osnov za stjecanje suvlasništva od ½ dijela na nekretnini koju ista opisuje kao nekretnina nove izmjere s oznakom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , površine 367 m2, upisane u nacrtu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s tim da tužiteljica, barem po mišljenju ovog suda, obzirom na način kako je ista koncipirala njen tužbeni zahtjev koji je konačno uređen u podnesku zaprimljenom u spis 19. ožujka 2026. , ujedno morala dokazati i da prije navedena nekretnina "najnovije izmjere" oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara "… udjelima od ¼ dijela zk č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] i od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (a sve navedene zk čestice odgovaraju u katastru upisanoj kat. č. zem. [katastarska čestica] i dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo)…",
- tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik) onaj koji je relevantnim dokazima morao potkrijepiti navode po kojima je onaj pravni posao – darovanje na koji se sud osvrnuo pod točkom 4.7. obrazloženja ništetan u cijelosti iz razloga na koje je tuženik ukazivao tijekom postupka, odnosno da se radi o fiktivnom pravnom poslu kojeg je isti sklopio s tužiteljicom isključivo na njen nagovor iz razloga kako bi ista mogla pružati ugostiteljske usluge u jednom apartmanu koji se nalazi u nekretnini u vlasništvu tuženika.
7. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i dr., dalje ZOO) proizlazi da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
8. Prema odredbi čl. 247. ZOO proizlazi da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
9. Prema odredbi čl. 479. st. 1. ZOO proizlazi da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.
10. Sud će se u daljnjem tijeku obrazloženja ove presude najprije odrediti u odnosu na pravnu valjanost onog spornog pravnog posla – Ugovora o darovanju (vidjeti točku 4.7. obrazloženja) jer drži da o valjanosti istog s jedne strane ovisi uspjeh tuženika-protutužitelja po njegovom protutužbenom zahtjevu, a posljedično tome i uspjeh tužiteljice u njenom tužbenom zahtjevu usmjerenom na utvrđenje da je upravo temeljem toga pravnog posla stekla valjani pravni osnov za stjecanje suvlasništva od ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "najnovije izmjere".
11. Analizirajući sve dokaze provedene tijekom ovog postupka te potom iste dovodeći u vezu sa prethodno citiranim odredbama ZOO, a uz ponovljenu napomenu suda da je upravo na ovdje tuženiku bio teret dokazivanja postojanja činjenica temeljem koje bi se onaj darovni ugovor iz točke 4.7. obrazloženja ove odluke trebao smatrati ništetnim iz razloga na koje je upirao tuženik u protutužbi, a koje odlučne činjenice u tome pravcu tuženik, po stavu ovog suda, ipak nije uspio dokazati. Naime, tuženik je tijekom postupka ukazivao na razloge temeljem kojih bi se predmetni pravni posao imao smatrati ništetnim u smislu da se radi o fiktivnom pravnom poslu jer da je isti smatrao da kod javnog bilježnika potpisuje nekakvu punomoć (kako je to tvrdio u svom stranačkom iskazu), čime da je od strane tužiteljice bio doveden u zabludu kod sklapanja tog pravnog posla. Međutim, ovaj sud temeljem stanja spisa zaključuje da tvrdnje tužitelja u tome pravcu, osim navoda njega samoga, nisu potkrijepljene nekim drugim vjerodostojnim dokazima temeljem kojih bi sud trebao zaključiti da je prava volja stranaka potpisnica toga darovnog ugovora, dakle tuženika kao darodavatelja i tužiteljice kao daroprimatelja, onoga dana 2012. kada su zaključile taj pravni posao, bila ne da darodavatelj prepusti obdareniku bez protučinidbe nekretninu koja je bila navedena kao predmet darovanja, već da je prava namjera stranaka potpisnica, a kako je to tuženik u biti tvrdio u odgovoru na tužbu, da se dovede u zabludu upravno tijelo pa da isto odobri pružanje ugostiteljskih usluga u toj nekretnini ovdje tužiteljici. Nadalje, tvrdnje tuženika koje je isti isticao u svom stranačkom iskazu iz kojih bi proizlazilo da on predmetni ugovor prije nego što ga je potpisao kod javnog bilježnika nije pročitao ovaj sud drži jednostavno neživotnim i nelogičnim jer je tuženik u vrijeme sklapanja toga darovnog ugovora bio u dobi od četrdesettri godine (iz stanja spisa proizlazi da je tuženik rođen 1969.) , potom kraj činjenice da sam tuženik u svom stranačkom iskazu izričito navodi da njega nitko nije prisilio na potpisivanje spornog darovnog ugovora te kraj daljnje činjenice da tuženik tijekom postupka u odgovoru na tužbu i svom stranačkom iskazu izričito navodi da on prije sklapanja toga ugovora 2012. nije s trećim osobama, pa čak niti sa vlastitom djecom ili ostalim članovima obitelji, razgovarao o tome da on planira sa suprugom ovdje tužiteljicom, sklopiti taj darovni ugovor, što sve u konačnici ovaj sud navodi na zaključak da tuženik sudu nije prezentirao adekvatne dokaze temeljem kojih bi sud trebao zaključiti da je na dan sklapanja spornog darovnog ugovora 2012. prava volja potpisnica istog bila ne prepuštanje suvlasničkog udjela na nekretnini sa tuženika na tužiteljicu, već da je prava volja stranaka potpisnica bila ta da se omogući tužiteljici pružanje ugostiteljskih usluga u apartmanu koji se nalazi u nekretnini koja je opisana kao predmet darovanja . Uostalom, što se tiče tuženikova pozivanja na to da je on sporni darovni ugovor potpisao u zabludi, a da ga prije potpisivanja nije pročitao, za ukazati je da se u sudskoj praksi iskristalizirao dovoljan broj odluka iz kojih proizlazi da se ne može osnovano pozivati na zabludu stranka koja prije sklapanja ugovora nije pročitala taj ugovor ili se prije potpisivanja nije upoznala sa njegovim sadržajem (npr. kao u odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4437/99 od 24. travnja 2001. i Gž-7341/99 od 12. ožujka 2002.). Stoga je sud ocijenio neosnovanim protutužbeni zahtjev tuženika pa je isti odbijen na način kako je to navedeno pod točkom II. ove presude.
12.1. Međutim, neovisno o tome što ovaj sud iz prethodno elaboriranih razloga drži da onaj pravni posao u vidu darovanja iz 2012. ne bi bio ništetan iz razloga na koje je tijekom postupka upirao tuženik, mišljenje je ovog suda da to samo po sebi ne dovodi do ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, obzirom na način kako je taj tužbeni zahtjev postavljen. Naime, stajališne je ovog suda da je tužiteljica njen tužbeni zahtjev, konačno uređen u podnesku dostavljenom u spis 19. ožujka 2026.. koncipirala na način da je isti usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva za ½ dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na nekretnini glede koje je katastarsku česticu označila po broju "najnovije izmjere", a da je ostatak teksta uređenog tužbenog zahtjeva i to konkretno u dijelu u kojem se navodi "… koja nekretnina odgovara udjelima od ¼ dijela zk č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] i od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (a sve navedene zk čestice odgovaraju u katastru upisanoj kat. č. zem. [katastarska čestica] i dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo)…" tu naveden kao neka vrsta opisivanja o kojoj bi se to nekretnini radilo, a to obzirom u tome dijelu tužiteljica ne traži od suda u tužbenom zahtjevu da joj se dozvoli upis prava vlasništva i na tim česticama koje predstavljaju oznaku predmetne nekretnine u "staroj izmjeri" za k. o. [katastarska općina] te u "novoj izmjeri" za k. o. [katastarska općina]. Potonje navedeno je od značaja ovom sudu jer tužiteljica očito polazi od stava po kojem je ona temeljem onog darovnog ugovora iz 2012. stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva od ½ dijela nekretnine koja u "najnovijoj izmjeri" ima katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . No, ovaj sud je mišljenja da takav stav tužiteljice ne bi imao uporište u materijalnim dokazima iz razloga jer kada se konkretni tekst kako je predmet darovanja naveden u ovdje spornom darovnom ugovoru (vidjeti točku 4.7. obrazloženja) usporedi sa identifikacijom čestica na koju se sud osvrnuo pod točkom 4.3. obrazloženja (a koja isprava po mišljenju ovog suda sukladno čl. 231. st. 1. ZPP predstavlja javnu ispravu kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje) , proizlazi ovome sudu da sadržaj identifikacije čestica (ls 21) ne potkrjepljuje tvrdnju tužiteljice iz njenog tužbenog zahtjeva iz koje bi proizlazilo da ½ suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "najnovije izmjere" odgovara "…udjelima od ¼ dijela zk č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] i od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (a sve navedene zk čestice odgovaraju u katastru upisanoj kat. č. zem. [katastarska čestica] i dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo)…". Naime, iz identifikacije čestica sa ls 21 proizlazi da čestica "najnovije izmjere" 3407 k. o. [katastarska općina] odgovara česticama koje bi u "novoj izmjeri" za k. o. [katastarska općina] imale katastarsku oznaku 1511/2 i to za cijelo te da odgovara dijelu čestice 1511/3, dok je nasuprot tome u onom darovnom ugovoru iz 2012. navedeno da bi se radilo o nekretninama koje u "novoj izmjeri" odgovaraju čest. br. 1511/3, odnosno kao predmet tog darovanja nije navedena čestica 1511/2. Nadalje, tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev koncipirala na način po kojem bi čestica "najnovije izmjere" 3407 k. o. [katastarska općina] odgovarala česticama koje bi u "staroj izmjeri" za k. o. [katastarska općina] odgovarala udjelima od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica] i od ¼ dijela zk. č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a što po mišljenju ovog suda ne proizlazi iz niti jednog provedenog dokaza, pritom se misli baš na veličinu suvlasničkog udjela od ¼ dijela, dok nasuprot tome iz identifikacije čestica sa ls 21 proizlazi da je čestica "najnovije izmjere" 3407 k. o. [katastarska općina] nastala ne od cijelih već od dijelova čestica "stare izmjere" 663/3, 661/4 i 662/3 te od cijele čest. zem. [katastarska čestica].
12.2. Kako sud u parničnom postupku sukladno čl. 2. st. 1. ZPP odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te kako iz svega prije navedenog ovaj sud zaključuje da iz sadržaja onog darovnog ugovora iz 2012. u dijelu u kojem se opisuje predmet darovanja ne proizlazi da se temeljem toga pravnog posla tužiteljica može pozivati da je stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na udjelu od ½ dijela nekretnine koje u "najnovijoj izmjeri" ima katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da bi posljedično tome tuženik bio dužan trpjeti i dozvoliti tužiteljici upis prava vlasništva na tome suvlasničkom udjelu, to je ovaj sud smatrao da njemu ne preostaje ništa drugo doli odbiti i tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
12.3. Podredno je za ukazati od strane suda da obzirom je tužiteljica usmjerila svoj tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ista stekla valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na udjelu od ½ dijela nekretnine koja u "najnovijoj izmjeri" ima katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da bi se imalo smatrati da bi takav tužbeni zahtjev tužiteljice bio preuranjen, a to obzirom prije navedena čestica ne postoji u smislu aktualno važećeg zemljišnoknjižnog označavanja nekretnine na koju bi se ista odnosila. Naime, sud je ranije u obrazloženju ove presude naveo da je u odnosu na k. o. [katastarska općina] u tijeku postupak preoblikovanja zemljišne knjige koji je u smislu sudskog izlaganja započeo 2021., no taj postupak do dana pisanja ove presude još uvijek nije dovršen. Sud ukazuje na prije navedeno jer se postupak preoblikovanja zemljišne knjige sukladno čl. 193. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/2019 i dr., dalje ZZK) ima smatrati dovršenim kada sud donese odluku o otvaranju zemljišne knjige i u kojoj odluci će se utvrditi da su sastavljeni svi zemljišnoknjižni ulošci za koje se provodio postupak, jer se tek s danom otvaranja zemljišne knjige zatvara cijela "stara" zemljišna knjiga koja je do tada bila u uporabi, ovo obzirom na odredbu čl. 193. st. 4. ZZK. Drugim riječima, ukoliko tužiteljica smatra da su joj u postupku preoblikovanja zemljišne knjige povrijeđena njena vlasnička prava glede neke nekretnine, ista uvijek, ali tek nakon što se otvori nova zemljišna knjiga sukladno čl. 193. st. 1. ZZK, ima mogućnost podnošenja prigovora na takav upis (čl. 196. st. 1. ZZK) ili eventualno mogućnost podnošenja tužbe za ispravak (čl. 205. ZZK).
13. Smatrajući da je činjenično stanje, kako u odnosu na tužbeni tako u odnosu na protutužbeni zahtjev, u dovoljnoj mjeri razjašnjeno, sud je smatrao da bi bilo nepotrebno pa i nesvrhovito u dokaznom postupku provoditi dokaze u vidu saslušanja svjedoka CČ, UČ, TČ i AČ, posebice kraj činjenice da u odnosu na sporni darovni ugovor iz 2012. obje stranke potpisnice istog, ovdje tužiteljica i tuženik, tijekom postupka suglasno navode da nikome osim njima dvama nije te 2012. godine bilo poznato da oni tada imaju namjeru zaključiti taj ugovor, slijedom čega ovome sudu proizlazi da prije navedeni ne mogu imati neposredna saznanja iz te 2012. o tome kakva je bila prava volja ovdje tužiteljice i tuženika glede bitnih sastojaka tog darovnog ugovora.
14. Kao što je prethodno ukazano je tužiteljica u podnesku dostavljenom u spis 13. svibnja 2025. pozivajući se na čl. 347. Ovršnog zakona predložila donošenje privremene mjere u sadržaju kako je to navedeno u točki I. izreke rješenja ove odluke. Međutim, kako iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012 i dr. dalje – OZ) proizlazi da sud može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tek ako se, između ostalog, od strane predlagatelja te mjere učini vjerojatnim postojanje njegove tražbine, kraj činjenice da je sud u ovoj pravnoj stvari u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, što bi značilo da ista nije učinila vjerojatnim postojanje njene tražbine, samim time ovome sudu nije preostalo ništa drugo ne odbiti kao neosnovan njen prijedlog za određivanje privremene mjere, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja ove odluke.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP temeljem koje sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, kraj činjenice da je sud u ovdje predmetnoj odluci odbio kao neosnovane kako tužbeni zahtjev tužiteljice (ujedno je odbijen i njen prijedlog za izdavanjem prijevremene mjere), tako je odbijen kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tuženika, što sve ovaj sud navodi na zaključak da su stranke ovog postupka djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, radi čega je od strane suda pozivom na odredbu čl. 154. st. 4. ZPP odlučeno glede troškova postupka kao pod točkom II. izreke rješenja ove odluke.
Biograd na Moru, 13. kolovoza 2026.
S U D A C
Ivica Marinović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljici-protutuženoj po punomoćnici mr. sc. Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru,
2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u Zadru.
